* * * * *

petak, 26. kolovoza 2011.

DEMO GRUPE PSIHOMODO POP I TROBECI


Grupu PSIHOMODO POP sam prvi puta gledao 1983. godine u Studentskom centru. Gitaru je u to vrijeme svirao Robert Radošević koji je zamijenio Nevena Kapenskog koji je bio na odsluženju vojnog roka, bas je svirao Šparka, za bubnjevima je bio Radovan Lucić (Tigran je isto bio u vojsci), a Gobac je naravno pjevao. Možda zato što sam u to vrijeme stalno visio sa punkerima na Mažurancu i oko Malog Kaveza, a možda i zato što sam tada imao 17 godina i bio pun neke mladenačke energije, ta postava Psihomodo Popa mi je ostala najdraža.
Psihomodo Pop u Kulušiću (svirka s Električnim orgazmom) (1984)
Gobac na koncertu u SC-u (1983)
Jedno vrijeme Psihomodo pop su vježbali u galeriji SC-a zajedno sa grupom Dorian Gray
Na fotografijama su Gobac i bubnjar Dorian Graya Terzić
Fotografije je snimio Boris Lončar (Ex "La Fortunjeros")

Kavez-Zvečka-Blato
Gobac sa frendovima Debicem i Lukićem u Masarykovoj

HVALA ROBERTU RADOŠEVIĆU NA FOTOGRAFIJAMA PSIHOMODO POPA (1983/84) I IVI GRUDEN NA FOTOGRAFIJAMA GOBCA SA PRIJATELJIMA


Svojom žestokom svirkom i specifičnim scenskim nastupom Psihomodo Pop je vrlo brzo stekao kultni status na zagrebačkoj underground sceni. Kritičari su ih obožavali, publika je punila klubove, ali nažalost iz nekih nerazumljivih razloga interes izdavačkih kuća je izostao.
U to vrijeme konstantno su svirali, a od svih njihovih nastupa jedan mi je koncert ostao u posebnom sjećanju. Bila je to svirka na otvorenju jedne izložbe u Galeriji suvremene umjetnosti na Gornjem gradu (prostor gornjogradske palače Kulmer).
Prije koncerta smo se Dee Dee i ja našli sa Robijem, Borom i Binom u Taverni koja se nalazila ispod galerije (jedno vrijeme nam se pridružio i Gobac). Malo smo se zapili, te smo se nakon toga popeli u Galeriju. Tamo se nalazila gomila ljudi svečano obučenih za tu prigodu, tako da smo se u kožnim jaknama osjećali kao zebre na Brijunima. Kad je Psihomodo Pop zarokao publika se spontano odmaknula od pozornice. Vani se još nije smračilo tako da je prostorija bila ispunjena svjetlom koje je ulazilo kroz velike prozore. Gobac, valjda dodatno potaknut time što bi na takvoj prigodi ljudi više očekivali nekoga tko svira klasičnu ili jazz glazbu, a ne punk, jednostavno je podivljao. Vješao se za stalak od mikrofona, kolutajući pritom očima kao Johnny Rotten u filmu „The Great Rock'n'roll Swindle“. Prvo bi nervozno gledao u publiku k'o da mu svi idu na živce, a nakon toga bi počeo divljački skakati, dok se iza njegovih leđa ostatak banda tiskao na maloj drvenoj pozornici. Robert je svirao na Gibsonu 335 koji je posudio od Davora Slamniga, jer je u podrumu kod Luca, gdje su održavali probe, nakon nekog tuluma izbio požar u kojem su im izgorjeli svi instrumenti (od njegovog Fendera je ostala samo pločica, koju i dan danas čuva).
Nakon nekog vremena Gobac je skužio da njegovi skokovi po pozornici odzvanjaju prostorijom, tako da je skakao udarajući sve jače i jače u tlo. Dok su svirali pjesmu „Evropa“, nakon jednog njegovog skoka, drvena pozornica je doslovno pukla na pola. Možete zamisliti njegov zadovoljni osmijeh kad je vidio što je napravio.
Ta "mala nezgoda" ih naravno nije omela da odsviraju svoj set do kraja, a nakon kratke stanke na pozornicu (koja je nakon Gopca izgledala kao most na Neretvi nakon miniranja) se popela grupa TROBECOVE KRUŠNE PEČI i svojom savršenom bukom opalila sve prisutne po ušima.



"AVET GAŠPAR OTVARA PROGRAM, U WESTERNU PAKAO, AVET GAŠPAR IMA SAXSOFON, NA KRVAVOJ ŠPICI MEDO BERE JAGODE"
Ako su Psihomodo Pop šokirali prisutne, onda bi se moglo reći da su ih Trobeci doslovno dotukli.
Zanimljivo je spomenuti da to nije bilo jedini puta kada su Trobeci na svojim koncertima imali problema sa pozornicom. Na nastupu u beogradskom SKC-u njihov pjevač Bega je doslovno propao kroz binu, što i ne bi bio neki veliki problem da bina nije bila kazališna, pa je završio u podrumu dubokom par metara. Na tom koncertu nažalost nisam bio, unatoč tome što sam se tada nalazio na odsluženju vojnog roka u Beogradu. Robi je došao na koncert sa Borom, a mene nije uspio izvući iz kasarne jer sam taj dan bio na terenu. Dok je on po snijegu tražio kasarnu, Boro je zaružio sa grupom Zabranjeno pušenje.
Robi mi je kasnije ispričao da je sa Trobecima nastupao još i bend SCH ("Š" kao šizofrenija) iz Sarajeva i kako je neko od Trobeca rekao njihovom pjevaču (koji je navodno imao šizofreniju, a uz to je još bio i murjak) da mu loše stoji kapa, na što je ovaj bez pardona razbio njušku svom basisti (!?!).
Plakat grupe Podgorski

1984. godine Robert Radošević je otišao u vojsku. Nakon što se vratio je sa Macom iz grupe La Fortunjeros osnovao grupu Podgorski i u Svetoj Nedjelji je napravio tonski studio. Moja grupa Endymion je kod njega 1989.godine napravila svoje prve demo snimke, tada smo se upoznali, a jedno kratko vrijeme u devedesetima smo i zajedno svirali u jednoj grupi.
Bubnjar Radovan Lucić je otišao u Amsterdam i tamo napravio uspješnu poslovnu karijeru.
Gobac i Šparka su (kao što svi znaju) još uvijek u grupi Psihomodo Pop. 1988. godine je konačno izašla njihova prva ploča „Godina zmaja“ i tako su konačno prestali biti vječni demo band. Piko Stančić je kao producent napravio sjajan posao, ali je da bi približio njihovu muziku široj publici dosta razblažio njihov zvuk. Najbolji primjer za to je bila pjesma „Ramona“. Verzija koja se pojavila u spotu koji se vrtio na televizorima u Lapu (u kojem se Gobac skida do kraja), može se okaraktezirati kao punk-rock, dok se verzija objavljena na ploči može slobodno svrstati u pop. Sex Pistolsi su nepovratno nestali iz njihove muzike, a čak je i jedna od po mnogima najbolja pjesma iz demo perioda „Nema nje“, ostala gotovo nezapažena na „Godini zmaja“.
Nakon izlaska ploče grupa je stekla popularnost u čitavoj Jugoslaviji, ali tu je počela i neka nova priča. Klinkice su počele vrištati na koncertima. Svekolika javnost je počela gutati sve Gobčeve izjave i fore. Divlja punk vremena kad su Gobac i ekipa jednom tadašnjem poznatom menađeru i organizatoru koncerata nakon što ih je zajebo za neke novce, rekli da ima jednu minutu da pobjegne iz Jabuke, jer nakon toga počinje „lov na čovjeka“ (izletio je iz kluba, a za jednu minutu Gobac i ostali su se sjurili kroz šumu za njim), zamijenilo je vrijeme uspjeha u kojem je bend ipak prvenstveno težio tome da publiku zabavi.
Trobecove Krušne Peći - 85

Grupa Trobecove krušne peći je 1985. godine u Ljubljani, u studiju Boruta Činča iz Buldožera, snimila pjesme za svoj prvi album. Na toj snimci su svirali Bara, Bega, Vinsky i Dorvak, a kao gost saxsofon i klavir je odsvirao Capri iz grupe Haustor. Na kraju ploča ipak nije izašla, a taj materijal je objavljen u tiraži od 100 primjeraka tek 1992. godine na kazeti koja je nazvana „85“. Na omotu je velikim slovima otisnuto "NE ZAHVALJUJEMO NIKOME".


Robi sa grupom Studeni Studeni u Ksetu 1987.godine


Bino i Boro su kasnije kao poznati dizajnerski dvojac „Božesačuvaj“ između ostalih surađivali i sa grupom Psihomodo Pop, Robi je do početka rata svirao u poznatim punk-rock grupama Studeni Studeni i Skol, Dee Deeja nažalost više nema, a ja ... ma 'ko jebe mene.


FOTOGRAFIJE SA KONCERTA U GALERIJI SUVREMENE UMJETNOSTI: PSIHOMODO POP I TROBECOVE KRUŠNE PEĆI (1984)




Broj komentara: 5:

Anonimno kaže...

Ove slike Terze i Gobca sam negdje na fb vidio

Anonimno kaže...

pa piše ti u zahvali ispod fotka gdje :)

Boris Reintgletz Lončar kaže...

Molim ispravak oko imena autora fotografija 4,5,6 (brojeći odozgor) Imam negative, snimljeno u Utrinamam po hladnom vremenu. Terza i gobac u parkiću,eksperiment sa dugim ekspozicijama. Autor: Boris Lončar (Ex "La Fortunjeros)

Goran Polak kaže...

Hvala puno i naravno isprika!

Ima na blogu i jedan post o grupi La Fortunjeros ( http://strazarni-lopov.blogspot.com/2011/07/la-fortunjeros.html ), mada je tekst iz 1982. godine kad si ti već napustio grupu. Ajde se molim te javi ako imaš možda kakav zanimljiv tekst iz novina, neke fotografije ili snimke iz tog vremena, koje bi se mogle staviti na blog. Moj mail je: jesus.loves.the.stooges.2@gmail.com

Anonimno kaže...

fotka cileta, gopca i luke....zasuzile su mi se oci, volio sam luku..."stariji" frend, muzikant, cool guy...bad company.
tnx na ovome.