* * * * *

ponedjeljak, 17. siječnja 2011.

IGGY AND THE STOOGES - POVRATAK JAMESA WILLIAMSONA


Iggy Pop, Scott Asheton i James Williamson (1974 god.) - autor fotografije John Catto

„Leaving for Tel Aviv tomorrow, 45 minutes from Jeruselum. Maybe I can find out wheather or not Jesus really does love the Stooges….on the other hand, I think I already know the answer to that one….“
JAMES WILLIAMSON  15.10.2009

IGGY AND THE STOOGES, 9. veljače 1974, Detroit, rasprodana Michigan Palace. Znalo se da se lokalna banda The Scorpions sprema na koncertu praviti nerede, pa je pojačano osiguranje, ali bez uspjeha. Koncert je započet sa pjesmom „Wet My Bed“. Na pozornicu lete flaše, konzerve, jaja … Iggy sve baca nazad po publici. Nakon pjesme „Cock In My Pocket“ Iggy predstavlja bend, zahvaljuje se publici na jajima i flašama koje lete po pozornici, te najavljuje 45 minuta dugu verziju pjesme „Louie Louie“. „Bože, nikada nisam mislio da će do ovoga doći…“ sam za sebe govori u mikrofon. Pjesma završava nakon nešto više od 3 minute, sa lomljavom stakla koje se razbija po pozornici. Iggy se još jednom zahvaljuje, na svim flašama koje su završile na njegovoj glavi, te želi publici više sreće sa gađanjem na sljedećem koncertu.
Na žalost, Iggy and The Stooges – Iggy Pop, James Williamson, Ron Asheton, Scott Asheton i Scott Thurston – su te večeri održali svoj zadnji zajednički koncert.

Moj prijatelj Michael Tipton, veliki fan i prijatelj grupe, te kultna ličnost Detroitske scene sa početka sedamdesetih (trenutno radi na više projekata kako on kaže „about the whole Detroit thing“), snimao je koncert, a za ovaj članak mi je rekao: „Snimka je napravljena na 15-ici, a kopije koje je dobila grupa su bile na 3 ¾-ici. Snimano je sa dva shure audio mikrofona. James je izgubio kopiju koju sam mu dao … zamolio je Rona da mu napravi novu kopiju. Ron mu je rekao da će mu presnimiti svoju kopiju na kasetu.“  Ron je na kraju Jamesu posudio svoju kopiju, a tu kopiju James i Iggy su prodali diskografskoj kući Sky Dog za 2000 dolara. Snimka je objavljena na pločama Metalic K.O. (1976) i na reizdanju pod nazivom Metalic 2XK.O. (1988).
Na tim izdanjima pojavljuje se još jedna Michaelova snimka. Iggy and The Stooges su 1973 godine održali dva koncerta u Michigan Palace, petoga i šestoga listopada. „Sky Dog je sastavio ta izdanja od drugog koncerta (1973) i posljednjeg koncerta grupe (1974). Oba koncerta su snimljena „reel to reel” na 15-ici”, rekao mi je Michael i dodao jednu ekskluzivnu vijest za sve fanove grupe i kolekcionare: “Prvi Michigan Palace show snimio sam na kazetu, a imam i skoro potpunu kazetu s posljednje večeri. Na njoj je i pjesma Wet my bed, a i više od toga. Imam i fotografije sa sve tri večeri.“ Za te snimke se do sada nije znalo da postoje, a na moje pitanje da li ima šanse da se to objavi rekao je: „Da, radim na pripremi toga. Također ću objaviti snimke New Ordera (Ron Ashetonova grupa, 1975/76). Mislim da imam tri koncerta. Nadam se da ću prije kraja godine do Michigana. Imam tamo puno raznih stvari o MC5, Bobu Segeu, Michu Ryderu, Brownsville station, Rationals … snimke, slike i slično. Nadam se da ću tamo pronaći sve u dobrom stanju. Snimke ću prodati diskografskoj kući „Easy Action“, a možda ću neke druge stvari staviti na aukciju. Javit ću ti se uskoro s novim informacijama.“

Ron Asheton, Scott Thurston i Iggy Pop (1974god) - autor fotografije John Catto

Nakon raspada grupe, Iggy Pop je surađivao sa Jamesom Williamsonom još u par navrata. Za vrijeme svog liječenja od ovisnosti i psihičkog sloma 1975 godine, na nedjeljnim izlascima iz bolnice snimili su materijal za novu ploču, ali nakon bezuspješnih pokušaja da nađu izdavačku kuću su se razišli (taj demo je 1977 godine objavila diskografska kuća „Bomb Records“ pod imenom „Kill City“). Nakon toga ponovo su surađivali na Iggyjevoj solo ploči „New Values“ (1979), te započeli zajednički rad na ploči „Soldier“ (1980), ali nakon svađe u studiju prekinuli su sve kontakte i James se povukao iz muzičkog biznisa.

Hawaiian Shrine - Golden Pond - Ke-awa-iki Beach (2009 god.) - autor fotografije James Williamson

35 godina nakon koncerta u Michigan Palace, James Williamson je u malom mjestu Lapakahi na Havajima snimio novu pjesmu, instrumental „Pokii“, što na havajskom znači „mala sestra“. Po vlastitom priznanju, James nije ozbiljno svirao gitaru od svađe sa Iggyjem 1980 godine. Nekako u isto vrijeme, prvog siječnja prošle godine u svome stanu u Ann Arboru umro je od srčanog udara Ron Asheton, gitarista The Stoogesa i kasnije basista u Iggy and The Stooges. Na listi 100 najvećih gitarista svih vremena, časopisa Rolling Stone, Ron je zauzeo 29 mjesto.
Mada je njegova smrt predstavljala definitivni kraj The Stoogesa, koji su se ponovo okupili 2003 godine, snimili novi album i kontinuirano svirali sve do kraja 2008, ipak su počele kružiti glasine da će The Stooges nastaviti sa radom, a spominjali su se Steve Jones (Sex Pistols) i Deniz Tek (Radio Birdman) kao moguće zamjene za Rona. Iggy je na sreću, odustao od toga i snimio izvrstan jazz album, „Preliminares“.
I onda se desilo nešto o ćemu su fanovi maštali godinama. Nakon skoro 30 godina što se nisu čuli, Iggy je nazvao Jamesa i pitao ga da li je zainteresiran da se pridruži grupi, te ga je pozvao na svoj nasup u Los Angeles (Benefit Concert, Club Nokia 08.05.2009). James se nije izjasnio o mogućoj suradnji, ali se pojavio na koncertu. Nije se pridružio bandu na pozornici, što je i razumljivo budući da nije svirao godinama, a Iggy je odsvirao svoj set sa gitaristom Steve Jonesom i ritam sekcijom Red Hot Chili Peppersa (Flea & Chad Smith).
Nakon toga koncerta Iggy je nastavio sa promoviranjem svog solo albuma i izgledalo je da neće biti ništa od nekog novog zajedničkog projekta. Ipak, nakon dosta premišljanja James ga je nazvao i rekao da će pokušati. Problem je bio u tome što on ipak nije svirao sve te godine, ali onda mu je jedno slučajno poznanstvo pomoglo da se definitivno vrati muzici.

James Williamson i Derek See (2009 god.) - autor fotografija Robert Wellington

U dućanu Griffin Instruments James Williamson je upoznao jednog mladog muzičara, novinara i DJ-a. Njegovo ime je Derek See, a njegova grupa se zove „Careless Hearts“. Zamolio sam Dereka da mi za ovaj članak opiše svoj prvi susret sa Jamesom. Napisao je:
„Upoznao sam Jamesa dok sam mu pomagao u dućanu gdje sam radio. Nisam ga prepoznao i kada mi je rekao svoje ime usta su mi se razvukla do poda. Ne mogu reći da sam baš ja zaslužan što je ponovo počeo svirati; on je ponovo počeo svirati gitaru (kao i ukulele) neposredno prije nego sam ga upoznao. Možda sam ga ohrabrio člankom koji sam napisao i našim prijateljstvom, te mu vratio pouzdanje da ponovo svira, ali iskreno ne mogu biti zaslužan za to. Više no išta, počašćen sam što sviram s njim.“
James i Derek su dogovorili za deveti rujan 2009 zajednički nastup Derekovog benda „Careless Hearts“ i Jamesa u Blank Clubu u gradu San Jose. Ubrzo su počeli sa probama, a kao dodatni član im se priključio i saksofonista Steve Mackey, dugogodišnji dopunski član The Stoogesa (1970, 2003/2008). Set lista na koncertu u San Joseu sastojala se od pjesama: Raw Power, Gimme Danger, I Need Somebody, Penetration, Search & Destroy (sa albuma Raw Power), No Sense of Crime, Night Theme i I Got Nothin’ (sa albuma Kill City), ali izvedene su i pjesme Rona Ashetona: 1970, Funhouse, Loose, TV Eye i I Wanna Be Your Dog (sa prve dvije ploče The Stoogesa), te pjesme: Cock in My Pocket, I Got A Right i „Metalic KO verzija“ pjesme Louie Louie. Zanimljivo je da je Ronove pjesme James svirao na stratu (inače svira na gitarama gibson les paul, martin, 359 i capo), da bi zvuk gitare bio autentičan originalnim verzijama. Čitao sam razne komentare o ovom koncertu. Mišljenja ljudi su bila podijeljena, većina je bila oduševljena koncertom, svi su hvalili band Careless Hearts, ali bilo je i zamjerki na Jamesovo sviranje. Mišljenje nekih ljudi je bilo da predugo nije svirao i da mu nedostaje još vježbe da se vrati u staru formu. Pregledao sam video snimku i moje mišljenje ja da je koncert bio izvrstan. Zbilja mi nije bitno da li je James osvirao neku notu pogrešno ili ne, svirka je bila žestoka, publika zadovoljna i što je najbitnije u svemu – JAMES SE VRATIO.

I tako se sve pokrenulo. James je otišao u Los Angeles gdje su ga Scott Asheton (bubnjevi), Mike Watt (bas) i Steve Mackay (sax) čekali da započnu sa probama. Iggy im se priključio nešto kasnije (dvadesetog rujna 2010). Uglavnom su vježbali iste pjesme koje je James svirao sa Careless Hearts, a na moje pitanje da li će svirati pjesmu „Open up and bleed“, jednu od mojih omiljenih pjesama Iggy and The Stoogesa, James mi je odgovorio: „Vježbamo i to … da li ćemo je izvoditi ili ne još nije odlučeno…. ali samo da se zna, i meni se sviđa.“ Pitao sam i Dereka da li ima šanse da možda on svira drugu gitaru na budućim koncertima. „Neću svirati drugu gitaru, ali ako me upitaju učiniti ću to u trenu! Moja uloga je Jamesov asistent/guitar tehničar za turneju.”, odgovorio je.

Dogovoreno je da će se koncerti održavati pod imenom Iggy and The Stooges, što je bio i logičan izbor. Ovdje bi naglasio razliku između grupa The Stooges i Iggy and The Stooges. Naizgled radi se o istoj grupi, ali važno je naglasiti da su pod imenom The Stooges izdana dva službena albuma „The Stooges“ (1969) i „Fun House“ (1970). Sve pjesme je potpisala kompletna grupa, ali su Iggy i Ron Asheton (kao gitarista) autori svih pjesama. Grupa je službeno prestala sa radom devetog srpnja 1971 godine. U svibnju 1972, na poziv Davida Bowia, Iggy i James su otišli u London sa ciljem da osnuju novu grupu, i snime ploču. Nakon bezuspješnih audicija za basistu i bubnjara Iggy je na kraju ipak pozvao braću Asheton, Rona i Scotta, da im se pridruže. Ron je prešao na bas, a James je postao jedini gitarista u bendu. Album, „Raw Power“ je izašao u svibnju 1973 godine, ime benda je promijenjeno u „Iggy and The Stooges“, a autori svih pjesama su Iggy i James. Jamesove pjesme imaju bitno različit muzički koncept nego Ronove, a zanimljivo je dodati da taj novi band za vrijeme svog postojanja od 1972 do 1974 nije nikad javno odsvirao ni jednu Ronovu pjesmu sa ploča The Stoogesa, dakle bend Iggy and The Stooges je svirao isključivo pjesme Jamesa Williamsona.

James Williamson, Iggy Pop i Steve Mackay (2009 god.) - autorica fotografije Diana Passy

Planet Earth Festival (Sao Paulo, Brazil 07.11.2009) okupio je 15 izvođača, koji su se tokom dvije večeri izmjenjivali na dvije pozornice, ali bez sumnje, glavna atrakcije festivala bio je povratnički koncert grupe IGGY AND THE STOOGES, prvi zajednički nastup Iggy Popa i gitarista Jamesa Williamsona nakon 35 godina.
Od prvih taktova „Raw Power“, pa sve do Iggyjevog odlaska sa pozornice, sa spuštenim hlačama do koljena, band je u nešto više od 70 minuta žestoke svirke proveo publiku kroz divlje sedamdesete.
Iggy unatoč godinama koje nosi na leđima i nekoliko kilograma više nego prije, nije uskratio prisutne za svoj uobičajeni energičan scenski performanse, koji uključuje: skakanje i valjanje po pozornici, razbijanje stalka za mikrofon, zalijevanje vodom po glavi, odlazak sa pozornice do prvih redova publike i slično, mada se vidjelo da je po prvi puta ostajao bez daha, čemu je najvjerojatnije razlog bilo premalo koncertnih aktivnosti u to vrijeme. Unatoč svemu njegov glas je još uvijek bio moćan i razoran. Bend iza njegovih leđa funkcionirao je savršeno. Mike Watt u svojoj klasičnoj pozi sa bas gitarom spuštenom do koljena i Scott Asheton na bubnjevima stvorili su savršenu podlogu za Jamesovu besprijekorno odsviranu gitaru, a kad se svemu tome doda i genijalnost saksofonista Steve Mackaya, istinski rock događaj je bio zagarantiran.
Prvi dio koncerta obuhvatio je stvari sa albuma Raw Power („Raw Power“, „Search And Destroy“, „Gimme Danger“ i „Shake Appeal“), sa dodatkom „Kill City“ sa istoimenog albuma i „Cock In My Pocket“, a završio je takozvanom „stage invazijom“, sastavnim dijelom Iggyjevih nastupa u zadnjih desetak godina, kada se za vrijeme jedne ili dvije pjesme, na Iggyjev poziv, dopusti publici da se pridruži bandu na pozornici.
Dok se čekalo da publika napusti pozornicu i da započne drugi dio koncerta, Steve Mackeyev solo na saksofonu kao da je prizivao duh Rona Ashetona, da bi nakon toga bend sa The Stooges klasicima „Loose“, „1970“ i „Funhouse“ totalno raspametio publiku. Set Ronovih pjesama jedino je prekinuo predivan instrumental „Night Theme“, jedina od izvedenih pjesma koju Iggy nikada do tada nije upotrijebio na svojim nastupima, odsvirana kao uvod u „Skull Ring“ sa zadnjeg albuma The Stoogesa iz 2007 godine, The Weirdness. Uslijedile su „Johanna“ i „I Got A Right“, a službeni dio koncerta završio ja sa možda najpoznatijom pjesmom The Stoogesa „I Wanna Be Your Dog“.
Nakon kraće stanke, na poziv publike band se vratio na pozornicu. Bis je, na veliko iznenađenje fanova Iggy and The Stoogesa, otvorila pjesma „Five Foot One“ sa Iggyjeve solo ploče New Values iz 1979 godine, a finale je uz Jamesov „Death Trip“, pripao pjesmama „The Passenger“ i „Lust For Life“ koje su Iggy i David Bowie snimili davne 1977 u Berlinu za ploču Lust For Life. Uvođenje materijala sa Iggyjevih solo albuma u set listu činio se logičan potez, jer se veliki broj fanova Iggy Popa zaželio ponovo ćuti te pjesme, budući da se one nisu izvodile na turnejama The Stoogesa od 2003 do 2008 godine. Mada bi ja više volio da je koncert završio sa Jamesovom „Open Up And Bleed“, moram priznati da su novi aranžmani odsviranih stvari zvučali fantastično.
Na koncertu je kao Jamesov asistent/guitar tehničar bio DEREK SEE koji mi je slijedećim riječima opisao svoj doživljaj koncerta:
DS: Ostavimo li po strani briljantnost muzičara na sceni, moj omiljeni trenutak koncerta bilo je navijanje članova Sonic Youth-a i Primal Scream-a, koji su stajali sa strane pozornice, Jamesu i članovima benda. Svi smo dijelili uzbuđenje i osječaj da nam je taj čovjek, gitarski heroj svih nas, priredio iskustvo koje smo smatrali da možemo dobiti samo snimljeno, a ne i uživo.

James Williamson, Steve Mackay i Iggy Pop (2009 god.) - autorica fotografije Diana Passy


Za kraj ove priče o Jamesovom povratku, ostavio sam dva kratka intervjua koja sam napravio sa STEVE MACKAY-om i JAMES WILLIAMSON-om nekoliko dana nakon njihovog koncerta u Brazilu.

STEVE MACKAY
GP: Da li je bilo teško svirati Ronove pjesme, prvi puta bez njega?
SM: Da, drugačije je izvoditi Ronove pjesme bez njega, ali James je puno radio na tome da uskoči u njegove cipele i sa svakim novim koncertom svi ćemo biti bolji. Posebno smo osjećali Ronovu prisutnost na početku “1970″.
GP: Tko je pjevao na vašim probama bez Iggyja? Tko je bio šef?
SM: Watt bi pjevao neke od pjesama, za neke druge ja sam svirao melodiju, a na ostalima smo brojili taktove i fraze. Šef je bio Iggy, kada je konačno zadnja dva dana došao na probe u LA. Osim toga, bio je to zajednički napor.
GP: Moje mišljenje je da je zvuk tvoga saksofona udahnuo novi život u Iggyjeve solo stvari. Da li si upoznat sa njegovom solo karijerom?
SM: Oduševljen sam što me je Iggy stavio da sviram na tim pjesmama, od kojih je većina bila nova za mene.
GP: Da li je tvoj solo između „Shake Appeal“ i „Loose“ improvizacija ili možda nova pjesma?
SM: To je bila improvizacija koju me je Iggy zamolio da izvedem na probi, produžetak „stage invazije“.
GP: Tko je napravio nove aranžmane?
SM: Svi petero smo radili na novim verzijama aranžmana.
GP: Mislim da ste napravili izvrstan posao.
SM: Hvala ti na zanimanju koji si pokazao i nadam se da ćemo se negdje sresti.
GP: To bi bilo super. Hvala Steve.

JAMES WILLIAMSON
GP: Prvo bi ti želio čestitati na tvom povratku na scenu.
JW: Hvala.
GP: Kakav je bio osjećaj ponovo biti na pozornici sa Iggyem i Scottom?
JW: Bilo je veličanstveno, zaista je dobro vidjeti te momke i ” još jednom doći do krajnje granice”.
GP: Zašto ste svirali pjesme sa albuma „Lust For Life“ (Iggy/Bowie)? Mislim da bi ljudi više voljeli čuti Iggy and The Stooges. Da li je to Iggyjeva inicijativa?
JW: Set listu za Sao Paulo izabrali smo iz širokog spektra našeg zajedničkog materijala. Vrlo smo osjetljivi na ispunjenje zahtjeva publike i iako je jako puno stooges fanova koji žele čuti samo The Stooges (“all stooges, all the time”), ipak je puno više fanova koji žele čuti dobro znane Iggyjeve pjesme … to je jedan mix … u svakom slučaju ništa nije ‘zapisano u kamenu’ i svaki naš nastup uživo će evoluirati.
GP: Ima li šanse da ponovo svirate neobjavljene „Raw Power“ stvari, kao što su „Open Up And Bleed“ (moj favorit), „Wet My Bed“, „Rich Bitch“ …?
JW: Kao što sam ranije spomenuo, naš nastup evoluira i uvijek ćemo neke pjesme dodati i druge izostaviti iz nastupa.
GP: By the way, da li je istina da je prva verzija „Dog Food“ napravljena u ranim sedamdesetima?
JW: Sjećam se da smo tako nešto svirali …
GP: Kolekcionarima i vašim fanovima velika je enigma, vaš jedini koncert održan 1972 godine, u Londonskom Kings Cross teatru. Zanimljivo je da nitko ne zna što ste svirali te večeri. Znam da je prošlo puno vremena, ali možeš li se možda sjetiti?
JW: Ne, na žalost sjećam se samo dvije pjesme, svirali smo „I Got A Right“ i „I’m Sick Of You“.
GP: Da li ste pričali sa Scott Thurstonom o ponovnoj suradnji?
JW: Budući da mi je Scott Thurston blizak prijatelj volio bih ponovo raditi sa njime, ali nije nam suđeno. Već preko petnaest godina Scott svira u bendu Tom Pettya i prilično je zaposlen oko toga. Tako da od toga neće biti ništa.
GP: The Stooges su od 2003 do 2008 godine svirali skoro isti set. Što možemo očekivati u budućnosti od Iggy and The Stooges?
JW: Nadam se da ćemo imati puno više varijacija, imamo veći fond pjesama sa kojima se može raditi.
GP: Imate li kakvih planova za snimanje novog materijala?
JW: Nisam siguran u kojoj formi će to biti, da li album, singl, EP, ali voljeli bih napraviti novi materijal i snimiti ga. To je naš cilj.
GP: Ako ponovo pukne tvoja suradnja sa Iggyjem, nadam se da ćeš snimiti solo album.
JW: Dobro, i ja bih volio u nekom trenutku izdati solo album sa mojim vlastitim kompozicijama. Tebi se možda ne bi svidio utjecaj havajske muzike, ali ja smatram da je ta muzika predivna i želio bih je predstaviti mladima koji je inače nemaju priliku čuti. S druge strane, tko zna što ću učiniti.
GP: Hvala ti James.

Petnaestog travnja 2010 godine u Waldorf Astoriji u New Yorku The Stooges su primljeni u The Rock and Roll Hall of Fame and Museum. Band je čitavu prošlu godine bio na turneji (na kojoj nije izvodio pjesme sa solo albuma Iggy Pop-a). Sve je popraćeno sa izdavanjem gomile novih izdanja sa materijalima iz ranog perioda grupe, a budući da sam i sam saradnik na jednom dijelu tih izdanja o tome ću više napisati u jednom zasebnom članku. Za ovu godinu najavljen je i album sa novim pjesmama.

Vratimo se još na trenutak na Jamesovo pitanje iz Tel Aviva sa početka ove priče. Nakon svega, sada i mi znamo da je odgovor:
JESUS LOVES THE STOOGES.

Napisao: Goran Polak
Special thanks to: James Williamson, Steve Mackay, Derek See, Michael Tipton, Robert Wellington, John Catto, Diana Passy and Jasminka Maligec de Escobio.
Sve fotografije su objavljene sa dozvolom autora.
Prva verzija ove priče objavljena je web stranici Mixer.hr
Detroitmix



Nema komentara: