* * * * *

utorak, 25. studenoga 2014.

KONTRAVIZIJA - ZAGREB 1990

KONTRAVIZIJA - ZAGREB 1990
TEKST: DUBRAVKO JAGATIĆ
STRAŽARNI LOPOV 2014

Bilo je to vrijeme postsocijalističkog blagostanja. Preciznije, bilo je to vrijeme kad je bilo vrlo izvjesno da nikada ništa više neće biti kao prije iako nitko nije imao pojma što će biti već sutra. Vrijeme bez određene državotvorne politike u kojem su duty free shopovi nicali kao gljive poslije kiše, nitko nije vjerovao u oporavak jugoslavenskog dinara i gotovo sav platni promet išao je na crno a i mi smo imali više nego dovoljno novaca u džepu za tekuće provode.
Dvorana Pauk u SKUC-u bilo je moje tadašnje radno mjesto, ne računajući istovremeno rad na televiziji u emisiji Hit Depo, te uređivanje i vođenje radio emisije na radiju 101 odnosno Omladinskom radiju o domaćoj sceni. A i pisanje po raznim redakcijama znalo je omogućiti dodatni prihod. Ukratko, bio sam u sceni svakodnevno.
Na ovaj ili onaj način. U SKUC-u sam obavljao posao urednika koncertnih događanja sa fenomenalnom ekipom ljudi. Na čelu tadašnjeg SKUC-a sjedio je Tomislav Javorčić, moj prvi suradnik bio je (danas na žalost pokojni) Milivoj Dugandžić (kasnije u jednom periodu i Krešo Čulić) dok su radionice i povremene umjetničke aktivnosti vodili, danas vrhunski stručnjaci u svom području. Radionicu kreativnog pisanja bila je podijeljena na prozu, poeziju i dramu. Radionice proze su držali Slavenka Drakulić, Pavao Pavličić i Goran Tribuson (prva takve vrste u istočnoj Europi). Poeziju su poučavali Branko Čegec i Zvonko Maković i dramu Miro gavran. Sergej Goran Pristaš vodio je kazalište te su tijekom perioda 1989./1990./1991. Nastale neke vrhunske kazališne predstave u produkciji SKUC-a. Jedna od njih je i svakako '7 Years of Sorrow' u režiji Saše Turjak koja je za glazbu angažirala Stevena Browna i Blainea Reiningera (Tuxedomoon). Radionicu plesa vodila je Milana Broš dok su se za vizualni identitet brinuli grafički dizajneri Željko Serdarević i Darko Fritz. Ja sam se trudio održavati što bolji odnos sa svim tada aktivnim koncertnim promotorima (Dragaš, Primorac, Čikara, Krsnik, Šega, Vidmar, Monika, Ambrozić…) koji su mi tjedno nudili izuzetno velik broj izvođača iz regije i svijeta među kojima sam ja birao što bi bilo dobro dovesti u Zagreb i SKUC. Bez ikakve sumnje, bile su to godine sjajnih koncerata.
Moja je ideja bila da jednom mjesečno moramo održati jedan profitabilan koncert kako bi mogli organizirati barem dva do tri nekomercijalna ali vraški atraktivna nastupa nekih opskurnih bendova, tada na početku karijere (Young Gods, Casandra Complex, Ride, Insekt, Clock DVA, Christian Death, Meat Beat Manifesto…). Dakako, bilo je tu nezaboravnih koncerata vrhunskih bendova poput Test Department, zadnja dva koncerta Azre održana u Zagrebu, Laibacha, Borghesie, Miladojke Youneed… i gotovo svih većih bendova iz regije. Bilo je tu i nekih pionirskih događanja poput jednog od prvih techno partya (I.N.R.I. Show -live) kao i prvi rap koncert na kojem je nastupila zagrebačka rep grupa Diffo (12. svibnja 1990.).
SKUC je tada bio vodeći centar za alternativna koncertna zbivanja u Zagrebu ali i znatno šire. Tako se i manifestacija kontra Eurosonga nametnula nekako sama po sebi. Kada je 6. svibnja 1989. godine grupa Riva pobijedila na Eurosongu sa pjesmom 'Rock Me', nitko nije vjerovao da će se slijedeći Eurosong odnosno tada pjesma Eurovizije, održati u Jugoslaviji. Štoviše, u Zagrebu i to u KD Vatroslava Lisinskog u subotu 5. svibnja 1990. godine. Koliko se sjećam, ideja za Kontraviziju rodila se ne puno prije održavanje iste pa je bio veliki uspjeh što smo dogovorili nastup čak 14 izvođača sa svih strana svijeta. Sve kako bi što više nalikovali Euroviziji ali sa potpuno drugačijim tipom izvođača i muzike. Walkingseeds iz Velike Briatnije, Šanev i Pirati iz tadašnje Čehoslovačke (koja je taman stekla neovisnost od Sovjetskog saveza a pred dijeljenje na Češku i Slovačku), Arhangel iz Skopja, SCH iz Sarajeva, Disciplina kičme, Haustor, Sexa, Diesel, Studeni Studeni, Generali… Dvorana pauk i disco SKUC-a na dvije pozornice i program koji je trajao do sitnih sati. Gotovo svi tadašnji mediji su popratili našu koncertnu diverziju dok su neki novinari poželjeli da Kontravizija postane tradicionalan manifestacija koja bi se mogla održavati svake godine u vrijeme održavanja Eurosonga. Odlična ideja koja nije nikada zaživjela.
Kako god, mi smo imali 14 izvođača sa svih strana svijeta, različitih glazbenih pravaca i više od tisuću gledatelja. Već spomenuto blagostanje i izobilje omogućilo nam je (uz blagoslov ravnatelja Javorčića) da gotovo svi izvođači dobiju popriličnu veliku količinu pića za svoje potrebe tijekom koncerta. Dakako da su to svi objeručke prihvatili i da je atmosfera bila očekivano vesela na početku koncerta. Kako je kulminacija rasla tako je i sve veća količina muzičara bila sve pijanija da bi vrhunac dočekali vidno pripiti. Međutim, unatoč svim našim naporima i dobroj volji, entuzijazmu i izdacima te unatoč sjajnim bendovima i jednako dobroj svirci, zvijezda večeri ipak je bila i ostala Tajči , koja je predstavljala Jugoslaviju pjesmom 'Hajde da ludujemo' dok je te godine na Eurosongu pobijedio Toto Cutugno sa pjesmom 'Insieme: 1992'.
Svejedno, lijepo se prisjetiti tih dana.



LIDIJA BAJUK / DIESEL / WALKING SEEDS (GB) / ŠANOV (ČSSR)



DISCIPLINA KIČME

1. Objava pobjednika Eurovizije 
2. Uvod / Lambada
3. Ah kakva sreća 
4. Zašto? 
5. Iza 9 Brda 
6. Novac neće doći 
7. Dečija pesma 
8. Zeleni Zub II 
9. Zeleni Zub 
10. Manitua mi 
11. Betmen, Mandrak, Fantom 
12. Tata i mama


1. Partija naša  
2. The Day When I Was Born 
3. Ne dozvoli da zaboravim 
4. Master

U realizaciji ovoga posta su sudjelovali:

KORNEL ŠEPER – audio snimke i plakati
DUBRAVKO JAGATIĆ – tekst
IGOR MIHOVILOVIĆ – digitalizacija audio zapisa
TENO – video zapis grupe SCH



STRAŽARNI LOPOV 



1 komentar:

Aleksandar kaže...

eh, da: insekt, cassandrs, young gods, MBM... boze!