PUNK TURNEJE U JUGOSLAVIJI 1983/87

PUNK TURNEJE U JUGOSLAVIJI 

PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"

Koncert engleske punk rock grupe Anti-Nowhere League, održan 24. veljače 1983. u zagrebačkoj Moši, prvi je koncert neke strane punk grupe na kojem sam bio. Snimka nastala te večeri još je iste godine objavljena kao njihov prvi službeni koncertni album „Live in Yugoslavia”. Ploču se u našim prodavaonicama nije moglo naći, najvjerojatnije zato što je na prednjoj strani omota jugoslavenska zastava koja u zvijezdi ima kartu Jugoslavije u plamenu. No Bino ju je odnekud bio iskopao, pa sam si je presnimio na kazetu. Na stražnjoj strani omota su fotografije članova benda koje je na zagrebačkim ulicama snimila Goranka Matić. Na tom izdanju ploče koju mi je Bino posudio poput neke „komunističke cenzure” bilo je snimljeno iritantno pištanje preko svake psovke i riječi u kojima se spominje Tito. Budući da je bend poprilično psovao, ta mi je ploča dobrim dijelom bila neslušljiva. Smetalo mi je i to što sam njezin omot s petokrakom u početku doživljavao kao sprdanje s Jugoslavijom i zagrebačkom publikom, no s vremenom sam ipak na njega više gledao kao na provokaciju uperenu prema javnosti u Engleskoj, a ne prema nama. Kao da su svojim turnejama po komunističkim zemljama i isticanjem komunističke ikonografije željeli šokirati ljude na isti način na koji su to prije njih radili Sid Vicious kukastim križem na majici i Sex Pistolsi stihovima pjesme „God Save the Queen”.

Nakon koncerta grupe Anti-Nowhere League jugoslavenske miniturneje stranih punk grupa nastavile su se gostovanjima bendova D.O.A., Angelic Upstarts, The Exploited, UK Subs i G.B.H. Sve te grupe dolazile su iz zemalja u kojima je komunizam kao ideologija bio doživljavan kao najveće svjetsko zlo te s predrasudama o tome kakav je život kod nas. Mislili su da je u Jugoslaviji otprilike kao u Sjevernoj Koreji. Da kod nas žive siromašni ljudi u jednoobraznim, sivim kutama. Da smo poput Kineza. Shodno tome, svi članovi tih grupa bili su oduševljeni kad su skužili da to i nije baš tako. Kad ih je u dvoranama dočekala publika koja se ni po čemu nije razlikovala od one u zemljama iz kojih su dolazili. U Zagrebu su se do sredine osamdesetih pojavile neke nove generacije pankera, pa se tako 1984. godine na koncertu kanadske grupe D.O.A. skupilo oko tisuću ljudi, što je bilo puno više od njihova uobičajenog prosjeka. Unatoč tome što im je kondukter pozvao miliciju zbog boravka u prvom razredu vlaka za koji nisu imali karte i što ih je milicajac optužio da su prljavi američki kapitalisti te im doslovno popljuvao pasoše (srećom, nije znao engleski jer je roadie benda iz zajebancije bio odglumio da govori u nekakav komunikacijski uređaj i poviknuo: „Call the airstrike! Nuke this place!”), Joey Shithead Keithley, pjevač i gitarist grupe, bio je posebno oduševljen Jugoslavijom. U intervjuima nakon jugoslavenske turneje pričao je kako nije mogao vjerovati da jedna komunistička zemlja može izgledati tako prosperitetno kako mu je tada izgledala Jugoslavija. Čudio se što su na gradskim ulicama dobri auti, što su dućani puni zanimljivih stvari i što ljudi dobro žive. Tko je tada mogao i pomisliti da će tek nakon dolaska kapitalizma, začinjenog našom balkanskom demokracijom, ljudi kod nas početi kopati po kontejnerima.

Nakon D.O.A.-a u Zagreb su došli legendarni hardcore pankeri The Exploited. Od njihova koncerta pamtim samo kako stojim s Dee Deejem ispred blagajne Moše dok bend prolazi pored nas i ulazi u dvoranu. Same svirke gotovo se i ne sjećam. Bit će da sam se previše udesio tu večer.

Angelic Upstarts nastupili su u Kulušiću, ali kako sam te 1985. bio na odsluženju vojnog roka, njih sam gledao u beogradskom SKC-u. Više od samog koncerta pamtim divlju hordu pijanih pankera koja ispred dvorane pjeva: „Spremte se, spremte, pankeri, silna će borba da bude...” Snimku tog koncerta bend je, poput Anti-Nowhere Leaguea, objavio kao svoj službeni live album, koji se također zove „Live in Yugoslavia”. Petokrake na omotu ploče nekim čudom nema, ali na njemu je karta Jugoslavije, kao i na albumu Anti-Nowhere Leaguea, no barem nije u plamenu. U svakom slučaju, cijeli mi omot očekivano nalikuje na Staljinove propagandne plakate.

U Kulušiću su svoje koncerte održali i bendovi UK Subs i G.B.H. Picek mi je ispričao kako je Kai, bubnjar G.B.H.-a, nakon koncerta otišao s njim i još par naših pankera na Gumicu i kako su poslije cijelu noć brijali u jednom stanu, naderali se rakije i pred jutro zaspali. Kad su se oko podneva probudili mamurni i rastureni, Kai je morao požuriti u hotel jer je bend kretao za Ljubljanu. Pitao je Piceka i ostale hoće li doći na svirku u Ljubljanu. Kad su mu odgovorili da će to teško ići jer nemaju love, izvadio je iz džepa sve pare koje je imao, razvrstao novčanice po bojama, dao im pola i pitao ih hoće li im to biti dovoljno za vlak. Bilo je i više nego dovoljno. Budući da im se Kai bio povjerio da ne voli Nijemce jer su ga dok je odrastao u Njemačkoj zvali Špageti (krsno ime mu je Luigi), za vrijeme svirke u Ljubljani Picek i ostali stalno su mu vikali „Špageti”, na što im je on odgovarao: „Ćevapčići, fuck off!” Poslije svirke pomogli su im rastaviti stage, a od benda su dobili dovoljno love da se ne vrate kući trijezni.

Svi ti strani punk bendovi koji su u osamdesetima pohodili Jugoslaviju još uvijek postoje i svraćaju do Zagreba kad su na turnejama. Stari su oni, stari smo mi, ali kad smo zajedno u dvorani, okruženi današnjim generacijama pankera, nikome od nas to nimalo nije važno. „Jednom pankeri, zauvijek pankeri”, rekao bi moj Jura Panker.

TOMI i KSENIJA su za fanzin Utopija opisali turneju grupe UK Subs koja je 1986. godine održala svoje koncerte u Ljubljani, Beogradu, Subotici i zagrebačkom Kulušiću. Fotografije s tih koncerata snimili su SILVIJE, BOŽIDAR i TOMI, a na jednoj fotografiji vidi se i Kečer, poznatiji kao Satan Panonski, kako pleše gol u publici.

PRIČU JE NAPISAO I U SVOJOJ KNJIZI "STRAŽARNI LOPOV" OBJAVIO:

GORAN POLAK