* * * * *

petak, 12. rujna 2014.

ĐOKO

Opet su nas sustigli duhovi prošlosti, došli su po vrijeme koje smo već odavno unaprijed potrošili i opet je netko sa njima morao otići. Kažu da je zaustavio motor, sjeo ispod drveta i propao kroz oblake. 
Đoko je bio stara škola rockera, poznati stanovnik zagrebačkih klubova u osamdesetim i devedesetim godinama. Čizme, traperice, kožna jakna, duga kosa, brkovi, bradica i na glavi uvijek crna šilterica. 
Nisam se sa njim vidio zadnjih petnaestak godina, jer na žalost se samo loša vijest kroz zid tišine probija, pa nam vrijeme još ostavi tek za pozdrav par trenutaka. U mramornom zdanju izložena fotografija, pored nje viski, kutija cigareta i stara crna šilterica.

ĐOKO U LAPU (1986)

AZRA, ĐOKO, ČVARAK I JA LUTAMO LJUBLJANOM (1990)

ĐOKO NA KONCERTU MOJE GRUPE ENDYMION  (1989)



2 komentara:

ruznidjuro kaže...

RIP

opeviba kaže...

Sa Djokom sam odrastao,djelio mladost sve dok nije preselio u ZG. On je dubicanac po rodjenju, rocker po uvjerenju, . Zvao sam ga "kokosija noga" zbog "peace" na kaisu. Skupa smo se svercovali po koncertima, od pocetka osamdesetih pa nadalje . Sjecam se, ...on i ja, posto smo se usvercali iza bara u Kutiji Sibica potplativsi Grgu konobara sa jednom pivom razvlacimo dim marahuane sa Zappom iza bine, onako cutke zamagljenih ociju. Ja znam da on ovo sad cita ...znam...