* * * * *

nedjelja, 1. prosinca 2013.

NEZABORAVAN SAN O... (1989)

NEZABORAVAN SAN O...

Glazba i lirika skupine Nezaboravan san o… temeljena je na molovima u zvuku i stihovima nadahnutima sjetom u pokušajima skladanja melankoličnog mozaika. NSO doživljavao sam kao Novi senzibilitet u alter rock kulturi. 
U to je doba 1988.-1990. godine gitaristički lobi u novinarstvu, (kao i danas uostalom), bio limitiran u shvaćanju glazbe koja bi bila temeljena na synthesizeru i ritam mašini. Iz istovjetnih je razloga bilo teško pronaći producenta u Zagrebu, a nastupi za takvu glazbu bili su ograničeni. 
Jedina okvirna mogućnost koje se sjećam za razmatranje objave snimki, bila je na usmenoj razini od tadašnje predstavnice Založbe FV Monike Skaberne, kada smo neobavezno razgovarali nakon koncerta u Kulušiću. Međutim, tada je FV imala neko ograničenje izdavanja samo na 500 primjeraka što se nama činilo premalom nakladom. (Založba FV objavila je kompilaciju bendova na kazeti pod naslovom 041). 
Kasnije smo uspjeli dostaviti kazetu Borghesiji koja se složila s prijedlogom da im budemo predgrupa u Zagrebu na proljeće 1990. godine, a potom i u Sarajevu. Sve je bilo dogovoreno s Goranom Lisicom Foxom i Aldom iz Borghesije. Međutim, tadašnji zagrebački organizator koncerata, a današnji domaći glazbeni novinar, nije nam uopće javio da dođemo na tonsku probu to popodne u Zagrebu. Taj je propust nadoknadio dogovaranjem nastupa kao predgrupa Clock DVA, ali nerealizirana opcija s Borghesijom bila bi definitivno bolja zbog eventualne mogućnosti daljnje suradnje u savjetima i produkciji. Naime, samo je u Sloveniji postojala potpora takvoj vrsti glazbe. 
U slučaju oko YURM-a, unatoč glasovima dvojice od, koliko je poznato, tri člana žirija na YURM-u potkraj 1980-ih godina nismo pripušteni nastupiti, jer je, kako je preneseno, jedan od članova žirija kao predstavnik Socijalističke omladine naveo da su iz Centralnog komiteta poručili da „u ovo vrijeme krize“, a posebice nakon „afere Crna ruža“, ne žele nastup „mračnih bendova“. Bio je to presmiješan alibi, jer je, primjerice, izabran bend Grč da nastupi s pilama i svinjskom glavom, ali tom članu žirija nije se sviđalo pjevanje u NSO, pa je odaslana priča o odluci u Centralnom Komitetu Saveza komunista koji je tada bio amen. 
Nama je dodatni zazor izazvala ocjena o darkerstvu jer nismo ništa posebno držali do Sisters of Mercy ili Bauhaus, a niti općenito oko te goth šminke. Zato kažem, za razliku od punk i gitarističkog novog vala početkom 1980-ih godina, ovdje među novinarima ili diskografskim kućama nisu bili pripušteni pokušaji odgovora na Joy Division ili Cocteau Twins, primjerice. Jedan od današnjih mainstream glazbenih rock novinara nakon jednog nastupa benda Nezaboravan san o… rekao je: „Dosta mi je filozofskih bendova“. 
Bez glazbenog menadžera i producenta, u bendu nužno počinju međusobna predbacivanja tako da se nakon trogodišnjeg rada bend NSO razišao svojim odvojenim putovima.

DAVOR KRISTIĆ 
STRAŽARNI LOPOV 2013

KULUŠIĆ - ZAGREB - 15/06/1989
PROMOCIJA KAZETE 041 
1. Uvod 
2. Noć bez jutra 
3. Slomljena znamenja 
4. Hladni simboli 
5. Pod raspelom 
6. Suvišni ljudi 
7. Nemamo



STUDIJSKE SNIMKE - 1989 
1. Hladni simboli 
2. Lament blijedih zora 
3. Grad obojan ledom 
4. Put vodama samoće 
5. Suvišni ljudi 
6. Nemamo 
1 - 041 COMPILATION - ŠKUC 1989
2/6 - DEMO - PROSINAC 1989


DAVOR KRISTIĆ - VOKAL
IVICA DRUŽAK - KLAVIJATURE
DARKO MATOŠEVIĆ - GITARA
ZORAN STOŠIĆ - BAS


LIRIKA: DAVOR KRISTIĆ

NOĆ BEZ JUTRA 
Nemirne osame prodiru, tiho sklopi oči 
Nemirne osame razdiru, lagano utoni. 
Noć te doziva, neka te zaboli svaka riječ, 
Noć te doziva, neka te zaboli svaka tvoja riječ. 
Nikada neću znati za strah, izgubljen u noći bez jutra, 
Nikada neću znati za strah, izgubljen u dvorcu tvog Očaja. 

SLOMLJENA ZNAMENJA 
Po mome licu rasuta znamenja, 
Ponosne boli tako smo blizu još nije vrijeme. 
Po mome licu rasute molitve, 
Postoje stvari koje želim, koje želim, da zaboravim. 
Mi, mi tihe sreće krajnje nutarnje 
Mi, mi tihe sreće krajnje nutarnje 
Na dnu tame, na dnu srca 
Tako smo blizu još nije vrijeme, 
Na dnu tame, na dnu srca 
Danas sam čuo i sad se spominjem. 

HLADNI SIMBOLI
Nestajem niz hladne ulice 
Nestajem i slušam odjeke 
Kuda god da krenem sjene prate me 
Gdje god da stignem motre na kretnje 
Hladni simboli svuda oko mene prolaze 
Zatvori za mnom vrata ako nestanem 
Zatvori za mnom vrata da ne gledam kraj 
Nestajem niz hladne ulice 
Nestajem i slušam odjeke 
Stjegovi kajanja drobe osjete, 
Tijela puna Boli kroz stvarnost tumaraju. 
Zatvori za mnom vrata ako nestanem 
Suze mi smetaju da ne vidim kraj 
Tu me ne traži, 
Znam da si htio, znam da si htio. 
Samo gledaj kraj, 
Samo traži trag praznih lica. 

POD RASPELOM 
Iznad neba mrtvog grada gavran leti 
I okuplja svoje jato 
Pod raspelom novi Heroj pokazuje put 
Gledao sam sjene kako urlaju prema nebu 
Ne sjećam se više ničega. 
Ne sjećam se više ničega.

Prvi je stih posuđen iz filma Ko to tamo peva, kao osjećaj najave sukoba. 
Pjesma je pisana u vrijeme mitinga antibirokratske evolucije 1988-89. 
Sjećam se da su dečki tražili izostavljanje stihova koji su imali 
„Tenkovi prelaze groblja“, navodeći da je to ipak pretjerano, a kad tamo... 
DAVOR KRISTIĆ (STRAŽARNI LOPOV 2013)

SUVIŠNI LJUDI 
Svaki put prizivaju 
Svaki put kad izblijede 
Vidim noći okovane strahom. 
Nemirno vrijeme raznosi tragove koji nikuda ne vode, 
I kao suvišni ljudi prolaze 
Kao suvišni ljudi prolaze 
Ispod dna. 
Svaki put kada slijedim tragove po rubovima 
Vidim ljude koji nose bolest kao lijek. 
I kao suvišni ljudi prolaze 
Kao suvišni ljudi prolaze 
Ispod dna. 

NEMAMO 
Da li vidiš ljudska lica 
Nema suza 
Možda kasnije. 
Da li čuješ zvona duša? 
Mi samo sanjamo ono što nemamo. 
Obolijevamo od samih sebe, 
Pratimo sjenu našeg Bola, 
Daleko od samih sebe. 
Čuješ li zvona praznih duša 
Daleko od nas. 
Pratimo sjenu našeg Bola, 
Daleko od nas. 
Mi samo sanjamo ono što nemamo.

Prvi stihovi o ljudskim licima iz pjesme Nemamo preuzeti iz jednog monologa u filmu Nebo nad Berlinom
DAVOR KRISTIĆ (STRAŽARNI LOPOV 2013). 

GRAD OBOJEN LEDOM 
Grad obojen ledom 
Grad su sjene na tvom oku 
Grad obojen ledom 
Kao da se suze čuju daleko. 
Grad obojen ledom 
Oči su ti izborane 
U noći boje leda 
Kao da se suze čuju daleko. 
Slijedimo razlomljene ceste, 
Ako padneš ostat ćeš sama, 
Slijedimo razlomljene ceste, 
Ako padneš ostat ćeš uvijek sama… 
…ostat ćeš sama… 

PUT VODAMA SAMOĆE 
Zaboravljam, 
Uvijek 
Zaboravljam 
Gdje je skriven put vodama samoće. 
Ako dođeš s tišinom, 
Kada dođeš s tišinom, 
Ne gledaj me svojim očima od stakla, 
Uvijek načine odraz kada slabim. 
Našao sam previše nesretnih tamo pokraj jezera s udavljenim nadama, 
Nisam te našao i nisam ti imao ništa za reći. 
Došavši 
Isuviše kasno. 

LAMENT BLIJEDIH  ZORA
Pogledaj blijede zore 
Pogledaj njihove stope 
Ukorači 
Dosta si plakao sam. 
Potraži sad krasna jutra 
Otkrij te nesmrtne staze 
Ukorači 
Dosta si plakao sam. 
Moja će sjena lutati po holu moja će sjena tjerati tjeskobu 
Sjećanja joj donose kraj 
Kako je lako biti sam 
Kako je ovdje lako biti sam 
Očajan zbog tuđe vjernosti. 
I zato pogledaj blijede zore 
Pogledaj njihove stope 
Ukorači 
Dosta si plakao sam.
HVALA DAVORU KRISTIĆU I IVICI DRUŽAKU NA USTUPLJENIM METERIJALIMA
 




2 komentara:

Anonimno kaže...

prava šteta što ovo nikada nije zvanično objavljeno
goran ima li šanse (kao nekada prije) za jumbo download (samo za interno slušanje)
pozdrav
zis

Goran Polak kaže...

Poslao sam ti link na mail.
Pozdrav,
Goran