Kako mi je jednom prilikom ispričao Darko Mikulec, za neke Rene, a za neke Chicha, prodaja gramofonskih ploča na Cvjetnom trgu započela je početkom rujna 1982. Tada su se na jednom od sajmova knjiga, uz štandove s knjigama točno preko puta crkve sa stražnje strane Preradovićeva spomenika, pojavila dva blizanca s dvije kutije pune ploča. Bilo ih je stotinjak, sve originalke koje su njih dvojica dofurala iz Nizozemske. Kako se gotovo nijednu od tih ploča tada nije moglo kupiti kod nas, interes je bio velik, braća su brzo rasprodala sve ploče i nestala, ali ostala je ideja o prodaji ploča na Cvjetnom. Većina prodavača koja se ondje počela skupljati bili su kolekcionari, koji su došli razmijeniti ili prodati svoje viškove ploča kako bi nabavili druge ploče. Dolazili su na Cvjetni radi dobrog društva, zbog ljubavi prema muzici, radi razgovora s ljudima koji su bili zaluđeni pločama poput njih. Priključili su im se i stripomani, ekipa koja je prodavala uglavnom stripove.
DARKO MIKULEC U OSAMDESETIMA
U početku se prodavalo samo sedam dana u travnju i na početku škole u rujnu, kad su na Cvjetnom bili sajmovi knjiga. Prodavači ploča ubacili bi se na sajmove sa svojim kutijama, najčešće kod telefonske govornice na uglu Cvjetnog i Margaretske, nasuprot ulazu u Oktogon. Nikad nisu zauzimali prazne štandove, samo su stavljali svoje kartonske kutije na pod ili na stoliće koje bi sami donijeli.
Tek za vrijeme božićnih sajmova na Cvjetnom se razvio pravi buvljak rabljenih ploča. Unatoč tome što su bili konkurencija Jugotonu, koji je imao svoj dućan odmah iza ugla u Bogovićevoj ulici, prodavači s njim nikad nisu imali problema. Milicija ih je ponekad tjerala i zapisivala, ali rijetko i jedino na poziv organizatora sajmova na kojima su se švercali sa svojim kutijama. Ako bi ih milicija i otjerala, vraćali su se čim bi otišla. Problemi s prodavačima ploča nerijetko su se rješavali i pozivom na piće, a ponekad i crvenim novčanicama od 100 dinara.
Za vrijeme proloma oblaka ploče bi strpali u Reneovu mitsku Škodu, koja je uvijek bila u blizini. Uz njega, stalni prodavači bili su legendarni, danas pokojni Frenky Marino, koji je dobio nadimak po tome što je uvijek imao ploče Franka Marina i Mahogany Rusha, Gezo, Branimir, Stripi, Škembo, Metalac, Ruba, pokojni Cindrić, Zoki, Arči, braća Varga, Žiga, Kruno iz Koprivnice, Tomi Šega i desetak drugih koji su samo povremeno dolazili.
GEZO U BOGOVIĆEVOJ
Prodaja na Cvjetnom profesionalizirala se tek krajem 1989. godine kad su Gezo, Robi i Princ započeli prodaju ploča neovisno o sajmovima, a svakodnevna prodaja počela je 1990. kad je dinar postao konvertibilan, pa su se za zarađene pare od ploča odmah kupovale njemačke marke u bankama. Tada su se na Cvjetnom pojavili i kazetari, ekipa koja je prodavala piratske audiokazete. Navodno je sve počelo s „Lambadom”. Kad je ta pjesma postala svjetski hit, netko ju je snimio na kazete i stavio na štand. Sve kazete odmah su planule i to se danima ponavljalo. Neovisno o broju naštancanih kazeta s „Lambadom”, sve bi se prodale u trenu. Ta velika potražnja pokrenula je pravi biznis. Muziku se s ploča prebacivalo na kazete i umnožavalo. Dovoljno je bilo spojiti dva kazetofona kabelom ili, još bolje, nabaviti jedan s dvije glave i kupiti prazne kazete. Omoti su bili fotokopije na papirima u boji. Bilo je to čisto piratstvo, ali u to vrijeme nitko nije vodio računa o tome, pa nitko od kazetara nije imao posebnih problema. Većina je okrenula zbilja velike pare.
I tako je buvljak na Cvjetnom egzistirao sve do ožujka 1991., kad je izbio požar u skladištu u Oktogonu, gdje su gotovo svi prodavači preko noći držali ploče. Požar je sigurno bio podmetnut, no sumnja nije bila dovoljna za optužbu, pa je policija navela da je uzrok nepoznat. Tada je izgorjelo više tisuća ploča. Nedugo nakon toga započeo je rat u Hrvatskoj i sve je na neko vrijeme zamrlo.
Kad se nakon godinu dana prodaja ponovno zalaufala, prodavača je već bilo toliko da su se razvukli uzduž Bogovićeve ulice. Nešo, Švrćo, Zdena Škvarić, Mali Žac, Buco, Slippy, Štef i buraz mu Drozd, dugokosi Renato i Snejk, kum Radan, moj Dee Dee, kod kojeg je radio Tomfa prije nego što je prešao kod Velikog Žaca, kao i Klit, s kojim je Tomfa tada oformio punk grupu Kawasaki 3P. Raul i Edvin prodavali su stripove. Jedno kratko vrijeme prodavao sam i ja.
Renovacija Cvjetnog trga 1994. sve je prodavače potjerala u Bogovićevu ulicu. Te se godine kod nas počelo voditi računa o autorskim pravima, pa je policija počela suzbijati piratluk s kazetama. Napravili su raciju u Bogovićevoj i zaplijenili sve kazete. Kako sam čuo, svi kazetari prvi su se put izvukli samo s opomenama, bez globe, no već je tada bilo očito da je prodaji piratskih kazeta odzvonilo. Neki od njih pokušali su se prebaciti na CD-ove, no policija je brzo prokljuvila da prodaju „bugare”, piratske CD-ove, pa je taj pokušaj isto krahirao. Prodavače ploča i stripomane policija nije pretjerano gnjavila jer to nije bilo piratstvo, no početkom 1996. ugasila se i prodaja ploča, valjda zato što su ljudi masovno prešli na CD-ove.
CHICHA I ARČI
Međutim, jednom dijelu prodavača prodaja na Cvjetnom i u Bogovićevoj postala je način života, pa su s vremenom počeli otvarati male prodavaonice rabljenih ploča i originalnih CD-ova. Prvo je Crni Zok otvorio CD shop Blue Note, koji je s vremenom mijenjao lokacije po Zagrebu. Najpoznatija je bila u Teslinoj ulici. Potom je Siniša u Savskoj otvorio CD & Second Hand Shop RoxY. Gezo i Branimir u Preradovićevoj su otvorili Dobar zvuk, u kojem sam kao Gezin frend stalno visio. Žiga je otvorio Free Bird Shop, koji je prije preseljenja u Zagreb bio u Velikoj Gorici. Braća Varga, Davor i Silvije, stvorili su Dancing Bear, a Kruno je u Koprivnici osnovao Šareni dućan. Rene i Arči htjeli su otvoriti dućan još 1990., kad su im neki prijatelji povjerili svoje ploče na prodaju uz proviziju, ali napustili su ideju trgovine nakon požara u Oktogonu premda su imali na piku jedan prostor u Dežmanovu prolazu.
Rene je postao freelancer, prodavač ploča na internetu i sajmovima po inozemstvu. Godine 1997. prvi je u Hrvatskoj napravio web-site s pločama i CDima, a od 1999. ima stalan štand na najvećem sajmu ploča na svijetu u Nizozemskoj. Cijelu Europu obišao je s pločama. Potom je 2002. s Arčijem otvorio Karma Music & Movie Posters Shop, no nakon par godina prijateljski su se razišli.
Naposljetku je 2014. u Tratinskoj otvorio kultni Woodstock–Record–CD–DVD–Shop, u kojem radi sa sinovima Martinom i Ianom te kćeri Klarom. Godine 2019. u Zagrebu je organizirao prvi Međunarodni sajam gramofonskih ploča i tako upisao Zagreb na gramofonsku kartu Europe.
DARKO MIKULEC
BORIS JURJEVIĆ GEZO
ZVONIMIR RENDELI BUCO
TOMISLAV VUKELIĆ TOMFA
JOSIPA ERCEG
NEŠO SAVIĆ
+of+oi.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar