* * * * *

četvrtak, 25. studenoga 2010.

FIGENWALD

Većina ljudi proživi čitav život začahurena u svijetu stvorenom po obrascu neke kolektivne svijesti o tome što je normalno, a što nije. Oni kroz malene rupice sa zgražanjem ili podsmijehom gledaju na sve što se ne uklapa u taj obrazac, dok im u razmišljaju o tome što će netko misliti o njima vrijeme nezaustavljivo prolazi kroz prste. Na drugoj strani nalazi se onaj manji dio ljudi, koji je ne čineći ustupke sam stvorio svoje male privatne svjetove.

Predrag Figenwald je osamdesetih bio novinar u Poletu (odgovarao je na "pisama čitatelja" koja je sam smišljao), bio je izvrstan muzičar, pisao je otkačene pjesme, ali je možda ipak bio najpoznatiji po svom otkačenom stilu odijevanja kojim je iskakao iz nekih uobičajenih kalupa tadašnje underground scene Zagreba. Bilo da se pojavio u kožnim hlačama i bundi, bilo da je došao u Lap u piđami sa pištoljem na vodu sa kojim je špricao kog' je stigao, Figenwald je u svoj toj svojoj ekscentričnosi uvijek izgledao savršeno.
Kad smo Đimi i ja došli u njegov stan na Gornjem gradu, moram priznati da nikad prije nismo vidjeli nešto slično. Kao da smo ušli u ogroman ormar pun odjeće. Čitav plafon je bio prekriven vješalicama sa kojih su visili razni odjevni predmeti (bunde, košulje, majice, šalovi, marame i sl.). Sve je bilo šareno i toliko natrpano da se svjetlo jedva probijalo do fotelje u koju sam se uvalio. Figenwald je donio flašu vodke i sa smiješkom na licu dodao, da mu je svaka djevojka koja je tu prespavala nešto ostavila od svoje odjeće. Među pločama uredno posloženim na polici odmah sam zamijetio albume The Stoogesa.
Razlog našem dolasku je bio razgovor o osnivanju grupe. Đimi se u to vrijeme furao na neki dark stil koji se Figenwaldu jako svidio. Nosio je dvije košulje (bijelu ispod crne), obojao je kosu u crno, a dok smo navečer obilazili klubove na rukama je imao i crne rukavice. Zanimljivo je bilo što je te rukavice nosio zato što je radio u štampariji, pa nije nikad mogao dobro skinuti tintu sa prstiju, a darkeri su to popušili, pa su se odjednom u Lapu počeli pojavljivati klinci sa crnim rukavicama. I tako je Figenwald pitao Đimija da li bi svirao gitaru u njegovom bandu, a budući da smo Đimi i ja u to vrijeme već radili na svojim pjesmama, otvorila se mogućnost da se sve spoji u neki zajednički projekt.
Na kraju od svega toga nije ispalo ništa, jer je Figenwaldova muzika bila totalno nespojiva sa muzikom koju smo Đimi i ja radili, pa nakon što smo popili vodku, spustili smo se do picerije Sušak, na uglu Frankopanske i Ilice. Tamo smo okruženi mirisom pice, prolivenoga alkohola i cigareta, popili još po koje pivo, te smo se razišli.
Unatoč te neuspjele suradnje, sa Figenwaldom smo ostali u dobrima odnosima. Nismo bili neki prisni prijatelji, ali ipak kad bi se sreli popili bi po koje piće, a ponekad i zaružili.


Na Đimijevom i mojem prvom nastupu sa grupom Endymion (performance "Scenes de la vie future" u Poodrumu 1989 godine) Figenwald je našao neki stolac, pa je sjeo u prvi red, ispred publike koja je stajala iza njegovih leđa. Sjećam se da je bio oduševljen remiksevima naših pjesama i da mu se jako svidjelo što smo na pozornici bili u bolničkim kutama i što smo imali crne kapuljače preko glave.

Nakon što sam 1989. godine sa Sinijem bio ponovo kod Figenwalda izašao je Polet, koji je Sini sačuvao da bi mi pokazao jednu sliku na kojoj se vidi Figenwaldov stan (studio "Karamba" - u popratnom tekstu). Tada mi je to zaboravio pokazati, ali je taj Polet ostao zametnut među njegovim stvarima, sve dok ga na moju molbu nije ponovo pronašao prije nekoliko dana.

Figenwald u Lapu 

Zadnji puta sam sreo Figenwalda 1990.godine u Omladinskom centru u Gajevoj, gdje sam sa Đimijem igrao biljar u prostoru gdje je poslije otvoren Hard Rock Cafe. Popili smo piće, a prije nego što je otišao Figenwald se nakratko zagledao u moje kožne hlaće i čizme, te je rekao da me nešto mora pitati. Pitanje je bilo: Zašto sam onoga dana kad smo Đimi i ja bili prvi puta kod njega obukao komandosicu? Dodao je da smo mogli napraviti band, da zbog te komandosice taj dan nije stekao krivi dojam o meni.
Nedugo nakon toga Figenwald je otišao iz zemlje i više ga nikad nisam vidio.


Nedavno ja Ćuća objavila link sa nekim novijim Figenwaldovim video snimkama. Poslao sam mu poruku i za dan, dva stigao je odgovor (na engleskom jeziku, uz ispriku da je u ovih 20 godina od kako nije imao veze sa Zagrebom zaboravio hrvatski). Ukratko, sada mu je umjetničko ime Sexypoetry, izgleda otkačenije nego ikad prije, a što je najvažnije nije nimalo izgubio na svojoj provokativnosti.

MOON JE JOŠ UVIJEK POON




Broj komentara: 10:

Iva kaže...

eto priloga.. u lapu.. http://sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc1/hs005.snc1/2811_94437412243_533462243_2506389_6824861_n.jpg

Goran Polak kaže...

hvala puno na prilogu!
fotografija je super, pa sam je dodao u post.

sokre kaže...

Jedne večeri vraćali smo se iz Lapa u ono vrijeme dok se preuređivao trg Republike... sve je bilo raskopano a negdje na sredini trga bila je ogromna hrpa kamenih kocki koje su tu dovezli za popločavanje. Kad kažem ogromna mislim stvarno ogromna, sigurno jedno 5-6 metara visine... a na vrhu te hrpe nalazila se Figenwaldova buba. Nikad nisam saznao kako je dospjela gore niti kako su je skinuli.

Goran Polak kaže...

Možda je ta buba imala veze sa novogodišnjom epizodom Blentona koja se u to vrijeme tamo snimala...

Anonimno kaže...

i remember this accident but, 26 years later, i still can't remember how exactly did i manage to drive my car onto the top of this mess...nor how did i sweet talk my way through 10 or 15 horrified cops without giving them a breathe sample afterwards...lol....

Anonimno kaže...

Bio sam valjda među zadnjima kod Figija. Kupio sam nesto njegove odjece koju je prodavao kao i sve sto se nalazilo u stanu. Kupio sam i yamaha ritam masinu, skoro i Bubu :)
Pricali smo o dvije sestre blizanke iz kvarta koje je navodno seksao u paru :) Također mi je rekao da se nada da nece pucati po Zagrebu jer se jako boji bombi. Par dana nakon toga raketirali su Banske dvore. Znaci nekih ni 100 m od Figijevog stana. Odmah sam se sjetio Figija i drugi dan otisao u stan, nije ga vise bilo. Vjerojatno je odmah otisao u Amsterdam cini mi se. Zao mi je da ga nema vise u Zg, bio je legenda ovog grada.

Goran Polak kaže...

Baš ovih dana Figi stavlja puno video klipova na svoj youtube kanal, pa baci pogled ak te zanima kak danas izgleda...

Anonimno kaže...

Tragicno je da je taj lijepi mali katakombni stan u Mestrovicevoj kuci na Gornjem propao i otisao u ruke nekom koji ga nije zasluzio, a postojala je mogucnost otkupa.
Figi nije bio to avail mada sam ga trazio po Amsterdamu i sire.
Inace frend - Kirby - je tamo stanovao par godina during tih depresivnih i mracnih 90-ih pa bi ga posjetio svaki put kad bi navratio u Zagreb i cesto bi visili na caju preko puta u ondasnjem Kineskom restoranu.
Usput nikada necu zaboraviti kako mi je Figi napisao ispricnicu od Poleta tamo neke '84 jer sam izostajao s nastave i to puno, pa mi je spasio godinu...
Hvala mu zauvijek :)

Anonimno kaže...

I still have all the papers for this apartment and if you still want to buy it you can email me….sexiest1@gmail.com…..

Anonimno kaže...

the word "catacomb" that i see above might indicate the basement apartment, but it is really a ground floor apartment with private garden (though arches give it a "catacomb" look)...i still have all the papers, and if anyone wants to buy it - here's my email address - sexiest1@gmail.com