* * * * *

nedjelja, 26. siječnja 2014.

MOTUS VITA EST - INTERVJU 2014


MOTUS VITA EST
INTERVJU SA HOGAROM LIDEROM KULTNE ZAGREBAČKE HARD CORE PUNK GRUPE „MOTUS“


GORAN POLAK: Na vašoj službenoj web stranici piše da je avantura sa Motusom započela 03.01.1988. sa snimanjem vašeg prvog dema, a još krajem 1986. godine u punk fanzinu Utopija su objavljeni tekstovi vaših pjesama „Motus Vita Est“ i „Utopija“. Gdje je nestala ta godina i kusur u vašoj biografiji i kako u stvari započinje priča o Motusu?
RADE PRERADOVIĆ HOGAR: Kad je izašla Utopija, svirao sam s par prijatelja, krpali smo opremu, tražili prostor. Tada smo bili u dugoj pripremnoj fazi. Kad se iskristalizirala prava postava snimili smo demo i od tada smo zbilja aktivni. Ranije sam ja svirao gitaru i tražio pjevača no svi meni dragi su mutirali pa sam prešao na vokal i uzeo gitaristu.
GP: Moram priznati da nisam bio na puno vaših koncerata, ali kako su naše grupe krajem osamdesetih dijelile zajedničke prostorije za probe u atomskom skloništu Mamutice slušao sam vas i više nego dovoljno. Možeš li opisati koncertni put Motusa od tih početaka u Mamutici, pa do bečke Arene?
RP: Kad smo dobili prostor u Mamutici snimili smo 3 dema u nekih mjesec dana, svirali u Slavonskoj Požegi, Karlovcu, par puta u Zagrebu. Za nastup u bečkoj Areni 29.05.1989. je zaslužna kazeta sa ta tri dema. Dopala se Tiberiju iz Sacro Egoismo pa nam je sredio koncert u Areni. Nakon tog koncerta gdje smo imali 3 bisa ponudio je da će nam objaviti album, što je i napravio, tako da smo poslije često svirali u Beču. I sad smo tamo bar jednom godišnje.


GP: Na omotu demo kazete „Everything Is Disco But Hardcore“ nalazi se čovjek u krugu, dok na stražnjoj strani omota vaše prve ploče „Cogito Aude“ taj isti čovjek razbija krug u kojem se nalazi. Od kuda je proizašla ideja za tu transformaciju iz koje je nastao danas opće poznati logo Motusa?
RP: Tog čovjeka sam nacrtao kao lika koji ide u svim smjerovima, na nogama, rukama i glavi ima strelice koje simboliziraju razne smjerove. Zatvoreni krug oko njega je simbolizirao ograničenje, neki okvir koji ne daje dalje, koji ograničava. Kad smo ispunili prvu želju da objavimo vinil razbili smo taj krug jer smo razbili i većinu uvjetovanih ograničenja.
GP: LP „Cogito Aude“ je izdala austrijska diskografska kuća Sacro Egoismo. Negdje sam pročitao da je to bila prva HC Punk ploča nekoga jugoslavenskog benda...
RP: Bilo je nekih vinilnih kompilacija HCPunka i prije, ali moguće je da je to prvi samostalni LP odavde.
GP: Zanimljivo je da ste nakon tog albuma postali relativno poznati u evropskim Hard Core krugovima unatoč tome što su svi tekstovi na albumu bili na hrvatskom. Da li je ikada postojala opcija da prevedete pjesme na engleski i kako tumačiš vaš uspjeh vani?
RP: Izdavačka kuća tj. Tiberiju je napravio dobru distribuciju albuma pa i dosta svirki tako da su ljudi čuli za nas i rado nam dolazili na svirke. Nisam nikad želio pjevati na bilo kojem stranom jeziku, mislim - ako ja mogu slušati bendove na raznim jezicima, zašto i oni ne bi slušali nas na našem. Koga zanima naći će prijevod, a mi smo često uz ulaznice dijelili i prijevode tekstova koje smo namjeravali izvesti taj dan. Grafičar sam i to nam nije bio problem. Inače, masa bendova se upropasti s lošim engleskim tekstovima pa smo mi napravili jednu pjesmu gdje se šalimo s tim.
GP: Koliko se organizacijski razlikuju koncerti kod nas i oni izvan granica Hrvatske? Da li vani imate bolji tretman organizatora?
RP: Sve je to relativno, ponekad naši iznenade, ali da, uglavnom je to vani na prosječno boljem nivou.

GP: Da li ću pogriješiti ako kažem da je Motus uvijek imao više fanova izvan Zagreba?
RP: Isus je nekima bog, a ekipi iz Nazareta je bio tesar. Ne znam ali više ljudi si je tetoviralo naš znak izvan Zagreba nego u njemu. Možda zato što više ljudi živi izvan Zagreba nego u njemu.
GP: Jednom si izjavio da pišeš tekstove kao da pišeš dnevnik. E sad, gotovo svi tekstovi na vašim albumima su podosta depresivni, a budući da te znam već godinama moram priznati da sam te uvijek privatno doživljavao kao jednu izuzetno pozitivnu i veselu osobu. Da li to znači da muzikom koju stvaraš uspijevaš izbaciti svu negativnu energiju iz sebe?
RP: Ne doživljavam svoje tekstove depresivnima, recimo pjesma "Nada" kaže: Nikada nemoj reći nema budućnosti. Pjesma "Vjetar" govori o inatu da se preživi gadna situacija. Uglavnom depra me nije nikada prala, kad je najgore ja se borim za bolje sutra koje si sam stvaram. Ako se bunim ili opišem neku anomaliju to ne znači depru već baš obrnuto - volju za životom; ako ukazujem da je nešto loše, to samo znači da vjerujem da mogu/možemo puno bolje.
GP: Izgleda da je jedini način da punk grupe tržišno uspiju na ovim našim prostorima i izađu iz okvira uskih punk krugova, izdavanje pjesama sa „zabavnim komičnim tekstovima“. Da recimo Zadruga nije snimila „Malu Čiči“ malo tko bi znao za njih unatoč tome što imaju kvalitetne pjesme. Hladno pivo je isto isfurala zajebancija u tekstovima. Da ne spominjem Let 3 koji su sve to doveli do ekstrema ili Psihomodo pop. Da li si ikada razmišljao da i Motus snimi neku „zabavnu pjesmu za šire mase“ ili ti nisi spreman na kompromise u tvojim tekstovima?
RP: Mi smo bend iz gušta i ne bih volio putem tih bendova. Njima je to ok, ali za mene to ne funkcionira. Da sam htio biti zabavljač i uvlačiti se u komercijalu, ne bih nikad ni osnivao Motus. Postati pajac zbog tiraže nije moj cilj. Od navedenih bendova cijenim Zadrugu, oni su baš takvi, ne prodaju priču, oni su original. Inače, većinu ekipe nije isfurala ta banalnost i neopasnost već veze, novci i dilovi oko emitiranja, a poslije kad se vrte do beskonačnosti sve ide po nekoj inerciji - i njihova prilagodba i njihov status.
GP: Albume „Nasred puta“ i „Razlike“, kao i re-izdanje albuma „Cogito Aude“, ste objavili na vlastitoj etiketi Fast&Strong. Gdje se danas mogu kupiti ti albumi?
RP: Na koncertima i nekim distribucijama, a i putem neta.
GP: Pročitao sam da ste uživali raditi na albumu „Razlike“ jer ste cijele dane provodili zajedno „živjeći pravi Punk“...
RP: Da, praktično smo živjeli zajedno, bili smo razdvojeni samo za vrijeme posla. Sve nam se vrtilo oko sviranja i napravili smo i snimili album unutar mjesec dana.
GP: Vaš zadnji album „Psi“ ste izdali za etiketu „Zvuk Močvare“. Da li je izdavač ispunio vaša očekivanja?
RP: Ne, nije ni najmanje. Trebali su nam odraditi distribuciju, a oni su se bavili svojim unutrašnjim problemima i doslovce nas kočili. Dućani su tražili nove narudžbe, a oni se nisu mogli dogovoriti tko to treba obaviti. Ubrzo su se raspali.

GP: Jako mi se sviđa idejno rješenje omota za taj album kao i vaš spot za pjesmu „Duge noći“ (ima u spotu i nekih poznatih lica). Par riječi u tim uradcima?
RP: Omot "Razlika" je bio parafraziranje Michelangelove Piete; umjesto njegovih nadnaravnih bića stavio sam Punk i radnika. Video za "Duge noći" smo snimili sa prijateljima i bio je to dobar provod za jedan dan. Mislim da će ga svi koji su sudjelovali pamtiti po dobroj atmosferi. Packe, Njec (Abergaz), Šemso, Bogović i Kreš iz Zadruge su mi prijatelji i dobro su digli video.
GP: Moram te pitati i da li je onaj punker kojem su na vašem spotu za pjesmu „Hala“ (1992.god) preko čitavih leđa istetovirali logo Motusa još uvijek vaš veliki fan?
RP: Htio - ne htio, je...
GP: Uvijek o punku i punkerima govoriš sa posebnim poštovanjem. Što misliš da je največi razlog toj tvojoj gotovo fanatičnoj opsjednutosti punkom kao načinom života kroz sve ove godine?
RP: Cijenim iskrenost, slobodu i pozitivan stav, a Punk je sve to.
GP: I za kraj. Ove godine si postao ponosni otac. Da li će prinova u obitelji, mala Una, uspjeti omekšati tvoje „tvrdo HC punk srce“?
RP: Bio sam na njenom porodu i mislim da me je osvojila za cijeli život. Moći će slobodno birati svoje inerese, ali uz svoje roditelje će se sigurno naslušati dobre muzike
GP: Hvala ti za ovaj intervju Hogar.
RP: Bilo mi je zadovoljstvo, živio!

STRAŽARNI LOPOV 2014 





1 komentar:

Anonimno kaže...

Hogar ce jednog dana dobiti Porin za zivotno djelo ili tako nesto.

~ Ziggy ~