* * * * *

četvrtak, 12. siječnja 2012.

NA TULUMU SA LET 3


Kada te ponude jedi, uzmi i pij
uvijek je bilo i svega će bit
jer mi možemo gasiti svjetla i paliti mrak
a vrijeme je naše i samo za nas


Krajem osamdesetih i početkom devedesetih Let 3 su svako malo svirali u Zagrebu i okolici. Čim je bila neka prigoda da se na istoj pozornici skupi više bendova znalo se da će i oni biti nazočni. I tako, odemo na biciklijadu (naravno sa autima) i doleti nam sa pozornice sirova riba u glavu, odemo na Fiju Briju pa opet dobijemo po glavi, ovaj puta sa nečim puno većim (zakačenim ispod pupka). Gdje god da smo zabrijali perje je letjelo na sve strane i Let 3 bi nas opalio po ušima. Budući da smo ih stalno gledali po raznoraznim koncertima, njihove samostalne koncerte smo najčešće propuštali.
Netko je za šankom u Jabuci rekao čarobnu riječ „tulum“ i svi smo se odmah utrpali u aute i krenuli. Klub se ionako uskoro zatvarao. Pozvani smo u jedan apartman u Cvjetnom naselju, gdje su nakon netom odsviranog koncerta u SKUC-u, bili smješteni Let 3. Kad smo ušli unutra, Mrle i Prlja su sjedili na nekom razvaljenom trosjedu ispred ugašenog televizora. Izgledali si mi kao oni sultani koji čitave dane provode zavaljeni u jastuke, pljuckaju oko sebe koštice iz grožđa, okruženi brdom hrane i trbušnim plesačicama, te se dave hašišem iz ogromnih nargila i pridignu se samo dok prdnu, valjda iz straha da se pritom ne useru u dimije.
Kad su nas ugledali po njihovim licima je bilo očito da su očekivali brdo uspaljenih klinkica sa koncerta, a ne ekipu koja je u taj kasni sat bila još odvaljenija od njih, sa djevojkama od kojih ni jedna nije bila slobodna i željna zabave sa pohotnim neznancima. Tulum je bio totalno otkačen, ali moram priznati da mi je bilo malo glupavo, što su neki članovi grupe Let 3 brijali k'o da su još uvijek na koncertu. Ekran televizora su obojali sa pjenom za brijanje, a nakon toga su se špricali sa dezodoransima. Razgovori koji su se vodili su bili toliko bez smisla (ili možda sa previše smisla), da ih je trebalo snimiti i dati u neki senatorij liječničkom konziliju da ih dešifrira. Kad bolje razmislim, ne sjećam se ni da l' je tamo svirala kakva muzika.
Za kratko vrijeme se potrošilo sve što se imalo, pa je malo po malo počelo kljucanje. Vani je već polako svitalo, al' umjesto da smo se počeli razilaziti, samo smo stavili sunčane naočale. Let 3 su već bili ludi od nas, al' kako je bila subota i nismo imali ništa pametno za raditi, trebalo je ubiti vrijeme do večernjeg izlaska. Nakon što nisu mogli dočekati da se pokupimo, neko od njih se domišljato dosjetio kako da nas se riješe, te je predložio da svi izađemo van, kao potražiti negdje neko mjesto gdje ima nešto za pojesti i popiti. Naravno da smo ih odmah skužili, al' nas je zanimalo na koji način će nam zbrisati. Tako smo se svi zajedno smjestili u obližnju birtiju, naručili pivo, a onda smo gledali kako naši domaćini odlaze na wc i nakon toga trčeći bježe preko ulice.
Nakon što smo se u birtiji malo odmorili, otišli smo u jedan stan u Zvonimirovoj ulici. Tamo sam ušao u kupaonu, naslonio se na kadu i zaspao.

Sa članovima grupe Let 3 sam se sreo još dva puta. Prvi puta na koncertu moje grupe Endymion u riječkom Pallachu, 1989.godine i drugi puta pet godina kasnije, kada sam na istom mjestu svirao svoj jedini koncert sa grupom Phantasmagoria. Tulum u Cvjetnom naselju nije nitko spominjao. A možda je i bolje tako...

Albumi grupe Let 3
TWO DOGS FUCKIN' i EL DESPERADO
svrstavaju su među najbolje rock albume na ovim prostorima


____________________________________________
SLJEDEĆA PRIČA: SPOTOVI GRUPE ENDYMION (video 1990)

Nema komentara: