* * * * *

četvrtak, 24. travnja 2014.

ČOVJEK KOJI NE POSTOJI

Prošao sam pored čovjeka koji ne postoji. Ispod ugašene neonske reklame, stajao je tiho. Dvadeset godina, poput plastičnih bisera, razastrlo mu se pod nogama. Nije otišao dok je bio mlad, dok je imao priliku. Lojalnost ili strah od promjene, sada više nije bitno. Možda je živio zatvorenih očiju, a možda je ipak svijet oko njega postao drugačiji. Jer došla su neka čudna vremena u kojima se pošteni tretiraju kao naivni, duhovni kao prolupali i iskreni kao blesavi. U kojima odluke donose ljudi koji umjesto srca imaju čipove i kojima je njihov vlastiti profit jedino gorivo koje ih pokreće. Koliko je samo bio naivan kada je mislio da će to zdanje koje gradi trajati vječno.
Prešao sam na drugu stranu ulice i okrenuo se. On me gledao u oči sve dok mu se pogled nije ispunio blagoslovom pauka. Prsti crni od kovanica, pune vreće raznoraznih novčanica, Elvis i telefon koji neumoljivo zvoni čitav dan. Velika slova se ruše sa fasada kao otpuhnuta dahom barbara. Sivo odijelo bez tijela, zakačeno pored kontejnera. Nikada više neće kročiti na to mjesto, jer ono je satrto do temelja.
Dotakao sam obod šešira u znak pozdrava i on je uradio to isto. Ja sam krenuo dalje, a on... On je nestao.


4 komentara:

Vjeko kaže...

"al prolaze kao i do sada ljudi
i maj već miriše
a njega nema, nema i nema...
nema ga više."

Goran Polak kaže...

"i lije na uglu petrolejska lampa
svjetlost crvenkasto žutu
na debelo blato kraj staroga plota
i dvije, tri cigle na putu."

Anonimno kaže...

to je lemi :-) beskućnik

Goran Polak kaže...

Tko je Lemi beskućnik? :)