Mario Fišter je u Zagrebu sredinom 80ih svirao bubnjeve u matičnom punk bendu Generali, te u Patarenima, DGBBu (Društvo Graditelja Bolje Budućnosti) i s Motusima, s kojima je snimio prva 2-3 dema, a La Folee bend je nastao u ranim devedesetima iz spontanog sviruckanja i pjevuckanja u fazama njegovog zajedničkog života sa Ivankom Mazurkijević i Sanjom (sada Fišter) u Berlinu. Prvi album La Folee “The Way Up“ je objavljen tek prošle godine i zbirka je songova nastalih između 1993. i 2021. godine.
NAPISAO: MARIO FIŠTER
/ STRAŽARNI LOPOV 2022 /
Sanja, Ivanka i ja, tih ranih 90ih, povremeno smo živjeli zajedno u stančiću u Istočnom Berlinu - Mitte.
Ivanka, čest gost kod nas, 2-3 puta godišnje, par tjedana do par mjeseci u komadu, u malom ofucanom stanu u s grijanjem na ugljen, bez telefona. Naravno, vrijeme bez mobitela. Sanja je u to vrijeme upravo počela studirati klasične udaraljke na Glazbenoj Akademiji, istoj na kojoj je par godina prije studirala i Nina Hagen prije selidbe u zapadni Berlin.
Idemo u taj “zabavan dan”, neke 1994, ozbiljno hladno. Ja se vraćam s posla, Ivanka je doma, Sanja na akademiji. Kuhinja nam je trenutno razvaljena, pa ne možemo ništa kuhati. Nekakvi Mat i Pat majstori nam rade novi pod. Doslovno rupa u podu, s pogledom na neku šupu kat ispod. Gladan, i ne mogu živjeti od voćnih jogurta i čipsa kao Ivanka, pa rekoh, ajmo u selo kod Kineza iza ćoška. OK, naložimo peć, pametni kakvi jesmo, stavimo gaće i čarape na peć da se brže osuše, drito na gornji dio peći, zalupimo vrata i odemo na večeru.
Kod Kineza, listajući Zitty (Zitty i TIP su bili nešto poput Londonskog Time Outa, magazini koji donose pregled aktualnih događanja u gradu), skužimo da tu večer, iza ćoška u klubu ACUD, svira bend “Engine 54”.
“Engine 54” otkrio sam par mjeseci prije gledajući Ska festival u Pfefferbergu, u jednoj od brojnih koncertnih dvorana/klubova u tadašnjem Prenzlauer Bergu. Ska bend, Skatalites-like style, predobro rasklimani s 60's groovom, galerija neobičnih i vrlo različitih likova u bendu, često u nekakvoj simpatičnoj svađi usred nastupa. Rekoh, ko bog, Ivanka, ajmo u ACUD, to nam je pjehe 5 minuta, bend je super, večer će biti zabavna. Može.
Poslije večere moramo ipak prvo doma, da napišemo Sanji cedulju gdje smo, da dođe za nama u ACUD kad se vrati s Faksa. Ulazimo u stan po olovku i papir, a u hodniku nas dočeka debela dimna smrdljiva kulisa. Ništa se ne vidi. Ja dignem jaknu na usta i, na Ivankin ushit - detalj koji već 30 godina prepričava posvuda, skočim u dim kao da preskačem prepone ili susjedovu živicu.
Ona se smije zbog mog “preskoka” i uskoro ulazimo u goreću sobu. Tapete pored peči u vatri, buktinja prebacila i na tepih. Ja panika, bacam neku vodu, ugasim nekako zapaljenu tapetu, tepih. Ivanka cijelo vrijeme ne prestaje vrištati od smijeha gledajući gašenje požara nedobrovoljnog zbrda-zdola vatrogasca. Smijeh se duplo pojačava nakon sto je spazila reljefe od pepela nastalih od izgorjelih gaca i čarapa na peći. Na taj prizor je i mene napustila panika i krenuo smijeh. Stan spašen, dokumenti, gitara i Ivankine prnje s buvljaka, sve tu. Nije tako strašno, no stan je i dalje pun dima i smrdi užas jedan.
Od sigurne katastrofe nas je tako spasila činjenica da je tada bilo vrijeme bez mobitela, pa smo se morali vratiti u stan. Pisali smo poruke na papirićima. U cijelom istočnom i dobrom dijelu zapadnog berlina, stanovi su imali zahaklane blokiće I olovku na vratima od stana. Centar njemačkog glavnog grada...
OK, trebamo još izluftat, rastjerat dim i smrad. Otvaramo prozore i dim počne izlazit. Da neki prolaznik, vidjevši ozbiljan dim koji izlazi iz stana na prvom katu, ne bi zvao vatrogasce ili još gore policiju, pada nam na pamet bistra ideja:
Ivanka šatro sjedi na prozoru, puši cigaretu i glumi ležernost, dok sav taj pakleni dim iz stana dolazi kao od jedne jedine zapaljene cigarete. To je trebalo vidjeti s ceste...
Plan je uspio. Ivanka je dugo sjedila i pušila na hladnoći dok se dim nije razvjetrio. Sve bez nepotrebnog alarma. Nakon kakve-takve sanacije zgarišta legli smo premrzli u smrdljivu i nagorjelu sobu. Čekajući Sanjin dolazak i njezinu reakciju.
Na koncert u ACUD naravno nismo išli tu večer (BTW, klub ACUD postoji još i danas, što je jedan od rijetkih preživjelih berlinskih klubova iz 90ih. Skroz promijenjen i izgled i koncept, ali ipak...).
Par mjeseci kasnije gledao sam koncert “Engine 54” na nekom drugom mjestu, pritom zaparlao trombonisticu u bendu, genijalnu Tanju Becker. Žicao sam ju da mi dođe svirati trombon za pjesmu „Party in Potsdam“ koju smo Ivanka, Sanja i ja baš radili u doba oko ovog požara.
Dvije godine kasnije, 1996, smo, prilikom naših prvih koncerata u Berlinu, s Tanjom Becker nastupali u ACUDU. S Tanjom smo postali frendovi i za La Folee je sastavila i odsvirala trombon i brass linije koje se eto mogu čuti na našem albumu The Way Up koji je izašao 09.09.2021. i koji je kombinacija "arheoloških" snimaka iz 90ih i novih kompozicija.
Ivanka je 90ih paralelno s La Folee počela pjevati i u bendu Stampedo, kasnije je s Mrletom iz Let3 započela različite projekte kao MrLee & IvaneSky, te raditi glazbu i pjevati za brojne kazališne predstave.
La Folee trenutno sprema drugi album koji ce biti predstavljen u drugoj polovici 2023.
Sanja je uspješno završila svoj studij klasičnih udaraljka na berlinskoj glazbenoj akademiji gdje danas radi kao profesorica.
Još smo tu u Berlinu, s centralnim grijanjem i mobitelima...
"THE WAY UP" Album - Download or Stream:
+of+oi.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar