* * * * *

utorak, 10. lipnja 2014.

PROBLEMI - DEMO 1978 / INTERVJU 2014

Sredinom 1978. godine slovenski rock kritičar i promotor Igor Vidmar je na relaciji Rijeka-Ljubljana-Zagreb pokrenuo hrvatsko slovensku punk scenu predvođenu Pankrtima, Parafima, Termitima, Prljavim kazalištem i Azrom. Nedugo potom u Vidmarov "punk trokut" đonom je uletjela i pulska punk grupa PROBLEMI...


PROBLEMI

1. Sranje 
2. Čovjek s ulice 
3. JUS 
4. Grad izobilja 
5. Momak ti si lud 
6. Diskriminacija 
7. Problemi 
8. Abortus 
9. Mrzim ih 
10. Religija

SNIMLJENO NA PROBI U PULI 1978.GODINE




ŽARKO PETROVIĆ PERO
INTERVJU SA GITARISTOM PROBLEMA
STRAŽARNI LOPOV 2014

GORAN POLAK: Vaš koncert sa riječkim Parafima u studenom 1978. godine u Uljaniku smatra se kao prvi punk koncert u Puli i Istri. Možeš li se prisjetiti toga za pulske punkere antologijskog dana?
ŽARKO PETROVIĆ: Publika koja je došla te večeri u klub, još nije imala jasnu viziju o čemu se tu radi. Bilo je tu starih sakoa, poneka kravata i brdo ziherica. Svi su bili u nekom iščekivanju - "i šta sad?" - a onda je nastao urnebes. Prvo smo mi razvalili sa svojim pjesmama i obradama Pistolsa, a poslije nas i Parafi sa svojim hitovima. Uz njih je iz Rijeke došla i grupa navijača koja je skakala na binu i sa bine, plesala pogo, ukratko - ludovala. Do tada su u Uljaniku nastupale samo poznatije grupe, ali ovakvu štalu publika još nije doživjela.
GP: Pročitao sam da je nakon toga koncerta neko vrijeme tamo bila zabrana punk koncerata. Što je toliko naljutilo ljude koji su tada vodili klub?
ŽP: Ne znam što ih je naljutilo. Općenito je u to vrijeme bilo teško dobiti mogućnost za nastup. Uprava se brinula o zaradi i zato su otvorena vrata imale samo poznate grupe, jer one nepoznate nisu nosile zaradu. Inicijativu za taj prvi koncert u Uljaniku pokrenuo je "IBOR" - glasilo književnog kluba "Istarski borac", a kasnije su se priključili i dečki iz uredništva "USS-a" glasila srednjoškolskog centra i zahvaljujući njima omogućen nam je prvi nastup.
GP: Moram priznati da mi je kao nekome sa strane pomalo zbunjujuća uloga Uljanika u stvaranju punk / rock scene u Puli. Sa jedne strane sam čitao o nerazumijevanju organizatora koncerata za neke manje poznate i alternativnije bendove, o tome kako je vaš prvi samostalni koncert tamo organiziran iz Zagreba (!?!), a onda opet manje-više sve što se dešavalo u Puli je nekako povezano za taj klub. Možeš li mi u kontekstu punka i kasnije novovalne scene ukratko pojasniti tu priču o Uljaniku?
ŽP: U to vrijeme neafirmirani i alternativni bendovi dobivali su mogućnost svirati uglavnom po mjesnim zajednicama. Tu i tamo u Uljaniku bi se održala kakva gitarijada ili kakav koncert za pomoć nekome (bilo je brdo koncerata za pomoć postradalima od potresa u Crnoj Gori). Naš prvi samostalni nastup u Uljaniku organiziran je iz Zagreba, jer nam je menadžer živio u Zagrebu pretpostavljam.

GP: Nakon što je sredinom 1978. Igor Vidmar inicirao spajanje punk scene Ljubljane, Rijeke i Zagreba u jednu zajedničku scenu nazvanu "punk trokut“, par mjeseci kasnije se vašom zaslugom u taj "punk trokut“ uključila i Pula. Kako danas, sa vremenskim odmakom od tridesetak godina, gledaš na tu slovensko-hrvatsku punk koaliciju? 
ŽP: Ljubljana, Rijeka i Zagreb bili su najjači i najveći centri što se tiče punka i novovalne muzike u to vrijeme. Bili su si relativno blizu, pa su se informacije, novosti i ostalo, brže i lakše razmjenjivale. Koliko se god mi trudili, Pula je ipak bila malo sa strane svega toga, teže je bilo probiti se. Kad na to gledam sa današnje distance, taj prvi val punka bio je stvarno velik i jak, a kasnije je izgubio na žestini.
GP: Vidmar je jednom prilikom rekao da su vas u Sloveniji doživljavali pa skoro kao ljubljanski band, da su vaši koncerti tamo bili uvijek dobro posječeni i da su ljudi znali sve vaše pjesme napamet. Koliko vam je Vidmar pomogao u vašem proboju na području tadašnje države i što misliš da je bio najveći razlog vašoj velikoj popularnosti u Deželi? 
ŽP: Vidmar je bio otac punka u Sloveniji i puno je pomogao nama, a i ostalim neafirmiranim alternativnim bendovima. Zahvaljujući njemu vrtjeli smo se na Radio Študentu, a i kompilacija "Novi punk val" objavljena je njegovom zaslugom. Šta više reći? A što se tiče popularnosti u Deželi, mislim da je bila zbog toga što smo u to doba bili dosta žestoki, bliski po stilu izvornom punku, a to je bila i Slovenska publika.
GP: Imali ste puno zajedničkih nastupa sa danas kultnim bendovima, kao što su Parafi, Termiti, Pankrti, Azra... Da li su ti koje od tih svirki ostale u posebnom sjećanju?
ŽP: Sa Pankrtima na žalost nismo nikad svirali. Sa Parafima i Termitima smo kliknuli od početka i bilo je i druženja neovisno o koncertima. U sjećanju mi je ostala svirka sa Termitima u proljeće '79 na Zametu, dobrotvorni koncert za postradale od potresa kad se Kralj pjevač Termita izrezao sa skalpelom u stilu Iggy Popa, ali je malo pretjerao. Rezovi su bili preduboki, posvuda krv, a vani čekaju tipovi koji bi se tukli jer ih je to jako iziritiralo. Na koncertu u Ljubljani sa Azrom toliko su nas pljuvali (to je njima bio znak odobravanja) da se gitarista Riki morao presvući jer je bio obljeplijen pljuvačkom.
GP: Jednom vam se i Štulić pridružio na pozornici, navodno su mu se jako sviđale vaše pjesme?
ŽP: Zapravo mi smo se njemu pridružili na bini kad je sa Azrom svirao u Uljaniku. Izveli smo "Sranje". Mislim da mu se sviđala naša energija. U pjesmi "Krvava Meri" između ostalog kaže: "Boli je briga za probleme i ostali svijet....". Mislim da je tu mislio na nas.
GP: Priča se da ste prvi demo snimili u prostoriji gdje ste održavali probe i da ste zbog susjede kojoj je smetala buka sve odsvirali vrlo tiho, bez distorzije. Ima li istine u tome ili je to ipak samo jedna pulska urbana legenda?
ŽP: To je bila prostorija u kojoj su nekad, dok nije bilo veš mašina, stanari prali robu. Zvučno smo je izolirali koliko smo mogli i tu smo imali probe prvih godinu dana. Nismo baš bili tihi i ni dan danas mi nije jasno kako su ti stanari to trpjeli. Zanimljivo je to da se starija gospođa što je živjela sa druge strane zida prezivala Punk.
GP: Da li su Problemi bili ekscesan band? Naime, u vašim biografijama nisam naišao na zabilježene incidente karakteristične za punk okruženje u kojem ste egzistirali. Osim eventualno prekida vašeg koncerta na manifestaciji Pulska rock – parada, kada se netko od nazočnih razodjenuo...
ŽP: Nismo bili ekscesan bend. Svu energiju smo izbacivali svirkom, pa nam nije bilo do tučnjava i sličnih stvari iako je bilo i takvih situacija da su se neki lokalni štemeri htjeli tući sa nama jer smo im išli na živce.
GP: Početkom 1980. ste u zagrebačkom studiju kod Trulog počeli raditi na albumu. Kako je došlo do suradnje sa Husom, iz Parnog valjka, koji vam je bio producent na tom snimanju? 
ŽP: Zapravo nismo radili na albumu, nego smo jedva skrpali neke pare da snimimo dvije stvari i to "Sranje" i "Grad izobilja", koje su se poslije našle na kompilaciji "Novi punk val 78-80". Suradnja sa Husom je došla preko našeg menadžera. On je u to vrijeme počeo sa produkcijama neafirmiranih bendova. Nadali smo se nekom singlu, ali ni jedna diskografska kuća nije bila zainteresirana. Malo je bilo prerano za Sranje.

GP: Ta danas kultna kompilacija je objavljena nakon vašeg raspada, a vaše dvije pjesme koje se tamo nalaze je dio kritike opisao kao vrhunac toga izdanja. Nisu li te dobre kritike bile dovoljno dobar razlog da krenete dalje?
ŽP: Onda je već bilo kasno. Riki i ja otišli smo na odsluženje vojnog roka početkom '81. Mauro i Marino koju godinu kasnije i tako je sve prestalo. Svatko je otišao svojim putem.
GP: Zanimljivo je da su u nekim novinskim člancima vašu pjesmu "Sranje“ preimenovali u "Oranje"!?! 
ŽP: U Večernjem listu od 23.09.'80 izlazi vijest da idemo u Suboticu i između ostalog tu kažu da je pjesma "Oranje" čak 15 tjedana na top listi ljubljanskog Radio študenta. To "oranje" se ponavlja par puta , pa ne vjerujem da se radilo o štamparskoj grešci.
GP: Kod Truloga ste snimili i jednu ska pjesmu ("Uzalud pokušavam“). Ako se uzme u obzir da je Prljavo kazalište te iste godine sa ska muzikom napravilo konačni odmak od punka, što je rezultiralo albumom "Crno bijeli svijet“ i širom popularnošću, da li ste se i vi tada poput njih počeli kretati u tom nekom ipak pomalo komercijalnijem smjeru? 
ŽP: U bendu se promijenilo dosta članova, a svatko novi donosi nešto novo. Na te promjene je dosta utjecao i menadžer sa svojim prijedlozima. 
GP: Da li je polako urušavanje "punk trokuta“ krajem 1980-te utjecalo na raspad Problema?
ŽP: Nikad se nismo službeno raspali. Jednostavno smo prestali sa radom iz raznoraznih razloga.
GP: Budući da sada živite na različitim stranama svijeta, kako je došlo do vašeg ponovnog okupljanja na pozornici Uljanika 2012. godine?
ŽP: Ideja je krenula od posljednjeg solo gitariste Rikija koji sada živi u Njemačkoj. Kontaktirao je sa svima, pristali smo i tako je krenulo. Kao da smo čekali da završimo to nedovršenu priču. Nakon tridesetak godina čuo sam se sa pjevačem Marinom koji sada živi u Australiji i kao da smo se jučer vidjeli zadnji put. Nismo se promijenili, samo smo iskusniji. Punu nam je u reunionu pomogao i Skype i sva ta nova tehnologija.
GP: Gledao sam video snimke koncerta i mora se priznati da vas Pula nije zaboravila?
ŽP: Pula nas nije zaboravila. Zadovoljni smo odazivom publike, bilo je onih starih, a i novih, znatiželjnih da vide nešto o čemu su slušali priče. Bilo bi i više publike da nije istu večer i Let3 imao besplatan koncert povodom otvaranja filmskog festivala i to sve dan prije otvaranja. Kad smo birali datum gledali smo da se tog dana ništa ne dešava, a eto...
GP: Izdavačka kuća Rest in punk je nedavno izdala ploču sa vašim starim studijskim snimkama, a navodno je u planu i snimanje novog materijala. Nešto više o tome?
ŽP: Da. I to nas je jako iznenadilo. Velika hvala Hadži na entuzijazmu i dobroj volji da napravi tako nešto. Da ti neke pjesme snimljene kao demo prije 35 godina izađu na LP ploči - to zvuči doista nevjerojatno. Sve u svemu vrijedan dokument. Spomenuo bi tu i jedan dokumentarac o pulskoj rock sceni '80.-ih i '90.-ih koji su snimili Zlatko Gotovac i Mladen Medić. Radili su na njemu skoro osam godina. Vrijedna stvar da se sačuva dio prošlosti, da ne padne u zaborav. Nakon reuniona počeli smo raditi i na novim stvarima. Što više radimo, vidimo da nam je cilj dalje. Nije lako raditi tako na daljinu, ali zahvaljujući današnjoj tehnologiji sve je moguće.
GP: Ima li šanse za neki koncert u Ljubljani, Rijeci ili Zagrebu?
ŽP: Voljeli bi imati što više koncerta, ali je na žalost to nemoguće. Vidjeti ćemo što nosi budućnost...
GP: Za kraj. Da li vam još uvijek teče punkerska krv u venama ili ste sada ipak u nekom drugačijem filmu?
ŽP: Ja bi to nazvao Rock'n'roll krv u venama. E, kad mi je to jednom ušlo u vene, nema šanse da ikad izađe. Možda naša nova muzika nije punkerska kao što je bila prije, ali je punkerski stav i pogled na svijet ostao isti.
GP: Hvala ti za ovaj intervju.
ŽP: Hvala tebi.

 LP "NIJE PO JUS-U" MOŽETE NARUČITI

HVALA HADŽI NA AUDIO SNIMCI 





Nema komentara: