* * * * *

utorak, 5. listopada 2010.

NIŠ MI NI



Novu 1989. godinu dočekali smo kod Moljca i njegove tadašnje djevojke Tee u jednom stanu u blizini crkve sv. Marka, na zagrebačkome Gornjem gradu.
Ne sjećam se baš puno od toga što se događalo te noći, budući da sam u neko vrijeme poslije ponoći zakljucao i probudio se pred jutro okićen novogodišnjim trakicama. Sjećam se da smo Sini i ja nešto više od pola sata davili prisutne sa jednom kazetom, koju smo iz zajebancije snimili prije tuluma i na koju smo natrpali domaće pop hitove sa festivala iz sedamdesetih i pjesme kao što su "Leti pčela malena", "Sandokan" i "Heja, heja Cibosi" (većina je skužila da nešto tu ne valja, tek kad je sa zvučnika čula govor Mirka Novosela), a nakon tuluma sam čuo i da se slomio jedan krevet kad je na njega skočila treća osoba, te da je Moljac kao pravi domaćin razvalio vrata od WC-a nakon što su jako dugo bila zaključana (iznutra).
U mojoj glavi postoji gomila krhotina koje moj mozak po potrebi slaže u sjećanja, kako samo njemu u kojem trenu odgovara. Tako se sjećam kako mi hladan zrak reže dim u plućima, mirisa snijega, kotrljanja po poluosvijetljenom Strossu do Trga Republike na kojem se gomila ljudi ljubi i pleše uz zvuke valcera.
Nedavno sam pričao sa Moljcem o tom tulumu i on me uvjeravao da nitko nije napuštao stan, tako da sam taj dio možda ipak samo sanjao.
U jutro je Moljac popizdio, napravio fajrunt i sve nas izbacio na ulicu. Ako se uzme u obzir da su se između ostalih to veče tamo našli gotovo svi Španci i Borongajci, te da je svega bilo stvarno previše (piće je bilo dostavljeno kamionom), onda tulum i nije mogao bolje završiti.
Fotografije snimljene na tulumu nitko nije želio uzeti, budući da su svi na snimkama izgledali totalno rastureni, pa ih je Moljac polijepio kod sebe po zidu. Kako je ko dolazio kod njega skidao je fotografije sa zida, a ovo ispod je onaj dio koji je završio kod Moljca, Čvarka i mene.












2 komentara:

Anonimno kaže...

moljac iz požege ili?

Goran Polak kaže...

Ne, iz Zagreba.