NEZABORAVAN SAN O... (1989)

NEZABORAVAN SAN O...

Glazba i lirika skupine Nezaboravan san o… temeljena je na molovima u zvuku i stihovima nadahnutima sjetom u pokušajima skladanja melankoličnog mozaika. NSO doživljavao sam kao Novi senzibilitet u alter rock kulturi. 

U to je doba 1988.-1990. godine gitaristički lobi u novinarstvu, (kao i danas uostalom), bio limitiran u shvaćanju glazbe koja bi bila temeljena na synthesizeru i ritam mašini. Iz istovjetnih je razloga bilo teško pronaći producenta u Zagrebu, a nastupi za takvu glazbu bili su ograničeni. 

Jedina okvirna mogućnost koje se sjećam za razmatranje objave snimki, bila je na usmenoj razini od tadašnje predstavnice Založbe FV Monike Skaberne, kada smo neobavezno razgovarali nakon koncerta u Kulušiću. Međutim, tada je FV imala neko ograničenje izdavanja samo na 500 primjeraka što se nama činilo premalom nakladom. (Založba FV objavila je kompilaciju bendova na kazeti pod naslovom 041). 

Kasnije smo uspjeli dostaviti kazetu Borghesiji koja se složila s prijedlogom da im budemo predgrupa u Zagrebu na proljeće 1990. godine, a potom i u Sarajevu. Sve je bilo dogovoreno s Goranom Lisicom Foxom i Aldom iz Borghesije. Međutim, tadašnji zagrebački organizator koncerata, a današnji domaći glazbeni novinar, nije nam uopće javio da dođemo na tonsku probu to popodne u Zagrebu. Taj je propust nadoknadio dogovaranjem nastupa kao predgrupa Clock DVA, ali nerealizirana opcija s Borghesijom bila bi definitivno bolja zbog eventualne mogućnosti daljnje suradnje u savjetima i produkciji. Naime, samo je u Sloveniji postojala potpora takvoj vrsti glazbe. 

U slučaju oko YURM-a, unatoč glasovima dvojice od, koliko je poznato, tri člana žirija na YURM-u potkraj 1980-ih godina nismo pripušteni nastupiti, jer je, kako je preneseno, jedan od članova žirija kao predstavnik Socijalističke omladine naveo da su iz Centralnog komiteta poručili da „u ovo vrijeme krize“, a posebice nakon „afere Crna ruža“, ne žele nastup „mračnih bendova“. Bio je to presmiješan alibi, jer je, primjerice, izabran bend Grč da nastupi s pilama i svinjskom glavom, ali tom članu žirija nije se sviđalo pjevanje u NSO, pa je odaslana priča o odluci u Centralnom Komitetu Saveza komunista koji je tada bio amen. 

Nama je dodatni zazor izazvala ocjena o darkerstvu jer nismo ništa posebno držali do Sisters of Mercy ili Bauhaus, a niti općenito oko te goth šminke. Zato kažem, za razliku od punk i gitarističkog novog vala početkom 1980-ih godina, ovdje među novinarima ili diskografskim kućama nisu bili pripušteni pokušaji odgovora na Joy Division ili Cocteau Twins, primjerice. Jedan od današnjih mainstream glazbenih rock novinara nakon jednog nastupa benda Nezaboravan san o… rekao je: „Dosta mi je filozofskih bendova“. 

Bez glazbenog menadžera i producenta, u bendu nužno počinju međusobna predbacivanja tako da se nakon trogodišnjeg rada bend NSO razišao svojim odvojenim putovima.

DAVOR KRISTIĆ 

STRAŽARNI LOPOV 2013

KULUŠIĆ - ZAGREB - 15/06/1989

PROMOCIJA KAZETE 041 

1. Uvod 

2. Noć bez jutra 

3. Slomljena znamenja 

4. Hladni simboli 

5. Pod raspelom 

6. Suvišni ljudi 

7. Nemamo

STUDIJSKE SNIMKE - 1989 

1. Hladni simboli 

2. Lament blijedih zora 

3. Grad obojan ledom 

4. Put vodama samoće 

5. Suvišni ljudi 

6. Nemamo 

1 - 041 COMPILATION - ŠKUC 1989

2/6 - DEMO - PROSINAC 1989

DAVOR KRISTIĆ - VOKAL
IVICA DRUŽAK - KLAVIJATURE
DARKO MATOŠEVIĆ - GITARA
ZORAN STOŠIĆ - BAS

LIRIKA: DAVOR KRISTIĆ

NOĆ BEZ JUTRA 

Nemirne osame prodiru, tiho sklopi oči 

Nemirne osame razdiru, lagano utoni. 

Noć te doziva, neka te zaboli svaka riječ, 

Noć te doziva, neka te zaboli svaka tvoja riječ. 

Nikada neću znati za strah, izgubljen u noći bez jutra, 

Nikada neću znati za strah, izgubljen u dvorcu tvog Očaja. 

SLOMLJENA ZNAMENJA 

Po mome licu rasuta znamenja, 

Ponosne boli tako smo blizu još nije vrijeme. 

Po mome licu rasute molitve, 

Postoje stvari koje želim, koje želim, da zaboravim. 

Mi, mi tihe sreće krajnje nutarnje 

Mi, mi tihe sreće krajnje nutarnje 

Na dnu tame, na dnu srca 

Tako smo blizu još nije vrijeme, 

Na dnu tame, na dnu srca 

Danas sam čuo i sad se spominjem. 

HLADNI SIMBOLI

Nestajem niz hladne ulice 

Nestajem i slušam odjeke 

Kuda god da krenem sjene prate me 

Gdje god da stignem motre na kretnje 

Hladni simboli svuda oko mene prolaze 

Zatvori za mnom vrata ako nestanem 

Zatvori za mnom vrata da ne gledam kraj 

Nestajem niz hladne ulice 

Nestajem i slušam odjeke 

Stjegovi kajanja drobe osjete, 

Tijela puna Boli kroz stvarnost tumaraju. 

Zatvori za mnom vrata ako nestanem 

Suze mi smetaju da ne vidim kraj 

Tu me ne traži, 

Znam da si htio, znam da si htio. 

Samo gledaj kraj, 

Samo traži trag praznih lica. 

POD RASPELOM 

Iznad neba mrtvog grada gavran leti 

I okuplja svoje jato 

Pod raspelom novi Heroj pokazuje put 

Gledao sam sjene kako urlaju prema nebu 

Ne sjećam se više ničega. 

Ne sjećam se više ničega.

Prvi je stih posuđen iz filma Ko to tamo peva, kao osjećaj najave sukoba. 
Pjesma je pisana u vrijeme mitinga antibirokratske evolucije 1988-89. 
Sjećam se da su dečki tražili izostavljanje stihova koji su imali 
„Tenkovi prelaze groblja“, navodeći da je to ipak pretjerano, a kad tamo... 
DAVOR KRISTIĆ (STRAŽARNI LOPOV 2013)

SUVIŠNI LJUDI 

Svaki put prizivaju 

Svaki put kad izblijede 

Vidim noći okovane strahom. 

Nemirno vrijeme raznosi tragove koji nikuda ne vode, 

I kao suvišni ljudi prolaze 

Kao suvišni ljudi prolaze 

Ispod dna. 

Svaki put kada slijedim tragove po rubovima 

Vidim ljude koji nose bolest kao lijek. 

I kao suvišni ljudi prolaze 

Kao suvišni ljudi prolaze 

Ispod dna. 

NEMAMO 

Da li vidiš ljudska lica 

Nema suza 

Možda kasnije. 

Da li čuješ zvona duša? 

Mi samo sanjamo ono što nemamo. 

Obolijevamo od samih sebe, 

Pratimo sjenu našeg Bola, 

Daleko od samih sebe. 

Čuješ li zvona praznih duša 

Daleko od nas. 

Pratimo sjenu našeg Bola, 

Daleko od nas. 

Mi samo sanjamo ono što nemamo.

Prvi stihovi o ljudskim licima iz pjesme Nemamo preuzeti iz jednog monologa u filmu Nebo nad Berlinom
DAVOR KRISTIĆ (STRAŽARNI LOPOV 2013). 

GRAD OBOJEN LEDOM 

Grad obojen ledom 

Grad su sjene na tvom oku 

Grad obojen ledom 

Kao da se suze čuju daleko. 

Grad obojen ledom 

Oči su ti izborane 

U noći boje leda 

Kao da se suze čuju daleko. 

Slijedimo razlomljene ceste, 

Ako padneš ostat ćeš sama, 

Slijedimo razlomljene ceste, 

Ako padneš ostat ćeš uvijek sama… 

…ostat ćeš sama… 

PUT VODAMA SAMOĆE 

Zaboravljam, 

Uvijek 

Zaboravljam 

Gdje je skriven put vodama samoće. 

Ako dođeš s tišinom, 

Kada dođeš s tišinom, 

Ne gledaj me svojim očima od stakla, 

Uvijek načine odraz kada slabim. 

Našao sam previše nesretnih tamo pokraj jezera s udavljenim nadama, 

Nisam te našao i nisam ti imao ništa za reći. 

Došavši 

Isuviše kasno. 

LAMENT BLIJEDIH  ZORA

Pogledaj blijede zore 

Pogledaj njihove stope 

Ukorači 

Dosta si plakao sam. 

Potraži sad krasna jutra 

Otkrij te nesmrtne staze 

Ukorači 

Dosta si plakao sam. 

Moja će sjena lutati po holu moja će sjena tjerati tjeskobu 

Sjećanja joj donose kraj 

Kako je lako biti sam 

Kako je ovdje lako biti sam 

Očajan zbog tuđe vjernosti. 

I zato pogledaj blijede zore 

Pogledaj njihove stope 

Ukorači 

Dosta si plakao sam.

HVALA DAVORU KRISTIĆU I IVICI DRUŽAKU NA USTUPLJENIM METERIJALIMA

 

NEZABORAVAN SAN O... (1989/1992) 

041 COMPILATION