EX MAJKE - LIVE 2014

Daddy Want To Have Some Fun

Route 66, Zagreb 15/7/2014

1. Krvarim od dosade 
2. Route 66 
3. Bilo je davno 
4. Želim da te vidim 
5. Sam 
6. Iz sve snage 
7. Loš život 
8. Zbunjen i Ošamućen 
9. Mršavi pas 
10. Putujem 

Zoran Čalić - gitara, vokal i usna harmonika
Davor Viduka - gitara i vokal
Ivica Duspara - gitara
Željko Mikulić-Korozija - bubnjevi
Jurica Nižić - bas i vokal

Gost: 
Boris Hrepić Hrepa - usna harmonika

Kako na žalost nisam bio u Zagrebu u vrijeme održavanja koncerta izvještaj iz Routa za Stražarnog Lopova napisao je regionalni stručnjak za suživot i prostorno uređenje Ivan Kostanjšek: 

Kako uopće objasniti to što se dogodilo 15.srpnja ove godine u klubu Routu 66? Predivno iznenađenje ili ovo su prave Majke, one Majke koje svi volimo. Igrom slučaja sam dan ranije ulovio stidljivu najavu: 'Jam session u Routu 66', sviraju Željko Mikulić-Korozija (originalni i po mnogima najbolji bubnjar Majki), Ivica Duspara (suosnivač, gitarista i koautor prvog albuma Majki 'Razum i bezumlje'), Zoran Čalić (gitarista i glavni autor muzike od drugog albuma 'Razdor' do zadnjeg 'Teške boje'), te Davor Viduka & Jurica Nižić (zajedno u postavi Majki za vrijeme Razdora i turneje koja ga je pratila, a Viduka je još jednom bio u bendu i tri godine kasnije). Dakle, ekipa iz snova prvi puta zajedno nakon više od 20 godina i to bez ikakve probe, čak ni tonske kako su sami rekli, ali to im nije zasmetalo da nas rijetke (iako je klub bio pun) sretnike koji su uopće čuli za koncert, doslovno obore sa nogu svirkom koja potječe iz nekog drugog i puno ljepšeg vremena, vremena kad su Majke bile opasan, nepredvidljiv i žestok Rock 'n' Roll band. 

Za početak nešto o repertoaru. Kad netko u najavi napiše 'jam session' onda očekuješ muzičare na stageu koji obično gnjave nekim obradama na tri akorda do besvijesti. Ovo je bilo sve samo ne to. Ovo je bio koncert grupe Majke na kojem su se svirale ili bolje reči slavile pjesme sa prva dva i po velikoj većini najbolja albuma: 'Razum i bezumlje' i 'Razdor', uz dodatak pjesama 'Loš život' i 'Sam' iz demo faze zabilježene na nultom albumu, kazeti izdanoj za 'Slušaj Najglasnije'. Jedino što je sličilo na jam session je pjesma 'Route 66' koja je izvedena dok je Zoki Čalić mijenjao gitaru zbog puknuća žice, koju su izveli Korozija, Jurica i Viduka (vokal i gitara), ali ni ona nije izvedena gažerski nego nas je podsjetila na Vilko Johnson verziju iz Lapidarija. Ludo i brzo. 

Kako nije bilo Bareta, prvo pitanje koje se svima nametalo je bilo tko će pjevati. Odgovor je Zoran Čalić koji je ujedno i najveće iznenađenje večeri. Jednostavno vrhunski je otpjevao skoro cijeli koncert i što je najbitnije na svoj način. Zoki nije oponašao Bareta i bio je pravi Master of Ceremony, sa iznimkom zadnje pjesme 'Putujem' koju je opet otpjevao Viduka, suvereno i žestoko, te pjesme 'Mršavi Pas' koju je simpatično izveo Jurica Nižić. 

Koncert je sa pjesmom 'Krvarim od dosade' otvorila postava Korozija, Jurica, Zoki i Viduka, koja je više od godinu dana promovirala 'Razdor' i odmah se skužilo da će ovo biti večer za pamćenje. Zvučali su kao da nije prošlo ni tjedan dana od zadnjeg koncerta, a kamoli više od 20 godina. Zoki i Viduka su se izmjenjivali u solažama, Viduka lijepo gitarski odgovarao na Zokijevo pjevanje, pa zatim 'Bilo je davno' koju je Čalić izdominirao gitarski i koja je izvedena brzo i moćno. Uslijedilo je svojevrsni vrhunac večeri u skoro 10-minutnoj 'Želim da te vidim' na kojoj se nevjerojatno osjetila kemija između članova, pa su je spontano produžili za bar duplo, te vrhunsko Vidukino blues soliranje tokom cijele pjesme. Zatim Viduka silazi sa stagea da bi prepustio mjesto Ivici Duspari te kreče odlična verzija pjesme 'Sam'. 

Duspara tijekom duge sviračke pauze nije izgubio baš ništa od stila i karizme koje su ga krasile na početku grupe Majke, što se posebno osjetilo u slijedećoj pjesmi, himni 'Iz sve snage'. Zatim slijedi iznenađenje u vidu pjesme 'Loš život' koju ne pamtim kad su je zadnji puta izveli i na kojoj je uz odlično Zokijevo soliranje najveće iznenađenje bio spontani dolazak na stage Hrepe (Sunnysiders, ex Daleka Obala) koji je pred kraj uljepšao stvar sa bluesy usnom harmonikom, te je sve skupa zazvučalo kao 'Midnight Rambler' od Stonesa. Nakon nje slijedi veliko finale kada se vrača Viduka, svi su na stageu i izvode zadnje tri stvari: 'Zbunjen i Ošamućen' sa Dusparinim odličnim solažama, 'Mršavi Pas' i 'Putujem' sa odličnom međuigrom Duspare i Viduke na gitarama, te Vidukinim žestokim pjevanjem. To je bilo to. I publika i bend kao da su ostali bez teksta nakon savršeno odsviranih i još jednom naglašavam sa Zokijeve strane savršeno otpjevanih desetak pjesama. vrhunske međuigre tri toliko slična, a opet različita gitarista kao što su Zoki, Duspara i Viduka, te savršeno precizne i čvrste ritam sekcije u vidu Korozije i Jurice. 

Bila bi nevjerojatna nepravda i šteta da se ovaj band okupio samo jednokratno. Uvjeren sam da bi uz pravu reklamu razvalili daleko veće pozornice od ove u Routu 66. Pošto Korozija već duže vrijeme živi u Americi to će biti na žalost teško izvedivo, ali po sreći sa kojom su poslije koncerta isijavali i band i publika bilo bi ispravno da se okupljaju bar svaki puta kada se on vrati u Hrvatsku. Na kraju vrijedi spomenuti i vinkovački band Mlinski kamen koji je sa žestokom polusatnom svirkom dobro zagrijao prisutne za ono što je slijedilo. Za prave Majke.

STRAŽARNI LOPOV 2014