* * * * *

četvrtak, 5. prosinca 2013.

SATAN PANONSKI

SUSRET SA SATANOM
„Ako si umjetnik i izdao si sebi zadatak uraditi kod publike moralno pustošenje, ako u sebe si siguran, tad ćeš uspjeti.“
Satan Panonski

06.lipnja 1989. godine našao sam se u „Đuri“ na koncertu zagrebačke punk grupe Skol i Satana Panonskog, kultnog slavonskog punkera, koji je bio poznat po svom scenskom nastupu i psihopatskim stihovima. Organizator koncerta je bio Zdenko Franjić, a bila je to jedna od promocija kultne ploče „Bombardiranje New Yorka“, koja je izašla te godine u izdanju Zdenkove etikete „Slušaj najglasnije“, a na kojoj su bili zastupljeni: Majke, Satan Panonski, Messerschmitt, Machine Gun, Kaotične duše i Skol. Unatoč tome što sam kao Zdenkov prijatelj bio na skoro svim koncertima koje je u to vrijeme radio, pravi razlog mog dolaska je bio što sam Robiju iz grupe Skol, posudio svoju bas gitaru za nastup.

Satan Panonski je prvi nastupio. Budući da je bubnjar koji je trebao svirati (Korozija) negdje nestao i nije se pojavljivao unatoč Satanovim pozivima, prvi dio koncerta bubnjeve je neplanirano odsvirao Krljo, moj dobar prijatelj i jedan od tadašnjih najboljih zagrebačkih rock bubnjara. Bio je to tipičan Satanov nastup prepun samodestrukcije, monologa i skokova nakon kojih bi se Satan umjesto na ruke dočekivao na glavu, mada je ipak bio manje surov od nekih nastupa koje sam ranije gledao.
Poslije koncerta sam uzeo pivo na šanku i uvalio se u veliki separe, koji je bio na mjestu gdje je kasnije postavljen središnji šank. Separe se ubrzo popunio tako da su sva mjesta bila zauzeta osim jednog, a na to mjesto je sjeo Satan Panonski. Da li zato što su ostali osjećali nelagodu, strah (ipak je on radi ubojstva bio stanovnik ludnice) ili možda zbog nečeg trećeg, nakon par minuta svi su se razišli tako da smo u separeu ostali samo on i ja. Neko vrijeme Satan me gledao u oči, a onda me odjednom upitao kako mi se činio njegov nastup i tako smo započeli razgovor. Pričali smo o njegovoj poeziji, muzici i koncertima. Rekao je da mu je već dopizdilo što ako se ne iskasapi na koncertu ljudi nisu zadovoljni. Iznenadio sam se kako se iza svog toga ludila kojim se svjesno okruživao nalazila jedna, ako ne normalna osoba, onda barem onakva kakvi smo svi mi bili u to vrijeme. Da nije u tuči ubio čovjeka koji mu je napao brata i nakon toga na sudu odglumio ludilo, da bi ga umjesto zatvora poslali na liječenje, najvjerojatnije bi mu život krenuo drugim tokom. Ovako je u ludnici imao previše vremena za razmišljanje i pisanje, te je svu tu prazninu ispunio stvaranjem legende o sebi i mora se priznati u tome je stvarno uspio. Meni su se njegove pjesme iskreno sviđale i stvarno smatram da su njegovi bizarni i morbidni tekstovi u okviru muzike koju je stvarao genijalni. Njegova poezija za mene je uvijek bila puno šokantnija od njegovih nastupa. Nije Satan izmislio rezanje na pozornici. Iggy Pop se rezao i bacao po pozornici još početkom sedamdesetih (na jednom koncertu je otišao i dalje, te se doslovno ispikao nožem). Lux Interior, Sid Vicious i mnogi drugi su krvarili po daskama pozornica puno prije Satana, ali ono po čemu se Satan razlikovao od njih je bilo to što se on poslije koncerata vraćao u četiri zida svoje bolničke sobe u Popovači, a tamo je i dalje morao biti lud.
Na kraju smo prekinuli razgovor, jer sam išao malo pogledati grupu Skol, koja je u međuvremenu počela svirati. Prije nego sam otišao dao sam mu svoju adresu, jer je rekao da će mi ako to želim poslati neke svoje rukopise.

Nekih tjedan dana nakon koncerta u Đuri našao sam u poštanskom sandučiću debelo pismo poslano iz Popovače. U kuverti je bilo nekih desetak stranica teksta (napisano pisaćom mašinom), od kojih samo prva stranica nije bila kopija, a na toj stranici (koja je počinjala sa „Dragi Gorane“), između ostalog mi je napisao da je osjetio u meni iskrenost koju ima mali broj ljudi koje poznaje i da ako imam vremena svratim u neku galeriju gdje će on čitati poeziju. Na ostalim stranicama su bile njegove priče, razmišljanja i pjesme (sjećam se da je na jednoj stranici pisao kako je Bare gledao kako mu umiru prijatelji nakon što su sa autom završili u rijeci). U biti te kopirane stranice su bili rukopisi koje je slao svojim prijateljima i fanovima. Prvo sam mislio otići u tu galeriju, ali kada sam o tome pričao sa Špancima, upozorili su me da Satan ima biseksualne sklonosti, pa sam na kraju ipak odustao.
Satan Panonski je poginuo kao Hrvatski vojnik 1992. godine u Vinkovcima. Navodno se poskliznuo i sam se upucao u glavu. Ja sam u to vrijeme radio kao snimatelj nosača zvuka za diskografske kuće, tako da sam igrom slučaja snimao njegovo posthumno izdanje, kasetu „Kako je panker branio Hrvatsku“ (Slušaj najglasnije, 1992). Kada je Satanov glas ispunio prostoriju u kojoj sam snimao, osjetio sam neku prazninu. Nisam bio blizak sa njim, da bi me njegova smrt trebala posebno pogoditi, jednostavno sam bio tužan što je život ponekad toliko sjeban. Kod kuće sam pokušao pronaći njegovo pismo, ali ono je nestalo i do dan danas ne znam gdje je završilo.



Broj komentara: 11:

Anonimno kaže...

super txt

Anonimno kaže...

Odličan tekst, i doličan osvrt na Satana kako osobu.

Unknown kaže...

odlično!

Anonimno kaže...

Satan je ubijen u Vinkovcima od strane svojih saboraca 27. siječnja 1992.

Anonimno kaže...

bubnjeve s satanom umjesto korozije svirao krljo iz kotarnice, taxist i sadašnji zetovac :-)) , man -the legend

Goran Polak kaže...

Kečer je u to vrijeme u intervjuima opisivao kako je po nalogu vršio egzekucije zarobljenika, tako da je jako vjerojatno da je likvidiran prije nego što počne javno spominjati konkretna imena. Ako je to istina, ne vjerujem da su ga ubili suborci. Za takve likvidacije se uvijek angažira profesionalac...
Krljo i ja smo dugogodišnji prijatelji, tako da ga imaš na više mjesta na blogu. Ovdje su neke dobre fotografije:
http://strazarni-lopov.blogspot.com/2012/03/krljo-u-akciji.html
http://strazarni-lopov.blogspot.com/2011/01/lujo-i-krljo.html

Pero Punker kaže...

..se sjećaš kada smo svojedobno sa vlakom išli posjetiti ga u Popovači,kuhao nam je kavu sa žicama u utičnici u staroj kutiji od cedevite..Rikavali smo na doktore i osoblje koje nam se činilo daleko luđima od pacijenata.Što se tiče ovoga o naređenjima,ne pušim to..nitko te ne može natjerati na nešto što ne želiš,govorim iz osobnog iskustva.Čuljak je bio fora kao glazbenik te kao pojava,ne mislim ništa više o njemu..Sam se je jeo i na kraju pojeo,u tom kanibalizmu nije štedio ni druge.

Stric Ivan kaže...

https://hrvatskoobrambenostivo.com/na-pocetku-i-na-kraju-bijase-punk-rock- 3/

https://hrvatskoobrambenostivo.com/punk-rock-u-domovinskom-ratu/

https://hrvatskoobrambenostivo.com/doprinos-punkrockera-u-domovinskom-ratu/

Unknown kaže...

https://hrvatskoobrambenostivo.com/dok-je-ubijao-cetnike-bio-je-dobar-a-danas-ga-misevi-pljuju/

Bloger Ivan kaže...

https://hrvatskoobrambenostivo.com/krcma-kod-satana-panonskog-asis-daba/

Bloger Ivan kaže...

https://hrvatskoobrambenostivo.com/2021/04/27/peticija-za-podizanje-spomenika-punk-rock-ikoni-ivici-culjku/