* * * * *

nedjelja, 25. srpnja 2010.

SANDOKAN

1976-te godine na televiziji se prikazivala serija Sandokan. Svi smo živjeli za taj dan u tjednu, kada bi se naše obitelji skupile ispred crno-bijelih televizora i nestrpljivo čekale da počne nova epizoda. Za nas djecu Sandokan, je bio jedan od prvih pravih idola. Izrezivali smo njegove slike iz novina, skupljali albume sa sličicama iz serije, bili smo tužni kad je Lady Marianna poginula. Tih godina malo je ljudi u Jugoslaviji znalo kako se zove koji ministar, ali su zato svi znali tko je Sandokan, Malezijski Tigar iz Mompracema.
U to vrijeme na Peščenici je bila robna kuća NAMA, a na katu su se između ostalog prodavale i gramofonske ploče. Jednog dana dok su moji roditelji obavljali kupovinu ja sam kopajući po singlicama naletio na dvije koje su me ostavile bez daha. Na omotu jedne je bio Sandokan, a na omotu druge njegov gusarski brod. Morao sam to imati! Tata je kupio neki LP od Glenn Millera, a ja sam ga uspio nagovoriti da meni kupi singlice koje sam našao.
Mislim da je taj dan počela moja ovisnost o pločama.

Broj komentara: 6:

ivica kaže...

haha...sad sam ga išao pogledat na youtube, nevjerovatno da smo toliko volili tu seriju..

Malisha Old 666 kaže...

Koji flashback! Ja sam rođen 76, ali sam istu ovisnost stekao na istom mjestu na Volovčici. Kad se popneš na kat Name pa skroz lijevo.

Rio kaže...

Ja sam rođen '72. Sjećam se Sandokana koji je ostavljao bez daha kao jedne od prvih stvari s tva koje uopće pamtim. Sjećam se i da je škvadra tada već masovnije počela nabaljat colore a izbacivat crno bijele telke.

Gasparinjo SG kaže...

Meni je mama kupila u knjižari u Radićevoj ulici u Karlovcu knjigu uz koju sam dobio veliki poster Sandokana. Koje ludilo, he, he. Imao sam i majicu. Te 76 sam imao nepunih 12 g. Idealan za zabrijati na takvo nešto. Mislim da je knjiga još negdje u stanu u Karlovcu. I album je verojatno na istom mjestu sa svim sličicama (jedan od rijetkih koje sam uspio kompletirati).

Goran Polak kaže...

Mislim da imam negdje taj album sa sličicama. Ak nađem bi mogao skenirati...

bayawiki kaže...

Bio sam u JNA u Beogradu, tamo 1985-te. Starci mi došli u posjetu i tako smo završili u nekom restoranu. Bili smo jedini gosti u praznom lokalu ukrašenim fotografijama uglavnom domaćih filmskih zvijezda. Nije bilo teško zaključiti tko se ovdje nalazi na vinu, pivu, rakiji. Kad li eto na vrata stiže grupica ljudi, srpskih glumaca, jedino se sjećam pokojnog Taška Načića i također pokojnog Danila Bate Stojkovića, a sa njima glavom i bradom mega popularni Kabir Bedi. Prolazi on pokraj našeg stola, a moja stara sva treperi od uzbuđenja i vrisne; "Bože, Sandokan !"