* * * * *

četvrtak, 6. srpnja 2017.

POZDRAV PANKERU



POZDRAV PANKERU


PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"


Ona iskonska se svjetlost može vidjeti jedino iz mraka, valjda zato uvijek sa smiješkom tonemo ka dnu.
Buša sam upoznao u drugoj polovini osamdesetih u Renatinu stanu na Remizi, u kojem smo ponekad trošili dane. Sjećam se kako bi se niotkuda pojavio na vratima, u starom sakou i s flašom burbona Jim Beam u ruci, te kako bi isto tako iznenada i nestao kad bismo flašu ispraznili. Ponekad bih ondje prespavao i ujutro ga zatekao kako sjedi za stolom u kuhinji, ponekad bih ušao u kupaonicu, a on bi drijemao u kadi, ponekad bismo zajedno prošetali malog nasmiješenog Renatina psa, koji bi pomahnitalo otrčao prema okretištu tramvaja i izgubio se čim bismo izašli iz zgrade. Ni tada, a ni ikad kasnije Buš i ja nismo nešto smisleno razgovarali, no kad bismo se negdje sreli, uvijek bismo nešto popili.
Buš je svirao usnu harmoniku i bubnjeve, pjevao u početku u Kojotima, na kraju svirao u Zdeninim Babiloncima… Nije da nikad nije imao svojih prilika, ali trenutna želja kod njega je uvijek imala prednost spram bilo kakvog medijskog uspjeha i drugim ljudima uobičajenih postupaka. Kad je s Kojotima konačno trebao snimiti svoj prvi album, odjednom je nestao iz studija te ga par dana nisu mogli naći. Bio je zabrijao u nekoj zabitoj zagorskoj kleti, pa je na njegovo mjesto uletio Alija.
Zadnjih godina sretao sam ga na svim zagrebačkim punk koncertima, a posljednji put vidjeli smo se na koncertu Dead Kennedysa. Stajao sam ispred pozornice, pio pivu i gledao jednu od predgrupa, a on je došao do mene, pažljivo me s obje ruke primio za glavu i poljubio u čelo. Potom se samo nasmiješio i bez riječi nestao u mraku.


IN MEMORIAM
ROBERT BUŠIĆ BUŠ
1968-2017



PRIČU JE NAPISAO I U SVOJOJ KNJIZI "STRAŽARNI LOPOV" OBJAVIO:

GORAN POLAK


4 komentara:

Ixa kaže...

RIP majstore

Unknown kaže...

Eh brate.. Lopino, stvarno si ga opisao onakvim kakav je bio, dobar i nepredvidljiv. RIP Deda.

Anonimno kaže...

Prvi Bušev band bii su Pirati u kojima je 1986 svirao s Jankom Heidlom, Branimirom Brankasom Farkašem, Darkom Kirom Bandićem i Damirom Perkovićem Perkasom (ni Perkasa više nema). Pirati su svirali nekoliko koncerata: na brucošijadi Pedagoškog, KSETu, SKUCu i Klubu 041 koji više ne postoji i raspali se nakon što im je opljačkana oprema u podrumu gdje su vježbali. Svirali su ulični i garažni retro RnR (i RnB) prije Majki i Kojota, prije njih svirali su samo Partibrejkersi. Brankas je 2019 počeo svirati sa sinom Rokom u bandu Nasljednici i svirali su 2019-2024 redovito u Booze n Bluesu i povremeno u Hard Placeu, Melinu, bivšoj Jabuci i drugdje uključujući Dubrovnik, Koprivnicu i Ludbreg. 2025 Nasljednici su izdali album Bijeg od kuće dostupan na svim streaming servisima i YT i na kojem su i 2 pjesme koje je 1986 svirao Bušman: Tko je za volanom i Rockyjev klub, a treća Crni vlak može se naći u kratkoj live izvedbi na internetu. Buš je bio pravi RnR fiend i jako talentiran bubnjar, odličan i na usnjaku. R.I.P. old friend, we will always miss you

Anonimno kaže...

PS Hvala Goran Polak što si Buša i ljude poput njega oteo od zaborava.