* * * * *

ponedjeljak, 23. rujna 2013.

BLITZKRIEG


STUDIO BJ - KARLOVAC 9/10-02-1985
1. Apel
2. Ko je kriv?
3. Kipovi u sjenci
4. Savršenstvo puno iluzija
TAŠ - BEOGRAD 16-02-1985
5. Najava Vlade Jankovića i razgovor sa grupom
6. Apel
7. Tko je kriv?
8. Kipovi u sjenci
9. Odjava vlade Jankovića
CVJETNO NASELJE - ZAGREB 27-02-1985 
10. Apel (recital) 
11. Apel 
12. Velikom bratu 
13. Kipovi u sjenci 
14. Kako bih volio 
15. Hello Baby 
16. Savršenstvo puno iluzija 
17. Tko je kriv? 
18. Zagreb uživa dosadu 
BONUS: VRBIK - ZAGREB 1989 
19. Apel 
20. Kipovi u sjenci 

MIŠEL ORLIĆ MIŠO - VOKAL 
TOMISLAV PETERLIĆ FIX - BAS 
ALEKSANDAR ARDALIĆ DOLGCAJT - GITARA 
ARSEN OREMOVIĆ - BUBNJEVI 



BLITZKRIEG

Rujan, 1984.godina. Jedan sasvim običan dan. Bez briga, bez obaveza, bez pameti. Nakon probe u Tomijevom podrumu, vukao sam sa Doletom preko Glavnog kolodvora prema Mažurancu.
- Dečko... Imaš šibicu. - upitao me Cigo koji je tamo za par dinara čistio cipele prolaznicima.
Znao sam da mu je namjera da me uhvati za nogu dok mu palim cigaretu, da bi mi ekspresno izglancao cipele, te me nakon toga tražio pare, pa ako mu ne bi htio platiti, odmah bi se skupila njegova ekipa, a onda bi najebo. Izvadio sam iz džepa šibice i bacio mu ih. Cigo se nasmijao poput djeteta uhvaćenog u krađi, zapalio si cigaretu i bacio mi šibice nazad.
- Znao si da hoće da te zajebe? - pitao me kasnije Dole.
- Naravno. Pa odrastao sam na Peščenici. - odgovorio sam.
- I kod nas na kolodvoru u Kninu imaju istu foru. - nastavio je.
- Pa koji me kurac onda nisi upozorio!?! - promrmljao sam.
Ne znam zašto, ali prvo što danas pomislim kad se sjetim Doleta je baš ta budalaština. Kako sa smiješkom na licu čeka da me cigo digne na foru, pa da nakon toga uživa u predstavi. Toga dana je Dee Dee u naš bend doveo Sinišu, bubnjara iz Tomijevih Eksodusa, a Dole je par dana kasnije sa Arsenom i Fixom osnovao grupu Blitzkreig.

Fix je bio iz Ivanić-Grada i prije Blitzkriega je svirao u grupi Sköl. Za razliku od većine tadašnjih punkera, koji su bili jako mladi pa shodno tome na udaru raznoraznih primitivaca, on je bio pravi štemer. Jura mi je jednom pričao kako su neki šminkeri na šanku zajebavali njihovu frendicu zato što je punkerica i kako je Fix izašao van iz birtije, pronašao neku željeznu šipku, vratio se i ubio boga u svima njima. Jednostavno nije znao za strah. Nije bilo bitno koliko je ljudi ispred njega, da li imaju noževe ili pajsere u rukama, ako je netko zajebavao njega ili nekoga od ekipe sa kojom je bio, požalio je zbog toga.
Mada njegov nadimak asocira na drogu istina o tome kako je dobio nadimak je pomalo komična. U početku je oponašao image engleskih punkera koji su se furali na neki "dirty" image. Prljave hlače, flekave majice i slično. Tako je prvo dobio nadimak "Fax", po tada poznatom sredstvu za pranje rublja, a tek se kasnije sa vremenom slovo "a" promijenilo u "i" i tako je Fax postao Fix.
Sa Arsenom me upoznao Dee Dee, ako se dobro sjećam 1983. godine. Tada je još svirao u grupi Excess i imao je reputaciju jednog od najboljih punk rock bubnjara u Zagrebu. Za razliku od Fixsa koji je bio pravi desperado, Arsen mi je uvijek djelovao nekako umjetnički nastrojen. Visok, mršav, najčešće u crnom. Kada bi se pojavio pred Kavezom, jednostavno bi ga se moralo zamijetiti.

Svoj prvi koncert Blitzkrieg su održali 14.10.1984. na platou Mamutice u Travnom. Izveli su pjesme: „Apel“, „Tko je kriv“, „Fanaticima iz prvog reda“ i „Velikom bratu“.
Nedugo nakon toga nastupa kao pjevač im se pridružio Mišo, u to vrijeme jedan od najkarizmatičnijih i najbolje isfuranih punkera u gradu. Kožni baloner, plava uzdignuta kosa, pogled koji sječe poput oštrice noža. Njegova aura je isijavala neku podivljalu energiju koja je mnoge plašila. Kod Miše kočnice nisu postojale što je kulminiralo kada je po uzoru na Sid Viciousa sa šrafcigerom ispikao djevojku (na sreću je preživjela).

Prvi koncert u toj novoj postavi Blitzkrieg su održali u rasprodanom Kulušiću 18.1.1985. Svirali su kao predgrupa Trobecovim krušnim pećima, s kojima su često nastupali jer su imali istu menadžericu, Nedu.
Par tjedana kasnije odlaze u Karlovac, gdje u noći sa devetog na deseti veljače, u Studiju BJ, u Hrvatskom domu, snimaju četiri pjesme, „Apel“, „Tko je kriv?“, „Kipovi u sjenci“ i „Savršenstvo puno iluzija“. Taj demo ostaje jedini studijski zapis grupe.
Sljedeća stanica je bio Beograd. 15.2. nastupili su u SKC-u, ponovo kao predgrupa Trobecima, a dan kasnije su odsvirali i tri pjesme na Tašu (Fakultetu likovne umjetnosti). Koncert je radijski prenosio Studio 202, Vlada Janković - Jet je bio voditelj, a između ostalih su svirali i Trobeci, Fleke i Ruž. Zanimljivo je da su im na tom nastupu zabranili da sviraju pod nazivom Blitzkrieg. Jet je u najavi ime benda skratio u krieg ili krik, ali se na radiju iza pjesme „Kipovi u sjenci“ ipak jasno čulo kako je Fix dreknuo Blitzkrieg.
Po povratku u Zagreb, pozornicu u Cvjetnom naselju su podijelili sa Satanom Panonskim i njegovim prvim bendom Pogrebom X (27.2.1985), a od važnijih nastupa svakako treba izdvojiti i koncerte u klubu K4 u Ljubljani (7.4.1985), te u zagrebačkom Kulušiću gdje su svirali kao predgrupa engleskoj punk grupi Angelic Upstarts (18.4.1985).

Nakon toga je Mišo otišao iz benda, a na njegovo mjesto je nakratko uskočio Dee Dee. Pjevao je na samo jednom koncertu, u klubu OK Đuro Đaković u Zagrebu 3.7.1985.

Krajem te iste godine Blitzkrieg je održao seriju koncerata, ali u izmijenjenoj postavi. Fix je pjevao, Arsen je i dalje svirao bubnjeve, a novi članovi su bili Amir i Slajba na gitarama, te Kosta na basu. Najvažniji nastupi su im bili koncert u Đuri, gdje su nastupili kao predgrupa Parafu (21.10.1985), samostalni koncert u Đuri dva dana kasnije i koncert u RANS Moša Pijade gdje su svirali kao predgrupa Exploitedima (27.10.1985).

Koncert u Moši sa Exploitedima se ujedno smatra za njihov zadnji nastup, mada su četiri godine kasnije imali i jedan neslužbeni reunion koncert na Vrbiku u sklopu Franjićevog koncerta "Bombardiranje New Yorka". Nastup uopće nije bilo planiran, nego su se na licu mjesta odlučili odsvirati nekih pola sata. Mišo na vokalu, Fix na basu, Dole na gitari i španac Krljo iz Kaotičnih duša na bubnju.

Nakon raspada Blitzkriega, Fix je ponovo oformio Sköl, a sredinom devedestih je svirao u kultnoj grupi Zdenka Franjića Loši dečki.
Dole ili Dolgcajt (nadimak je dobio po prvoj ploči Pankrta), je krajem osamdesetih oformio grupu Machine Gun. Za Zdenkovu etiketu Slušaj Najglasnije su izdali jednu ploču, a pojavili su se i na njegovoj legendarnoj kompilaciji „Bombardiranje New Yorka“. Sa početkom rata je u Kninu oformio grupu Minđušari, koja je otprilike srpska verzija Thompsona. Možda čak malo ekstremnija. Neshvatljivo mi je od kuda sva ta mržnja. Jedino logično objašnjenje mi je da je iskoristio svo to ratno ludilo na ovim prostorima da konačno ispliva sa svojom muzikom.
Mišo se koliko ja znam povukao iz muzike. Počeo je slikati, početkom devedestih me pozvao na otvorenje jedne njegove izložbe u Concordiji, slike su mu bile genijalne, pune magije. Vidim ga tu i tamo u prolazu, na stanici kod Trešnjevačkog placa, ali ne znam što danas radi.
Arsen je postao poznati novinar, filmski i televizijski kritičar, režiser, scenarist, esejist i kolumnist.
Nakon što je otišao iz Blitzkriega, Kosta je osnovao grupu The Monsters, koja se sa vremenom transformirala u jednu od najboljih zagrebačkih grupa sa kraja osamdesetih, Studeni Studeni. Sada živi u Nišu, ima izvrsnu grupu Novembar sa kojom je snimio par albuma i još uvijek smo u kontaktu.
Amir danas svira u punk grupi Projekt Trnsko.
Slajbu sam nedavno vidio na jednom punk koncertu u Zagrebu i nije se nimalo promijenio kroz sve ove godine. Pričao mi je o tome čime se sada bavi, ali razgovarali smo nakon previše popijenih piva da bi bilo što konkretno zapamtio. 
Nadam se da je Dee Deejeva duša našla spokoj i mir koji nije uspio pronaći za života.

Blitzkrieg nisu dugo postojali, ali su za sobom ostavili duboki trag i ostali zabilježeni kao jedan od najznačajnih punk bendova na ovim prostorima. Pjesme „Apel“ i „Tko je kriv“ ostale su do današnjih dana „hitovi“ među punkerima na brdovitom nam Balkanu.

HVALA ARSENU, ZDENI, AMIRU, JURI I KOSTI


1 komentar:

Rio kaže...

Taj Arsen je ostim toga što je postao također postao (ili je i prije bio, ne znam jer ga ne poznam) jedan vrlo pristojan čovjek. Ja sam naime klinac koji je počeo izlaziti 'u grad' tek negdje '88g, inače sam 72g, dakle Arsen i vi ekipa ste bili dosta stariji od nas. Živio sam u istoj ulici gdje i Arsen (pro) palih omladinaca, i viđao ga više u prolazu nego u gradu, recimo oko Omladinskog i tu i tamo u kvartu. Nismo nikad prozborili jednu prostoproširenu, no on bi SVAKI puta u prolazu uredno pozdraljao. Respect! Općenito je tada neka uzajamnost, solidarnost, uvažavanje tadašnjih tzv. supkulturalaca koji nisu pripadali istoj grupi - panksi, hc ekipa, metalci, darkeri, navijači, itd. bila na cool nivou. Nisu bili česti animoziteti. Tu i tamo ih je bilo iz neke obijesti, radi previše popijenog i ostale trice, nikad iz čiristog prezira. Tanko sam barem ja tada to percipirao, ne znam.