* * * * *

utorak, 6. svibnja 2025.

NEVEN I ĆUĆA

(FOTO: PETRA OREČ)

NEVEN

PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"

– Nevena Mijača znaš? – upitala me Ćuća na sprovodu Maje Milčec kad je vidjela da stojim sam sa strane te me primila ispod ruke i privukla k sebi.

– Da, znamo se. – preduhitrio me odgovorom Neven i pružio mi ruku u znak pozdrava. Dugo se nismo vidjeli i ostao sam pomalo zatečen time što je vidno omršavio. Znao sam da je teško bolestan, no nije mi izgledao bolesno. Baš suprotno. Činio mi se poput maratonca, žilavog, snažnog i stamenog.

– Naravno da se znamo. – odgovorio sam i ja Ćući nakon što smo se rukovali. Obred samo što nije bio započeo, pa smo dalje stajali šutke. Zatvorio sam oči ispod tamnih sunčanih naočala. Misli su mi prhnule. Daleko. U osvit osamdesetih.

Veljo i ja, Saša i njene prijateljice, umjesto u školskoj klupi, na stepenicama Džamije, na Trgu žrtava fašizma, iz dokonosti zagledani u procvale magnolije. Dugokosi klinac u društvu predivne djevojke, po svemu sudeći njegove, sjeda par metara od nas, iz platnene futrole vadi akustičnu gitaru, rutinski je uštimava i lagano počinje prebirati po njoj. Nije nam trebalo dugo da se upoznamo. Bio je to Neven. Svi smo posjedali oko njega i slušali ga.

– Što to sviraš? – zanimalo me.

– Bob Dylana. – odgovorio mi je Neven.

– On ti svira samo njega. Zna odsvirati sve njegove pjesme. – rekla je njegova djevojka s osmijehom na licu. Neven se na to samo nasmiješio i potvrdno mi kimnuo glavom.

– Kako si to sve uspio popamtiti? Vidio sam u rock enciklopediji da je snimio dvadesetak ploča.

– Kad nešto stvarno voliš, nije teško. – bio je odgovor. 

– Moš mislit kak zna sve Dylanove pjesme. Nema šanse. – gunđao je Veljo kad smo se kasnije Ulicom socijalističke revolucije vozili tramvajem prema Borongaju.

– Zašto ne? Pa i ja znam sve pjesme Doorsa. – prokomentirao sam njegovu sumnju.

– Da, al Doorsi nemaju dvadeset ploča i tekstove ko knjige. – samouvjereno je ustvrdio Veljo.

Ne bi Veljo bio Veljo da mi nije pokušao dokazati da je u pravu. Njegova starija sestra Sanda imala je par Dylanovih ploča, pa ju je pitao koje su pjesme na tim pločama najmanje poznate. Zapisao ih je na cedulju te je spremio u novčanik. Kako smo se s Nevenom često nalazili na Džamiji i on je uvijek svirao, prvom prilikom Veljo je zatražio da odsvira jednu od Dylanovih pjesama s ceduljice iz novčanika. Nakon što ju je Neven odsvirao, zatražio je drugu. Pa kad je i nju znao odsvirati, tražio je treću. Na kraju je nevoljko prihvatio činjenicu da Neven fakat zna sve Dylanove pjesme.

– Jesi ti doma preslušao sve te pjesme sa svoje ceduljice? – pitao sam Velju kad smo ostali sami.

– Naravno da nisam. Ko bi slušao dosadnog Dylana. – začudio se Veljo što ga to uopće pitam.

– Pa kak onda znaš jel ti Neven odsvirao pjesme koje si ga tražio. Možda ti se sad doma smije. – zajebavao sam ga.

– Ma jebo Bob i njega i tebe. – popizdio je Veljo.

Zadnji put kad sam slušao Nevena na Džamiji, uz gitaru je svirao usnu harmoniku. Poput Dylana, naravno. Poslije smo Veljo i ja iz ne znam više kojeg razloga prestali dolaziti tamo, pa se i naš kontakt s njim od tada sveo samo na slučajne susrete i „bok” u prolazu. 

Nemalo sam se iznenadio kad sam vidio da Neven nastupa s gitaristom Vedranom Božićem i cover grupom Telefon Blues Band, koja se u početku zvala samo Telefon. Ipak smo mi bili klinci za tu ekipu. Pa Vedran je zasvirao s Hendrixom u hotelskoj sobi dok smo Neven i ja još bili u vrtiću. No nimalo me nije iznenadilo što je Neven u tom glazbenom svijetu uspio pronaći svoje mjesto jer još se na Džamiji kužilo da, uz to što je vrhunski glazbenik, ima ono nešto što je potrebno za to. Bilo mi je baš drago zbog njega. Svojom skromnošću zaslužio je sve pozitivne stvari koje su mu se tada događale jer je iskreno i svim srcem bio posvećen muzici. 

Nevenovi i moji putovi nakratko su se ponovno isprepleli tek u ranim devedesetima na Ruby Tuesday večerima u Saloonu, na kojima je njegov Telefon Blues Band bio kućni bend. Imao sam VIP Ruby Tuesday iskaznicu jer sam i ja na tim večerima znao nastupiti s grupama Sunshine Inn i Yola Yola, pa sam često tamo svraćao, ponekad samo na piće prije nego što bih produžio šumom do Jabuke. Neven je tada već bio na glasu kao naš najpoznatiji i najcjenjeniji usni harmonikaš. Za svoje sviranje usne harmonike dobio je brojne nagrade. Svirao je s najvećim imenima na našoj sceni, poput Arsena i Josipe Lisac. Od nekoga sam čuo i da je u Parizu svirao s čuvenim Benom E. Kingom. S Telefon Blues Bandom, nerijetko za tu priliku pojačanim nekim poznatim gostima, pojavljivao se u mnogobrojnim televizijskim emisijama. No sva ta slava nimalo ga nije promijenila. I dalje je bio onaj jednostavni klinac s Džamije zaljubljen u muziku.


NEVEN MIJAĆ


Nakon što smo ispratili Maju do njezina oca, Neven je rekao da on mora odmah poći, a Ćuća i ja smo s njenim prijateljima otišli u obližnju gostionicu.

– Jel znaš da je Neven teško bolestan? – upitala me Ćuća kad smo se svi smjestili oko nekoliko spojenih stolova.

– Znam. Jel znaš kako mu je? Drži li to pod kontrolom?

– A što da ti kažem, nije dobro. Doktori su mu rekli da bi morao na operaciju pa nakon toga na kemoterapiju.

– Pa što već nije otišao? – začudio sam se.

– Odbio ih je.

– Kako? 

– Pitao je hoće moći nakon operacije svirati usnu harmoniku i pjevati, rekli su mu da na to može zaboraviti, pa je odbio operaciju i otišao kući. Život bez glazbe mu nije opcija. Bez obzira na sve, odlučio je da će svirati do samoga kraja. – ispričala mi je vidno tužna Ćuća.

Tako je i bilo. Neven je svirao još oko godinu dana i otišao. Tri godine poslije njega k istoj svjetlosti zaputila se i Ćuća.

JASENKA VUKELIĆ ĆUĆA 1960. – 2019.

(FOTO: ALEN JAKOVINA)


PJESMA ZA ĆUĆU


Kada otvorim oči, nestaju gradovi,

istope se ulice, život proguta san.

Kroz zatvoren prozor u centru Zagreba

duša se uzdigla i izletjela van.

Kad kroz srce protutnje osmjesi,

često tuga od njih napravi muk.

U ateljeu, u potkrovlju u Ilici,

oko slika treperi blagi nestvaran zvuk.

Hodam, gledam, prolazim.

Hodam, gledam, prolazim.

Hodam, gledam, prolazim.

Kada otvorim oči, pojave se tragovi.

Male stope u pijesku iscrtavaju put.

Major Tom je namignuo i raširio ruke.

Neobična svjetlost se vrti u krug.


 


Darko Rundek - glas

Miro Labus Labe - gitara, bendžo

Stanko Kovačić - violončelo

Siniša Banović - bubnjevi

Mario Barišin Bara - prateći glas

Goran Polak - bas, zvučna kulisa, tekst /muzika



STRAŽARNI LOPOV


srijeda, 26. veljače 2025.

PANKRTI - 45 GODINA ALBUMA DOLGCAJT - INTERVJU

 


PANKRTI


45 GODINA ALBUMA DOLGCAJT








STRAŽARNI LOPOV


utorak, 29. listopada 2024.

BACHRACH & KRIŠTOFIĆ: DORIAN GRAY

BACHRACH & KRIŠTOFIĆ: DORIAN GRAY 

Naslovnica press materijala koji je 1982. godine bio prilog uz demo snimke.


HVALA JADRANKU MLINARIĆU NA FOTOGRAFIJI


STRAŽARNI LOPOV



petak, 4. listopada 2024.

I LJUBLJANA JE HLADAN GRAD

 

Muzej punk kulture Ljubljana predstavlja:


I LJUBLJANA JE HLADAN GRAD


MSU Zagreb, dvorana GORGONA, 8. listopada 2024. godine, 19:00 sati


U sklopu suradnje s Muzejom suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu, Muzej punk kulture iz Ljubljane donosi poseban kulturni događaj posvećen slovenskoj punk sceni 1980-ih, jednoj od najvažnijih u bivšoj Jugoslaviji. Ovaj događaj pruža jedinstvenu priliku da se proživi atmosfera jedne od najburnijih i najkreativnijih glazbenih era, koja je oblikovala ne samo slovensku, već i jugoslavensku i europsku rock'n'roll povijest.

Glavna zvijezda večeri bit će Esad Babačić, poznati slovenski književnik, pjesnik i frontman kultne punk grupe Via Ofenziva, koji će izvesti izbor stihova iz zbirke "Antologija slovenske punk poezije: ZAMENITE MI GLAVO". Ova antologija, koja je postala ključni dokument punk poezije, okuplja najznačajnije tekstove iz tog razdoblja, otkrivajući buntovnički duh i snažnu političku i društvenu kritiku koja je obilježila punk scenu. Recital će pratiti glazbeni kolektiv Revolucija volkov, čiji zvuk nosi autentičnu energiju punk pokreta, a večer će dodatno obogatiti video i foto projekcije iz arhiva Muzeja punk kulture.

Dio večeri bit će izložba 13 portreta jednog od najvažnijih slovenskih fotografa i kroničara punk scene, Jožeta Suhadolnika. Njegove fotografije, koje dokumentiraju esenciju slovenskog punka, bilježe žestoku energiju i buntovnički duh tadašnje scene. Suhadolnikovi portreti donose autentične trenutke ključnih glazbenih događaja i lica koja su definirala slovenski punk. 

Događaj u Zagrebu najavljuje veliko otvorenje Muzeja punk kulture u Ljubljani, planirano za proljeće iduće godine. Muzej će biti smješten na Kodeljevom, mjestu koje nosi duboku simboliku za slovensku punk scenu. Upravo je tu, 1978. godine, legendarna grupa Pankrti, pioniri slovenskog i jugoslavenskog punka, stvarala svoje prve hitove, uključujući čuveni album Dolgčajt. Kodeljevo je, zajedno sa Šiškom, srce ljubljanskog punka, pa je prirodno da će Muzej punk kulture biti smješten upravo u nekadašnjoj sakralnoj kapelici Jelovšek, koja če bit  transformirana u umjetnički prostor posvećen alternativnoj kulturi.

Muzej će kroz stalnu postavu, povremene izložbe i multimedijalne prezentacije prikazivati raznovrsne aspekte punk pokreta, uključujući glazbu, vizualnu umjetnost, poeziju i književnost. Ovaj muzej postat će centar koji slavi nasljeđe punk subkulture, ne samo u Sloveniji, nego i na prostoru cijele bivše Jugoslavije, otkrivajući kako je taj pokret, iako započet u Londonu, pronašao svoj jedinstveni izražaj u srcima Ljubljane, Zagreba, Rijeke, Beograda i drugih gradova.

Događaj u MSU Zagreb posebno naglašava povezanost slovenskog i hrvatskog punk pokreta, podsjećajući na zajedničku glazbenu i kulturnu povijest dvaju gradova. Punk scena u bivšoj Jugoslaviji bila je obilježena intenzivnom interakcijom između Ljubljane, Zagreba i Rijeke, stvarajući jedinstveni kulturni prostor u kojem su bendovi poput Pankrta, Parafa, Azre, i kasnije Let 3, pisali povijest. Pjesma "Zagreb je hladan grad" zagrebačkog benda Film i kultna Lublana je bulana Pankrta postale su simboli ovih gradova, zauvijek povezujući glazbenike i publiku s obje strane granice.

Muzej punk kulture predstavlja značajan projekt očuvanja i isticanja nasljeđa punk pokreta, koji je duboko obilježio urbanu kulturu bivše Jugoslavije. Iako je punk započeo u Velikoj Britaniji, njegovi korijeni brzo su se raširili i pustili duboko u gradove poput Ljubljane, Zagreba, Rijeke, Pule, Beograda i Skopja. Ovaj događaj u Zagrebu označava i širi kulturni projekt povezivanja bivših jugoslavenskih gradova kroz sjećanje na zajedničku povijest i kulturne vrednote koje su nas ujedinile. Muzej punk kulture bit će više od običnog muzeja – postat će živi prostor interakcije, edukacije i kreativnog izražavanja. Uz izložbene eksponate poput glazbenih instrumenata, originalnih nošnji, koncertnih plakata i fanzina, posjetitelji će moći doživjeti atmosferu tog vremena kroz interaktivne postave, glazbene slušalice i punk radionice. Također, muzej će ponuditi edukativne sadržaje koji istražuju društveni, politički i umjetnički utjecaj punk pokreta, te povezivati prošle i nove generacije ljubitelja ove kulture.





STRAŽARNI LOPOV 2024


srijeda, 27. ožujka 2024.

SLAĐANA MILOŠEVIĆ - POLET JE KRIV ZA SVE (1980)

SLAĐANA MILOŠEVIĆ
NEŠTO KOŽE I MALO MESA - INTERVJU - POLET 1980
POVEĆAJ SLIKU

POLET JE SAČUVAO: IGOR MIHOVILOVIĆ 

STRAŽARNI LOPOV




utorak, 5. ožujka 2024.

AZRA - INTERVJU 1978

 


Intervju koji je ekipa fanzina ''Diskofil'', Vojislav Kranželić (Vojas), Mario Kovačić, Damir Tasić (Taso) i Dragan Aranđelović (Arči), napravila sa grupom Azra nakon njihovog koncerta održanog 06. listopada 1978. godine u Bjelovaru, u sali Vojničkog kluba na Vojnoviću. 
Te večeri Azra je svirala u sastavu Branimir Štulić (Džoni), Jura Stublić, Marino Pelajić (Udo Barracuda), Mladen Juričić (Lutak / Jura) i Branko Hromatko (Ćelavi). 
Jedan od kurioziteta intervjua je Štulićevo recitiranje pjesme ''Poljubi me ravno u dupe'' koja će se naći tek na Azrinom drugom albumu ''Sunčana strana ulice'', objavljenom 1981. godine. 
Nedugo nakon koncerta u Bjelovaru ostatak grupe se odvaja od Štulića i formira grupu Film. 



HVALA DRAGANU ARANĐELOVIĆU ARČIJU NA SKENOVIMA


STRAŽARNI LOPOV

utorak, 19. prosinca 2023.

PHANTASMAGORIA - LIVE IN CZECHOSLOVAKIA (TOUR 1992)


PHANTASMAGORIA
Uherské Hradiště 14.02.1992
1. Better world
2. Ja
3. Poziv u raj
4. Burn
5. I wanna be your dog
6. Still alive
7. Good or evil
7. Anaconda
8. Domagoj
9. War
10. 1969


 Tomi Phantasma - vokal
Robert Gelo - gitara
Amadeo Dujmović - gitara
Josip Suić-Joja - bas
Željko Mikulić-Korozija - bubnjevi



Kao gost na koncertu u Pragu prije Phantasmagorie je nastupio 
Justin Sullivan iz grupe New Model Army

U realizaciji posta su učestvovali:
Alan NORDdesign
Josip Suić Joja
Tomi Phantasma


STRAŽARNI LOPOV