* * * * *

četvrtak, 18. listopada 2012.

KASANDRA

Bilo je kasno proljeće, 1984. godina. Obasjana mjesečinom Davorkina kuća na Bukovcu izgledala je kao crtež iz stripa. Siluete ljudi na prozorima, obrisi krošnja drveća i poluosvijetljena ulica. Žamor pomiješan sa glasnom muzikom, govorio nam je da smo na pravom mjestu. Dee Dee je kratko pozvonio i nakon par sekundi neka nasmiješena djevojka nam je otvorila vrata i nestala među ljudima. Ušli smo unutra i potražili Robija, Boru i Binu koji su došli ranije.
Davorka nas je to veče pozvala na koncert svoje grupe Kasandra, tako da su u dnevnoj sobi bili posloženi instrumenti. Nikad je prije nisam slušao kako pjeva, tako da sam očekivao neku punk ili dark dernjavu, ali kad je koncert počeo i kad je njen duboki glas poput bujice ispunio prostor osvijetljen velikom sobnom lampom, ostao sam zatečen onim što sam čuo. Zvučala je savršeno. Ljudi su izmilili iz soba i okupili se ispred nje poput gladnih vampira. Stihovi su se kao gusta boja razlili hrapavim platnom satkanim od zvuka koji se ljeno valjao iz instrumenata muzičara koji su svirali mirno stojeći poput zamišljenih duhova. Riječ kao ljubav, Stari ribari i Paranoja. Trenutak utisnut u sjećanje.
Nakon koncerta Dee Dee je po običaju nestao, a ja sam se smjestio u hodniku i ubijao vrijeme promatrajući ljude koji su se u jednoj od soba klatili u ritmu muzike.
- Polak, Polak. Aj' nabaci dvije cigarete. - začuo sam glas iza odškrinutih vrata, na drugoj strani hodnika. Prišao sam bliže i izvadio cigarete.
- Evo prijatelju. - rekao sam.
- Jebote, što nas svi gledaju i smiju se?
- Valjda zato što si gol. - odgovorio sam.
- Kak' znaš?
- Pa valjda zato što se skrivaš iza staklenih vrata.
Kako je vrijeme odmicalo slika je izgubila na oštrini. Rock The Casbah, prašina razmrljana dahom i prazne flaše. Robi me nagovarao da idemo u dnevnu sobu svirati, ali njegove riječi su samo prošle kroz mene. Jedva da sam naučio pjesme koje sam svirao u svojoj grupi, tako da mi nije bilo ni na kraj pameti da nešto improviziram i sramotim se. Zapalio sam u drugu sobu. Tamo je pod je bio prekriven tijelima. Od nekuda mi se u ruci stvorila flaša. Poslije su mi rekli da je svako 'ko je potegnuo iz te flaše zamalo povratio. Jedino sam ja nakon prvog gutljaja nastavio piti dalje, sve dok me nisu upozorili da je neka budala unutra sipala varikinu i da je zato ta flaša maknuta na stranu.
- Je si li dobro?
- A valjda jesam. - odgovorio sam, zarobljen pogledom.
Sunce se lijeno rastegnulo preko Bukovca i razasulo svoje užarene strelice po praznom pločniku. Pokazalo se da je u danima koji su dolazili vrijeme spokoj pretvorilo u nemir. Premalo riječi za razgovor, vodeni lavovi u stisnutoj šaci i rosa ispod crnog pramena, na samom kraju.
ANTONIJA, DAVORKA I JA 1983. GODINE
Desetak godina kasnije Davorka je kao Kasandra izdala solo album i postala poznata hrvatska dance zvijezda. Kompletan marketing koji ju je tada pratio, bio je fokusiran isključivo na njen izgled, tako da je nažalost njen izniman glas ostao u drugom planu. Umjesto da zasluženo postane jedna od najcjenjenijih pjevačica na ovim prostorima, izgubila se u zadimljenim dance klubovima, okužena publikom koja slini nad njenim atraktivnim izgledom i kojoj je u biti svejedno da li uopće pjeva ili samo stoji na pozornici. Našla se zatočena u slici koja ju nije prikazivala onakvom kakva je u stvari bila. Jednostavna i dobra djevojka, rekli bi svi koji su je znali. Samo je krv na rubu okvira bila stvarna.
Krajem devedesetih Davorka se povukla sa scene. Od tada živi povučeno i ne pojavljuje se u javnosti. Ne bi zalazio u njenu privatnost, a pogotovo ne želim spominjati sve priče koje su se pojavile u medijima zadnjih godina. Nadam se samo da će se jednog dana prozori na Bukovcu ponovo otvoriti, da će Davorka snimiti jedan dobar jazz album i konačno zauzeti ono mjesto na sceni koje svojim glasom svakako zaslužuje.

GRUPA KASANDRA
DAVORKA RUČEVIĆ, DARKO KLARIĆ I TEO JAŠIĆ
Hvala Darku, nekadašnjem lideru grupe Kasandra, na fotografijama. Na prvom albumu njegove današnje grupe Interzone nalazi se i nova verzija pjesme "Riječ kao ljubav", koju je napravio i svirao sa Davorkom u osamdesetima.

_______________________________
SLJEDEĆA PRIČA: OVO NIJE MOJ SVIJET

Broj komentara: 5:

Unknown kaže...

Hvala puno na ovom unosu... Ne mogu vjerovati da zapravo vidim ove slike i da sam pročitao nešto novo o njoj što nisam znao. Kada netko poput nje nestane sa scene, a ostavio je traga onda samo možeš nagađati što se zapravo događa.. i to ti onda budi radoznalost.
Nadam se da je dobro i da će ponovno zapjevati i da će netko napraviti neku biografiju o njoj, sa slikama i kritičkim osvrtima na glazbu i ljudima koji su s njom radili jer mislim da umjetnica poput nje to zaslužuje.

Anonimno kaže...

dobar glas, krive pjesme.....

Bukovac kaže...

laka joj zemlja

Dudo

Anonimno kaže...

R.I.P....

Aleksandar kaže...

nevjerojatno. tuzna djevojka. RIP.