* * * * *

četvrtak, 25. ožujka 2021.

G.B.H. - ZAGREB 1991 / OTKAZANO


Kako sam točno doznao da je 22.05.1991. godine najavljen koncert grupe GBH u Zagrebu ne sjećam se. 
U to vrijeme bio sam u vrlo delikatnom razdoblju svog života. Nedavno navršena osamnaesta godina ispunjavala me nekom čudnom lažnom euforijom. Napokon punoljetan. Uz to tada sam završavao srednju školu. I opet, s jedne strane super jer je krenulo maturantsko ludilo, ali opet se negdje u glavi postavljalo pitanje 'a što dalje'. Ushit oko mature odmah je smirivala nemilosrdna budućnost koja je izgledala ne baš primamljivo. Uz sve to bila su tu uobičajena druženja sa puno alkohola te ponekad i ostalih opijata, a kao šlag na tortu, u to sam vrijeme izašao iz veze sa osobom s kojom će se ispostaviti da je to trebalo biti to, ali nije bilo. No, to je neka druga priča. 
Varaždin se u to vrijeme vjerojatno nije u smislu alternativne scene razlikovao previše od nekog sličnog grada u okvirima ondašnje države. S jedne strane su bili svi oni uobičajeni mladi koje smo mi alternativci zvali šminkeri, s druge je bila alternativna ekipa u kojoj su ranih devedestih prevladavali pankeri, ali samo za mrvicu ispred metalaca. Problem tadašnjeg Varaždina bila je vrlo kruta podjela na kvartove pa zbog toga nije bilo homogenosti scene. Također, kronično je manjkalo mjesta za izlaženje tako da bi se petkom i subotom cijeli grad selio preko Drave u susjedni Gornji Kuršanec i legendarni klub Ex, dok bi se ostatak društva morao zadovoljiti prostorom u podrumu kazališta koji se tada zvao Thalia (današnji Rogoz). Prostor u FOI-u (Fakultet organizacije i informatike) je radio s prekidima no tu su se uglavnom sakupljali štemeri, a alternativci iako ih je dosta tamo zalazilo (ja također) su im bili omiljene žrtve. Scene je bilo, pamtim dosta grupa iz tog vremena, neke su aktivne i danas, no problem je bilo adekvatno mjesto za svirku kojeg jednostavno nije bilo. Varaždinske su grupe tada uglavnom svirale u Ex-u ili Čakovcu. 
I tako, doznalo se da GBH sviraju u Zagrebu. Meni je to značilo odvajanje nekog novca za tu priliku i nabrijavanje na koncert. Imao sam tada njihove albume "No need to panic" i "Fringe to far" na kazeti. Za alternativnu sam se scenu počeo zanimati 1988-e, pa nakon faza u punku i metalu čuvši album "Floodland" od Sisters of mercy odlučio sam kako ću biti darker, ali s obzirom na druženje s pankerima i dalje sam koketirao s punkom. Kako otići na koncert? Nije mi bio prvi i uvijek bi na koncert u Zagreb išao vlakom, pa sam tako odlučio i ovaj put. Ostali su išli sa dva auta, ali ja sam baš tvrdoglavo i uporno odlučio vlakom. 
Ne znam kakva je sad situacija, no u to vrijeme za dva relativno bliža grada Zagreb i Varaždin su imali vrlo lošu željezničku vezu. Em što su tračnicama udaljeni preko sto km (bilo preko Zaboka bilo preko Koprivnice), em što je najpogodniji vlak, onaj oko dva sata, stajao na svakoj njivi. Taj je vlak bio legendaran. U Varaždinu pun puncat da su mnogi i stajali da bi se u Budinščini gotovo potpuno ispraznio. Opet bi se počeo puniti tek u Zaboku da bi do Zagreba ponovno bio pun do vrha.
Već na stanici je krenula pijanka s ekipom iz Novog Marofa. Trebalo mi je malo vremena da shvatim kako oni zapravo idu iz škole i ne idu na koncert, iako su rekli da će ići. No, to nas nije omelo da ispraznimo nekoliko boca jeftinog vina i postanemo atrakcija prepunoj stanici. Dakle, do Novog Marofa s društvom, a onda sam samcat do Zagreba. Ali, tako je to bilo u ono vrijeme. Nije se znalo za bolje pa je i taj nestvarno spori vlak koji je stajao u svakom kukuruzištu bio dobar.
U Zagrebu je prva stvar bila odjuriti u Lovački rog na hamburger koji je bio nevjerojatno ukusan, a zatim je slijedilo traženje, jer nisam naime imao blagog pojma gdje je uopće Vrbik. Kad se u Zagrebu raspituješ za nešto tada zagrepčani, nadam se u najboljoj namjeri, silno žele strpati te u tramvaj pa da njime dođeš što bliže cilju, a rebus sa brojevima na tramvajima ja još danas nisam uspio riješiti, no na kraju sam ipak nekako uspio naći Vrbik. Prvo što sam kao neki zlokobni predznak pomislio kad sam ugledao tu malu građevinu bilo je: "I u toj malenoj prčvarnici će svirati GBH???" Ispred dvorane je već bilo nekoliko ljudi, a svako malo stizali su i novi. Zapamtio sam naročito bučnu ekipu Slovenaca, vjerojatno iz Ljubljane. I danas se sjećam djevojke koja je na kožnoj jakni imala natpis AC/WC. Atmosfera pred koncert je bila uobičajena, ekipe su se skupile u krug i tu je kružila cuga. Ja sam negdje usput kupio litru vina pa sam se uspio ufurati u neku od tih ekipa ali davno je bilo pa se više ne sjećam o kome se radi. Na kraju su se pojavila i dva auta varaždinskih registracija sa mojom ekipom. 
Ako me sjećanje ne vara u jednom se trenu na ulazu u Vrbik pojavio neki lik i obznanio kako koncerta neće biti, navodno zato jer su se GBH uplašili predratne atmosfere pa ne dolaze. To je dočekano s velikim negodovanjem, prijetila je i pobuna. Srećom, brzo se pročulo da će ipak odsvirati predgrupa Hells Bellsi koji su tako ni krivi ni dužni promovirani u zvijezde večeri. Ali, ta je spoznaja djelovala na potencijalnu publiku koja je krenula u masovni odlazak. Na kraju je ostala tek petina prisutnih među kojima i ja, dok su ostali iz moje ekipe jednostavno otišli natrag u aute i vratili se u Varaždin. 
Hells bellsi su odsvirali sasvim solidan koncert. Sjećam se da su odsvirali pjesmu "I don't believe you" koja će se poslije standardno nalaziti na set listi njihove slijedeće inkarnacije Dare to go. Grupa je ostvarila solidan kontakt s publikom, još uvijek razočaranom nedolaskom glavnih zvijezda, pa je ipak bilo i poga i skakanja i divljeg plesa u čemu su prednjačili momci iz Požege. Ja, također razočaran nedolaskom GBHa sam koncert odstajao blizu pozornice sa ekipom iz Karlovca. Ne sjećam se više puno, pa tako osim već spomenute "I don't believe you" ne znam koje su još pjesme odsvirane. Jedino se još sjećam da je pjevač Rus u jednom trenu nekome u publici ponudio mikrofon, ali samo da bi se taj lik u njega izderao "Tajči je kurva". 
Po završetku svirke očekivao sam da će negdje biti i after, no s obzirom da je taj dan bila srijeda aftera nije bilo ili to nisam doznao. Svi su se brzo razišli pa sam i ja krenuo prema željezničkom kolodvoru. Ono što nije bilo dobro je da mi je zadnji vlak već otišao pa sam morao čekati do pet ujutro za novi. No, to nije bio neki problem, bilo je toplo a imao sam i povratnu kartu s kojom sam mogao pričekati na kolodvoru. Tamo sam se opet susreo s Karlovčanima i malo s njima popričao, no oni su vrlo brzo imali vlak pa sam tako ostao sam vani na zraku i pripalio cigaretu. Odnekud su se odjednom stvorili i pokraj mene prošli neki štemeri od kojih me jedan onako značajno pogledao. Ne znam otkud mi taj klik da bih mogao dobiti batina, al sam se radije umjesto batina uputio u bauljanje praznim gradom, te sam tako odbauljao još jednu priličnu rundu dok se opet nisam vratio na stanicu. Tek sam ujutro u vlaku nešto malo prespavao i sretno se vratio kući.
Da mi je netko tada rekao kako će mi to biti posljednji koncert u Zagrebu za dugo vremena (na slijedeći ću otići tek 15.11.1998., Death in june u Gjuri II) rekao bih mu da je lud. No, nakon ljeta ludila uslijedilo je razdoblje mog života koje bih da mogu najradije izbrisao gumicom. 
Potpuni krah. No, to je tema neke druge priče.

Marko Hunjak (Stražarni Lopov 2021)



STRAŽARNI LOPOV

1 komentar:

Anonimno kaže...

nit su svirali nit vratili kaparu nit javili zasto nisu dosli.kolko se sjecam tak je bilo a tonac je bio onaj taxist iz skuca i dobar zvuk je bio a i profi video kameru su neki dofurali i jebiga.mislim da samo razocaranje na papke postoji