* * * * *

ponedjeljak, 21. studenoga 2011.

ĐAFINA PRIČA O PUNKU


Kad sam došao kod Jure prvo mi je zapela za oko uredno odložena gitara. Bio je to jasan  znak da tu živi stari rocker ili u Jurinom slučaju stari punker.
- Gdje je ziherica? - upitao me i dodao - Svaki punker uvijek mora na sebi imati barem jednu zihericu!

Soba je bila okupana dnevnim svjetlom, koje je šuljajući se kroz velike prozore, ispunjavalo prostor nekom nestvarnom mirnoćom. Gotovo da se mogao osjetiti duh starog Zagreba u kutovima naizgled previsokog stropa, koji kao da je projektiran da bi duše bivših stanara imale dovoljno prostora za let. Buku iz Masarykove ulice i žamor sa Cvjetnog trga zamijenila je tišina.
Kod Jure sam svratio po neke stare fotografije, ali prije nego što je Jura uopće izvadio kutiju sa slikama iz ormara, na vratima su se pojavili Đafo i Maja. Đafo je nekad radio u Sunshine Inn-u. U devedesetima se odselio u Amsterdam, tako da ga nisam vidio jedno petnaestak godina. Bio je to i više nego dobar razlog da Jura i ja odgodimo svoj posao za neku dugu priliku.
Svi smo se smjestili oko velikog starinskog kofera koji je bio u funkciji stola i pričali, okruženi sivo srebrenastom izmaglicom, koju je dim nacrtao oko naših glava. Jura je bio jedan od prvih zagrebačkih punkera tako da je razgovor odlutao u tom smjeru.

Đafo kod Jure (2011)

Đafo je počeo svoju priču sa dolaskom starih Rimljana u Slavoniju. Od stvari na stolu je složio kartu. Flaša je bila Nova Gradiška, čaša Vinkovci, a rizle Požega. Moram priznati da dio od prvog do druge polovice dvadesetog stoljeća baš nisam pohvatao, ali to je ionako bio samo uvod u priču koja je dalje išla otprilike ovako:
Jednom davno, godina sedamdesetih, u slavonskom gradiću Požegi, nalazio se jedan lunapark. Bili su tamo fliperi, stolni nogomet i slične zanimacije za svekoliki puk, ali ono po čemu je to mjesto bilo poznato među tamošnjom omladinom, bio je džuboks koji se nalazio u samom središtu toga zdanja. Vlasnikov sin je često putovao na relaciji London - Berlin - Amsterdam  i od tamo je donosio najnovije singlice sa engleskih i američkih top lista. Kako su sve te ploče završile u džuboksu, u luna parku su se vrtile najnovije pjesme Rolling Stonesa, Deep Purplea, Black Sabbatha i sličnih bandova koji su u to vrijeme bili na vrhuncu svoje popularnosti. Posjetitelji luna parka su bili mahom dugokosi frikovi, sa kosom do koljena i očima poput Bambija.

Na tome mjestu je Đafo malo zastao, tek toliko da priča dobije na težini. Uvukao je dim i nastavio:
1977. godine požeški punker Hirš je nabavio netom izašlu singlicu Sex Pistolsa „God Save the Queen“ i ubacio je u taj džuboks. Od tada su sve ostale ploče koje su se tamo nalazile postale dosadne i nezanimljive. U lunaparku su treštali samo Sex Pistolsi. Kosijaneri su se ošišali, zakačili su po sebi brdo ziherica i postali punkeri.

- E tu je sve počelo. - završio je Đafo.

Da bi priča dobila na svojoj vjerodostojnosti, za kraj je još dodao da je čak i Štulić u jednoj svojoj knjizi spomenuo kako su ga dok je svirao sa Azrom u Požegi 1978. godine dočekale horde punkera.


Požeški punkeri


Mjesec, dva kasnije u jednoj knjižari sam na polici ugledao Štulićevu knjigu „Smijurija u mjerama“. Nisam znao da li je to baš knjiga koju je Đafo spomenuo, ali sam je ipak nasumce otvorio na jednoj stranici, pritom razmišljajući kako bi bilo čudo da naletim baš na tih par rečenica o slavonskim punkerima. Bacio sam pogled na tekst i odmah mi je zapala za oko riječ „Požega“.

Štulić u Požegi 1987.godine
Mjesec dana poslije toga dođosmo u Požegu
Gdje nas društvo za doček od samih mladih pankera
Dočeka i muških i ženskih izbodenih svima
Rinčicama kroz uši i noseve desetak njih
Istog časa kad nas ugledaše onako zdrave
Neizbodene i svakodnevne počeše se na
Mah topiti i ne znajući kamo oči svrnuti
Niti kako nelagodu sakriti jerbo su se
Grozno u nama prevarili i razočarali
Doduše mi smo tu zadano odsvirali ali
Nismo dojam nimalo popravili ta kako bi

BRANIMIR ŠTULIĆ - IZ KNJIGE "SMIJURIJA SA MJERAMA"




Kada se spomene početak punk pokreta na prostoru bivše nam države, svi prvo pomisle na Ljubljanu ili Rijeku. Nakon Đafine priče, prvo na što ja pomislim je Požega.

Jura bi sigurno dodao: Jebo priču o punku bez barem jedne ziherice

 ___________________________________________________
SLJEDEĆA PRIČA: KAKO JE MOJA WEB STRANICA POSTALA POZNATA U SVIJETU

Broj komentara: 5:

ngnewave kaže...

Dovoljno je poslušati Rukopotezno povlačilo (snimke iz 198o-e) kako bi nam bilo jasno da je ovo što Džafo ispriča sušta istina!

Lujo kaže...

Svašta se čovjek može od Đafe nadati :)

Anonimno kaže...

Spomenutu singlicu Pistolsa donio jadan ja a ne sin vlasnika Luna parka i ubacili je u džuboks da imamo što slušati...istina singlica je stigla iz Londona,ali preko Trsta..I jednog dana ode Luna park i moja singlica(orginal)koja je kasnije bila i zabranita i povučena iz prodaje...itd itd..... Hirš

Goran Polak kaže...

Hvala ti što si se javio Hirš. Ne mogu sada mijenjati tekst, ali zato tvoj komentar stoji kao ispravak krivog navoda...

Goran Polak kaže...

Ipak sam ispravio.