BALTAZAROV SAVRŠENI SAN

BALTAZAROV SAVRŠENI SAN

PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"

Baltazarov san, savršen dan. Crveno nebo iznad zagrebačkog Sopota. Strah od pogleda kroz prozor iz dana u dan bio je sve veći jer pločnik ga je vukao kao magnet. Ljudi su tako sitni kad ih se gleda kroz prste iz visine kako mile između auta kao bezglave mušice oko pokvarenog vina. Skriven iza zastora, slušao je žamor s ulice sve dok nije osjetio kako mu se noge lagano odvajaju od tla.

Baltazarov san, savršena ideja, leteće pepeljare. One letjele bi gradom, od čovjeka do čovjeka, po kafićima, klubovima, tramvajskim stanicama i kolodvorima, u čekaonicama, skupljale bi pepeo, sitan otpad i čikove. Vjerovao je da bi mu takav patent donio bogatstvo, ali njegove pepeljare nisu letjele, on ih je bacao, a one su samo udarale u zidove, iz kojih je žbuka na tepihu nacrtala oblake.

Baltazarov san, savršen plan, skok i slobodan pad. Tog dana očistio je činele i složio ih između ormara i kreveta. Bubnjarske palice odložio je pored jastuka. Upalio je gramofon, na kojem je bila ploča „The Story of The Who”, nije ju micao već mjesecima. Otpuhnuo je nakupljenu prašinu s igle, pažljivo je spustio na izgrebeni crni vinil, popeo se na okno prozora i skočio.

I letio je, i letio je... Letio je. Kao u snu.

PRIČU JE NAPISAO I U SVOJOJ KNJIZI "STRAŽARNI LOPOV" OBJAVIO:

GORAN POLAK