KASANDRA

KASANDRA

PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"

Bilo je kasno proljeće 1984. godine. Obasjana mjesečinom, Davorkina kuća na Bukovcu izgledala je kao crtež iz stripa. Siluete ljudi na prozorima, obrisi krošnji drveća i poluosvijetljena ulica. Žamor pomiješan s glasnom muzikom govorio nam je da smo na pravom mjestu. Dee Dee je kratko pozvonio, a neka nasmiješena djevojka otvorila nam je vrata te nestala među ljudima. Ušli smo i potražili Robija, Boru i Binu, koji su došli ranije. Davorka nas je tu večer pozvala na koncert svoje grupe Kasandra, tako da su u dnevnoj sobi bili uredno posloženi instrumenti.

Mislim da sam Davorku upoznao kod njene dobre prijateljice Antonije Lastavice, u stanu koji je bio prava mala pankerska oaza, u kojoj se vječno tulumarilo. Pankerica Antonija i njena predivno otkačena mama Marica bile su otvorena srca i svi pankeri kod njih su u bilo koje doba dana i noći bili dobrodošli. Naravno, ako njihov veliki pas Buco nije imao ništa protiv toga kad bi ih vidio na vratima. Jedan je frik čak s vojnim krevetom s metalnom konstrukcijom i platnom došao kod njih prezimiti. U stanu se, kako to već biva, najčešće pilo i tulumarilo, ali našlo se uz to vremena i za neke kreativnije rabote. Tako je Antonija znala po želji bojiti kosu pankericama i pankerima, a oni su, pak, šarali što god su poželjeli po zidovima, koji su s vremenom do plafona bili ispunjeni grafitima i potpisima svih onih koji su nazočili tim pankerskim seansama.

Davorku nikad nisam slušao kako pjeva, tako da sam sukladno ozračju u kojem sam je kod Antonije upoznao očekivao neku punk ili dark dernjavu, ali kad je koncert počeo i kad je njen dubok glas poput bujice ispunio prostor osvijetljen velikom sobnom lampom, ostao sam zatečen onim što sam čuo. Zvučala je predivno. Ljudi su izmiljeli iz soba i okupili se ispred nje poput gladnih vampira. Stihovi su se kao gusta boja razlijevali hrapavim platnom satkanim od zvuka koji se lijeno valjao iz instrumenata muzičara, koji su svirali mirno stojeći poput zamišljenih duhova. Riječ kao ljubav, Stari ribari i Paranoja. Trenutak utisnut u sjećanje. Nakon koncerta Dee Dee je po običaju nestao, a ja sam se smjestio u hodniku i ubijao vrijeme promatrajući ljude koji su se u jednoj od soba klatili u ritmu muzike.

– Polak, Polak, aj nabaci dvije cigarete. – začuo sam glas iza odškrinutih vrata na drugoj strani hodnika. Prišao sam bliže i izvadio cigarete.

– Evo, prijatelju. – rekao sam.

– Jebote, što nas svi gledaju i smiju se?

– Valjda zato što si gol. – odgovorio sam.

– Kak znaš?

– Pa valjda zato što se skrivaš iza staklenih vrata.

Kako je vrijeme odmicalo, slika je izgubila na oštrini. „Rock the Casbah”, prašina razmrljana dahom i prazne flaše. Robi me nagovarao da idemo svirati u dnevnu sobu, ali njegove riječi samo su prošle kroz mene. Jedva sam naučio pjesme koje sam svirao u svojoj grupi, tako da mi nije bilo ni na kraj pameti da nešto improviziram i sramotim se. Zapalio sam u drugu sobu. Ondje je pod bio prekriven tijelima. Odnekud mi se u ruci stvorila flaša. Poslije su mi rekli da je svatko tko je potegnuo iz te flaše zamalo povratio. Jedino sam ja nakon prvog gutljaja nastavio piti sve dok me nisu upozorili da je neka budala unutra ulila varikinu i da je zato ta flaša maknuta na stranu.

– Jesi li dobro? – upitala me.

– A valjda jesam. – odgovorio sam zarobljen pogledom.

Sunce se lijeno rastegnulo preko Bukovca i razasulo svoje užarene strelice po praznom pločniku. Pokazalo se da je u danima koji su dolazili vrijeme spokoj pretvorilo u nemir. Premalo riječi za razgovor, vodeni lavovi u stisnutoj šaci i rosa ispod crnog pramena, na samom kraju.

ANTONIJA, DAVORKA I JA 1983. GODINE

Desetak godina kasnije Davorka je kao Kasandra izdala solo album i postala poznata hrvatska dance zvijezda. Kompletan marketing koji ju je tada pratio bio je fokusiran isključivo na njen izgled, tako da je, nažalost, njen iznimni glas ostao u drugom planu. Umjesto da zasluženo postane jedna od najcjenjenijih pjevačica na ovim prostorima, izgubila se u zadimljenim dance klubovima, okružena publikom koja slini nad njenim atraktivnim izgledom i kojoj je svejedno pjeva li uopće ili samo stoji na pozornici. Našla se zatočena u slici koja ju nije prikazivala onakvom kakva je zapravo bila. Jednostavna i dobra djevojka, rekli bi svi koji su je znali. Samo je krv na rubu okvira bila stvarna. 

Krajem devedesetih Davorka se povukla sa scene. Otad je živjela povučeno i nije se pojavljivala u javnosti. Ne bih zalazio u njenu privatnost, a pogotovo ne želim spominjati sve priče koje su se o njoj pojavljivale u medijima. Dugo sam se nadao da će se jednog dana prozori na Bukovcu ponovno otvoriti, da će Davorka snimiti jedan dobar jazz album i konačno zauzeti ono mjesto na sceni koje svojim glasom svakako zaslužuje, no, nažalost, to se više ne može ostvariti.

GRUPA KASANDRA

DAVORKA RUČEVIĆ, DARKO KLARIĆ I TEO JAŠIĆ

Hvala Darku, nekadašnjem lideru grupe Kasandra, na fotografijama. Na prvom albumu njegove današnje grupe Interzone nalazi se i nova verzija pjesme "Riječ kao ljubav", koju je napravio i svirao sa Davorkom u osamdesetima.

PRIČU JE NAPISAO I U SVOJOJ KNJIZI "STRAŽARNI LOPOV" OBJAVIO:

GORAN POLAK