* * * * *

petak, 18. lipnja 2010.

PODROOM



Podroom je bio mali klub u Nazorovoj ulici, iznad Britanca u Zagrebu. Sredinom 1989 godine, buraz je tamo počeo raditi na organizaciji programa, pa je dogovoreno da grupa Endymion, u kojoj smo u to vrijeme svirali Đimi, Žika, Duda, on i ja, nekako pomogne da ljudi saznaju da postoji novo mjesto za izlazak.

Bilo je komplicirano organizirati živu svirku, pa je buraz predložio da smislimo neki performanse u stilu grupe The Residents. Napravili smo crne kapuljače, preko njih nabili crne naočale, obukli bijele kute, a Žika si je još napravio neku grbu na leđima. Igor Kelćec, nekadašnji službeni fotograf grupe Azra, napravio je promotivne fotografije benda u „kostimima“, a Čvarka smo zadužili da organizira „ljude u crnom“, to jest da pozove par frendova koji će nam pomoći da kroz publiku dođemo do pozornice. Za muzičku podlogu je na brzinu napravljen remix nekih naših starih studijskih snimaka. Pjesme su jako usporene, neki kanali su izbačeni, dodana je gomila efekata na bubnjeve i gitare, tako da je sve zvučalo kao da je odsvirano na električnim pilama, a ne na normalnim instrumentima. Snimljen je i video koji je trebao ići za vrijeme nastupa na televizorima u klubu, ali zbog tehničkih razloga se na tonskoj probi od toga odustalo. Na kraju se nismo dogovorili šta ćemo uopće raditi na pozornici, tako da smo u biti samo bauljali bez ikakvog smisla, što Đimiju i meni baš i nije bilo nešto novo.
Prodali smo oko 100 ulaznica, što je za tako mali prostor bilo i više nego dobro. Reakcije su bile podijeljene, neki su se smijali, neki su bili oduševljeni, neki su ostali zatećeni budući da su očekivali živu svirku, ali nama je jedino bilo važno da smo se dobro zajebavali.








Nakon nekog vremena buraz je odlučio od Podrooma napraviti jazz klub sa živom svirkom. Na mjestu gdje se plesalo postavljeni su stolovi i stolice, a za poslove u klubu bila je angažirana poznata ekipa. Ake je bio konobar, Čvarak je radio na prodaji karata, ja sam bio na garderobi, a Đimi, Sini i Švabo su povremeno stajali na ulazu kao redari. Sve je teoretski bilo dobro smišljeno, ali u praksi je to izgledalo otprilike ovako: Ake je na šanku više popio nego poslužio. Čvarku i meni je bilo dosadno na ulazu, pa smo svako malo odlazili na po jednu nabrzaka, tako da je ubrzo upad postao besplatan, a garderoba „samoposluga“. Pijani Švabo i Đimi su se smijali da su se zidovi tresli, a kad su gosti za jednim stolom naručili samo litru mineralne vode i pet čaša, Ake samo što ih sve nije stjerao u kurac. Buraz je angažirao u jazz krugovima poznate muzičare, tako da je svirka bila izvrsna, ali na kraju neke zarade nije bilo, jer smo mi radili za cugu, a uvijek smo mogli više popiti nego on zaraditi. I kako to biva „kolektivni otkaz“ je bio neizbježan.

Pred kraj svojeg postojanja grupa Endymion je odsvirala još jedan koncert u Poodrumu. Ovaj put je to bila živa svirka, klub je bio popunjen, kritike izvrsne, ali mislim da nakon toga koncerta više nisam nikada bio tamo.




_________________________

4 komentara:

Anonimno kaže...

A gdje je video? Bas sam se nabrusio i nish...

Goran Polak kaže...

Moram obnoviti taj post jer se link pogubio... budem ovaj mjesec.

Anonimno kaže...

Davno prije 1989 Podroom je bio u Mesničkoj. I bio je jazz/blues klub davno prije nego kaj je "buraz" od njega to išao radit. Ono u Nazorovoj, bez uvrede, bio je tek kratak i loš pokušaja oživljavanja legende iz Mesničke.

Anonimno kaže...

88 sam u podrum izlazio na rockabilly partije mislim da je bilo subotom