* * * * *

utorak, 11. rujna 2012.

NICK CAVE - LIVE 1986/87

BLIXA BARGELD

NICK CAVE
AND THE BAD SEEDS
A LINZ, POSTHOF 09-10-1986

1. I'm Gonna Kill That Woman
2. She Fell Away
3. By The Time I Get To Phoenix
4. Long Time Man
5. Train Long Suffering
6. Knockin' On Joe
7. Jack's Shadow
8. Your Funeral...My Trial
9. From Her To Eternity
10. The Singer
11. All Tomorrow's Parties
12. The Carnival Is Over

Nick Cave
Mick Harvey
Blixa Bargeld
Kid Congo Powers
Roland Wolf
Thomas Wydler






OVA VIDEO SNIMKA JE IZ MOJE PRIVATNE KOLEKCIJE
I NIKADA DO SADA NIJE BILA U JAVNOSTI

Kad sam 1986. godine bio na koncertu Iggy Popa u Beču, od čovjeka kod koga sam tamo prespavao dobio sam na poklon video snimku koncerta Nick Cavea iz jednog malog kluba u Austriji. Nakon što sam je po povratku u Zagreb pregledao, toliko me oduševila da dok sam u velikom staklenom izlogu ugledao ploču „Kicking against the pricks“, bez razmišljanja sam ušao unutra i kupio je.  Bio je to njegov treći album sa grupom The Bad Seeds i prvi koji je u izdanju RTV Ljubljane izašao u Jugoslaviji. Par mjeseci nakon tog albuma Nick Cave je objavio svoju novu ploču „Your Funeral...My Trial“ i krenuo na istoimenu turneju u sklopu koje je osmog veljače 1987. godine nastupio u Ljubljani. Naši izdavači su nažalost preskočili taj njegov novi album (isto kao i prva dva), a kako se turneja poklopila sa zakašnjelim izdavanjem „Kicking against the pricks“ kod nas, izgledalo je kao da je koncert u Ljubljani promocija te ploče. Nastup u Jugoslaviji je predstavljao i svojevrstan presedan jer je Nick Cave u to vrijeme odbijao nastupati u komunističkim zemljama.
Od ljudi sa kojima sam tada izlazio, na koncert su išli jedino punkeri Robi i Boro, ali kako su oni otputovali sa vlakom na koji sam ja zakasnio, ukrcao sam se na autobus i zaputio sam se sam prema Sloveniji. U Ljubljani sam vrijeme prije koncerta proveo tražeći dvoranu (Halu Tivoli), a kad sam nekako izmudrijao put do tamo i konačno stigao, našao sam ih ispred blagajne. Oni su još bili u fazi skupljanja para za karte, pa kako sam ja svoju već kupio u Zagrebu, dogovorili smo se da se nađemo unutra.
Budući da tih godina Nick Cave još nije bio toliko poznat na ovim prostorima kao sada, u dvorani je bilo više ljudi nego što sam očekivao. Ispred pozornice sam naletio na Aleksandru. Bila je sa nekom ekipom iz Zagreba koju nisam znao, a kad je vidjela da sam sam pozvala me da im se pridružim. Ona je obilazila sve koncerte na kojima su nastupale alternativne i punk grupe. Nekad je bila u publici, a nekad i sa grupama koje su svirale (kad su The Mission svirali par godina kasnije u Zagrebu, na njihov poziv je otišla sa njima i na koncert u Beograd).
Nakon nekog vremena svjetla u dvorani su se ugasila i siluete muzičara su se poput aveti pojavile na pozornici. "Yeah, my baby left me this morning and I don't care now, I don't care what the people say"- zarežao je Nick Cave iz mraka. Izgledao je kao pomahnitali propovjednik bez biblije koji je došao provesti prisutne mračnom stranom, a ne spasiti ih. I'm Gonna Kill That Woman, tijelo ispijeno heroinom skriveno ispod tamnog odijela, raščupana kosa i oštar pogled. U drugom dijelu pozornice, poput ušlagiranog staklenog vampira, kao da nije ni svjestan gdje se nalazi se klatio Blixa. From Her To Eternity, nebo nad Berlinom i zamišljeni duhovi.
Uslijedio je set pjesama sa zadnje ploče (Your Funeral...My Trial / Long Time Man / Stranger Than Kindness / Jack's Shadow / Sad Waters), prekinut samo u dva navrata pjesmama sa albuma „The Firstborn Is Dead“ (Train Long Suffering / Wanted Man / Knockin' On Joe). Na momente Nick Cave i ekipa su mi izgledali kao da su na pozornicu teleportirani iz nekog malog zadimljenog kluba u kojem su svirali onako za svoj gušt, za ljude koji su tamo svratili na piće, a ne zbog njih. U par navrata svi su se skupili u nekom dijelu pozornice, zapalili cigarete i čavrljali, najvjerojatnije što će sljedeće odsvirati.
Pjesme sa ploče „Kicking against the pricks“ (The Singer/ By The Time I Get To Phoenix/ All Tomorrow's Parties/ Muddy Water) sam dočekao sa posebnim zadovoljstvom, jer me ta ploča kad sam je čuo doslovno oduševila. Pogotovo pjesma "Muddy Water" koja se od previše preslušavanja valjda izlizala sa vinila moje ploče. „I used to drink, I used to smoke“ - pjevao je Nick Cave stihove blues klasika „Saved“, pjevačice LaVern Baker iz 1961. godine, kao uvod u pjesmu „All Tomorrow's Parties“ grupe The Velvet Underground. Čitav koncert Cave se zajebavao sa publikom i bio je začuđujuće dobre volje. Pogotovo ako se uzme u obzir da je samo par dana prije na sudu u Londonu proglašen krivim za posjedovanje heroina.
Kad se bend nakon zadnjih taktova pjesme „She Fell Away“ pokupio sa pozornice, izgledalo je da je to bilo sve od njih za to veče, ali na sveopće oduševljenje prisutnih Nick Cave i Blixa su se vratili i odsvirali još jednu stvar, obradu stare tradicionalne pjesme „500 Miles“. Bilo je to njihovo prvo javno izvođenje te pjesme, koju su na toj turneji odsvirali samo u Ljubljani, a uvrstili su je u svoju set listu tek na Tender Prey turneji, 1989. godine.
Zanimljivo je i da su samo na zadnjem koncertu Your Funeral...My Trial turneje odsvirali više pjesama nego kod nas. Na svim koncertima su svirali između 9 i 15 pjesama, u Ljubljani su odsvirali 16, a na tom zadnjem nastupu u Torinu 17. Mada bi se i Nick Caveovo acapella pjevanje pjesme "Saved" moglo okarakterizirati kao sedamnaesta pjesma na ljubljanskom koncertu.

MOJA ULAZNICA ZA KONCERT U LJUBLJANI 1987. GODINE

NICK CAVE
AND THE BAD SEEDS
LJUBLJANA, HALA TIVOLI
08-02-1987

1. I'm Gonna Kill That Woman
2. Your Funeral...My Trial
3. Long Time Man
4. Train Long Suffering
5. Wanted Man
6. The Singer
7. Saved (acapella)
8. All Tomorrow's Parties
9. Muddy Water





 
Nakon što su se svjetla u dvorani upalila, opet sam nabasao na Robija i Boru tako da smo se zajedno zaputili prema željezničkoj stanici. Boro nas je vodio jer on je k'o znao grad i neke prečice, ali nama je sve to izgledalo nekako sumnjivo i više nam se činilo kao da lutamo, nego kao da idemo smisleno. Kako bilo da bilo nekako smo ipak došli na kolodvor. Boro i ja smo se ukrcali na vlak za Zagreb, a Robiju je palo na pamet da bi mogao otići do Rijeke pa je ostao vani čekati drugi vlak. Čim sam se uvalio u kupe sam zadrijemao i  probudio sam se tek kad smo stigli na zagrebački kolodvor. Na svu sreću nije se pojavio ni jedan kondukter, jer nismo više imali novaca za karte (računali smo da vlak ne staje do Zagreba, pa da nas tako ne mogu izbaciti negdje na pola puta).
Koncert Nick Cavea u Ljubljani mi je ostao u sjećanju kao jedan od najdražih koncerata. Bio je žestok, mada nije bio punk. Bio je mračan, mada nije bio dark. Bio je točno onakav kako sam se u to vrijeme osjećao.
Sve mi je izgledalo prokleto opako i divlje, i bilo mi je jedinstveno.



IN MEMORIAM
ALEKSANDRA PATER
ALEKSANDRA SA BINOM 1986. GODINE


________________________________________________

1 komentar:

ngnewave kaže...

E koji koncert, stvarno...ista priča...vlak...lokalni bus do dvorane i jako dobra atmosfera prije...spavanje u vlaku poslije :)