* * * * *

ponedjeljak, 4. prosinca 2017.

MARIO BARIŠIN BARA - INTERVJU 2017

PITANJA: GORAN POLAK

Trobecove krušne peći su gorjele na undergoround sceni bivše nam države sve do pred kraj osamdesetih, kada je Trobec zaleđen za neka nova pokoljenja. Nakon što su ugasili trobecove krušne peći, Bara (Mario Barišin) je jedno vrijeme svirao bas u grupama Haustor i Cul-De-Sac, a onda je početkom 1991. godine sa El Ninom (Nino Prišuta) iz Sexe i Bušom (Robert Bušić) oformio grupu Brujači.


BRUJAČI
1. Gusarska 
2. Dizzy 
3. Svinja 
4. Brujači 
5. Day, Day, Day 
6. Apfelstrudel 
7. Buzzer Stone 
8. Paško (gost na trubi Igor Pavica) 
9. Santa Ana (gost na trubi Igor Pavica) 
10. Fight Right 
11. Dizzy 
12. Apfelstrudel 
13. Hu (Kapica) 
14. Buzzer Stone 
15. Day, Day, Day 
16. Santa Ana (gost na trubi Demirel Pašalić)
BONUS: 
17. Santa Ana (Robert Bušić Buš na ksilofonu) 



1 - Neobjavljena verzija - prije finalnog mixa i masteringa (2017) 
2/7 - Demo snimljen na radiju "101" (1993)
8/9 - Live - Gjuro 2, Zagreb (1993)
10 - Neobjavljena verzija - CD "Špricaj" outtake (1997) 
11/15 - Live - Dom sportova (mala dvorana), Zagreb (1996) 
16 - Neobjavljena verzija - CD "Špricaj" outtake  (1997)  
17 - Snimljeno u Galeriji SC u  Zagrebu (1991)


Brujači su upravo završili novi album koji bi se uskoro trebao pojavit u prodaji, pa je ovo idealno vrijeme za ovaj intervju u kojem mi je Bara ispričao dvadesetpet i kusur godišnju priču o Brujačima.


Možeš li se molim te prisjetiti vremena koje je prethodilo nastanku Brujača i prve faze benda sa Bušom na mjestu bubnjara i drugog vokala?
BARA: Trobeci su prestali djelovati, imao sam potrebu raditi glazbu. Jednom prilikom sam sreo Buša, koji mi je ostao u sjećanju kao inovativan bubnjar iz banda Sin Albert, i to su neki prapočeci nastajanja Brujača.
Koncept bas-bas-bubanj. Gitara ili neki drugi instrumetni se nisu uklapali u brujanje ili nešto drugo?
BARA: Pa uklapala se gitara ali nije bilo gitariste. Pojavio se Nino, nevjerojatno kreativan basist iz grupe Sexa, koji je imao iskustva i u radu sa Indošem i Kuglom i nekako spontano smo krenuli u experiment stvaranja glazbe sa dva basa. Dosta smo, svirajući, domišljali kako postaviti zvuk sa tim instrumentima, pa smo koristili i wah, fuzz, slide... Vježbali smo u Galeriji i tamo napravili demo na porta studiju. U toj fazi još nismo potpuno prešli na dva basa, na jednoj stvari sviram gitaru, experimentirali smo i tražili zvuk.
Tko je osmislio vaš prepoznatljiv logotip vepra?
BARA: Nino je tada osmislio i napravio taj logotip, vjerojatno inspiriran logom koji je koristila u jednoj svojoj fazi Sexa, a na kojoj je bio, čini mi se, vuk.

Nakon što je Buš otišao u Kojote, na njegovo mjesto je došao Faca (Dragan Brkljačić). Od jeseni 1992. pa do proljeća 1993. u toj novoj postavi ste odsvirali dvadesetak koncerta po Hrvatskoj i Sloveniji. Kako su prolazili ti koncerti s obzirom da su se kod nas u to još uvijek ratno vrijeme više manje puštale samo domoljubne i dance, a u Sloveniji se malo znalo o novim hrvatskim bendovima?
BARA: To je bilo jedno prilično kaotično razdoblje, ali je u svim tim malim klubovima bilo publike koju je zanimala živa rock&roll glazba. A Faca, Nino i ja smo iz koncerta u koncert bili sve bolji i žešći, rasturali. U to doba se i na televiziji vrtio naš spot Apfelstrudel. I bilo je nekoliko glazbenih emisija sa takvom glazbom.
Koji je tvoj komentar na to da je tada slovenska Mladina u jednom svom tekstu etiketirala vašu muziku kao "kmetski rock"? Moram naglasiti da to nije bilo napisano u negativnom kontekstu, te da su u tom tekstu napisali izrazito pozitivnu kritiku vaše muzike.
BARA: Vjerojatno je novinara naše pjevanje, uzvikivanje i jedan neformalni pristup, asociralo na zabave i tulume po kletima. Sjećam se da je pisalo „oštarijski vokali“ i da smo „zakolčili novi pravac, kmetijski rock“. Bio je pun dobrih utisaka nakon našeg nastupa.
Kao The Buzzers ste u svibnju 1993., u sklopu posjeta zagrebačkih umjetnika Berlinu, sa grupama Legen i Cul-De-Sac odsvirali nekoliko koncerata u berlinskom klubu Tachles. Kako ste s obzirom na vaš specifični zvuk i stilski specifičan glazbeni izričaj bili prihvaćeni od strane njemačke publika?
BARA: U to doba Tacheles je bio utjecajni klub u istočnom Berlinu gdje su se događale bitne stvari i u likovnom staralaštvu, kazalištu, filmu, novim medijima. Tomislav Jagec je pokrenuo inicijativu da tamo predstavi zagrebačke umjetnike pa su tako tu bili i Sven Stilinović, Duje Jurić, Danijel Kovač, Indoš i Kugla, Ivan Marušić Klif, Emil Matešić, Janka Vukmir... neka se ne ljute koje nisam spomenuo, i to je bilo jako dobro prihvaćeno od berlinske publike. Pa tako i Brujači, čiji specifičan zvuk sa dva basa nije nikoga ostavljao ravnodušnim, a na jednom od nastupa nam se pridružio i Igor Pavlica sa trubom i to je bilo odlično.

Nešto kasnije vam se na mjestu vokala pridružio Bega (Darko Begić). Kako je funkcioniralo Begino pojavljivanje sa Brujačima s obzirom da ti i on na pozornici odmah asocirate na Trobecove krušne peći?
BARA: Brujači su već bili stilski profiliran band i nije bilo potrebe da bilo što dodajemo od Trobeca. Ja sam više se bavio sviranjem, zajedno sa Ninom, pratećim vokalima, a Bega je preuzeo svoju prirodnu ulogu frontmena. Faca je rasturao bubnjeve. Napravili smo nekoliko novih stvari Waltz, To old to r&r (Amerika), za koju mi je Buš rekao da bu on to remiksao, da mu je mrak. Spot za Day,Day,Day, kasnije i jingle za radio 101 od te stvari, koji je vjerojatno najizvođenija stvar od Brujača. Neke stvari su dobile konačne tekstove (Izduš).
Zajedno sa Begom ste izdali i vaš prvi album "Špricaj". Da li ću pogriješiti ako ću reći da je taj album u stvari „the best of“ vaših pjesama od samih početaka Brujača pa do 1997. kada je izdan, sa dodatkom pjesme „Skrivač u magli“ koja je nastala u vrijeme Trobeca?
BARA: Da, za album smo snimili pjesme koje su itekako prosvirane na live nastupima, znali smo da treba što vjernije uhvatiti taj trenutak, pa smo i snimali uživo, što je bilo prilično zahtjevno, jer pjesmu ponoviš i 10-20 puta ako treba. Vokali su snimljeni posebno. Snimali smo u studiju koji je u to doba imao Davor Rocco na Gornjem gradu. Nakon nas je i Darko Rundek tamo snimao svoj prvi samostalni album. Režija je bila u potkrovlju a band je svirao u podrumu, tako da bi odsvirali stvar par puta, pa se penjali na tavan da čujemo kak zvuči. Kako je to ipak studjski rad, pozvali smo i dva gosta, Danka Burića, koji je odsvirao violu na pjesmi Waltz. Drugi je Demirel iz K3 sa trubom, na pjesmi Santa Ana, koja ipak nije izašla na albumu. Mislim da je „Špricaj“ odlična ploča koju bi danas trebalo masterirati (tada to nismo mogli) da dobije svu puninu zvuka naših live nastupa.



VIVA GLORIO
Ponovna suradnja Bare sa Begom je sa vremenom probudila neke stare duhove, pa se tako 2005. godine na inicijativu gitariste Damira Kolareca ponovo okupila kompletna ekipa iz Trobecovih krušnih peći, no kako su odlučili da neće svirati svoje stare pjesme preimenovali su se u Viva Glorio. Bend je napravio kompletno novi materijal i snimio odličan album koji je producirao i miksao Andy Gill, gitarista legendarne engleske grupe Gang Of Four.


Zanimljivo je da je Andy Gill producirao i prvi album grupe Red Hot Chili Peppers, te da se bend razočarao jer su ga odabrali za producenta potaknuti produkcijom prva dva albuma Gang of Four-a, a tijekom snimanja su skužili da nakon uspjeha pjesme „I Love A Man In A Uniform“ Andy više nije bio nimalo u tom filmu od prije. Kakva su bila vaša iskustva sa njim kao producentom i kako se uopće grupa Viva Glorio povezala sa njim? 
BARA: Kada smo razmišljali o producentu, palo nam je na pamet da je Andy Gill čovjek koji ima veliko producentstko iskustvo, sa različitim bandovima, voljeli smo ta prva dva albuma i ep od GoF-a, napravili smo demo i poslali mu. Njega je zaintrigirala muzika koju radimo i pristao je na suradnju. Zaista je bilo zanimljivo naučiti na koji način pristupa snimanju pojedinih instrumenata i na koliko detalja obraća pažnju. Tada sam shvatio, da bi ploča zvučala dobro, treba utrošiti jako puno vremena, brinuti o svakoj sitnici i ti neki zanatski trikovi pri snimanju, su vrlo bitni. Poslije omogućavaju pravu produkciju.
Zašto je album objavljen samo na vašoj web stranici u digitalnom obliku? Šteta je da tako dobar album nije izdan na vinilu ili bar na cd-u. 
BARA: Tako je odlučio gitarista, koji je bio službeni izdavač.
Ako se ne varam Brujači nisu bili aktivni u to vrijeme kad si svirao sa Viva Glorio?
BARA: Zapravo jesu, ali vrlo malo koncertno. Nino je otišao, Faca i ja smo počeli raditi sa Nikolom koji je svirao gitaru i pjevao, međutim nekih 10-tak pjesama je ostalo snimljeno tek kao demo (i single Znam), a sa sve intenzivnijim radom Viva Gloria, prestali smo sa radom.

Brujači su se 2009. godine vratili na scenu sa singlom "Santa Ana". U novoj postavi su uz Baru bili gitarist Franjo Glušac iz grupe Peach Pit i bubnjar Viktoro (Viktor Krasnić) iz Dosh Lee, ex Šumski. Nakon "Santa Ane" u naredne tri godine izdana su još četiri singla. Svaki od tih singlova obilježili su zanimljivi gosti.

Koliko se promijenio prepoznatljiv zvuk „starih“ Brujača dolaskom Franje i Viktora u bend? Po mnogima je specifična Franjina gitara udahnula jednu novu dimenziju tvojim pjesmama.
BARA: Na singlu "Santa Ana" koji smo svirali Faca, Nikola i ja, Franjo je odsvirao gitaru, i to je bio kraj stare/početak nove postave. Nakon nekog vremena, on i ja smo se ponovo počeli nalaziti i svirati. Radili smo nove pjesme, neopterećeno i ugodno se družili. Njegov način sviranja je bio zanimljiv i originalan, imao je razne ideje i u tome trenutku nismo razmišljali o tome kao bandu Brujači. Dolaskom Viktora, vrhunskog bubnjara i glazbenika, sve se posložilo i opet smo počeli kao Brujači. Od starih stvari smo svirali 3 ili 4 pjesme, ostalo smo radili novo.
Novost je bila i da si se počeo koristiti kompjuterskim programima i loop-ovima, koje si savršeno implementirao u svoje pjesme, pa tako sada uživo zvučite kao da vas je deset na pozornici, a ne tri. 
BARA: Pa to sa samplerom sam koristio dok smo radili pjesme, a onda smo zapravo prirodno skužili da nam to ne odgovara, da se uživo služimo snimljenim loopovima, pa smo to odbacili. Sampler sam počeo koristiti u Trobecima, koji ponovo rade, na jedan nekonvencionalan način, tamo gdje ima prostora za takve improvizacije/experimente. Brujači su uživo trio, a na gitari i basu koristimo pedale. Autiće.





VALCER - BRUJAČI & DARKO RUNDEK (MENART 2010)
Baru i Rundeka osim dugogodišnjeg prijateljstva, povezuje i dugogodišnja glazbena suradnja, pa tako ne čudi Rundekovo gostovanje na prvom singlu iz ove serije. Osim već spomenutog Barinog dvogodišnjeg sviranja u Haustoru, između ostalog, mijenjali su se na basu u grupi Cul-De-Sac, Bara je sa Igorom Pavlicom i Ozrenom Štiglićem bio treći glas u "Zboru kojota" na Rundekovom prvom solo albumu Apokalipso, a pamti se i legendarni spot Haustora za pjesmu "Duhovi" u kojem su Bara i Rundek u glavnim ulogama.

Kako je došlo do ideje da ponovo sa Rundekom uđeš u studiju i zaplešeš valcer?
BARA: Nekako sam u to doba shvatio da imamo pjesme koje bi se mogle napraviti na razne načine, stilski dosta raznolike. Kada je nastao "Valcer", palo mi je na pamet da napravimo nešto drugačije, pozvao sam Darka da je čuje. Njemu se stvar dopala i ušavši u studio, sjajno je udahnuo pjesmi svoj osebujan senzibilitet. Osim Darka gostuje i majstor kontrabasa, profesor Sven Buić. I njegov, tada učenik, Gustav Barišin.





NE NE NE NE NE NE NE - BRUJAČI & DAVOR GOBAC (MENART 2011)
Na sljedećem singlu gostovao je još jedan Barin stari prijatelj, Davor Gobac. Očekivano, pjesma je klasični punk-rock.

Sjećam se da su Psihomodo pop i Trobecove krušne peći u osamdesetima često imali zajedničke koncerte, ali i da ste ti i Gobac nevezano za vaše glazbene aktivnosti bili u istoj škvadri i zajedno brijali okolo.
BARA: Gobac i ja smo se otprilike u isto vrijeme počeli baviti glazbom, sretali se u prostorijama za vježbanje, obilazili sve koncerte, i iz toga druženja se rodilo naše prijateljstvo. Jedan drugome smo davali podršku, voljeli smo pričati o glazbi neopterećeni matičnim bandovima. Sjećam se kada me pozvao da vidim njegove prve slike koje je samozatajno počeo stvarati. To je bilo odlično! Jedno vrijeme je i Lutz (Radovan Lučić) svirao u oba banda, isto iz te, kako kažeš, škvadre, koja je uživala u druženju, bila dosta šarolika, različitih interesa a sve se ispreplitalo i bivalo kreativno.

Čuklja, Bara, Mali Luc, Gobac, pok. Stipe, pok. Đuro i Eli Car - PHOTO: GORAN PAVELIĆ PIPO (1988)




DORUČAK NA TRAVI - BRUJAČI & IVANKA MAZURKIJEVIĆ (MENART 2012)
Novi singl - novi gosti: Ivanka Mazurkijević (vokal), Damir Prica - Kafka (saksofon) i Gojko Tomljanović (synt). 
Rezultat: romantična pjesma "Doručak na travi".

Uz službenu objavu spota piše: „Doručak na travi je susret Edouarda Maneta sa afričkim plemenom Tutsi u opijenom plesu do krvavocrvene zore“. Da li ti je fakat ta poznata slika od Edouarda Maneta bila neka vrsta inspiracije za pjesmu? Ako je, onda sigurno prepoznatljiv Caprijev saksofon predstavlja krvavocrvenu zoru trećeg svijeta iz te objave...
BARA: Zapravo je način na koji Franc i Viktor sviraju gitaru i bubanj asocirao na afričku glazbu i ples, a sve skupa je začinio i predivno obojio Capri sa saxom. Eduard Manet je sam došetao u naslov pjesme.





OBJEŠENJAK - BRUJAČI & GORAN NAVOJC (MENART 2012)
Pjesma "Obješenjak", koja se nalazi na zadnjem singlu iz ove serije, rezultat je suradnje Brujača, Gorana Navojca kao gostujućeg vokala i Kuzme (Jurij Novoselić) na harmonici.


Za razliku od gostiju na prethodnim singlovima, ne mogu pronaći neku logičnu poveznicu između Gorana Navojca i Brujača?
BARA: Poveznica je Davor Gobac, koji je zajednički prijatelj i koji nas je upoznao i spojio. Juru iz njegovog banda isto dugo poznajem i kako znam da osim saxa i klavijatura svira i harmoniku zamolio sam ga da gostuje na pjesmi. On i Franc su napravili prekrasnu atmosferu u kojoj karakterističan Goranov glas dolazi do izražaja.
Goranov glas u "Obješenjaku" se toliko savršeno uklapa u pjesmu da se stječe dojam da je pjesma osmišnjena isključivo za njega, a to isto vrijedi i za kolaboracije na ostalim singlovima. Da li si kada si pisao te pjesme razmišljao o eventualnim gostima ili se to sve posložilo samo od sebe u studiju?
BARA: Nisam nikada razmišljao da radim pjesmu za nekoga, jednostavno pjesme imaju različite ugođaje i bilo nam je zanimljivo te atmosfere potencirati sa različitim prijateljima/gostima. Uživo ih sviramo nas trojica i to su Brujači live, malo tvrđi, žešći nego na studijskim snimkama tih singlova.



Može par riječi i o onom vizualnom dijelu posla, spotovima i omotima singlova, koji je na svoj jedinstven način savršeno odradio naš renomirani slikar, fotograf, ilustrator i dizajner Danilo Dučak?
BARA: Danilo je vrhunski svjetski umjetnik. Uvijek ima različite, nove ideje i pristupe. Njegov rad na singlovima, pogotovo na pojedinim spotovima su remek djela. Svakoj pjesmi udahnuo je jedinstvenu atmosferu, potcrtao osebujnost pojedine pjesme i gosta.
Spot za Valcer snimao je na krovu/terasi zgrade na Trešnjevci, mislim u tri navrata. Da bi dobio ugođaj kojim je obojio pjesmu, u cik zore smo bili na krovu, i svirali na zimskom vjetru, a instrumente gore vukli još po mraku. Drugi puta je trebalo uskladiti kada je Darko Rundek u Zagrebu sa vremenskim uvjetima jer je za snimanje bio potreban oblačan dan. I konačno, treće snimanje sa plesačima i plahtama koje „plešu“ na vjetru. Tada je Danilo odlučio da ima materijala sa kojim je napravio prekrasnu atmosferu i istaknuo u pjesmi topli, sjetni štih.
Sa Davorom Gopcem je kombinirao live snimku nastupa u Multimedijalnom centru sa animacijom. Odlične su njegove duhovite, originalne asocijacije kojima je naglasio momente u pjesmi. Svaki puta kada radi ima drugačiji, novi pristup, pa je tako u spotu "Doručak na travi" sa Ivankom Mazurkijević odlučio da odemo sa jezero-šodericu kraj Zagreba. Tu je do izražaja kod snimanja došao njegov osjećaj da prepozna i uhvati trenutak koji se neplanirano dogodi, a on ga poslije fino ukomponira u režiji/montaži. Spot sa Goranom Navojecom me fascinirao kada me Danilo pozvao da ga vidim. Odlučio je napraviti cijeli animirani film, nabavio program za to, i dok nije završio, nismo mogli vidjeti što radi. A onda nas je oduševio. Mislim da je to njegov prvi, zapravo animirani spot. Pogledajte ga.



Nakon singlova ovaj mjesec izlazi i novi album. Kako su singlovi koje ste izdali posve različitih stilskih i žanrovskih karakteristika, što možemo očekivati od novog albuma?
BARA: Album "Ladanje" je nova slika banda, ali postoji nešto zajedničko između Brujača nekada, singlova i live nastupa danas. Odlučili smo da snimimo band uživo u studiju kod Svena Pavlovića, a vokale i produkciju smo radili naknadno. Takav pristup zahtijeva jako puno koncentracije, ali time smo dobili jedan kompaktan zvuk koji imamo na live nastupima.
Većina pjesama sa albuma je već svirana uživo, međutim, ima i novih pjesama koje sviramo na koncertima a ipak se nisu našle na albumu. Stavili smo i dvije pjesme koje su imale svoju praverziju u prvoj postavi sa Bušem. Prva je "Gusarska", koje je ujedno i prvi singl, danas ima drugi tekst, aranžman je potpuno novi i tu Franc i Viktor stvaraju odličan štimung, a druga je "Santa Ana", prva pjesma koju su Brujači napravili. Ta pjesma je imala puno verzija, no nije našla mjesto na prvom albumu, pa smo ovu verziju koju danas sviramo.odlučili uvrstiti na ovaj drugi.
Pjesme na albumu su žanrovski i stilski različite, poput singlova, međutim, povezuje ih produkcija. To je radio Mihael Bele iz banda Peach pit, u svom studiju Deus ex machina, uz našu asistenciju. Puno truda i vremena je uložio u nalaženje novog, drugačijeg sounda i u nalaženje balansa i odnosa među instrumentima, pa tako premda su pjesme stilski različite, stvorio je među njima poveznicu. Svaka pjesma ima i dalje svoj karakter i samosvojnost, a sve zajedno čine jednu cjelinu. Od pjesme do pjesme se igrao i tražio sound da to dobije. Zanimljivo da je signale od instrumenata propustio kroz svoja hand made pojačala - time je dobio neke finese kojima je baratao u stvaranju zvuka, što se čuje u svim stvarima. Pogotovo na "Ritam zločina", "Mašina", "Uranela", "Disco stroj" i "Trans". Njegov entuzijazam, sklonost da isproba razne pristupe i mogućnosti su sjajni. Imao sam osjećaj da je član banda.
Mislim da smo napravili jednu čvrstu r&r ploču. Ili možda šansone sa noise aranžmanima. Ili...ocijenite sami. Album inače izlazi kao LP, znači ploča, a u njoj će biti kod za download, pa si ljudi mogu skinuti. Biti će i na CD-u. Ja sam napravio ilustracije za omot.
Da li će biti gostujućih muzičara na albumu?
BARA: Na albumu smo nas trojica Viktor, Franjo i ja. Brujači sada.
Da li će već objavljeni singlovi biti uvršteni na album?
BARA: Singlovi nisu na abumu, biti će singlova sa albuma.
Kada bi se album trebao pojaviti u prodaji i da li će postojati mogućnost narudžbe putem weba?
BARA: Album izlazi početkom prosinca. Suizdavači su Dirty old Empire i Geenger records. Moći će se naručiti preko weba i kupiti u dućanu Dirty old shop u Tratinskoj. Singl "Gusarska" je upravo izašao.


Trobecove krušne peći već duže vrijeme ponovo sviraju, nedavno ste izdali izvrsnu live ploču, bio sam na vaša zadnja dva zagrebačka koncerta i meni zvučite bolje nego ikada. Nadam se da izdavanje i promocija albuma Brujača neće stopirati aktivnosti Trobeca?
BARA: Trobeci rade svojim tempom na novim idejama, nova stvar dobiva konture, oba benda su aktivna i bilo bi super kada bi i zajedno nastupali.
Moram te još za kraj pitati da li postoji neka priča vezana za tvoju kacigu koja je postajala svojevrstan zaštitni znak Brujača?
BARA: Postoji, ali je malo preduga za kraj.
Onda ćemo to ostaviti za neku drugu priliku. Hvala ti što si odvojio vrijeme za ovaj intervju Bara.
BARA: Hvala tebi na pozivu!
MATERIJALE KORIŠTENE U POSTU SU USTUPILI:
MARIO BARIŠIN BARA
DRAGAN BRKLJAČIĆ FACA
DARKO BEGIĆ BEGA

NASLOVNA FOTOGRAFIJA:
DARKO KORDOVAN DARA




STRAŽARNI LOPOV 2017

Nema komentara: