* * * * *

nedjelja, 4. srpnja 2010.

STRAŽARNI LOPOV U POTRAZI ZA VANZEMALJCIMA (2)





- Izgleda da vanzemaljac ima super moći. Iskopirao je Alojza u Nebojšu, pa je onda iskoristio njihovu svađu, da im ukrade rakiju. Ova misija će biti teža nego što sam mislio – naglas je razmišljao Stražarni hodajući uskim planinskim puteljkom. Odjednom, oblaci iznad Trebevića su se razišli, a mjesec je kao velika neonska reklama osvijetlio kuću na proplanku. Baba je sjedila na panju pored prevrnutog kotla za pečenje rakije. Kad je čula da netko dolazi počela je ponavljati histeričnim glasom „Udavila žaba rodu…udavila žaba rodu…“. Trava oko nje je bila puna praznih boca i nekih zelenih lokvica. Stražarni je osjećao da ga neko promatra, pa je polako izvadio kamčatke (*). Iz pseće kućice izvirila je sijeda glava i blenula u njega.
- Tko ste vi gospodine? – oprezno je upitao Stražarni.
- Ja sam, đed – odgovorio je starac drhtavim glasom.
- Što se ovdje desilo đede? Što je babi?
- E moj sinko, velika nesreća - uzdahnuo je đed pa nastavio - Baba i ja smo divanili ispred kuće, kad su se pojavila neka čudna bića i navalila na babinu brlju. Kad su sve popili htjeli su da im baba kaže koje trave stavlja u boce. Jedan je skočio na mene i uhvatio me za vrat, a kad je jadnica to vidjela nešto joj je kliknulo u glavi i od onda samo ponavlja „udavila žaba rodu“. Slijepa je ko šišmiš, pa je valjda mislila da su to bile žabe.
- Jeste li im otkrili tajnu rakije? – upitao je Stražarni.
- To zna samo baba, a ona je od šoka totalno popizdila. Kćerkama je dala svakoj po pola papira na kojem je napisala tajnu, ali one su u svađi. Jedna je sa nekim hajvanom utekla u Beograd, a druga je u Zagrebu.
- Znaju li ta bića da one imaju dijelove tajne? – upitao je zabrinuto Stražani.
Đed je postiđeno pogledao u pod i klimnuo glavom.
- Bojim se da se ovdje radi o invaziji. Moram hitno pronaći vaše kćerke. Nešto mi govori da nas samo tajna rakije može spasiti od uništenja.
- Evo imam jednu sliku. Brkata je u Beogradu, a lepa u Zagrebu. Tu pišu i adrese, ako su još uvijek tamo.
Đed izvadi zgužvanu fotografiju iz džepa i pruži je Stražarnom.
- Ostala je i ova bočica brlje, ostalo su sve popili. Možda vam pomogne.
Stražani je uzeo bočicu i sliku, te ih je pažljivo spremio u torbu.
- Gospodine, preklinjem vas, pomozite. Šta ću sa babom? – zavapi đed molećljivim glasom.
Stražarni se približio babi i opizdio je šakom u glavu, tako da se stara otkotrljala u živicu.
Baba se pridigla i pljucnula kroz razbijene zube.
- A tko si ba ti?– upitala je začuđeno đeda, a on samo što nije zaplakao od sreće. Okrenuo se da se zahvali Stražarnom, ali on je već bio daleko. Nije bilo vremena za razgovor. Zemlja je u opasnosti!

Nastavlja se...

(*) Stražarni svoje nunčake zove "kamčatke", a to su dva štapa spojena na krajevima sa kratkim lancem (ubojito oružje u njegovim rukama)


Ako ne možeš pročitati tekst na fotogafijama klikni na njih pa će se povećati



Nema komentara: