BLITZKRIEG

BLITZKRIEG

PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"

Rujan 1984. godine. Jedan sasvim običan dan. Bez briga, bez obaveza, bez pameti. Nakon probe u Tomijevu podrumu vukao sam se s Doletom preko Glavnog kolodvora prema Mažurancu.

– Dečko... Imaš šibicu? – upitao me Cigo koji je ondje za par dinara prolaznicima čistio cipele.

Znao sam da me želi uhvatiti za nogu dok mu palim cigaretu kako bi mi ekspresno izglancao cipele te me nakon toga tražio pare. Ako mu ne bih htio platiti, odmah bi se okupila njegova ekipa oko mene, a onda bih najebao. Izvadio sam iz džepa šibice i bacio mu ih. Cigo se nasmijao poput djeteta uhvaćenog u krađi, sam zapalio cigaretu i bacio mi šibice natrag.

– Znao si da te hoće zajebat? – pitao me kasnije Dole.

– Naravno. Pa odrastao sam na Peščenici. – odgovorio sam.

– I kod nas na kolodvoru u Kninu imaju istu foru. – nastavio je.

– Pa koji me kurac onda nisi upozorio?! – promrmljao sam.

Ne znam zašto, ali prvo što danas pomislim kad se sjetim Doleta upravo je ta budalaština. Kako sa smiješkom na licu čeka da me Cigo digne na foru pa da uživa u predstavi. Tog dana Dee Dee je u naš bend doveo Sinišu, bubnjara iz Tomijeva Eksodusa, a Dole je par dana poslije s Arsenom i Fiksom osnovao grupu Blitzkrieg.

FIKS

Fiks je bio iz Ivanić-Grada i prije Blitzkriega svirao je u grupi Sköl. Za razliku od većine tadašnjih pankera koji su bili jako mladi i shodno tome na udaru raznoraznih primitivaca, on je bio pravi štemer. Jura mi je jednom pričao kako su neki šminkeri na šanku zajebavali njihovu frendicu zato što je pankerica i kako je Fiks izašao iz birtije, pronašao neku željeznu šipku, vratio se i ubio boga u svima njima. Jednostavno nije znao za strah. Nije bilo bitno koliko je ljudi ispred njega, imaju li noževe ili pajsere u rukama. Ako je netko zajebavao njega ili nekoga od ekipe s kojom je bio, požalio je zbog toga.

Iako njegov nadimak asocira na drogu, istina o tome kako ga je dobio pomalo je komična. U početku je oponašao engleske pankere koji su se furali na „dirty” imidž: prljave hlače, flekave majice i slično. Tako je prvo dobio nadimak Faks, po tada poznatom sredstvu za pranje rublja, a tek se kasnije s vremenom slovo „a” promijenilo u „i” i tako je Faks postao Fiks.

S Arsenom me upoznao Dee Dee, ako se dobro sjećam, 1983. godine. Tada je još svirao u grupi Excess i imao reputaciju jednog od najboljih punk rock bubnjara u Zagrebu. Za razliku od Fiksa, koji je bio pravi desperado, Arsen mi je uvijek djelovao više umjetnički nastrojen. Visok, mršav, najčešće u crnom. Kad bi se pojavio pred Kavezom, jednostavno ga se moralo zamijetiti.

Svoj prvi koncert Blitzkrieg je održao na platou Mamutice u Travnom, gdje je izveo samo četiri pjesme, a nedugo nakon toga kao pjevač im se pridružio Mišo. On je u to vrijeme bio jedan od najkarizmatičnijih i, uz Tomija Šegu, meni najbolje isfuranih pankera u gradu. Kožni baloner, plava uzdignuta kosa, pogled koji sječe poput oštrice noža. Njegova aura isijavala je neku divlju energiju koja je mnoge plašila. Kod Miše kočnice nisu postojale, što je kulminiralo kad je po uzoru na Sid Viciousa šrafcigerom izbo svoju djevojku, koja je to samo srećom preživjela.

MIŠO I ARSEN

Prvi koncert u toj novoj postavi Blitzkrieg je održao 1985. u rasprodanom Kulušiću. Svirali su kao predgrupa Trobecovim krušnim pećima, s kojima su često nastupali jer su imali istu menadžericu Nedu. Nekoliko tjedana poslije u Karlovcu, u noći s 9. na 10. veljače, u Studiju BJ u Hrvatskom domu snimili su demo s četiri pjesme, koji je ostao njihov jedini studijski zapis.

Sljedeća stanica bio im je Beograd. Prvo su u SKC-u opet bili predgrupa Trobecima, a dan kasnije odsvirali su tri pjesme na Tašu, Fakultetu likovne umjetnosti, gdje su uz njih i Trobece nastupile i grupe Fleke i Ruž. Taj koncert radijski je prenosio Studio 202, pa su im zabranili da nastupe pod nazivom Blitzkrieg. Voditelj programa Vlada Janković Jet u najavi je ime benda skratio u Krieg ili Krik, ali se u emisiji ipak jasno čulo kako se Fiks dere Blitzkrieg.

Po povratku iz Beograda Blitzkrieg je u Zagrebu pozornicu u Cvjetnom naselju podijelio sa Satanom Panonskim i njegovim prvim bendom Pogrebom X. Poslije toga imali su koncert u ljubljanskom klubu K4 i bili predgrupa bendu Angelic Upstarts u Kulušiću. Nakon tih koncerata Mišo je otišao iz benda, a na njegovo mjesto uskočio je Dee Dee, no već poslije prvog koncerta u Đuri i on je odustao.

DEE DEE, ARSEN I SLAJBA

Krajem te 1985. godine Blitzkrieg je održao seriju koncerata u izmijenjenoj postavi. Fiks je pjevao, Arsen je i dalje svirao bubnjeve, a novi članovi bili su Amir i Slajba na gitarama te Kosta na basu. Najvažniji nastupi bili su im u Đuri kad su nastupili kao predgrupa Parafu, samostalni koncert u Đuri i koncert u Moši, gdje su svirali kao predgrupa Exploitedima. Koncert s Exploitedima bio je i njihov zadnji nastup.

KOSTA I AMIR U ĐURI

Nakon raspada Blitzkriega Fiks je ponovno osnovao Sköl. Sredinom devedesetih svirao je u kultnoj grupi Zdenka Franjića Loši dečki. Kako sam čuo, nakon toga odselio se u Istru.

Dole ili Dolgcajt, koji je dobio taj nadimak po prvoj ploči Pankrta, krajem devedesetih osnovao je grupu Machine Gun. Za etiketu Slušaj Najglasnije izdali su jednu ploču, a pojavili su se i na kompilaciji „Bombardiranje New Yorka”. Početkom rata u Kninu je osnovao grupu Minđušari, koja je otprilike srpska verzija Thompsona, možda čak malo ekstremnija. Svoja tri minuta medijske slave Minđušari su stekli pjesmom „E moj druže zagrebački”, koju su snimili s Borom Đorđevićem. Neshvatljivo mi je otkud dolazi sva ta Doletova kroz muziku iskazana mržnja spram Zagreba. Bit će da je samo iskoristio ratno ludilo na ovim prostorima da se probije s bendom u sredini u koju je svojevoljno otišao.

Mišo se, koliko znam, povukao iz muzike. Počeo je slikati, a početkom devedesetih pozvao me na otvorenje svoje izložbe u Concordiji. Slike su mu genijalne, pune magije. Vidim ga tu i tamo u prolazu, na stanici kod Trešnjevačkog placa, ali ne znam što danas radi.

Arsen je postao poznati novinar, filmski i televizijski kritičar, redatelj, scenarist, esejist i kolumnist.

Amir još uvijek svira punk u grupi Projekt Trnsko.

Slajba se nimalo nije promijenio za sve ove godine. Par puta objašnjavao mi je čime se bavi, ali svaki put nakon previše popijenih pivi.

Nadam se da je Dee Deejeva duša našla spokoj i mir koji nije uspio pronaći za života.

Nakon što je otišao iz Blitzkriega, Kosta je osnovao punk rock grupu The Monsters, koja se s vremenom transformirala u jednu od najboljih zagrebačkih grupa s kraja osamdesetih – Studeni Studeni.

Blitzkrieg nisu dugo postojali, ali su za sobom ostavili duboki trag i ostali zabilježeni kao jedan od najznačajnih punk bendova na ovim prostorima. Pjesme „Apel“ i „Tko je kriv“ ostale su do današnjih dana „hitovi“ među punkerima na brdovitom nam Balkanu.

HVALA ARSENU, ZDENI, AMIRU, JURI I KOSTI

PRIČU JE NAPISAO I U SVOJOJ KNJIZI "STRAŽARNI LOPOV" OBJAVIO:

GORAN POLAK