DEMO GRUPE PSIHOMODO POP I TROBECI

DEMO GRUPE PSIHOMODO POP I TROBECI

PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"

Grupu Psihomodo pop prvi sam put gledao 1983. godine u Centru. Neven Kapeski tada je bio na odsluženju vojnog roka, pa je gitaru svirao Robert Radošević, na basu je bio Šparka, a za bubnjevima Mali Lutz jer je i Tigran bio u vojsci. Gobac je, naravno, pjevao. Možda zato što sam u to vrijeme stalno visio s pankerima na Mažurancu i oko Malog kaveza, a možda i zato što sam tada imao sedamnaest godina i bio pun mladenačke energije, ta postava Psihomodo popa nekako mi je posebno prirasla srcu.

Psihomodo Pop u Kulušiću (svirka s Električnim orgazmom) (1984)

Gobac na koncertu u SC-u (1983)

Jedno vrijeme Psihomodo pop su vježbali u galeriji SC-a zajedno sa grupom Dorian Gray
Na fotografijama su Gobac i bubnjar Dorian Graya Terzić
Fotografije je snimio Boris Lončar (Ex "La Fortunjeros")

Kavez-Zvečka-Blato
Gobac s frendovima Debicem i Lukićem u Masarykovoj

Svojom žestokom svirkom i specifičnim scenskim nastupom bend je vrlo brzo stekao kultni status u Zagrebu. Kritičari su ih hvalili, publika je punila klubove, no iz nekih samo njima znanih razloga interes izdavačkih kuća je izostao.

U to vrijeme Psihomodo je konstantno nastupao, a od svih njihovih koncerata jedan mi je ostao u posebnom sjećanju. Bila je to svirka na otvorenju izložbe u Galeriji suvremene umjetnosti na Gornjem gradu, smještene u prostoru gornjogradske palače Kulmer.

Prije koncerta Dee Dee i ja našli smo se s Robijem, Borom i Binom u Taverni, koja je bila ispod galerije. Nakon što je odradio tonsku probu, pridružio nam se i Gobac. Malo smo se svi zajedno zapili te se nakon toga popeli u Galeriju. Ondje je bila gomila ljudi svečano obučenih za tu prigodu, tako da smo se u kožnim jaknama osjećali kao zebre na Brijunima. Kad je Psihomodo zarokao, publika se spontano odmaknula od pozornice. Vani se još nije bilo smračilo, tako da je prostorija bila ispunjena svjetlošću koje je ulazilo kroz velike prozore. Gobac, valjda dodatno potaknut time što bi na takvom događanju ljudi očekivali nekoga tko svira klasičnu ili jazz glazbu, a ne punk, jednostavno je podivljao. Vješao se o stalak mikrofona kolutajući očima kao Johnny Rotten u filmu „The Great Rock 'n' roll Swindle”. Prvo bi nervozno gledao u publiku kao da mu svi idu na živce, a nakon toga počeo bi divljački skakati dok se iza njegovih leđa ostatak benda tiskao na maloj drvenoj pozornici. Robert je svirao na Gibsonu 335, koji je posudio od Davora Slamniga jer je u podrumu kod Lutza, gdje su održavali probe, nakon nekog tuluma izbio požar u kojem su im izgorjeli svi instrumenti. Od Robijeva Fendera ostala je samo pločica, koju i dandanas čuva.

Oko sredine koncerta Gopcu se valjda svidjelo kako njegovi skokovi po pozornici odzvanjaju galerijom, tako da je skakao udarajući sve jače i jače o tlo. Dok su svirali pjesmu „Evropa”, nakon jednog njegova skoka drvena pozornica doslovno je puknula na pola. Popadali smo po podu od smijeha ugledavši njegov zadovoljni osmijeh kad je vidio što je napravio. Ta „mala nezgoda”, naravno, nije omela bend da odsvira svoj set do kraja unatoč tome što je pozornica nakon Gopca izgledala kao most na Neretvi nakon što ga je Yul Brynner, kao partizan Ivan Vlado, dignuo u zrak.

Nakon Psihomodo popa na istom je mjestu svojom savršenom bukom nazočne po ušima opalila grupa Trobecove krušne peći.

„AVET GAŠPAR OTVARA PROGRAM, U WESTERNU PAKAO, AVET GAŠPAR IMA SAKSOFON, NA KRVAVOJ ŠPICI MEDO BERE JAGODE”

Ako su Psihomodo pop šokirali prisutne, moglo bi se reći da su ih Trobeci dotukli. Od buke koju su stvarali doslovno su se tresli prozori galerije. Zanimljivo je da su i oni na svojim koncertima imali problema s pozornicom. Na nastupu u beogradskom SKC-u njihov pjevač Bega propao je kroz binu, što i ne bi bio neki problem da bina nije bila kazališna, pa je završio u podrumu dubokom par metara. Na tom koncertu, nažalost, nisam bio unatoč tome što sam tada služio vojni rok u Beogradu. Robi je došao na koncert s Borom, ali me nije uspio izvući iz kasarne jer sam taj dan bio na terenu. Dok je on po snijegu tražio kasarnu, Boro je zaružio s grupom Zabranjeno pušenje.

Robi mi je kasnije ispričao da je s Trobecima nastupio bend SCH iz Sarajeva i da je netko od Trobeca iz zajebancije rekao njihovu pjevaču da mu loše stoji kapa, na što je ovaj bez pardona razbio njušku svom basistu (?!). Inače, ime benda SCH predstavljalo je slovo „Š”, koje je, pak, predstavljalo šizofreniju, po kojoj je njihov pjevač bio poznat. Navodno je uz to bio i murjak.

1984. godine Robert Radošević otišao je u vojsku. Kad se vratio, s Macom iz grupe La Fortunjeros osnovao je bend Podgorski i u Svetoj Nedelji napravio tonski studio. Moja grupa Endymion kod njega je 1989. napravila svoje prve demo snimke, tada smo se i upoznali, a jedno kratko vrijeme u devedesetima zajedno smo i svirali.

Lutz je otišao u Amsterdam. Jedno je vrijeme bio u Štulićevu bendu. Radili su na pjesmama za Štulićeve solo albume „Balegari ne vjeruju sreći” i „Anali”. Razišli su se u ne baš najboljim odnosima, nakon čega je Lutz imao uspješnu poslovnu karijeru.

Gobac i Šparka i dalje su u grupi Psihomodo pop. 1988. izašla je njihova prva ploča „Godina zmaja” i tako su konačno prestali biti vječni demo bend. Piko Stančić je kao producent napravio sjajan posao, ali da bi približio njihovu muziku široj publici, poprilično je komercijalizirao pjesme. Sex Pistolsi nepovratno su nestali iz njihove muzike, a čak je i prema mnogima najbolja pjesma iz demo perioda „Nema nje” ostala gotovo nezapažena na „Godini zmaja”. 

Nakon izlaska ploče stekli su popularnost u cijeloj Jugoslaviji, ali tu je počela i neka njihova nova priča. Klinkice su počele vrištati na koncertima. Svekolika javnost počela je gutati sve Gopčeve izjave i fore. Divlja punk vremena kad su Gobac i ekipa jednom tada poznatom menadžeru i organizatoru koncerata, nakon što ih je zajebao za neke pare, rekli da ima jednu minutu da pobjegne iz Jabuke jer nakon toga počinje „lov na čovjeka”, na što je ovaj izletio iz kluba, a za jednu minutu Gobac i ostali sjurili su se kroz šumu za njim, zamijenilo je vrijeme uspjeha, u kojem je bend i dalje radio dobre i žestoke pjesme, no prvenstveno je težio da dobro zabavi publiku.

Trobecove Krušne Peći - 85

Grupa Trobecove krušne peći ostala je dosljedna svojoj muzici. Godine 1985. u Ljubljani, u studiju Boruta Činča iz Buldožera, snimila je pjesme za svoj prvi album. Na toj snimci svirali su Bara, Bega, Vinski i Dorvak, a Capri iz grupe Haustor kao gost je odsvirao saksofon i klavir. Na kraju ploča ipak nije izašla, a taj je materijal objavljen u tiraži od 100 primjeraka tek 1992. godine za Kornelovu etiketu Kekere Aquarium, na kazeti koja je nazvana „85”. Na omotu je velikim slovima otisnuto „NE ZAHVALJUJEMO NIKOME”.

Ipak, 2013. godine Gospodnje njihova muzika zavrtjela se i na vinilu. Objavljen je kompilacijski paket „S mukom žvaču trubadurov vrat”, koji je sadržavao sve njihove dotad iskopane audio i video snimke. Tom prilikom bend se ponovno okupio u izvornoj postavi i nastavio ondje gdje je stao prije sijaset godina. Za mene su Trobeci oduvijek bili i ostali najbolji alternativni bend s ovog našeg brdovitog Balkana.

.

Robi s grupom Studeni Studeni u Ksetu 1987.godine

Bino i Boro kasnije su kao poznati dizajnerski dvojac Božesačuvaj, između ostalih, surađivali i s grupom Psihomodo pop. Robi je do početka rata svirao u poznatim punk rock grupama Studeni Studeni i Sköl, a pod stare dane je s Borom oformio punk bend Komesari. Dee Deeja, nažalost, više nema, a ja... Ma tko jebe mene.

FOTOGRAFIJE SA KONCERTA U GALERIJI SUVREMENE UMJETNOSTI:

PSIHOMODO POP I TROBECOVE KRUŠNE PEĆI (1984)

HVALA  IVI GRUDEN NA FOTOGRAFIJAMA GOBCA S PRIJATELJIMA i

ROBERTU RADOŠEVIĆU NA FOTOGRAFIJAMA PSIHOMODO POPA (1983/84) 

PRIČU JE NAPISAO I U SVOJOJ KNJIZI "STRAŽARNI LOPOV" OBJAVIO:

GORAN POLAK