ČOVJEK KOJI NE POSTOJI

ČOVJEK KOJI NE POSTOJI

PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"

Prošao sam pored čovjeka koji ne postoji. Ispod ugašene neonske reklame stajao je tiho. Dvadeset godina, poput plastičnih bisera, razastrlo mu se pod nogama. Nije otišao kad je bio mlad, kad je imao priliku. Lojalnost ili strah od promjene, sada više nije bitno. Možda je živio zatvorenih očiju, a možda je ipak svijet oko njega postao drukčiji. Jer došla su neka čudna vremena u kojima se poštene tretira kao naivne, duhovne kao prolupale i iskrene kao blesave. U kojima odluke donose ljudi koji umjesto srca imaju čipove i kojima je vlastiti profit jedino gorivo koje ih pokreće. Koliko je samo bio naivan kad je mislio da će to zdanje koje gradi trajati vječno.

Prešao sam na drugu stranu ulice i okrenuo se. On me gledao u oči sve dok mu se pogled nije ispunio blagoslovom pauka. Prsti crni od kovanica, pune vreće raznoraznih novčanica, Elvis i telefon koji neumoljivo zvoni cijeli dan.

Velika slova ruše se s fasada kao otpuhnuta dahom barbara. Sivo odijelo bez tijela, zakačeno pored kontejnera. Nikad više neće kročiti na to mjesto jer ono je satrto do temelja.

Dotaknuo sam obod šešira u znak pozdrava i on je učinio isto. Ja sam krenuo dalje, a on... On je nestao.

PRIČU JE NAPISAO I U SVOJOJ KNJIZI "STRAŽARNI LOPOV" OBJAVIO:

GORAN POLAK