* * * * *

utorak, 28. veljače 2017.

R'N'R BAND "SVILLENY" - NEZAVRŠENA PRIČA

“Moje ime je Saša Obradović, gitarist rock band-ova SVILLENY i DINAR. 
 Ovo je moja priča o grupi SVILLENY”. 

R`n`R BAND “SVILLENY", NEZAVRŠENA PRIČA

Autor teksta: Saša Obradović (Banja Luka, 17. Februar 2017)

Prvo poglavlje
PRE SVILLENY ERA 1975 -1982
Branko Terzić - Terza i Saša Obradović - Sale
Put Sazrijevanja

SUSRET: Moj prvi susret sa Brankom Terzićem Terzom, kao bubnjarem, bio je u ljeto davne 1975. godine. Terza i ja smo stanovali na udaljenosti od nekih 300-tinjak metara u centralnom dijelu Banja Luke i do tada smo se poznavali kao klinci, “iz viđenja”. Od tada pa do danas naši putevi se sudbinski ukrštaju, što na privatnom, što na muzičkom planu.
STAZE: Te davne 1975. godine čujem u komšiluku neki live sound koji je dolazio iz hodnika ekonomske škole na prvom spratu. Popnem se uz zid do prozora i tamo vidim band koji vježba. Zvao se “STAZE”. Terza na bubnju, Kljuna na basu i pokojni Zeljan gitara i vokal.
DŽEBEL: U to vrijeme sam već uveliko svirao gitaru i radio na tome da sa svojim najboljim prijateljem Džebelom (Džebel Husedžinović Azzuro) osnujem band. Obilazili smo muzičke prodavnice i maštali da i mi imamo električne instrumente. Lova je uvijek bila najveći problem ali ne za dugo. Naši roditelji su ubrzo popustili i investirali u nas.

MR. ROCK Band BL 1978 Foto Charly

Mr. ROCK (Banja Luka): 1978. god. moj band “Mr. Rock” je ostao bez bubnjara a pred nama je bila velika “gitarijada bosanske Krajine” na kojoj smo obavezno htjeli učestvovati. Džebel i ja smo pozvali Terzu na sastanak kod sportske dvorane Borik s namjerom da ga pitamo, da li bi svirao u našem band-u. Nisam bio siguran da će pristati jer je Terza tada bio nešto stariji i iskusniji od nas. Međutim on je prihvatio ponudu sa veseljem i kao da je jedva dočekao da ga upravo to pitamo. To je bio prvi bend u kojem smo Terza i ja zajedno svirali. U toj postavi smo zaista fantastično svirali iako smo bili maloljetni. Na dvodnevnoj “gitarijadi bosanske Krajine” u augustu 1978. god. osvojili smo, u vrlo oštroj konkurenciji, ponosno drugo mjesto.

MR. ROCK Band BL 1978 Foto Charly

DORIAN GRAY (Banja Luka): 1979. god. moj bend “Mr. Rock” doživljava personalne promjene u okviru kojih ritam sekcija biva zamjenjena. Terza nastavlja svirati bubanj u novoformiranom BL blues/rock band-u, “Dorian Gray”.
J.N.A.: 1980. god. “Mr. Rock”, mojim odlaskom u jugoslovensku narodnu armiju, završava sa radom. Terza, taj period od kraja 1979. do jeseni 1981. god., provodi uglavnom u Zagrebu gdje upoznaje Massima Savića i ostale buduće “Dorijane”.

ALEXA Band BL zima 1981/82

ALEXA BAND (Banja Luka): Po dolasku iz vojske 1981. godine započinju moje studije medicine. U jesen 1981. srećem Terzu nakon dvije godine. Nastavljamo druženje u rodnoj nam Banja Luci. Ubrzo se rađa ideja o formiranju band-a. Jednostavno, svira nam se. Udružili smo se sa gitaristom Sašom Opačićem i pjevačem Šemarom koji su upravo tražili ostale ljude za svoj bend. Za basistu smo Terza i ja predložili Nerka Radaslića i “Alexa Band” bio je formiran. To je drugi bend u kojem Terza i ja zajedno sviramo. Vrijedno smo vježbali u sportskoj dvorani Mejdan i imali smo relativno puno živih svirki za kratko vrijeme. Onog trenutka kada smo Terza, Nerko i ja počeli raditi autorske numere pod uticajem Talking Heads-a počele su nesuglasice sa ostatkom band-a koji nije imao razumijevanja za “novo” i koji je obavezno htio ostati pri cover-ima R`n`R-ola 50.-ih i 60.-ih.
MASSIMO: U to vrijeme je u BL dolazio i Massimo Savić koji je tada već bio dobar Terzin prijatelj i tom prilikom sam ga i upoznao. Sjećam se da mi je nudio DiMarzio Humbucker Super Distorsion Pick Up, za neku lovu. Međutim ja sam tada bio Single Coil Strat svirač pa me taj Humbucker nije puno interesovao. Terza nam je tada saopštio da može sa nama svirati još neko vrijeme ali da će uskoro ići u Zagreb gdje će sa Massimom praviti novi/stari band (Dorian Gray).
DORIAN GRAY (Zagreb) & DINAR (Banja Luka): U ljeto 1982. god. Terza, kao što je i najavio, odlazi u Zagreb i time počinje rad zagrebačke grupe “Dorian Gray” a ja počinjem svirati sa Tahirom Dinarom u banjalučkoj grupi “DINAR”. Terza je dao nemjerljiv doprinos kompletnom imidžu grupe “Dorian Gray” u kojoj je bio puno više nego običan bubnjar. Taj doprinos je, kao i Terza osobno, za svih ovih godina tj. decenija nepravedno zapostavljen i zaboravljen.
Terza i ja ćemo se ponovo sresti u Banja Luci nakom 5 godina, 1987. god.. Izuzetak je jedan susret 1984. god. kada je Dorian Gray svirao u Banja Luci u bašti “Mladost”, kasnije “Bašta sljezove boje”, nakon objave njihovog debi albuma, “Sjaj u tami”, koji je zvanično objavljen 22. decembra 1983. god.
Drugo poglavlje
SVILLENY ERA 1985 -1991
Žestoki R`n`R na tradiciji rane detroitske scene

SVILLENY (Zagreb): Nakon razlaza Terze i Doriana Gray-a, Terza okuplja u Zagrebu ljude za band SVILLENY, uglavnom iz kruga svojih dobrih prijatelja i muzičkih istomišljenika. Poučen ranijim dešavanjima u Dorian Gray-u, napušta sviranje bubnja i time radikalno mijenja i nadopunjuje svoju buduću i ulogu i poziciju u budućem band-u. Terza u SVILLENY-ma treba da bude pjevač, eventualno gitarist, frontman, idejni vođa, autor i neprikosnoveni šef. Svjestan da mu je za realizaciju projekta neophodan band a istovremeno nemajući solo ambicija, hijerarhija u band-u je morala biti prilično horizontalna. Međutim neki poseban eho zagrebački SVILLENY nije izazvao. Nakon tapkanja u mjestu i tragičnog “odlaska” gitariste i Terzinog prijatelja, Terza odlučuje da se vrati tamo odakle je i počeo, u rodnu Banja Luku. Na taj način završava zagrebačka etapa SVILLENY-h.

SVILLENY - Proba 1988

SVILLENY (Banja Luka): U jesen 1987. vozeći bic iz pravca medicinskog fakulteta prema gradskoj bolnici upratim Terzu kako upravo izlazi iz SUP-a. Tu se ispozdravljamo. Nismo se vidjeli godinama. Terza mi tad prijavi da je upravo predao zahtjev za pasoš kako bi mogao putovati kod majke u München. Žurio sam ali smo se uspjeli dogovoriti da se nađemo u gradu sledećih dana. Taj tref je ponovo prerastao u svakodnevno druženje. Terza me je tada uveo u jedan, za mene novi, pogled na muziku koji je gravitirao ka USA pre-punk sceni u kojoj su glavnu ulogu igrali Iggy Pop & The Stooges. Tada smo najviše slušali Iggy-ja, MC5, Patty Smith, N.Y. Dolls, Lou Reed, Ramones kao i UK punk. 1988. godine sam imao priliku prvi put gledati Iggy-ja uživo zajedno sa Steve Jones-om (ex. Sex Pistols) u Zürich-u na „Instict“ turneji. Ponovo ću ga gledati uživo 1994. god. u Stuttgart-u. Naravno nije prošlo puno vremena, žeđ za band-om i svirkom nas je odvukla u planiranja za okupljanje band-a. To je treći band u kojemu ćemo Terza i ja zajedno svirati. Terzina mama je doselila u BL tako da je on odustao od odlaska u Njemačku. Ime za band je bilo već etablirano u Zagrebu tako da smo zadržali ime SVILLENY. Nastavljamo tamo gdje su stali ZG Svilleny. Trebali su nam ljudi za band koji ne samo da su morali biti dobri muzičari nego, što je još i važnije, da u potpunosti kapiraju filozofiju koju bi naš band zastupao. Dakle trebao nam je kompletan “Stooge” koji bi beskompromisno, dušom i tijelom, do kraja lojalan, bio u band-u. Ništa “na pola”. Terza je bio takav i tražio je i od drugih u band-u, da budu takvi. Njegova predanost projektu SVILLENY bila je fascinantna. Personalne promjene, pogotovo na početku, u fazi okupljanja, bile su neminovnost.

Terza je u band-u bio vokal (frontman) tako da je najteže bilo za bubnjara jer su njegovi kriteriji u tom smislu bili vrlo visoki. Čak dvojicu bubnjara, koji su prošli kroz band, Terza je lično naučio svirati bubanj i utrenirao ih do nivoa “odličan 5”. Njegova opsesija band-om je išla tako daleko da čovjek više nije išao kući nego je spavao, bukvalno živio, u prostoriji u kojoj smo vježbali, gdje je svirao, uvježbavao bubnjara, komponovao, pisao textove, kreirao logotip i grb za band i nestrpljivo iščekivao sledeću probu. Ta opsesija je bila posljedica triju stvari: 1. Terza je dušom i tijelom zaljubljenik u rock muziku, 2. Osjetio je da je sa nama na pomolu “prava stvar” i 3. Htio je obavezno da pokaže Massimu, nakon svih internih konflikata, da može i bez njega da ponovi uspjeh i da je ustvari on taj koji je “u pravu”.
Probe smo imali svaki dan. Probavali smo na maximalnoj “Marshall-skoj” snazi. Muzika koju smo svirali, niti se mogla tiho svirati, niti tiho slušati. Kroz glasno, svakodnevno probavanje stekli smo potpunu kontrolu nad snagom pojačala i telepatiju u komunikaciji. Puno naših frendova, čuvši za dobru garažnu svirku, dolazilo je na naše probe. Naravno, samo oni koji su mogli izdržati lavinu decibela. Nakon nekoliko mjeseci uvježbavanja, početkom 1988. ušli smo u studio “PLAZMA” u Banja Luci i snimili, na prvu, sedam autorskih demo numera od kojih su dvije instrumentali.

SVILLENY - Proba kod Rene, Februar 1989

Rad se nastavlja i nakon zaokruženih 11 autorskih numera, odlučujemo se na snimanje albuma. Dolazimo kući, direktno na vrata, našem poznaniku i renomiranom BL producentu prof. Zoranu Todoroviću, sa tada aktuelnim Iggy-jevim albumom “Instict”. Pustili smo mu naš demo i Iggy-jev udarni song sa albuma “Cold Metal” i stidljivo upitali: “Da li bi nam htio producirati ovakvu svirku sa tim da ima tehnički level otprilike kao Iggy-jev Instict?” Zoka samo reče: “Ovo ću ja producirati!” Snimanje je počelo 01. jula 1989. god. i trajalo je devet mjeseci zbog višestrukih prekida kao što su: selidba studija u novi prostor, odsustvo producenta itd. Album je remiksovan 1990. godine ali trake nismo mogli dobiti jer nismo izmirili sve finansijske obaveze prema studiju. Time je i objava albuma prolongirana do ko zna kad. Album, “Slobodne vrijednosti” nažalost do danas, nije zvanično objavljen. U ljeto 1991., zbog već poznatih tadašnjih dešavanja, jedan po jedan član band-a napušta Jugoslaviju i raseljava se po zapadnoj Evropi. Većina se do danas nije vratila. Prije odlaska u Holandiju Terza ipak dobija studijske trake sa snimljenim materijalom. Tu neće biti definitivni kraj priče o SVILLENY-ma. Kraja zapravo i nema.

SVILLENY - YUTEL-ov koncert za mir 1991

Najduža i najstabilnija formacija grupe SVILLENY:
1. Branko Terzić Terza; Vocal & Drums
2. Saša Sale Obradović; Lead & Rhythm Guitars
3. Nermin Nerko Radaslić; Bass
4. Nermin Nerko Neslanović; Lead & Rhythm Guitars
5. Renato Reno Josić; Drums
Ostali članovi SVILLENY-h su:
• Zoran Zoka Gagula+; Guitars 
• Ferid Tempo Kurjak; Drums 
• Danijel Deni Knežević; Bass & Drums 
• Zoran Zoka Todorović; Production, Guitars & Keyboards na albumu “Slobodne vrijednosti” 
• Denis Gajetić (Basdans) prateći vokali na albumu “Slobodne vrijednosti”

SVILLENY
Album: “Slobodne vrijednosti” (BL 1990) 
1. Slobodne vrijednosti 
2. Magi (Maggy) 
3. 1990. 
4. Djevojka 
5. Bobi (Bobby) 
6. Prazna tijela 
7. Laka bajka 
8. Nevini sjaj 
9. Noćne sudije 
10. Daj, daj, daj 
11. Silazi (dole na ulicu)




Harmonije i textovi: Branko Terzić Terza 
Aranžmani: Svilleny 
Na albumu su svirali: 
Branko Terzić Terza; Vocal & Drums 
Saša Sale Obradović; Lead & Rhythm Guitars 
Nermin Nerko Radaslić; Bass 
Nermin Nerko Neslanović; Lead & Rhythm Guitar 
Zoran Zoka Todorović; Production, Guitars, Keyboards 

Oprema na snimanju albuma i demo materijala: 
Gibson Les Paul 1970. Original Vintage 
Fender Stratocaster 1965. Original Vintage 
Fender Stratocaster 62 Vintage Reissue 
Yamaha SG w. Tremolo 
Ibanez PRO 540 
VOX AC30 1970. Original Vintage 
Marshall 50W Super Lead 1969. Original Vintage 
Fender Precision Bass 1972. Original Vintage 
Acoustic Bass Amp 100W 10. Slingerland Custom Drums 
Multiefect Footboard hand wired by Prof. Z. Todorović 
FOSTEX 16 Multitrack Analog Recorder
(Pomenuta imena muzičkih instrumenata su zaštićena imena kod matičnih proizvođača)




SVILLENY - FOTO GALERIJA 

FOTOGRAFIJE: PREDRAG MILAŠINOVIĆ (BL 1989)



Treće poglavlje
POST SVILLENY ERA 1991 – 2017 - . . .
Branko Terzić - Terza i Saša Obradović - Sale
Treći život

U jesen 1991. godine Terza napušta definitivno Banja luku u pravcu Holandije a ja u pravcu Njemačke. Univerzum je ipak htio da i nakon odlaska u “svijet”, u dvije različite države, živimo na nekih tridesetak km jedan od drugog. Ja sam bio u okolini Aachena a Terza u malom holandskom mjestu Spaubeek. Posjećivao sam ga skoro svakog weekend-a, sve do mog odlaska u Frankfurt a. M. a potom u Stuttgart, u ljeto 1992. god. Terza se potom dugoročno nastanio u Tilburg-u NL. Uprkos razdaljini posjećivali smo se i po nekoliko puta godišnje, sa dužim i kraćim prekidima.

SVILLENY - SAŠA I TERZA

Opet je muzika bila ta koja je, u prvom redu, davala smisao našim susretima. Za mene je, a nadam se i za Terzu, ideja SVILLENY-h i dalje živila. Svaki put kada bih vozio u Holandiju ponio bih gitaru a nekad i pojačalo. U nekoliko navrata smo uspjevali organizovati session-e. Za neke session-e je bio unaprijed dogovoren okvirni repertoar kako bi spreman došao u NL, na neku vrstu mixa, cover-a i jam-a, baziranim na songovima: Iggy Pop, AC/DC, J. Hendrix... Neke songove smo svirali kao “improvizacija na temu” dok druge kao “do u ton” skinuti cover.



Tokom svih tih godina Terza je pokušavao sa holandskim muzičarima formirati stabilan band. Sa nekima od njih je imao i par svirki. Međutim svaki od tih pokušaja bio bi kratkog daha. Banjalučka renesansa SVILLENY-h iz perioda 1987.-1991. se, uprkos svim željama i naporima, jednostavno nije dala ponoviti. Osim toga svi smo mi u zapadnoj Evropi bili okupirani egzistencionalnom borbom koja nam je oduzimala i vrijeme i energiju da bi na miru realizovali kreativan muzički rad. Postajalo je sve jasnije da su SVILLENY, nasilno prekinuti na putu uspjeha 1991. god., morali prerano ući u treću životnu dob.

SVILLENY - NERKO I SAŠA (BL 2016)

2013. godine Terza uspostavlja kontakte sa bivšim članovima Dorian Gray-a sa namjerom ponovnog okupljanja. Međutim čitav pokušaj je završio, prije nego je i započeo, snimanjem 3 demo numere koje su realizovali Terza i nekadašnji basista D. Gray-a.
Fotografije: Saša Obradović, Predrag Pega Milašinović & Charly
Svi materijali korišteni u postu su iz arhive Saše Obradovića 
Obrada i priprema materijala: Saša Obradović & Stražarni Lopov

Posebna zahvala Predragu Milašinoviću

YOU TUBE Links by Alexander Steinburg:

STRAŽARNI LOPOV 2017


1 komentar:

Renato Josić kaže...

Bila mi je čast svirati s vama ,mnogo sam naučio od vas,hvala!
vaš drugar Reno