* * * * *

ponedjeljak, 12. travnja 2021.

BABILONCI


Došli su sa svih strana i svatko pjeva svoju pjesmu...


BABILONCI

1. The Most Beautiful Girl Of Istanbul 
2. Bugi vugi na prugi 
3. Bela buka 
4. No one dub - do one dub 
5. Bedovi 
6. Ta ona 
7. Friki beibe 

1 - album "Nevolja u raju" 
2 - album "The baby lonelians" 
3 - album "Srecnuti DJ Zdena - Babilonac" 
4 - album "Mala fuk muzika" 
5 - album "Odma snimaj!" 
6 - album "Mala fuk muzika" 
7 - album "Zelena zona"



KOMPILACIJU JE ZA STRAŽARNOG LOPOVA SASTAVIO ZDENKO FRANJIĆ

BABILONCI:
Zdena, Hrc, Buš, St, Pity 
 + Dinko, Debeli, Lju, Julija, Leonina...

BABILONCI - DISKOGRAFIJA

Kaj bi šteli ti umetniki (2007, 2cd's) - kao UMETNIKI
Blatnjavi puti (2007) 
Drobilica duša (2007) 
Babini lonci II (2007) 
The Baby Lonelians (2007) - kao THE BABYLONIANS 
Ko' je ubio Satana? (2007, 2cd's) 
Odma snimaj! (2008) 
Slučaj muzikalne krave/ The Case of the Musical Cow (2009) 
Generalna proba (2009) 
Mala fuk muzika (2009) 
Nevolja u raju (2011, 2cd's) 
Zelena zona (2013) 
Zlju (2013) 
Za jedan dobri fuk (2014) 
Na daždevnjakovom izvoru (2014) 
Fukorama (2014) 
Lud je, rekli su im kod kuće (2014) 
Strano stanje (2014) 
Mamini seksi fukeri (2014) 
Neizreciva radost puta u bezumlje (2014) 
Oprobavanje (2014) 
Fukizam (2014)
Kiks miks remiks (2020)
Na ulici, u prolazu (2020)
Glem otpad (2021)



petak, 9. travnja 2021.

D.O.A. - INTERVJU - ZAGREB 1984

D.O.A.
KANADSKI PUNKERI LUTALICE
Intervju Darka Glavana sa punk grupom D.O.A. neposredno
nakon njihovog koncerta u zagrebačkoj Moši 1984-te godine


SAČUVAO: DUBRAVKO KRALJ ZIHER


ULAZNICA: JOSIP SUIĆ JOJA


STRAŽARNI LOPOV


četvrtak, 25. ožujka 2021.

G.B.H. - ZAGREB 1991 / OTKAZANO


Kako sam točno doznao da je 22.05.1991. godine najavljen koncert grupe GBH u Zagrebu ne sjećam se. 
U to vrijeme bio sam u vrlo delikatnom razdoblju svog života. Nedavno navršena osamnaesta godina ispunjavala me nekom čudnom lažnom euforijom. Napokon punoljetan. Uz to tada sam završavao srednju školu. I opet, s jedne strane super jer je krenulo maturantsko ludilo, ali opet se negdje u glavi postavljalo pitanje 'a što dalje'. Ushit oko mature odmah je smirivala nemilosrdna budućnost koja je izgledala ne baš primamljivo. Uz sve to bila su tu uobičajena druženja sa puno alkohola te ponekad i ostalih opijata, a kao šlag na tortu, u to sam vrijeme izašao iz veze sa osobom s kojom će se ispostaviti da je to trebalo biti to, ali nije bilo. No, to je neka druga priča. 
Varaždin se u to vrijeme vjerojatno nije u smislu alternativne scene razlikovao previše od nekog sličnog grada u okvirima ondašnje države. S jedne strane su bili svi oni uobičajeni mladi koje smo mi alternativci zvali šminkeri, s druge je bila alternativna ekipa u kojoj su ranih devedestih prevladavali pankeri, ali samo za mrvicu ispred metalaca. Problem tadašnjeg Varaždina bila je vrlo kruta podjela na kvartove pa zbog toga nije bilo homogenosti scene. Također, kronično je manjkalo mjesta za izlaženje tako da bi se petkom i subotom cijeli grad selio preko Drave u susjedni Gornji Kuršanec i legendarni klub Ex, dok bi se ostatak društva morao zadovoljiti prostorom u podrumu kazališta koji se tada zvao Thalia (današnji Rogoz). Prostor u FOI-u (Fakultet organizacije i informatike) je radio s prekidima no tu su se uglavnom sakupljali štemeri, a alternativci iako ih je dosta tamo zalazilo (ja također) su im bili omiljene žrtve. Scene je bilo, pamtim dosta grupa iz tog vremena, neke su aktivne i danas, no problem je bilo adekvatno mjesto za svirku kojeg jednostavno nije bilo. Varaždinske su grupe tada uglavnom svirale u Ex-u ili Čakovcu. 
I tako, doznalo se da GBH sviraju u Zagrebu. Meni je to značilo odvajanje nekog novca za tu priliku i nabrijavanje na koncert. Imao sam tada njihove albume "No need to panic" i "Fringe to far" na kazeti. Za alternativnu sam se scenu počeo zanimati 1988-e, pa nakon faza u punku i metalu čuvši album "Floodland" od Sisters of mercy odlučio sam kako ću biti darker, ali s obzirom na druženje s pankerima i dalje sam koketirao s punkom. Kako otići na koncert? Nije mi bio prvi i uvijek bi na koncert u Zagreb išao vlakom, pa sam tako odlučio i ovaj put. Ostali su išli sa dva auta, ali ja sam baš tvrdoglavo i uporno odlučio vlakom. 
Ne znam kakva je sad situacija, no u to vrijeme za dva relativno bliža grada Zagreb i Varaždin su imali vrlo lošu željezničku vezu. Em što su tračnicama udaljeni preko sto km (bilo preko Zaboka bilo preko Koprivnice), em što je najpogodniji vlak, onaj oko dva sata, stajao na svakoj njivi. Taj je vlak bio legendaran. U Varaždinu pun puncat da su mnogi i stajali da bi se u Budinščini gotovo potpuno ispraznio. Opet bi se počeo puniti tek u Zaboku da bi do Zagreba ponovno bio pun do vrha.
Već na stanici je krenula pijanka s ekipom iz Novog Marofa. Trebalo mi je malo vremena da shvatim kako oni zapravo idu iz škole i ne idu na koncert, iako su rekli da će ići. No, to nas nije omelo da ispraznimo nekoliko boca jeftinog vina i postanemo atrakcija prepunoj stanici. Dakle, do Novog Marofa s društvom, a onda sam samcat do Zagreba. Ali, tako je to bilo u ono vrijeme. Nije se znalo za bolje pa je i taj nestvarno spori vlak koji je stajao u svakom kukuruzištu bio dobar.
U Zagrebu je prva stvar bila odjuriti u Lovački rog na hamburger koji je bio nevjerojatno ukusan, a zatim je slijedilo traženje, jer nisam naime imao blagog pojma gdje je uopće Vrbik. Kad se u Zagrebu raspituješ za nešto tada zagrepčani, nadam se u najboljoj namjeri, silno žele strpati te u tramvaj pa da njime dođeš što bliže cilju, a rebus sa brojevima na tramvajima ja još danas nisam uspio riješiti, no na kraju sam ipak nekako uspio naći Vrbik. Prvo što sam kao neki zlokobni predznak pomislio kad sam ugledao tu malu građevinu bilo je: "I u toj malenoj prčvarnici će svirati GBH???" Ispred dvorane je već bilo nekoliko ljudi, a svako malo stizali su i novi. Zapamtio sam naročito bučnu ekipu Slovenaca, vjerojatno iz Ljubljane. I danas se sjećam djevojke koja je na kožnoj jakni imala natpis AC/WC. Atmosfera pred koncert je bila uobičajena, ekipe su se skupile u krug i tu je kružila cuga. Ja sam negdje usput kupio litru vina pa sam se uspio ufurati u neku od tih ekipa ali davno je bilo pa se više ne sjećam o kome se radi. Na kraju su se pojavila i dva auta varaždinskih registracija sa mojom ekipom. 
Ako me sjećanje ne vara u jednom se trenu na ulazu u Vrbik pojavio neki lik i obznanio kako koncerta neće biti, navodno zato jer su se GBH uplašili predratne atmosfere pa ne dolaze. To je dočekano s velikim negodovanjem, prijetila je i pobuna. Srećom, brzo se pročulo da će ipak odsvirati predgrupa Hells Bellsi koji su tako ni krivi ni dužni promovirani u zvijezde večeri. Ali, ta je spoznaja djelovala na potencijalnu publiku koja je krenula u masovni odlazak. Na kraju je ostala tek petina prisutnih među kojima i ja, dok su ostali iz moje ekipe jednostavno otišli natrag u aute i vratili se u Varaždin. 
Hells bellsi su odsvirali sasvim solidan koncert. Sjećam se da su odsvirali pjesmu "I don't believe you" koja će se poslije standardno nalaziti na set listi njihove slijedeće inkarnacije Dare to go. Grupa je ostvarila solidan kontakt s publikom, još uvijek razočaranom nedolaskom glavnih zvijezda, pa je ipak bilo i poga i skakanja i divljeg plesa u čemu su prednjačili momci iz Požege. Ja, također razočaran nedolaskom GBHa sam koncert odstajao blizu pozornice sa ekipom iz Karlovca. Ne sjećam se više puno, pa tako osim već spomenute "I don't believe you" ne znam koje su još pjesme odsvirane. Jedino se još sjećam da je pjevač Rus u jednom trenu nekome u publici ponudio mikrofon, ali samo da bi se taj lik u njega izderao "Tajči je kurva". 
Po završetku svirke očekivao sam da će negdje biti i after, no s obzirom da je taj dan bila srijeda aftera nije bilo ili to nisam doznao. Svi su se brzo razišli pa sam i ja krenuo prema željezničkom kolodvoru. Ono što nije bilo dobro je da mi je zadnji vlak već otišao pa sam morao čekati do pet ujutro za novi. No, to nije bio neki problem, bilo je toplo a imao sam i povratnu kartu s kojom sam mogao pričekati na kolodvoru. Tamo sam se opet susreo s Karlovčanima i malo s njima popričao, no oni su vrlo brzo imali vlak pa sam tako ostao sam vani na zraku i pripalio cigaretu. Odnekud su se odjednom stvorili i pokraj mene prošli neki štemeri od kojih me jedan onako značajno pogledao. Ne znam otkud mi taj klik da bih mogao dobiti batina, al sam se radije umjesto batina uputio u bauljanje praznim gradom, te sam tako odbauljao još jednu priličnu rundu dok se opet nisam vratio na stanicu. Tek sam ujutro u vlaku nešto malo prespavao i sretno se vratio kući.
Da mi je netko tada rekao kako će mi to biti posljednji koncert u Zagrebu za dugo vremena (na slijedeći ću otići tek 15.11.1998., Death in june u Gjuri II) rekao bih mu da je lud. No, nakon ljeta ludila uslijedilo je razdoblje mog života koje bih da mogu najradije izbrisao gumicom. 
Potpuni krah. No, to je tema neke druge priče.

Marko Hunjak (Stražarni Lopov 2021)



STRAŽARNI LOPOV

ponedjeljak, 22. veljače 2021.

IGGY POP - ZAGREB 1991 (AUDIO)


IGGY POP - ZAGREB 1991

1990. godine, Jugoton je na vinilu i kazeti objavio album "Brick By Brick" od Iggy Popa, na televiziji se puštao spot u kojem Iggy sa Kate Pierson, pjevačicom grupe B52, pjeva pjesmu "Candy" i spot u kojem Iggy i ekipa iz grupe Guns N' Roses, Slash i Duff McKagann, rasturaju sa pjesmom "Home". Sve je to bila odlična uvertira za prvo gostovanje Iggy Popa u Zagrebu, 04.02.1991. godine, tako da je velika dvorana Doma sportova taj dan bila prepuna
Možda griješim, ali promatrajući ljude koji su došli na koncert imao sam dojam da je u dvorani bilo puno njih koji su sa muzikom Iggy Popa bili upoznati samo u kontekstu komercijalne ploče "Blah-Blah-Blah", nešto žešće ali još uvijek komercijalne ploče "Instinct" i tada aktualnog hit albuma "Brick By Brick", da je veliki broj ljudi očekivao nekoga poput Bowija, a ne divljaka poput Iggyja, te da je shodno tome bilo podosta zbunjenosti u publici kada je Iggy sa hlačama spuštenim do koljena zaružio pjesme The Stoogesa. 
Zanimljivo je da je Iggy album "Brick By Brick" snimio sa gomilom poznatih muzičara, a da je na turneju kojom je promovirao taj album otišao sa školskim frendovima od njegovog sina Erica, gitaristom Whitey Kirstom, basistom Craig Pikeom i bubnjarem Larry Mullinsom. 
Whitey i Larry su od tada uz kratke prekide sa Iggyjem svirali na turnejama i snimali albume sve do ponovnog okupljanja The Stoogesa, 2003. godine, a zbog lošeg zdravstvenog stanja Scotta Ashetona, Larry je umjesto njega svirao i na turnejama Iggy and The Stoogesa od sredine 2011. godine, pa do raspuštanja benda od strane Iggyja krajem 2013. godine.
Larry Mullins / Toby Dammit
Paralelno sa sviranjem sa Iggyjem, Larry je kao Toby Dammit postao cijenjeni producent, te je kao multi-instrumentalist surađivao sa gomilom raznoraznih glazbenika i bendova, između ostalih, sa Glen Matlockom iz Sex Pisolsa, Mick Harveyom, snimao je albume i nastupao sa grupom The Residents, a od 2015. godine svira sa Nick Caveom, pa smo ga tako u Zagrebu mogli zadnji puta vidjeti prije par godina sa Caveom na INmusic Festivalu. 
Whitey Kirst je nakon Iggyja snimio par solo abuma i napravio izvrstan bend The Web of Spider u kojem je od 2005. do 2008. svirao Phil "Philthy Animal" Taylor, legendarni bubnjar grupe Motörhead.
Craig Pike je nakon turneje sa Iggyjem poginuo u automobilskoj nesreći (23.05.1993.). Whitey mi je rekao da se neko najvjerojatnije slučajno zaletio sa autom u njega i nakon toga pobjegao, te da se nikada nije saznalo tko je bio za volanom tog auta.
Ovu audio snimku zagrebačkog koncerta napravio je i ustupio za objavu na Stražarnom Lopovu Drnja. Na žalost, najvjerojatnije nisu snimljene sve pjesme jer su na standardnoj set listi za tu turneju još bile uvrštene Iggyjeve pjesme „My baby wants to rock'n roll“ i „Neon Forrest“, te The Stooges klasici „Loose“ i „No Fun“.  
Ako je netko možda snimio kompletan koncert (ili možda ima snimku nekog drugog koncerta Iggy Popa održanog u regiji) molim ga da me kontaktira.


IGGY POP
DOM SPORTOVA, ZAGREB
04/02/1991

1. Raw Power
2. Five Foot One
3. Dirt
4. Lust for Life
5. China Girl
6. I Got a Right
7. Butt Town
8. Real Wild Child
9. Home
10. Brick by Brick
11. 1969
12. Candy
13. I Wanna Be Your Dog
14. Search & Destroy
15. The Passenger
16. Louie Louie
 

JESUS LOVES THE STOOGES
JESUS LOVES THE STOOGES - HOME PAGE
IGGY POP / THE STOOGES / IGGY AND THE STOOGES / RON ASHETON / SCOTT ASHETON / JAMES WILLIAMSON / MC5 / ROB TYNER /
WAYNE KRAMER / FRED SMITH / MICHAEL DAVIS / DENNIS THOMPSON / SCOTT MORGAN / SONNY VINCENT



STRAŽARNI LOPOV 

utorak, 1. prosinca 2020.

DUGA NOTA - MLADEN VUKMIR & YAMMAT FM


Mladen Vukmir (nekadašnji Poletov novinar i urednik, koji je između ostalog objavljivao i u Džuboksu, Startu i mjesečniku MOL):
"Tu sam da vam tijekom idućih mjeseci ispričam priču o klincima koji su odrastali u doba dok je rock vladao zemljom. Zamislite jednog takvog klinca kako u polumraku sobe, sa slušalicama na ušima i zagledan u omot ploče u rukama sluša rock album sa kojeg dopire glazba koja savršeno odražava njegove osjećaje. Za njega na ovome svijetu ne postoji ništa drugo osim glazbe koja ga obuzima, koju svira netko koga on ranije nije poznavao, ali tko kao da točno zna što on osjeća. Od toga trenutka oni pripadaju jedan drugome. Taj osjećaj pronalaženja u glazbi nositi će ovaj dječak sa sobom cijeloga života. Duga nota baby!" 

EPIZODA 1
MV: U prvoj epizodi pod nazivom Bluebook posjetili smo sadašnjost 1974 i 1975 godine kada su se klinci uz heavy metal, prog i glam rock uštekali u gotovo dva desetljeća tijeka rocka i počeli istraživati rock kontrakulture. Bili smo i u bolnici u kojoj se ostarjeli klinci ne prestaju furati na rock. Puno sjećanja navire kada zavirimo u našu mladost i pojedine pjesme puno nam znače i pola stoljeća nakon što smo ih prvi puta čuli. Bluebook je epizoda koja se oslanja na uvod knjige Duga nota.
    
EPIZODA 2
MV: U prologu knjige Duga nota pod nazivom Zoom postavlja se pitanje da li rock ima budućnost i kakva bi ona mogla biti. U drugoj epizodi emisije uz glazbu Elvisa Presleya, Bob Dylana, Nick Cave i Elton Johna pokušavamo triangulirati prošlost, sadašnjost i budućnost rocka tražeći odgovor na to pitanje. Usput otkrivamo da često epska impozantnost rocka poniče iz jednostavnosti i elementarnosti pa tako i melodramatična veličanstvenost nije daleko udaljena od jednostavnosti bluesa koji je isto tako sadrži.



EPIZODA 3
MV: Bubnjevi, basevi, bombe prvo je poglavlje knjige Duga nota. U trećoj epizodi emisije pod istim nazivom preslušavamo ubrzani tijek povijesti glazbe iz koje su nastali jazz i rock. Od samog početka dvadesetog stoljeća vidljivo je da, za razliku od europske elitne likovne, glazbene i kazališne umjetnosti, na afričkoj glazbi zasnovana kultura koja se iz New Orleansa proširila po SAD, a potom tragovima američkih bombi u drugom svjetskom ratu i drugim kontinentima, ostala je u okvirima popularne kulture i time doprla do mnogo većeg broja ljudi, prvenstveno mladih. Osim povijesti promotrili smo i geografiju rocka i jazza.



EPIZODA 4
MV: Distorzija je poglavlje knjige Duga nota u kojem se prisjećam prvih singlica koje su me privukle rock glazbi i potom me preodredile za ljubav prema distorziranom zvuku. Danas razumijem da su nas glazbenici, koristeći distorziju, naučili da se razgradnjom i rušenjem na najugodniji i najučinkovitiji način može pristupiti potpunoj obnovi društvenih odnosa baš onako kao su oni uništavajući zvuk postigli strast i dostigli novost. U geografiji rocka posebnu kratku posvetu dajemo prijestolnici distorzije Detroitu.



EPIZODA 5
MV: Blješteći reflektori, silno glasni razglas, ogoljena prsa i znojem slijepljena kosa nazirali su se kroz dim. Prvi koncert koji sam vidio i životu predodredio me za ljubav prema rock glazbi. U poglavlju Suhi led prisjećam se te snage kojoj su se tek malobrojni u našoj generaciji oduprli. Bilo je to razdoblje rock kulture u kojem je publika sudjelovala u koncertima zajedno sa bandovima i u kojem su se albumi uživo snimali tako da se sudjelovanje publike osjeća. U petoj epizodi emisije Duga nota slušamo albume uživo iz razdoblja najintenzivnijeg uspona rock glazbe n kojima su zabilježeni neki od najvećih trenutaka rocka uživo.



EPIZODA 6
MV: Sur, sura, sundari. Glazba, žene i vino. Sex, droge i rock and roll je hendiatris koji opisuje ljudsko slavljenje stvaralačkog i tjelesnog užitka. U šestoj epizodi slušamo glazbu svetog i manje svetih trojstava rocka, vrh piramide rock panteona, imajući na umu da je skoro svaki pojedini rock fan stvorio vlastita trojstva. Od indijske glazbe do jazz rocka, preko folka, bluesa i rocka ova epizoda emisije Duga nota je u potpunosti posvećena glazbi.



EPIZODA 7
MV: Domaći u Čudnoj šumi je epizoda posvećena petom poglavlju knjige Duga nota u kojoj se prisjećam doba otkrića domaće rock glazbe. Kao srna koja je prvi puta ugledala svoj odraz u jezeru mnogi su klinci nakon eksplozije oduševljenja svjetskim, uglavnom engleskim ili američkim rockom stidljivo uočili njima bliske ljude, susjede i sugrađane kako sviraju rock. Bandova iza ugla je bilo puno, a sto je bilo najbolje, zvučali su jednako dobro kao i strani. Ako i nisu imali tako dobru opremu ili nosu imali toliko iskustva kao strani sastavi, nadoknađivali su to bliskošću i govorom o prepoznatljivim problemima i fantazijama. Rock bivše federacije u kojoj smo odrastali bio je neobično bogat, nadahnut, a produkcija divovska. U ovoj epizodi slušamo neke od većih hitova i neke od opskurnijih pjesama toga izuzetnog razdoblja. Čudna šuma je rana pjesma YU Grupe u kojoj sam skužio kako domaći rock nije ni po čemu inferioran stranome.



EPIZODA 8
MV: Šiške i razdjeljak je epizoda posvećena prog glazbi koja me kao klinca dovoljno intrigirala da bih je počeo slušati, ali koju sam istovremeno volio i zanemarivao uslijed svojeg interesa za druge glazbene smjerove, prvenstveno hard rock i psihodelij. Prijatelj kojeg sam upoznao u Big Benu bio je veliki ljubitelj i kada me pozvao k sebi kući na preslušavanje albuma prog grupa koje je on volio, bio sam zadovoljan. Doista sam tom prilikom dosta naučio o grupama i pločama koje do tada nisam slušao. Tu prigodu pamtim prvenstveno po jednoj kratkoj epizodi u kojoj sam shvatio da pripadnici rock kontrakulture nisu stvarno različiti od ljudi koji su pripadali konzervativnoj kulturi. Naime, tijekom našeg preslušavanja postavilo se pitanje o tome zašto ja svoju dugu kosu nosim sa šiškama dok su očito pripadnici prog scene prema mišljenju mojeg prijatelja trebali nositi kosu na razdjeljak. Iako tu zgodu pamtim po spoznaji da su osobe koje se smatraju liberalne potencijalno jednako netolerantne kao što su to konzervativne osobe, sama me glazba nadahnula. Ovu sam epizodu glazbeno koncipirao tako da sviram radijski prihvatljiviji prog. Našalio sam se u pripremi da se radi o pop-progu, na što mi je prijatelj koji voli prog odgovorio da se radi o savršenoj proturječnosti. Nadam se da će slušateljima koji manje znaju o prog rocku stoga biti pristupačnija.



EPIZODA 9
MV: Afro-američka glazba temelj je rock glazbi, a idiomi jazza, bluesa i rapa tvore kičmu kulturnog prevrata koji je spoj crnačke i bjelačke glazbe uzdigao na status najznačajnijeg društvenog tijeka dvadesetog stoljeća. Ispreplitanje bluesa, rocka, rapa i jazza dogodilo se na mnogim mjestima, u različitim neočekivanim momentima koje smo nastojali ilustrirati tijekom devete epizode emisije Duga nota. Glazba sastava Black Sabbath duboko je ukorijenjena u bluesu što je većini obožavatelja koji ih nisu pratili od prvog album promaklo, a njihov interes za jazz još iz doba dok su nastupali kao sastav Earth, nije prestala niti do zadnjeg albuma prve postave. Kakav izuzetan utjecaj su ostvarili na mlađe glazbene umjetnike, kako bjelačke tako i osobito na crnačke ilustrirati ćemo čitavim nizom pjesama u kojima su hip-hop, rap i DJ izvođači sampliranjem pjesama Black Sabbatha odali počast tome utjecaju. Neočekivane i nenadane izmjene uloga u kojima afroameričke jazz pjevačica Cassandra Wilson pjeva skladbu kanadske kantautorice Joni Mitchell pod nazivom Black Crow u čijoj originalnoj snimci bas svira bjelački jazz basist Jaco Pastorius, a čiju ćemo verziju pjesme Blackbird Paula McCartneya i Beatlesa posvećene rasnoj neravnopravnosti također poslušati, primjeri su rasnih inverzija koje karakteriziraju glazbenu kulturu dvadesetog stoljeća. Konačno, koncerti Black Sabbatha koji sam prvi puta sa prijateljima vidio kao šesnaestogodišnjak i onaj koji sam vidio zajedno sa svojim šesnaestogodišnjim sinom krug su koji se zatvorio na graničnom prelazu Šentilj koji sam nekada prelazio kao državljanin komunističke zemlje sa strahom od policijskih i carinskih kontrola, te otvoreni šengenski prijelaz između zemalja članica Europske unije simbolički simboliziraju ulogu rocka u stvaranju slobodnih društava u Europi.



EPIZODA 10
MV: "Sentiš" je hrvatska riječ za balade, spore pjesme namijenjene prenošenju osjećaja, pripijenih tijela u nježnom plesu osoba koje traže ljubav. Iako se na engleskom ove pjesme nazivaju balade, riječ "sentiš", sleng izvedenica riječi sentimental, čini se da bolje opisuje kulturnu ulogu takve glazbe. Spori ritam, mir i intenzivna osjećajnost karakteristike su glazbe koja je puno značila mladima. Kao da se radi o baterijama, sastavi zadržavaju mirnu osjetljivost one vrste koja je nestala do danas. Možda, ako duboko poniremo u ovoj glazbi, moguće je rekonstruirati mir koji je u međuvremenu negdje ispario. U desetoj epizodi emisije Duga nota, nazvanoj Mirna zemlja, uvrstili smo one pjesme čiji sentimenti izravno prikazuju mir koji je postojao u 1960-im i 1970-ima, a koji je nestao u sintetičkim i užurbanim osamdesetima, a potpuno je presušio do pojave Interneta u 1990-ima. Neke su skladbe tu da ilustruju mir, a druge senzualnost, mada u stvarnosti sve pjesme koje sam pustio zapravo sadrže i jednu i drugu komponentu duha vremena koji je nestajao kako smo odrastali. Usporite i potonite u glazbu.



EPIZODA 11
MV: 220. Električni Baby-boomeri žele promijeniti svijet. Grupa 220 bila je prva jugoslavenska rock grupa koja je snimila LP vlastitih pjesama. Ime su uzeli po naponu kojim su napajali svoja pojačala i instrumente. U ovoj epizodi želim se zahvaliti toj veličanstvenoj djeci koja su skladala pjesama kojima je izraženo uvjerenje da je uopće moguće skladati pjesme vječne mladosti. Pa ipak, to se i dogodilo, i većina ovih pjesama zaživjet će dugo nakon što njihovih skladatelja više neće biti. Električni instrumenti bili su neka vrsta novosti u vrijeme kad sam stigao u taj svijet i dominirao je svjetskom kulturom u vrijeme kad sam postao tinejdžer. U prvom dijelu epizode pričam priču o tome kako je to izgledalo kada sam pokušao svirati u bendu. To je bilo iskustvo neopisive ljepote, možda presudno za pretvorbu u životnog obožavatelja glazbe. Osjećaj lebdenja zajedno odveo me s prijateljima negdje drugdje - tamo gdje je život bio u najčišćem stanju. Ugledao sam tu ljepotu prvo slušajući kako prijatelji vježbaju i emotivno sam pratio tijek njihove svirke. Svirati zajedno s njima, to je bilo zaista posebno. Nakon što sam ispričao svojim slušateljima ovu priču, puštao sam u drugom dijelu emisije rock hitove koji su nadživjeli svoje vrijeme; najljepše melodije kojih sam se mogao sjetiti da sam čuo dok sam odrastao. Taj DJ segment emisije je gesta zahvale svoj djeci koja su plivala čarobnim tepihom svojih zajedničkih emocija. Neka dugo živi rock rock and roll i njegova električna duša!



EPIZODA 12
MV: Sam, Jimi i ja. Noć u disku. Klinci puni čežnje i strepnji okupljaju se da se upoznaju u podrumu tražeći srodne duše, tople usne i vlažna usta kako bi se ljubili. Viseći vani do kasno, kapljući znoj od plesa, jer je uvijek bilo više onih koji ni jedne noći nisu pronašli dečka ili djevojku, nego onih koji su imali tu sreću, utapali su čežnje u pivi i glazbi. Duvali su u kutu i slobodno plesali, izražavajući čežnju i volju za promjenom svijeta. Takav je bio disko klub u srcu grada, u Zagrebu 1975. i 1976. godine, gdje sam se kao tinejdžer družio iz noći u noć, zabavljajući se, upoznajući se i tražeći djevojke. Na donjem katu diskoteke Big Ben plesali smo, u hodniku i na stepenicama koje su ga spajale s gornjim katom ljubili smo se. Na gornjem katu, na drugoj se pozornici puštala glazba koju smo pažljivo slušali. U slušaonici smo se upoznavali s glazbom manje poznatih bendova ili onih čije ploče nisu bile dostupne lokalno. Nakon natapanja u glazbi, vratili bismo se u vrelo grotlo da odplešemo noć. DJ Milan Mlakar znao je dovesti raju do ključanja, iz noći u noć, u doba kad je rock and roll još uvijek odrastao. Same Old Story grupe Taste omogućila bi zadnji spastički ples prije nego što bismo se pridružili redu na garderobi da pokupimo kapute i zaključimo još jednu večer, samo da bismo se vratili iduće.



EPIZODA 13
MV: Duga nota se vratila na radio valove da vam vrati feeling koji vas je puknuo prvi puta kada vas je obuhvatila rock mjuza! Još jače, tko nije slušao rock kada je bio glavna stvar na planeti, slušajući emisiju Duga nota može skužiti o čemu se tu radilo. U epizodi #13 koja je posvećena poglavlju knjige nazvanom Patchouli gledamo na to kako su mladi koji su odrastali pod sjenom gljive atomske eksplozije svoje bojazni i tjeskobe pretvorili u nadu i osjećajnost. Najbrojnija generacija klinaca u povijesti istraživanjem svijesti i društvenih odnosa nastojala je izgraditi nove odnose u kojima su zabava i duboki smisao, poniranje u sebe i ples, kao u kaleidoskopu izazivali nova, šarena preslagivanja postojeće stvarnosti. Da li se strah od atomskog rata i strah od pandemija mogu usporediti? Poslušajte u epizodi Patchouli kako su glazbom i mijenjanjem svijesti klinci ponudili nove odnose društvima koja su nadrasli. Glazba koju sviramo u epizodi Patchouli nastala je uglavnom u drugoj polovici šezdesetih i prvoh godina sedamdesetih, puna je osjećaja, traženja ljepote i građenja nade. Uživajte, to je najjaca doza cjepiva protiv 2020. koju ćete naći.



EPIZODA 14
MV: On the Road istražuje cool i mistične strane countryja, country rocka, country folka, rockabillya i meta-country glazbe našeg doba. On the Road iskapa manje očekivane i manje očite veze između countryja i jazz glazbe i pronalazi plodno polje u kojem ovaj crossover uspijeva. Ova nas epizoda vodi, s bocom u ruci, na putovanje iz američkih urbanih košnica u prerije, preko maglovitih grebena i kroz male gradove. Glazbenici kao što su pjevači, tekstopisci, muškarci i dame, odrastajući kao tužna djeca, žudeći za svojim očevima skitnicama koji su rano napustili domove, puno nesreće natopljene cugom, drogom, očajanjem i ponovljenim napuštanjem, priča nam svoje priče. Ipak, svijetle novih zora uvijek iznova sviću, dok rosa prekriva prerije, a vjetrovi češljaju visoke trave prema podnevu. Kad dosegnemo doba meta-countrya, glazba se oblikuje u mistične kristale moćne ljepote i mi letimo na njoj. Vijugave ceste ispod nas, usamljeni automobil koji juri kroz zavoj u mračnoj šumi, vlakovi koji pužu uskim zavojima dalekih dolina i rijeka... Glazbenici koji iz očaja pjevaju pjesme radosti i tiho prepričavaju tužne priče kako bi nas naučili što je sreća, skladaju prekrasne melodije koje zvone desetljećima. Ovo je, moji prijatelji, priča o korijenima svih nas koji danas živimo, o prijateljstvu, o sestrinstvu, o besciljnom lutanju, o putovanjima, uskakanju u teretni vlak i odlasku daleko, traženju mjesta za smirenje i sreću.



EPIZODA 15
MV: Kraj svijeta je epizoda u kojoj promatramo imploziju i eksploziju supkultura, u ovom slučaju jedne od najvećih smjena u povijesti rocka. Kao dugokosi klinac mislio sam da ljepota opuštenosti kulture ljubavi i mira neće nikada prestati, i nisam imao mnogo dvojbe da ću uz nju i ostariti. Život mi je ubrzo pokazao da očekivanja nisu dobar oslonac za put kroz život, i utjecaj bluesa je gotovo preko noći bio nadomješten utjecajem drugog afroameričkog idioma, jamajkanske reggae glazbe. Bila je to tek priprema za još jednu smjenu u rock and rollu koja će uslijediti ubrzo, i koja će nas naučiti da jedino promjena može omogućiti nastavak i rast. Odricanje od najslađe, prve mladosti nadomješteno je novom mladošću, produljivši tako doba uzbuđenja, otkrića i zadovoljstvo. Ono što se prvo ukazalo kao zastrašujuće, ubrzo je postalo blisko i drago. Epizoda započinje sa par skladbi koje ilustriraju tradicionalni rock, a potom istražuje nagovještaje unutar rock glazbe gdje su se naslućivale promjene za koje još nismo znali da nas čekaju, kao što su art i glam rock supkulture. Naša playlista potom ulazi u vode reggae glazbe, te slušamo neke od podvrsta reggae i dub muzike kao i nekoliko skladbi koje pokazuju utjecaje reggae glazbe na druge rock žanrove, kao i nekoliko onih koji su prethodile i čiji se utjecaj čuje u reggaeu.



EPIZODA 16
MV: 1977 biti će zauvijek smatrana nultom godinom rocka preporoda. Dok je oštrica društvenog utjecaja rock kulture postepeno tupila tijekom prve polovice sedamdesetih, u drugoj je polovici utjecaj rock glazbe počeo dodatno hlapiti. Balade su i dalje bile nadahnute, ali su ostajale sirupaste i bez ambicije da odraze vibrantne dubine mladenačkih osjaćaja. Glazba je naprosto postala samo glazba, i prestala biti poluga društvene promjene. Diskografska industrija imala je pri tome svoje planove kako da podigne dinamiku prodaje i pri tome je mlade uvjeravala glazbom da bi njihova želja za plesom trebal biti i krajnjii cilj njihove pobune. Disko glazba, izvedenica soul i funk glazbe napumpana potrošačkim steroidima postala je dominantni izraz glazbene scene. Ispod te svjetlucave, sirupaste glazure kiptili su tamni oblaci prijetnje nezaposlenosti, obespravljenosti i sve veće neravnopravnosti koji će obilježiti iduća desetljeća. Tih je godina rock kultura još uvijek bila živa, a njena je reakcija na ovakav razvoj bila neočekivano snažna. Povratak korijenima, rock pobuna na zasadama energije kasnih pedesetih i ranih šezdesetih, ali u crno-bjeloj verziji, tamna i prljava okolina ulica punih stakla razbijenih izloga u plamenu postali su lice punka. Za razliku od kromiranih stolica barova i branika šarenih automobila, pastelnih boja čistih djevojačkih haljina i novih gitara, krv, znoj, razmazana šminka, lanci i igle postali su lice rock kulture. Punkere nije bilo briga kakvu će cijenu plaitit rock kultura, oni su je odbacivali i gazili bez obzira na posljedice. I u tome kratkom periodu od par godina, dok je uzlet nihilizma trajao, stvorili su jedan od apsolutnih vrhunaca rock kulture.



EPIZODA 17
MV: Kad sam počeo raditi za Polet, tjednik koji je financirao Savez Socijalističke omladine, trebao sam pomiriti svoje cjelovito i potpuno odbacivanje bilo kakve ideologije i pripadnosti političkoj struji, što sam odbacivao, sa potrebom da funkcioniram u redakcijskom timu. Paradoksalno je da me obiteljsko podrijetlo udaljilo od komunističkog režima, ali da sam na kraju naučio boriti se za slobodu govora upravo od svojih kolega u Poletu, od kojih su mnogi pripadali Partiji. Moja obitelj primila me samo da šutim, a ovi novi prijatelji naučili su me da pomičem granice slobode dalje i šire. Glazba je u to vrijeme postajala sve zanimljivija i raznovrsnija, a paralelno je teklo mnogo novih struja. Rani post-punk bio je vrijeme hrabrog istraživanja, maštovitog stvaranja i obećanja novog. Svima nam se činilo da se rock upravo rodio ponovno i da će moći ponavljati ovaj potez nalik Feniksu iznova i iznova, sve do danas. Tome u konačnici nije bilo tako, a tek kasnije, kad se rock kultura počela urušavati, shvatili smo da je sve to ponovno otkrivanje i razgranavanje oslabilo srž nekadašnje kontrakulture. U ovoj epizodi slušamo reggae tonirane melodije, brojne ženske umjetničke bendove, Manchester i posebno Liverpool scene, post punk funk i New York No Wave, te NY scenu njihovog “drugog vala.” Uživajte!



EPIZODA 18
MV: Ovaj put zavirujemo u prilično zbrkana vremena za rock and roll. Nakon što je punk razorio rockističku kulturu i opustošio je temeljito, nakon retro-ovoga i retro-onoga koji su uspostavili postmodernističku estetiku u rock-kontekstu, pravila angažmana duboko su se promijenila za sve. Za razliku od prije, glazbenici i drugi umjetnici počeli su pokušavati vidjeti budućnost gledajući u prošlost, nadajući se da će tako pronaći smjernica za sve neuhvatljivije inovacije i energiju koja je isparavala. Usprkos tome, bilo je to vrijeme velikog uzbuđenja, neprestanih plesnih zabava i prenapuhane blistave atraktivnosti. Gola torza na podiju diskoteka još nisu bila preplašena epidemijom AIDS-a, a digitalna zabava i dalje je bila samo koncept koji je izgledao tako cool da nam je izgledao vrijedan podrške. Bivši dugokosi freakovi i punkeri sa šiljastim frizurama ili su ošišali dugu kosu ili su rasčešljali šiljke u novoromantičarsku veliku kosu i navukli sakoe i uske kravate. Nisu to bila baš najsretnija vremena za rock, obilježena posvuda uokolo pohlepom koja se cijedila iz hrpa gotovine i kokaina, ali u velikoj mjeri bila su to zanimljiva vremena, a činilo se kao da je glazba postajala luđa nego li je ikada bila. Ono što je bilo krajnje neobično i odredilo je razdoblje, koje je u konačnici dovelo do slabljenja rock kulture, jest iznenadni nalet mode na istaknuto mjesto. Modni dizajneri postigli su praktički preko noći čak i viši status od rock glazbenika koji su to mjesto zauzimali u prošlosti. Odjednom je na tulimima postalo modernije i više cool družiti se s modnim dizajnerima nego sa rock glazbenicima. Došlo je vrijeme u kojem se moda, po prvi puta, uzdignula iznad važnosti glazbe u rock kulturi. Iako je moda uvijek bila jedan od najvažnijih elemenata svih rock supkultura, najčešće kodirajući njihov identitet, uobičajeno zajedno sa određenom drogom, no uloga mode nikada nije ranije dosegla status iznad uloge glazbe na totemskom stupu poredka vrijednosti rock kulture. Prema sredini osamdesetih ovo se iznenada preokrenulo, bez ikakvog pravog otpora rock zajednice. Kad se osvrnem unatrag, ovo je za mene bio prvi put da je rock glazba posustala i ostala bez ideja. Gledajući unatrag, bavljenje reinterpretacijama, kao što je bio slučaj s rockabillyjem, mod ili surf rockom i drugim recikliranim subkulturama, postalo je izvor inspiracije. Inovacija se svela na interpretaciju. U konačnici, unatoč novim problemima, rock kultura je i dalje ostala jaka u usporedbi s onim što će tek uslijediti. Činilo nam se tada svima da je pojava MTV-a bila potvrda globalne dominacije rocka u drugim medijima. Ispalo je da smo mi to (pogrešno) shvatili kao potvrdu nezaustavljivog koraka rock kulture kao vodećeg elementa globalne kulture. Mnogi od nas nisu shvatili u to vrijeme da je ovaj uspon mode i televizije zapravo značio kraj rock ere i da će za samo nekoliko kratkih godina toliko nas okrenuti od retro rocka i početi slušati pravi retro - jazz glazbu. Napuštali smo rock glazbu jer nam se činila ispražnjenom ne samo od svojih snaga nego i lišenom svog izvornog značenja.



Emisija “Duga Nota” urednika i voditelja Mladena Vukmira se može slušati svake četvrte subote u mjesecu, u terminu 22-24h, ekskluzivno na Yammatu. Repriza svake zadnje epizode na radio Yammatu je dva tjedna nakon emitiranja nove epizode, u nedjelju od 07-09 ujutro.




STRAŽARNI LOPOV

petak, 20. studenoga 2020.

MARRIED BODY 1989/1991


MARRIED BODY

NAPISAO: DALIBOR PLATENIK


Priču o Married Body možemo započeti puno prije nego što je band osnovan, a to je u jesen - zimu 1989. godine. Naime, godinu dana prije u tadašnjem Slavonsko-požeškom omladinskom klubu zvanom SPOK (vođen pod dirigentskom palicom Željka Hiršmana - Gliste), održan je jedan session koji je obuhvaćao ljude iz tri različita banda, totalno ne baš srodnih stilova. Band je nastupio pod imenom „Juri i  jahači“ koji je vođen idejom Dizdarević Jurice – Jurija odsvirao pred mnogobrojnom publikom  nekih 10-15 pjesama, uglavnom klasika rock'n'roll-a  na svoj punk-a billy način. Stilski, ne znam gdje bi to svrstao, no možda nije ni bitno. Ljudi uključeni u ovaj session su bili iz bandova EX (1. Yu rockabilly band), Žak fatalist i Flash. Friendly svirka i nikada više se ponovila... no to je ujedno bio eksperiment kako „pomaknuti“ klasike r'n'r-mjuze u nekom drugom smjeru više od psychobillya i punka. Ujedno to je nekako utrlo put budućem bandu....

Vratimo se na „Married Body“ koji je u samom početku imao par nestalnih postava, no prvu postavu činili su: Jurica Dizdarević – Juri na vokalu i tekstovima (ex-EX), Pok Renato na bas gitari (ex-EX), Branko Goleš – Goljo (EX- Spitz 66 i Žak Fatalist) i moja malenkost na gitari Dalibor Platenik. Vježbalo se kako se to inače radi, u malom zagušljivom podrumu i vrijedno radilo, a nakon kratkog vremena na početku bandu se pridružio na solo gitari Dražen Heraković – Đuro (ex- Rukopotezno povlačilo / Žak fatalist / W effekt ). To je bila prva okosnica banda koja je u ovoj postavi trajala nekoliko mjeseci i na kojoj je počeo nastajati zvuk Married bodya. Nakon nesloge sa Đurom i osobnih trzavica između posla i svirke, ja sam otišao iz banda, band je ostao na jednoj gitari, a ubrzo i Branko Goleš- Goljo otišao je sa mjesta bubnjara (razlozi su mi bili nepoznati).

Iduća postava koja se dogodila je bila trajna sve do kraja djelovanja benda u ljeto 1991. godine. Na bubnjeve je došao Dario Pavković – Pavka ( ex- Flash / ex Integrirani krug). Band je u samom startu radio na svom zvuku i prepoznatljivosti krećući se ka noise izričaju, pod manjim ili većim utjecajem Jesus Lizzard-a, Sonic Youtha i eventualno Pixiesa... no to je moja osobna procjena. Opet, stvarali su svoj zvuk, što se može čuti i na prvim demo snimkama, snimljenih 1990. u studiji „Kod Crvenog Vepra“ ( Dražena Herakovića – Đuro) u kojem su demo snimke snimali i Sexa godinu dana prije u Slavonskoj Požegi (album „Veprovi u gradu“).

Demo realiziran uz pomoć poduzetnog managera banda Keller Danijela (RIP) imao je svoj odličan odjek u krugovima u kojima je podijeljen. Iako snimljen samo na 4 trake Tascam porta studija, sadržavao je odličnu energiju i svojstven zvuk koji su Married Body imali. Za vizualni identitet je bio zadužen Zdenko Čiček koji je radio prve plakate Married Bodya i omot prvih demo snimaka. Krenuli su i nastupi koje je Keller vrlo vješto dogovarao, od Zagreba, Novog sada, Sarajeva, Kopra, Osijeka, Beograda... pa i do manjih mjesta.

1990. je bila godina kad je Married body  nezaustavljivo i vrijedno vježbajući danima krojio svoj repertoar. Meni osobno tu su prednjačile stvari poput “Big deal“, “Erika“, “Koz“, “Kuća zla“... no ostavimo svakome po svom ukusu da prosudi po snimkama koje su nam ostale u naslijeđe ovog Slavonskog noise banda. 

Nekako moje viđenje je bilo da je uvijek ovaj band bilo bolje doživjeti uživo, nego slušati snimke – energija koja je izbijala iz žestokih noise zvukova, bučno i nesumično kontrolirano uvijek je novim nastupom moglo iznenaditi publiku, pogotovo glavnim vokalom Jurijem Dizdarevićem koji je imao spoj onoga „staroga i novoga“ u sebi i kao tekstopisac i aranžer je dizao sa Đurom Herakovićem to na svoj jedan nivo zvan „Married Body“. 

U studenom 1990. bend odlazi u Novi Sad, bolje rečeno studio u Veterniku, gdje snima pjesme za svoj prvi album, no nezadovoljni snimkama 1991. odlaze u puno veći i bolji studio „Rokoko“ (vlasnika Želimira Babogredca) gdje snimaju pod pokroviteljstvom tadašnjeg rock časopisa "Heroina“. Velika pomoć Gorana Rema (tadašnjeg urednika "Heroine") i mnogih drugih ljudi je gurala ovaj New Slavonischen Kunst pokret. Osobno bi ovdje istakao jedinu obradu koju su ikada radili, a to je „Great balls of fire“. Ovdje su snimke puno bolje napravljene sa tehničke strane, no na žalost bez ikakvih mogućih intervencija u snimanju i produkciji (vlasnik Babogredac je ujedno snimao Terezu Kesoviju i Mišu Kovača i sl.), tako da su Married Body bili uskraćeni u oblikovanju već početnoga i prepoznatljivog zvuka. Na žalost te snimke sačuvane su samo u nekom info obliku, bez ikakvog masteringa, što je ostao vrlo sterilan zapis sa ovog snimanja. Album nikada nije ugledao svjetlo dana.

Iste godine na YURM-u Married Body ulaze u finale. Nakon koncerta u Kulušiću osvajaju ipak 2. mjesto, no i time su ostvarili svoj vrhunac u nekoj kritičarskoj domeni. Time su potvrdili sve kritike da su najbučniji band tog vremena. Nedugo nakon toga uslijedila je svirka u Osijeku, a ujedno i početak rata u Hrvatskoj što je uzrokovalo raspad banda. 

Svoj velik probitak Married Body svakako može zahvaliti pokojnom prijatelju Danijelu Kelleru koji je bio manager banda, jer bez njega vjerojatno nikad ne bi bilo toliko koncerata i angažiranosti u tadašnjim medijima. Njegovo ime je vezano uz Married body i prijateljstvo prije svega sa članovima banda. 

U periodu „izgnanstva“ (na neki način) iz Požege i boravkom Đure u Nizozemskoj i Jurija u Njemačkoj, uspjeli su odraditi nekoliko nastupa u Nizozemskoj u punoj postavi zajedno sa Pokom i Pavkom, a sredinom 90tih uspjeli su prearanžirati songove Married Bodya  i raditi na stvarima uz ritam mašinu kao duet.

Ponovno okupljanje banda uslijedilo je 2017. godine u Požegi, no bez glavnog vokala Jurice, koji je po meni ipak veći dio pokretačkog motora Married Bodya. Na novoj gitari  bandu se priključio i osvježio band Hrvoje Mikolčević – Mika ( ex Hare). Na žalost unatoč dobroj volji i puno truda  bend nije opstao.



MARRIED BODY

AUDIO SNIMKE I FOTOGRAFIJE KOJE SVJEDOČE O NEKIM PROŠLIM VREMENIMA

(video snimke vjerojatno iduće godine izlaze  u sklopu dokumentarca „Moćni momci“)



DEMO 1989/1990

01. Kuća Zla

02. Big Deal

03. Bijeg

04. Erica

05. Istina

06. Koz

07. More Strange Relations


OSIJEK / NOVI SAD / ŽUTA KUĆA


KULUŠIĆ YURM '91


NEOBJAVLJENI ALBUM (1991)



U REALIZACIJI POSTA SU SUDJELOVALI:
DALIBOR PLATENIK
IGOR MIHOVILOVIĆ

STRAŽARNI LOPOV