* * * * *

ponedjeljak, 9. travnja 2018.

KILMISTER - NEKA SILA BUDE S VAMA - INTERVJU 2018

NEDJELJKO IVKOVIĆ KILMISTER
NEKA SILA BUDE S VAMA - INTERVJU 2018
PITANJA: GORAN POLAK


Legendarni vinkovački revolveraš Kilmister bio je basista grupe Majke, od samog početka benda, pa uz povremene prekide do 2009-te godine, kada je doslovno nestao sa scene. Od tada ne samo da nitko o njemu ne zna ništa, nego čak nitko dugo vremena nije znao ni gdje se nalazi. No, tajni agent Hard zna sve, pa smo eto tako dogovorili ovaj intervju u kojemu smo se prisjetili nekih prošlih vremena kada se rokalo iz sve snage.


Možeš li se prisjetiti svojih glazbenih početaka u Vinkovcima i nastanka grupe Majke?
Mogu. U to vrijeme svaka ulica imala je band, pa se zasviralo i u mom kvartu. Frend Antun Pest upoznao me s dečkima iz grada koji su mi proširili vidike – ukazali na sastave koje do tada nisam imao priliku čuti. Kako sam se želio okušati, pomalo sam svirao, upoznao Bareta (on je već bio faca) i upao u njegov sastav. Odradili smo neke svirke s tim bandom, zaključili kako je vrijeme za nešto naprednije od Punka, skupili Majke i to bi bilo u najkraćim crtama.
Da li su izdavanje nultog albuma za Zdenka Franjića (kazeta, Slušaj Najglasnije 1989) i danas kultna kompilacija "Bombardiranje New Yorka" (LP, Slušaj Najglasnije 1989) bili presudni u vašem izlasku iz nekih lokalnih okvira vinkovačke rock scene?
Zasigurno. Zdenko je imao svoju mrežu za širenje alternativne glazbe po Hrvatskoj i omogućio ljudima da čuju kakvih sastava ima u manjim sredinama.


Manje je poznato da si na par koncerta u osamdesetima svirao drugu gitaru u Majkama. Na tim koncertima je bas svirao Slobodan Planinčević, mi smo ga zvali Slajba. Kako Slajba podjednako dobro svira i gitaru i bas, logičnije bi bilo da je on na tim koncertima svirao ritam gitaru, a da si ti ostao na basu. Da li se tu radilo o tvojoj želji za promjenom instrumenta ili o nečem drugom?
To je bila brzopleta odluka bez puno filozofiranja. Dečki su zaključili da treba druga gitara i uvjerili me da ja to mogu. Ne sjećam se rasprave o Slajbinom sviranju gitare. Neke stvari se jednostavno poslože kako se poslože, kasnije shvatiš da je moglo drugačije. Francuzi bi rekli c`est la vie.
Korozija, Bare i ti ste sa Satanom Panonskim snimili njegov prvi album "Ljuljajmo ljubljeni ljubičasti ljulj" (kazeta, Slušaj Najglasnije 1989). Kako su nastale te pjesme s obzirom na nemogućnost održavanja nekih konkretnih proba zbog Kečerovog boravka u Popovači?
Kečer i Korozija bili su uhodani, pojasnili mi šta žele i to je bilo dovoljno. Na snimanju se cifralo i popravljalo. Nije bilo nekih problema.
Navodno nisi podržavao Kečerovu autodestrukciju na koncertima?
Nije navodno, smatrao sam da ima šta pokazati i bez toga. Potpuno isto razmišljao je i Korozija.
Koncert prije Godfathersa u zagrebačkom Domu sportova 1989-te godine je, ako se ne varam, bio prva prava prilika za neku malo veću koncertnu promociju Majki. Bend je izašao na pozornicu i odsvirao prvih nekoliko pjesama bez tebe. Možeš li mi otkriti gdje si ti bio nestao?
Eh, bio sam dovoljno daleko da ne čujem šta se događa na bini.




"Razum i bezumlje" (Search & Enjoy 1990) je meni osobno jedan od najboljih albuma Majki, valjda zato što više volim Stoogese od Stonesa. Misliš li da bi se Majke drugačije glazbeno razvijale da je Duspara ostao u bendu?
Duspara je radio drugačije riffove od Zokija. Vjerujem da bi Majke s Dusparom zvučale nešto drugačije. Ako postoji paralelni svemir, možda se tamo odigralo tako.
Kad je početkom devedesetih počeo rat Majke su prestale sa radom, a ti si nastavio svirati sa grupom Nepopravljivi. Priča se da ste u to ratno vrijeme u Vinkovcima još samo vi aktivno svirali, pa čak i dok su bile uzbune i dok su padale bombe po gradu. Možeš li mi ispričati nešto više o tom turbulentnom vremenu i danas pomalo zaboravljenom bendu Nepopravljivi?
U ratno vrijeme nisam imao kamo, a nisam ni želio otići. Ostao sam u Vinkovcima. Možda ti se čini čudno, ali i kad padaju granate na to se navikne i živi dalje. Mi smo se družili, pili i ludovali. Kad nam je to dopizdilo počeli smo svirati. Ne sjećam se neke razlike između prijeratnih i tih proba. Nepopravljivi su bili više hevijanerski nastrojeni, meni se to sviđalo jer volim dobar heavy. Ma nije to loše, simpa je to band.


Sa Dujmom si nakon rata zajedno svirao i u ponovno okupljenim Majkama?
Jeste, svirao je na albumu "Milost." Dujma je bio vrckava duša, nije ga držalo mjesto. Privlačio ga je Amsterdam, često je odlazio tamo, na kraju se skrasio u Portugalu (barem mislim).
Albuma "Milost" (Heroina Nova 1994) se Bare danas odriče, isto kao što se odriče i albuma "Put do sunca" (Jabukaton 1998), jer su kako kaže ti albumi produkcijski uništeni. Kako si ti iz današnje perspektive zadovoljan sa albumima koje si snimio sa Majkama?
Osobno smatram da sve u životu ima smisla, tako i ti albumi. Meni su svi dragi.
Da li se razlikovao proces stvaranja pjesama u prvoj "punk-garage" fazi sa Dusparom kao glavnim autorom muzike i kasnijoj rock-blues fazi sa Zokijem Čalićem, koji ga je naslijedio na tom mjestu?
Proces je isti. Dečki donesu riff, Reba ugradi tekst, nakon toga ide finiš. Pjesma se dotjera.
Kako tumačiš to da ste ma kako zabrijali prije koncerta na pozornici uvijek savršeno zvučali?
Šta reć, momci iz provincije uvijek željni zabave. Takav tempo funkcionira do određenih godina, nakon toga organizam počinje popuštati.
Bare i ti ste jedno vrijeme dijelili stan u Zagrebu. Kako ste slagali kao cimeri?
Kako bi se mogao s kumom Rebom slagati nego dobro. Reba se voli zajebavati, 90% vremena odlazi na zajebanciju.
Izlazak albuma "Vrijeme je da se krene" (Jabukaton 1996) je štošta promijenio u vašim životima. Odjednom ste postali idoli nekih novih rock klinaca. Uslijedili su Porini, Crni Mačci, zastupljenost u medijima i slične pizdarije. Kako je na vas kao bend tada utjecala ta novonastala popularnost i kako si osobno doživljavao tu pa mogao bi reći fanatičnu podršku publike?
Stanje svijesti svih u sastavu ostalo je isto. Živjeli smo kao i do tada, kao da i znamo drugačije.

Nakon što se Bare odlučio za solo karijeru, Zoki i ti ste nastaviti zajedno u bendu Elektrobuda i snimili izvrstan album "Sveti zvuk" (Deancing Bear 2005).
Zoki je imao neke pjesme, pitao me želim li sudjelovati i to je to. Prvi put kad sam ih slušao pitao sam se ma šta je ovo. Nakon nekoliko slušanja su mi se svidjele i počeli smo vježbati.
Kako je bend funkcionirao s obzirom da ste u to vrijeme svi živjeli u različitim gradovima?
Nije jednostavno posložiti stvari kad su dečki raštrkani, ali uspjeli smo. Zoki je odigrao glavnu ulogu, puno se trudio spojiti nas.
Kako to da Duspara koji je bio inicijator okupljanja Elektrobude ipak na kraju nije svirao u bendu?
U prvoj postavi Elektrobude nisam svirao. Kako i zašto je došlo do preslagivanja moraš pitati Zokija, nemam saznanja o tome. Iskreno, nije me ni zanimalo.
Kako je došlo do ponovnog okupljanja Majki 2007-e godine?
Počelo se šuškati da bi moglo doći do toga. Zoki je pozvao Krunu i mene i pitao nas što mislimo. Mi se složili. Tko je inicirao tu ideju, e na to ti ne mogu odgovoriti. Kao i uvijek, nisam postavljao puno pitanja.
Nakon što ti je na ljetnoj turneji 2009-te godine skoro pukla žuč bend te zbog bolova koje si imao ostavio u Kliničkom centru u Splitu. Nakon što ti se stanje sredilo više se nisi nikada vratio u Majke. Što je na kraju bio konkretni razlog za tu tvoju odluku?
Iz nekog razloga postoperativno razdoblje meni je velika enigma, nije zabilježeno u mozgu. Za pretpostaviti je da pamtim samo sretne dane. My Babe ne želi puno o tome.


Kada sam prije par godina saznao da proučavaš sve vezano za drugi svjetski rat i njemačku vojsku, prva asocijacija na to mi je bila kako smo jednom prilikom 1994-te godine, kada su Majke i Phantasmagoria imali zajednički koncert u riječkom Palachu, Tomi, ti i ja (ja sam na tom koncertu svirao sa Phantasmagoriom) poslije tonske probe bili na šanku i kako je Tomi tada imao na svojoj kožnoj jakni zakačen malteški križ koji je izgledao kao orden, na koji si ti toliko zabrijao da ga je Tomi skinuo i poklonio ti ga. Možeš li mi ispričati kako si se zainteresirao za povijest?
Kada mi je dopizdilo tulumarenje i bančenje potražio sam si hobi. Počeo kupovati knjige o drugom svjetskom ratu i tehnici iz tog razdoblja. Vremenom se zanimanje povećalo. Ipak, ponekad imam dojam da je proučavanje povijesti gubljenje vremena. Ako vidiš Tomija, pozdravi ga.
Budem, sa Tomijem sam još uvijek u stalnom kontaktu. Hard mi je rekao da misli da si jedan od najboljih amaterskih poznavatelja znakovlja raznoraznih postrojbi iz 2.svjetskog rata.
Pravilnije bi bilo reći ponešto kužim o tome.
Možeš li izdvojiti neke za tebe posebne predmete iz tvoje "world war" kolekcije?
Ponosim se skupljenom literaturom o tom razdoblju.
Već dugo pišeš knjigu o tenkovima. Zvuči jako zanimljivo. Možeš li mi reći nešto više o tome?
Nazovimo to enciklopedijom oklopnih vozila za vlastite potrebe. U svim knjigama koje sam nabavio literati se pozabave najuspješnijim modelima. Zaboravljaju da je između dva rata Čehoslovačka imala solidnu i uhodanu vojnu industriju, Švedi su se imali čime dičiti, ponešto su radile Poljska, Mađarska, Belgija, Nizozemska, Australija, Kanada, neke latinoameričke države, itd, a Italija i Japan površno su obrađeni. Za vlastite potrebe ispravio sam tu nepravdu.
Više manje svi tvoji vinkovački revolveraši su i danje glazbeno aktivni. Zoki svira okolo sa svojim bendom, Duspara je ponovo ušao u studio, snima nove pjesme i izdaje ih u formi singlova / spotova, Korozija mi je poslao izvrstan instrumentalni album koji je izdao u Americi, a radi i na jednom projektu sa Brdarom, superoperater Alen ponovo dere sa Kojotima, Adolf je još uvijek na pogrebu, pridružio mu se i lepi Mario, Bare k'o Bare... Da li pratiš to što rade?
Možda zbog godina, možda zbog lijenosti posustao sam u istraživanju. Kao što u životu biva, ono što moram čuti nekim kanalima stigne do mene. Drago mi je da se roka, rock`n`roll mora opstati, bez njega ne bi vrijedilo živjeti na zemlji.
Ima li u tebi još prostora za povratak na glazbenu scenu ili si sviranje zauvijek ostavio iz sebe?
Glazba je najvažniji dio mog života, ta priča završit će kad umrem.

Tvoji instrumenti su još uvijek svi na broju. Ima li i koji novi?
Zadovoljan sam raspoloživim kompletom.
Dugo te nigdje nema, ako se ne varam zadnji puta si u javnosti viđen prije par godina na promociji obljetničkog reizdanja albuma "Vrijeme je da se krene", pa imaš li stoga možda neku poruku za staru ekipu?
Neka Sila bude s vama.
Hvala ti za ovaj intervju.
Hvala tebi.
LOGISTIČKA PODRŠKA: DAVOR TURKOVIĆ HARD

STRAŽARNI LOPOV 2018

3 komentara:

Anonimno kaže...

Super, jako duge se pitam sta se dogadja s Kilmisterom i sad naletim na ovaj razgovor. Bare je nedavno u Podcastu izgadio Zokija, i to mu nije trebalo, bez obzira sta se izmedju njih dogodilo. Iako je Zoki gotovo nevidljv bez Majki, i Bare je tek bljeda sjena bez Zokija. Moze on koliko zeli govoriti i tupiti da su mu zadnja dva albuma sjajna i bajna, ali to je sjena albuma koje je radio u suradnji sa Zoranom Calicem. Zoki i Kruno su maheri u struci i pariraju najboljim gitaristima svijeta, u to nema sumnje. Steta za Majke, da nije samodestrukcije Gorana Bare, mogli su jos mnogo toga pruziti na muzickoj pozornici. Sve najbolje sjajnom basisti, a siguran sam i covjeku Nedjeljku Ivkovicu Kilmisteru. Frane.

Anonimno kaže...

Nedjeljko je legenda , dobar muzičar i Čovjek
Dugo ga nismo vidjeli niti čuli
Želim mu sve najbolje gdje god da je . . .

O Majkama iz 1990-crtica... kaže...

Legenda!