* * * * *

subota, 18. kolovoza 2012.

MAJKE - POGLED SA STRANE

Proljeće, 1988.godina. Parkirani motori ispred Kulušića. Na pozornici Kečer čita svoje pjesme. Aveti ravnica. Satan Panonski i Petar Pan krvare u istom tijelu. Zdenko Franjić nas je pozvao na jednu od promocija grupa koje su objavile svoje prve albume za njegovu novoosnovanu etiketu Slušaj Najglasnije. Nije bilo puno ljudi, ali više manje svi koji su se tamo našli od nekuda su se znali.
- Tko uopće danas svira? - upitao sam.
- Majke. To je neka nova Zdenkova rokačina iz Vinkovaca. Nisu loši. - bio je odgovor.

IVICA DUSPARA

KULUŠIĆ
ZAGREB 02-03-1988

1. Putujem
2. Postoji nešto
3. Sam
4. Moram pobijediti
5. Ne mogu se kontrolirati
6. Volim te
7. Ona je kao heroin
8. Loš život
9. Iz sve snage
10. Zauvijek
11. Zbunjen i ošamućen
12. Krvarim od dosade (prva verzija)
13. Novi dani
14. Putujem

Goran Bare - vokal
Ivica Duspara - gitara
Marin Pokrovac - gitara
Nedjeljko Ivković-Kilmister - bas
Željko Mikulić-Korozija - bubnjevi




Dan nakon koncerta sam sjedio u unutarnjem prostoru zagrebačkog Omladinskog centra u Teslinoj, pio jutarnju kavu oko podneva i dosađivao se, sve dok se odnekuda nije pojavio Zdenko. On i njegov prijatelj su sjeli za moj stol, a nakon nekog vremena Zdenko me upitao kako mi se svidio nastup Majki u Kulušiću. Odgovorio sam mu da mi nisu ništa posebno i da mi zvuče kao kopija Partibrejkersa.
- Ja sam gitarista u Majkama. - zbunjeno mi se obratio njegov prijatelj.
- Znam. - odgovorio sam ne smislivši ništa pametnije, mada nisam imao pojma.
Zdenko me nakon toga upoznao sa Dusparom, a ja sam se najblaže rečeno osjećao kao kreten. Ne zbog toga što sam rekao ono što sam fakat i mislio, nego zato što sam ih poslušao samo par minuta u prolazu i to sa toliko interesa, da nisam zapamtio ni kako izgleda gitarista. Na svim tim koncertima koje je Zdenko organizirao najmanje smo slušali grupe koje su svirale. Većinu vremena bi proveli oko šanka i ono što se događalo na pozornici je uvijek bilo samo neka popratna dekoracija za zajebanciju.
Suzi je u to vrijeme među nama slovila kao najveći, ako ne i jedini fan Majki. Stalno mi je govorila da joj nije jasno zašto ih ne slušam kad zvuče kao grupe iz Detroita koje volim. Mislim da neću pogriješiti ako napišem da je ona tada bila na svim njihovim koncertima koji su bili u Zagrebu i bližoj okolici, a Majke su u to vrijeme stalno nastupali. Bili su to većinom mali koncerti ili nešto veći zajednički nastupi sa drugim grupama. Na jednom takvom koncertu sam ih malo pažljivije poslušao i skužio da je Duspara genijalan gitarista, te mi je zbog toga bilo još više krivo što sam se provalio u Omladinskom.

Bareta sam upoznao kad se iz Vinkovaca preselio u zagrebačko Špansko. Zdenkova etiketa Slušaj Najglasnije i Špansko su tada bili obećana zemlja za sve vinkovačke rock grupe. Bilo je to u kafiću "Uno", godina 1988. Bare je sjedio sam u kutu, preumoran da se pomakne sa sunca koje ga je pržilo po licu. Lujo, Nino i Tresk su bili kod šanka, a ubrzo su se pojavili i ostali Španci. U biti svi u birtiji su, bez obzira da li su sjedili za istim stolovima ili stajali sa strane, međusobno komunicirali. Jedino je Bare brijao kao da je u svojoj galaksiji. Kad bi se i uključio u razgovor, djelovao je kao da nema snage pratiti što tko govori. Prvo sam mislio da glumata, ali sam onda skužio da je on fakat takav.

MIRTA I DUSPARA (PHOTO BY IVA GRUDEN)   /   BARE, PERO (KAOTIČNE DUŠE) I ZDENKO (SLUŠAJ NAGLASNIJE)

Šansu za malo veću promociju Majke su dobile tek 1989. godine kad su nastupile u Domu Sportova kao predgrupa Godfathersima. Sa profesionalne strane taj se koncert pretvorio u totalni debakl. Njihov basista Kilmister je „malo zabrijao“ i budući da ga nitko nije mogao pronaći, počeli su svirati bez njega. Pred kraj njihovog dijela nastupa vidio sam ga kako izbezumljeno trči iz pravca back stage-a prema pozornici, a kad se konačno popeo na binu nije mogao naći pojačalo u koje se treba uključiti. Netko je poslije pričao da su mu vene bile krvave, ali ja to nisam vidio. Na kraju su samo zadnju pjesmu odsvirali kompletni i pokupili se sa pozornice.



OMLADINA '90
SUBOTICA 26-06-1990

1. Putujem
2. Svaku noć i svaki dan
3. Zbunjen i ošamućen
4. Iz sve snage
5. Novi dani
6. Lutak iskrivljenog lica
7. Nikada te neću zaboraviti


BONUS:
Intervju sa Baretom nakon koncerta





Početak ratnih devedesetih je za Majke kao i za većinu tadašnje rock scene bio poguban. Raspad je označio kraj suradnje Bareta sa Dusparom, koji se povukao u Hare Hrishnu. Kasnije je 1993. godine sa Brunom Subiotom, pjevačem Spoonsa, osnovao izvrsnu grupu Matchless Gift (izdali su par ploča, ali unatoč izvrsnim pjesmama nisu stekli neku veću popularnost na ovim prostorima).

ZORAN ČALIĆ
U isto vrijeme Majke su se ponovo aktivirale sa gitaristom Zoranom Čalićem iz vinkovačke grupe Pokvarena mašta i izdale novu ploču. Tada sam kratko svirao bas gitaru u Tomijevoj grupi Phantasmagoria, pa smo imali jedan zajednički koncert, sa njima i grupom Grč, u riječkom Palachu. Bare je tada već bio dobrano izgubljen. Prije nastupa sam ga vidio kako stoji u jednom hodniku ispred zaključanih vrata i kako nešto mrmlja sam za sebe. Nije mogao pronaći izlaz iz garderoba. Poslije tonskih proba smo se svi smjestili oko šanka. Sjećam se da je Kilmister toliko zabrijao na malteški križ na Tomijevoj jakni, da ga je Tomi na kraju skinuo i poklonio mu ga. Majke su nastupili zadnji i to je bio jedan od rijetkih njihovih koncerta koji sam odslušao od početka do kraja. Mala pozornica, mikrofonija u zvučnicima, sirova snaga. Zvučali su savršeno. Jednostavno su se stopili sa muzikom i sve ono što je izvan pozornice bilo u nekom totalnom rasulu, na pozornici se sa prvim riffom gitare pretvorilo u savršeni rock'n'roll sklad.
Poslije koncerta nas je ekipa iz grupe Let 3 smjestila u jedan veliki stan u blizini kluba. Tamo je tokom večeri cirkuliralo puno ljudi, ali sada više ne znam da li su Bare i ostali isto bili tamo u nekoj od soba, jer sam cijelo vrijeme bio u kuhinji, a kad sam od tamo izašao strokeljao sam se na prvi trosjed i zaspao.
Par mjeseci kasnije Majke su nastupili u Domu Sportova na jednom od Fiju Briju koncerta. Bio sam kod miks pulta na sredini dvorane kad su se popeli na pozornicu popraćeni gromoglasnim pljeskom. Na tom koncertu se desilo nešto što nisam nikad prije vidio na njihovim nastupima. Bare je digao ruke u zrak i čitava dvorana ga je slijedila. Zapljeskao je i svi su zapljeskali sa njim. Zatvorio je oči i osjetio moć koju ima nad publikom. Nakon toga više ništa nije u njegovoj glavi moglo biti isto. Čitav život je negdje išao, a u tom trenutku je konačno negdje i stigao. Nakon koncerta sam stajao sa Suzi i Brenkijem u holu i svi koji su tamo naletili su komentirali kako su klinci zabrijali na Bareta. Rat je pokosio rock muziku na ovim prostorima i svi su bili željni grupa poput Majki. Bare je uobičajeno izgledao kao da je ispao iz teretnog vlaka, ali ovaj puta se konačno našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. I dalje nisam htio Suzi priznati da su mi dobri, a kad sad razmislim, bit će da je neka vrsta ljubomore bila jedan od razloga.
Nakon tog koncerta je izgledalo kao da je za Majke sve krenulo nabolje, ali umjesto da iskoriste zalet koji su dobili od publike, Bare se posvađao sa ostalima i raspustio grupu, tako da su ga jedno duže vrijeme na koncertima pratili gitarista Davor Viduka i njegova ekipa iz Kojota. Oni su od HGU-a dobili godinu dana zabrane sviranja kao Kojoti, zato što su sa beogradskim Partibrejkersima odsvirali zajednički koncert u Sloveniji (!?!). Kad je ta zabrana prošla Kojoti su izdali album, a Bare se vratio staroj ekipi.
MAJKE - VIDEO 1995
1996. godine, Bare je na albumu „Vrijeme je da se krene“ započeo svoju borbu sa demonima. Jedino mu je pisanje pjesama moglo pomoći da bar donekle prebrodi tešku krizu u koju je zapao nakon iznenadne smrti supruge i sve teže ovisnosti. Tekstovi koje je počeo pisati su bili toliko osobni i jaki da su Majke kao grupa ostali u njihovoj sjeni. Nažalost, kako je vrijeme prolazilo u fokusu publike je ostao samo on.

Na samom kraju 1999. godine Bare se uključio u kampanju SDP-a i HSLS-a, te zajedno sa još nekolicinom rock grupa sudjelovao u projektu "Budi ponosan“. Političari su osjetili njegovu karizmu i pokušali je iskoristiti do te mjere da je SDP Baretove stihove “Vrijeme je da se krene“ pretvorio u poziv za smjenu vlasti. Toliko su daleko otišli da su čak javno pričali kako su i oni pušili travu (!?!).
Odjednom su svi znali za Bareta, a problem u svemu tome je bio što je on zabrijao na to da ga odjednom svi pitaju za mišljenje, pa je sve više počeo pametovati i to ne samo u medijima, nego i na koncertima. Toliko je postao opsjednut sam sa sobom da je na kraju ponovo raspustio Majke i počeo nastupati sa za tu priliku oformljenom grupom Plaćenici.
Plaćenici su bili sastavljeni mahom od izvrsnih muzičara. Izdvojio bi Krunu Levačića, jednog od najboljih jazz bubnjara na ovim prostorima i Alena Kraljića - Kralju, prvog gitaristu grupe Pips, Chips & Videoclips. Zajedno su snimili dva albuma (nakon toga je Bare sa Kraljom snimio još jedan potpisan samo sa njegovim imenom), pjesme su bile dobro aranžirane i savršeno odsvirane, ali koncerti bez Zokija (ili Duspare), Korozije i Kilmistera (sa basom spuštenim do koljena i pljugom u ustima) na pozornici, jednostavno su izgubili onaj opaki rokerski duh koji su ljudi najviše voljeli na Baretovim nastupima. Sa vremenom je opet počeo pucati po svim šavovima i jedino što mu je preostalo je bilo da se vrati starom zvuku i da ponovo okupi Majke.

GORAN BARE
U to vrijeme je Bare sve više počeo javno pričati i o svom drogiranju. Podigao je sa time veliku prašinu, a najveći apsurd u svemu tome je bio što se čitava estrada davila u drogi, a novinari su njega nakon tog priznanja počeli prikazivali kao prototip narkomana. Nije bilo važno što se on između ostalog pokušavao skinuti i što je njegovo javno priznanje bilo fokusirano na kampanju protiv droge. Mediji su na sve strane počeli njime plašiti djecu, a roditelji isprepadani drogiranjem klinaca i neznanjem, konačno su vizualizirali svoj strah u Baretovom liku. Naravno sve mu je to donijelo veliki publicitet, a sa time i gomilu novih fanova, ali pritisak prouzročen svim tim ga je sve više i više gurao prema dolje, jer su novinari željni senzacija sve više kopali po njegovom privatnom životu. Forsirali su raznorazne pizdarije po medijima i svi su u svemu tome dobro zarađivali (najvjerojatnije svi osim njega). Prikazivali su ga isto kao što su Amerikanci, nakon što su istrebili Indijance, vukli po cirkusima par preživjelih poglavica razvaljenih alkoholom i "blagodatima civilizacije". Pozivali su ga u kontakt emisije, a tamo bi mu nakon pola pitanja o muzici sa umjetnom  zabrinutošću na licu postavljali pitanja o drogi. Taman kad se sve to malo smirilo uslijedila je nova kampanja. Ovaj puta za nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa MUP-a. Bare u reklami priča o nesreći koja se dogodila kad je bio na heroinu. Sad, on i promet mi baš nisu dvije svari koje imaju veze jedna sa drugom, al' dobro, ljudi kažu da je važna dobra volja.
Malo po malo Bareta je bilo doslovno svugdje. Priča o drogiranju se sa vremenom izlizala, pa su mu novinari u intervjuima počeli ciljano ubacivati pitanja pogodna da na njih provali nešto što će moći iskoristiti za naslov koji će prodati njihov "šareni artikl". I tako je Bare počeo pljuvati po ljudima sa estrade (Giboniju, Gopcu, Rozgi, Štuliću), on koji se čitavu mladost više manje samo rokao i svirao počeo je davati mladima savjete da idu na radne akcije, pa čak je počeo trkeljati i o politici, o Tuđmanu i Miloševiću i šta ja znam o čemu sve ne. Kad dođe do toga da ljudi koji nemaju ama baš nikakve veze sa rock muzikom počnu raspravljati o Baretu i to ne u kontekstu muzike nego pizdarija, onda je to jasan znak da tu nešto ne valja.
Naravno nije ni njemu to sve "podvaljeno". To što on priča kao da se muči sa svakom rečenicom je posljedica ovisnosti i liječenja od ovisnosti i nikako ne znači da je ishlapio u glavi. Mada većina ljudi ne misli tako, Bare čvrsto stoji na zemlji. Na kraju krajeva, izdao je novu ploču, osvaja Porine, a koncerti su mu posjećeniji nego ikada.



Kad danas, tridesetak godina nakon koncerta u Kulušiću sa početka ovoga teksta, gledam na čitav taj fenomen Bareta i Majki, dolazim do zaključka da su oni među jedinima (ako ne i jedini) održali među današnjim klincima onaj izvorni duh rock muzike sa kraja šezdesetih i početka sedamdestih, koji se polako gubi sa novim trendovima u glazbi. Na današnjoj hrvatskoj rock sceni je gotovo svim poznatim grupama prvenstveni cilj zabaviti publiku. Let 3 je svoje koncerte pretvorio u rock'n'roll cirkus i sve više se unatoč izvrsnoj muzici sve pretvorilo u neku vrstu zajebancije, Gobac je postao sveopće obožavan od cijele nacije i od njega se očekuje da sve što kaže bude šaljivo, Hladno pivo super rokaju al' opet su glavna nit vodilja u pjesmama šale i pošalice. Majke za razliku od njih nikad nisu radili muziku kalkulirajući pritom sa ukusima publike. Uvijek sam imao dojam da im se živo jebe da li će se njihova muzika nekom svidjeti ili ne i po mom mišljenju je baš to ono što je publika popušila kod njih.
Unatoč tome što u stvari nisam nikad bio fan Majki, njihova muzika je protutnjala kroz moj život i na kraju ipak ostavila trag. Mogu ljudi o Baretu pričati što hoće, ali ipak nitko ne može osporiti činjenicu da je Bare opstao na sceni sve ove godine, da je već nekoliko generacija klinaca odraslo slušajući njegovu muziku, da još uvijek piše dobre pjesme i da njegove Majke još uvijek sviraju, ...

 ... IZ SVE SNAGE!!!



HVALA ZDENKU FRANJIĆU NA AUDIO SNIMCI KONCERTA IZ KULUŠIĆA I NA FOTOGRAFIJAMA KOJE SAM OZNAČIO SA LOGOM NJEGOVE ETIKETE SLUŠAJ NAJGLASNIJE.

STRAŽARNI LOPOV


21 komentar:

Vjeko kaže...

Muzika 10/10, tekst 10/10, hvala Zdeni i tebi...Živjeli!

Goran Polak kaže...

Hvala tebi Vjeko na komentaru

Anonimno kaže...

devedesetih sam bila dijete, al se živo sjećam majki i ovaj odlično napisani tekst vraća u to vrijeme i cijeli kontekst. sve što si rekao stoji pa i ova kritika Bare, pozzz.

Anonimno kaže...

hvala za ovo!

Anonimno kaže...

odlično! puno hvala!

Goran Polak kaže...

Hvala. Kritika Bareta je naravno dobronamjerana. U biti nije to toliko kritika njega koliko medija...

grem kaže...

kratko in realno! super

WolfmanJ kaže...

Dobar tekst, ono kad se sjetim kad sam ih čuo na programu Omladinskog Radio Sarajeva prije nego je izašla ploča "Razum i bezumlje" to me to skroz puklo.Kad sam u školu donio tu ploču pod rukom upravo kupljenu cijeli azred se valjao od smijeha na ime Majke.Negdje u vrijeme spota iz prepunog Doma sportova "A ti još plačeš" ja sam se gorko nasmijao....

Anonimno kaže...

Hvala!

ŠOKRE kaže...

Super koncert iz Kulušića, a tekst je baš ono sto su Majke i Bare bile i što su sada.

Anonimno kaže...

Možeš li postaviti snimku koncerta Majki 1991 Zagreb Drunken Man's Blues

Goran Polak kaže...

Najvjerojatnije ću postaviti i tu snimku, ali vezano za Majke prvo mislim postaviti jednu video snimku koncerta sa Dusparom na gitari (1990.g) i jednu audio snimku koncerta za Čalićem na gitari iz 1993. godine. Onda ću vidjeti za dalje...

Anonimno kaže...

Prika,ako imas sto od Majki iz perioda 89-91 snimke sa koncerta,bio bih ti zahvalan da to postavis.Jbg.tada sam svirao sa Majkama od 89-91do Krvavog uskrsa.Svirao sam i na prvom albumu,no veca zezancija he bila na koncertima.Pozdrav od Duje.

Goran Polak kaže...

Pozdrav Duje.
Imaš ovdje video snimku koncerta iz zagrebačke Galerije SC gdje ti sviraš: http://strazarni-lopov.blogspot.com/2014/04/majke-promocija-albuma-razum-i-bezumlje.html
Imam još tih starih snimaka al moram to posložiti. Baš završavam i jedan poveliki intervju sa Korozijom koji bi trebao biti objavljen do kraja mjeseca. Ak hoćeš pošalji mi svoj mail pa ću ti javiti kad stavim nešto što bi te moglo zanimati...

Rio kaže...

broj komentara odnosno na druge tekstove ovdje isto svojevrsno indicira vrijednost Majki. Bio sam priličan fan Majki svojedobno, ne sjećam se tko je prvi počeo svirati oni ili Partibrejkersi, ili istovremeno, i jesu li ispočetka znali jedni za druge budući da je grif vrlo sličan, a to me sjećam se intrigiralo. U tekstu stoji da su Kojoti nadrapali zbog sviranja sa Brejkersima u Slo u ratno vrijeme.. Ako se dobro sjećam tada je u hgu drmao Paolo Sfeci koji mora da je nešto gadno krivo zabrijao budući da su Brejkerski uli dio projekta rimtukiuki, jednog od superijetkih bg i srb antiratnih projekata tada.. Nadalje, spominjući baretove bljezgarije po medijima prisjetio sam se da se negdje njima požalio tipa 'ako sam ja neki kralj drogiranja onda je Masimo car svemira droge'... - iako volim barveta, užasno je tada pokvareno zvučalo što ima ikoga pravog ili nevinog oko droge uvlačiti u taj medijski svijet sranja droge kad ga se nije čak niti pitalo, a i da je..

Anonimno kaže...

meni je Mirta dala ploču, a ona je radila i cover za Razum i bezumlje...no, dala mi je tu ploču paušalno, valjda kao pokušaj širenja zvuka Majki okolo,,,ali me taj album zarazio do danas. Šteta Duspare i Hare Krišne, šteta droge i tih sranja...ali nije kasno okupiti stare Majke i razvaliti opet

Anonimno kaže...

Odličan tekst. Majke sam počeo slušati nakon što je u Heroini br. 2. krajem 90.-e ili početkom 91.-e objavljen intervju s Majkama (Baretom i Dusparom). Sutradan sam odmah, samo na temelju intervjua, naručio LP "Razum i bezumlje" iz "Search & Enjoy" (Čikara i Dragaš). Rekao sam starcima da mi trebaju novci za neku knjigu u školi i brojio dane kada će iz Zagreba doći paket. Inače taj broj Heroine je imao presudan utjecaj na moj glazbeni ukus - unutra je bio još intervju s Brejkersima, članak o The Stone Roses, gomila dobrih bendova u recenzijama i zvijer na naslovnici - Iggy Pop.
Pozdrav Stražarnom lopovu i svim prijateljima rock and rolla.

Nikx kaže...

Još jedan prilog priči o Majkama...
http://nabreklina-ispraznosti.blogspot.com/2008/03/kako-smo-stvarali-povijest-rocknrolla_28.html

Mar kaže...

Kao ljubitelj žestokog rnra tipa Majke, Brejkers ili npr mc5, osobni detalj koji ja pamtim, i koji je meni važan glede Majki je dojam kako su već turbozrele Majke iz razdoblja 1995 bile i dalje spremne 'učiti' što je vrhunski rnr - jednom sam u nekoj tematskoj večeri, slušaoni u Jabuci izžicao da puste nešto s videa ac/dc, koncert iz Pariza 1979 (naravno, sa Bon Scottom). Kazeta je ostala u Jabuci još par dana nakon te slušaone, jer je naravno večer kad se puštala bila 'žestoka', pa naravno nitko nije mislio na kazetu kad je večer završila.. Kad sam je uzimao natrag nakon par dana, netko mi je rekao da su po danu bile Majke u Jabuci imale tonsku i neke pripreme uoči koncerta, pa su si u međuvremenu pogledale cijelu ac dc kazetu bez daha. - baš sam likovao u sebi jer znao sam da takvi bandovi imaju u malom prstu bendove tipa Stooges, Mc5 ali da su najžešće rnr bandove tipa ac dc, motorhead propustili skroz apsolvirati jer su ih uvijek trpali u heavy metal (možda sam si ja tu postavku kao tadašnji klinac samo utvarao :) ) pozdrav, odličan članak

Stric Ivan kaže...

Sotonizam u Hrvatskoj https://hrvatskoobrambenostivo.com/sotonizam-u-hrvatskoj-2/?fbclid=IwAR1xnfPbHxlkMTfDn6IS0dosTscqwBY1Vk5pcIRnTZAPMgpCv2-PlvOCcHA

Toonoh Ostragooshkee kaže...

Jedan koncert Majki u Sarajevu...putovanje na koncert, konjačići, limenke piva, nezaobilazna zajebancija sa Goranom Bare - (dok je se mogao smijati i šaliti kako na svoj račun tako i na tuđi).
https://toonohostragooshkee.link/put-u-sarajevo/