* * * * *

petak, 3. kolovoza 2018.

DECA IZ VODE - IVA PLAVŠIĆ (INTERVJU 2018)

Postoji velik broj umjetnika koji su članovi Udruženja Deca iz vode. Jedna od njih je književnica i umjetnica iz Zagreba, Iva Plavšić autor s tri objavljena romana u Hrvatskoj, profesionalni fotograf i snimatelj, član Kino kluba Zagreb.


Prije nekih godinu dana, dok je završavala svoj kratak film Nostalgija, za koji se može reći da je napravljen u formi spota jer radnjom prati glazbu i tekst pjesme „Nostalgična“ od TBF-a., zadovoljna napravljenim odmah je odlučila krenuti u novi projekt. Za glazbenu podlogu tog novog projekta Iva je odabrala muziku grupe Ekatarina Velika, jer kako mi je rekla:
IVA: EKV mi je oduvijek najdraži bend. Taj sjajni bend je dijelom muzički odgajao nekoliko ratnih generacija u Hrvatskoj i držao nas klince na pristojnoj udaljenosti od negativnih utjecaja u ratnim i poratnim vremenima kada su mlade odgajali mahom narodnjački klubovi i cajke. Možda mi je EKV brzo ušao u uho i radi Margitinog sviranja. Odrastala sam uz klasičnu glazbu, jedna meni bliska osoba iz obitelji bila je profesorica klavira u Muzičkoj školi u Gundulićevoj, a i sama sam godinama svirala klavir i bila solist u školskom zboru. Zvali su me i da pjevam u „Zvjezdicama“, ali sam njihovu ponudu odbila, jer mi se u ono vrijeme, u osnovnoj školi, činilo da je igra važnija od karijere.
Kada je krajem prošle godine Iva doznala da u Zagrebu svira beogradski EKV tribut bend „Deca iz vode“, povezala se preko facebook-a sa Aleksandrom Šarčevićem, menagerom benda. Od Aleksandra je Iva prvi puta čula za Udruženje Deca iz vode. Kako je i meni to udruženje bilo nepoznanica Iva mi je objasnila o čemu se tu radi.
IVA: Udruženje Deca iz vode je udruženje ljubitelja grupe EKV i svih onih koji poštuju grupu EKV, Milana Mladenovića, Margitu Stefanović i ostale članove. Udruženje organizira povremena okupljanja na raznim manifestacijama na kojima se predstavlja njihov rad, sa ciljem okupljanja umjetnika svih vrsta koji svojim radom čuvaju „da priča o EKV-u ne padne u zaborav“.

Iva i Aleksandar su dogovorili preko facebook-a da za potrebe Udruženja, odnosno za potrebe benda „Deca iz vode“, Iva napravi spot u formi kratkog filma za pjesmu Ekatarine Velike „Budi sam na ulici“. Iva mi priča o tome:
IVA: Sve je počelo sa dopisivanjem preko facebook-a. Uoči koncerta Dece iz vode u zagrebačkom Sax-u, odnosno noć prije koncerta sam bila sa Aleksandrom na kavi u Zapruđu i tada smo razgovarali o koncertu, spotu, Udruženju, životu i svemu pomalo. Rastali smo se u dobrom raspoloženju oko jedanaest navečer nakon što smo pretresli sve bitne teme. Dogovorili smo usput detalje oko sutrašnjeg snimanja.
Sve u svemu Tea i Kokica besprijekorno su obavili svoj dio posla! Za kamerama smo bili Davor Pasković i ja. Od jednog dijela snimljenih materijala u siječnju sam za Decu iz vode, po narudžbi, montirala i dva live videa za pjesme „Budi sam na ulici“ i „Sinhro“.
Tko su Tea i Kockica?
IVA: U moru neozbiljnih glumica s kojima sam prošla kroz samo tako mučne situacije, pronašla sam napokon Teu Kovačević, prekrasnu mladu osobu koja ima samo takve potencijale i vjerujem da će još svašta lijepog u životu napraviti, a Krešimir Hruškovec (Kokica) je moj prijatelj iz djetinjstva, vlasnik nekadašnje Rune na Gornjem gradu. Nekoliko dana prije Badnjaka sam se našla sa Kokicom na kavi. On je baš tada došao sa privremenog rada u Njemačkoj u posjet obitelj u Zagrebu, a kroz mjesec dana je otišao raditi u Norvešku. „Hoćeš glumiti u mojem spotu?“, pitala sam ga, onako usput, dok pijemo kavu. Kokica je samo kratko odgovorio: „Zašto da ne? “. To je specifično za nas alternativce; ako je ideja dobra i ako koncept u sebi nosi poruku ljubavi i slobode, alternativci će ga bespogovorno podržati.

Da li ste snimali na više lokacija ili samo na koncertu u Sax-u?
IVA: Dva dana kasnije naša mala ekipa snima nove kadrove u jednom stanu u Zapruđu. Uz Teu je glumila Mia Bubanko, studentica iz Zagreba. Prije nekoliko godina jedna sasvim kratka ulica koja vodi prema Plodinama, dobila je ime po Milanu Mladenoviću, tako da je ovaj novozagrebački umjetnički kvart dobio još jednu ulicu koja nosi ime umjetnika. Sve je dakle povezano, krug se polako zatvara. U kvartu su zadnjih godina živjeli Goran Bare i Edo Maajka. Ovdje je živio naš talentirani multi instrumentalist i aranžer Marko Križan. Kvart i dan danas nastanjuju brojni talentirani pisci, slikari, glumci i muzičari poput npr. Milorada Vujaklije (Mićo!) frontman-a grupe „Mačke“, Davora Bunčića, Dude Zlomislića itd.
U travnju nastavljamo sa snimanjem u klubu Route 66. Tog toplog poslijepodneva uz Teu glumi talentirani Din Sarunović, a statirale su nam simpatične Luna Šarić, Ema Grozdek i Bruna Krčelić. Posljednji dan snimanja Tea je zaglavila u ZET-ovom autobusu negdje između Španskog i Trešnjevke, u ogromnoj gužvi na cesti, a ostatak ekipe u međuvremenu (čekajući nju da dođe) upoznao je gang bajkera sa Đamije: Zlatka, Matu, Martina, Jana i Gabrijela. Ono što su dečki izvodili na svojim biciklima bilo je vrijedno divljenja, pa smo ih odlučili na licu mjesta angažirati da rade slične vratolomije u spotu.

Kada će se moći premijerno vidjeti spot?
IVA: Prije snimanja zadnjih kadrova našla sam se u Zapruđu na kavi sa Aleksandrom, koji je došao u Zagreb nakon turneje Dece po Istri. Pričao mi je kako su ih Istrijani jako dobro prihvatili i kako su klubovi u kojima su svirali bili dupkom puni. Tada mi je i najavio novi koncert Dece iz vode u Zagrebu, koji će se održati krajem rujna ove godine, pa smo se dogovorili da će spot „Budi sam“ biti premijerno prikazan u to vrijeme.
Zamolio sam Ivu da mi kaže i nešto više o njenoj suradnji, ili bolje rečeno prijateljstvu, sa Dušanom Vesićem:
IVA: Dušana sam isto kao i Aleksandra upoznala preko facebook-a. On je sa Sandrom Rančić napravio onaj sjajni film o EKV-u „Kao da je bilo nekad“, a objavio je 2014. I roman Bijelo dugme - Šta bi dao da si na mom mjestu. Rekla sam mu iskreno kakav spot radim i da trebam neke informacije, i tako, malo po malo ... sprijateljili smo se.
Dušan mi u ono vrijeme napisao da upravo završava knjigu o Magi i „da će mi ona možda biti interesantna“. Kada sam čula kakav roman piše, oduševila sam se! Ispričala sam mu kako sam bila na koncertu u Ksetu kada je Magi posljednji put svirala pred zagrebačkom publikom, pa me zamolio odmah da mu opišem u par crta taj događaj da ga ubaci, kao svjedočanstvo, u svoj roman, „ali hitno“, kaže; „jer rukopis moram da predam do petka“. Objasnila sam mu da već imam opisan čitav taj događaj na stranicama svojeg trećeg objavljenog romana „Pilula sreće“ i da mu odmah mogu poslati čitavo to poglavlje u kojem se spominje „posljednji koncert“ gdje ću mu taj dio teksta poboldati. Na kraju je kratak opis iz mojeg romana završio u njegovom romanu Magi uz napomenu (ispod); izvor: Iva Plavšić - roman Pilula sreće.
Tokom našeg dopisivanja na facebook-u saznajem od njega da su kompozitori pjesme „Budi sam na ulici“ Milan Mladenović, Margita Stefanović, Bojan Pečar i Ivan Ranković, da tekst potpisuje Milan Mladenović, ali Dušan mi savjetuje da saznam tko su sada nosioci autorskih prava. Prije nego što sam uopće stupila u kontakt s Dušanom, pisala sam HDS ZAMP-u i oni su mi rekli da se radi o individualnom pravu autora i da samo oni mogu dati dopuštenje za korištenje pjesme u spotu. Dušan mi savjetuje da svakako pišem SOKOJ-u. Tako sam uskoro preko SOKOJ-a došla do nekih e-mail adresa i pisala nasljednicima, no nitko od njih mi nije odgovorio. Nakon svega toga sam upoznala još neke ljude i svi su mi oni govorili isto; neka napravim taj spot bez da tražim prava budući da je riječ o nekomercijalnom projektu, da prestanem gubiti vrijeme i da počnem raditi.
Kako ti se svidjela Dušanova „Magi - Kao da je bila nekad“? Moram napomenuti da se u knjizi osim Pilule sreće spominje i Stražarni lopov. Upoznao sam Dušana na promociji knjige u Zagrebu. Oduševilo me koliko se ljudi tamo okupilo i koliko je bilo mladih ljudi među okupljenima.
IVA: Baš kao za inat, na dan promocije imala sam posla u Šibeniku. Našli smo se Davor i ja s Dušanom na kavi dan ranije i oduševio nas je! Pročitala sam knjigu nakon što ju je nakladnička kuća Ljevak objavila u Hrvatskoj. Kada sam zaklopila korice otvorila sam messinger na facebook-u. Moja prepiska sa Dušanom je izgledala ovako:
Ja: „Ovakav roman zaslužuje svaki angažman, ovo je sjajno djelo, bogato događajima, nabijeno emocijama, nekoliko sam se puta čak i rasplakala i to ne samo nad sudbinom članova EKV-a već i nad sudbinom svih nas koji smo preživjeli.“
Dušan: „Ako sami ne napravimo nešto lepo, teško da se nećem možemo nadati“
Ja: „Mislim da će se krug napokon zatvoriti novim koncertom Dece iz vode u rujnu u Zagrebu“
Dušan: „Al ja mislim da se krug tek otvorio :)“
Složio bi se sa Dušanom. Ako želiš nešto dodati za kraj... ?
IVA: „Treba mi svet otvoren za poglede, otvoren za trčanje“, ali ja želim da taj svijet stvorimo ovdje, a ne da naši ljudi bježe u inozemstvo. Za takav se svijet čovjek na žalost mora boriti, a ne sjediti i čekati da mu netko nešto pokloni. Mi umjetnici borimo se na način da radimo spotove, filmove, komponiramo glazbu, pišemo, slikamo, a sad dali je to dovoljno ili ne... sami prosudite! Jednom je jedan moj dobar prijatelj zaključio: „Ovo je ipak zemlja gdje mladi danas radije uzimaju gitaru u ruke, nego oružje (i odu se baviti kriminalom).“



STRAŽARNI LOPOV 2018

Nema komentara: