IZGUBLJENA BESMRTNOST

Muzika je oduvijek bila naša jedina religija i zato smo milosrđe kao kompromis odbacili prije nego što je glasnik došao u grad.

Sve je bilo u redu dok smo bili mladi i besmrtni, ali onda je došlo vrijeme kada se i bijelo i crno počelo pretvarati u sivo, a mi postali smo tada samo čekači loših vijesti, razmrvljene riječi razastrte po cesti, u molitvu skupljene poludivljim vjetrom. Odjednom su godine poput lisice zagrizle u naš savršeni svijet. I mi smo još mogli samo nemoćno gledati naše male privatne galaksije kako nestaju. U trenu. 

Sve je bilo u redu dok smo bili zajedno, ali onda nas je gubitak želje gurnuo u stranu. Pokušavam se sjetiti kada je sve počelo. Da li je to možda bio onaj trenutak kada je Dee Dee stao pred vlak, ili su se možda sa vremenom svi oni dani kroz koje smo preduboko kročili urezali preko tanke linije na ispruženom dlanu. 

Kao spavaći bez postelje, usnuli u pokretu, bez straha smo hodali po žici sve dok prolaznost nije oživjela sjene na tlu ispod nas, a onda smo postali svjesni pada i u isti nam je tren smrt postala opcija k'o dah. 

Predugo sam već na ovome mjestu, pomislio sam noćas, i zato zadnjih sto dana započinju sad. 

STRAŽARNI LOPOV