* * * * *

utorak, 17. srpnja 2012.

MY WAY - BY JASMINA KRAJAČIĆ


MY WAY - BY JASMINA KRAJAČIĆ

"Izložbu MY WAY pripremala sam neke dvije godine i to mi je definitivno jedan od najjačih ciklusa i tematski, ali i likovno. Mislim da sam u te radove utkala vrlo jake emocije jer sam osobno svojevremeno prolazila kroz sve te punk i post punk faze i tad opčinjena svojim idolima i dan danas vučem sklonosti prema stilu, glazbi i naravno ljudima koji su živjeli taj život, iskreno i bez predrasuda. Punk kao Tema je samo medij kroz koji se vremeplovom vračam u svoje djetinjstvo uz jaku nostalgiju i prisjećanje na bolju prošlost.
17.8. pripremam izložbu u Poreču uz prateći bend PROJEKT TRNSKO koji su se oformili negdje u isto vrijeme kad sam i ja krenula u realizaciju svojih radova. Upoznali smo se tek nakon moje izložbe u Zagrebu i mislim da ćemo u budućnosti surađivati."
JASMINA KRAJAČIĆ 
/ STRAŽARNI LOPOV, SRPANJ 2012 /


UVODNI TEKST JASMINE KRAJAČIĆ IZ KATALOGA ZA IZLOŽBU MY WAY:

Moram priznati da mi je ovo najdraža i najintrigantnija tema koju sam ikada obradila. A objasnit ću i zašto. Nije lako nakon duge pauze ponovo početi slikati. Geometrija me predugo okupirala i ono što sam prvo odlučila, jest pobjeći od šablone, ali ne pobjeći od računala (jer je to u mom slučaju nemoguće). Dakle, prvi veliki korak je napravljen kad sam pronašla kompromis. Odbacila sam šablone, vratila se figuraciji uz slikarsko - kompjuterski pristup na jedan vrlo svojstven način. Trebalo je samo pronaći temu, figuru, motiv i naslov. Razmišljala sam da li postoji nešto što me u životu posebno razveselilo i tada sam se sjetila nečega što se dogodilo prije mnogo godina. Radi se zapravo o nečemu banalnom, i naizgled potpuno nebitnom događaju... ali ja sam to doživjela kao nešto posebno, i tako sam se osjećala.
Iako je prošlo punih 30 godina (za ne povjerovati), vremenski odmak gotovo je zanemariv jer kad sam postala odraslija, i nadam se kompletnija osoba, podjednako infantilno uživam prisjećajući se tog dana, kao i tad kad sam imala 13. Moji roditelji nisu bili ljubitelji punk glazbe, a da ne spominjem ziherice, lance i pseće ogrlice. Posebno su se zgražali nad sloganom "too fast to live, too young to die". Unatoč svemu, bili su primorani tolerirati moj umjereno nekonvencionalni stil odijevanja. Vremenom su se pomirili i s mojim odabirom glazbe koja po njihovim mjerilima nema veze s glazbom. Na neki način su imali pravo, ali ja sam tvrdoglavo i dalje tražila izvore novog zvuka koji možeš ili obožavati ili suprotno... mrziti.
Te večeri čekala sam oca da se vrati iz Trsta. Znajući za njegovu averziju prema punk glazbi nisam očekivala da ću dobiti ono što sam željela više od cipela, Levisica ili majice s Ponte Rossa. Došao je kasno i već sam skoro zaspala. Pred vratima sobe ostavio mi je poklon koji mi se do tad činio nedostižan. Bio je to album Sex Pistolsa "Never Mind the Bollocks", “Rocket to Russia“, „Road to Ruin“ od Ramonesa i prvi album grupe The Clash. Do jutra sam zurila u covere kao hipnotizirana, kao da sam jedina na ovom svijetu koja ima Pistolse. Podjednako sam bila fascinirana glazbom, coverima i svim vizualnim materijalima do kojih se tad jako teško dolazilo. U tom periodu puno sam toga shvatila i posebno sam zahvalna svom ocu koji nije bio isključiv poput mnogih.
Ono što me dodatno potaklo na odabir ovih motiva je nostalgija za prošlim vremenima i za bezbrižnim djetinjstvom. Kroz ovu priču pokušala sam oživjeti ikone Punk kulture jer je njihov utjecaj na današnju modu i glazbu itekako značajan, mada rijetki to primjećuju. Bendove koje zavolimo u tinejdžerskom dobu volimo cijeli život. Oni nas nadahnjuju i inspiriraju, zavisno o tome koliko imamo prilike i hrabrosti da ih ponovno slušamo.

TEKST SAŠE PAVKOVIĆA
PREDGOVOR KATALOGA

IZLOŽBA "MY WAY"
Galerija Marisall, Zagreb
10.02.-02.03.2012


HVALA JASMINI NA FOTOGRAFIJAMA I TEKSTOVIMA KOJI SU KORIŠTENI U OVOM POSTU


 
JASMINA KRAJAČIĆ



1 komentar:

Anonimno kaže...

Zgodna i kreativna....još od srednje škole.....