ŠUTLJIVI SINA

ŠUTLJIVI SINA

PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"

Dječak se danima penjao sve dok nije stigao na sam vrh. Dolje se više nije vidjelo ništa, a iznad njega bilo je samo nebo. Hladan vjetar sa sjevera razlio mu je suze u širom otvorenim očima. Usne su mu se razvukle u širok osmijeh, raširio je ruke i pustio da ga ponese.

Sinu sam znao još od osnovne škole, ali kad se pokušam sjetiti barem jednog našeg razgovora, u mom sjećanju nema ničega. Nedavno sam razgovarao o njemu sa Sinijem i on se prisjetio kako ga je jednom pitao zna li gdje je puklo da je počeo toliko piti. Sina mu je ispričao da kad je u Slavoniji postavljao električne stupove, nakon svakog stupa koji bi završili, svatko iz ekipe s kojom je radio popio bi po litru vina. Kako su svaki dan postavljali dva stupa, tako je Sina svaki dan pio dvije litre. Rekao je da misli da je ondje sve krenulo nadolje.

Dok je Moljac živio u Prečkom, vrata njegova stana uvijek su bila otključana, tako da je bilo tko mogao slobodno i bez najave ući i poslužiti se svim što bi zatekao. Tako su Sina i Veljo znali svratiti kod njega dok je spavao. Donijeli bi si neku cugu, skuhali kavu i zasjeli u kuhinju. Onda bi to sve popili, podimili koju i nakon nekog vremena otišli dalje a da ih on nije ni vidio ni čuo.

Njih dvojica tada su često zajedno bauljali po gradu, a onda se početkom devedesetih Veljo smirio i s Mirtom odselio u jedan stan u Voltinu naselju. U to sam vrijeme često onuda prolazio autom, pa sam usput znao svratiti do njih. Sina je ondje bio stalan gost. Uvijek je zamišljeno sjedio za stolom i šutio, zagledan u neku točku koju je samo on vidio. Pomaknuo bi se samo kad bi pridizao cigaretu do usta da uvuče dim i kad bi nakon nekog vremena ustao i rekao da ide. Mirta mi je jednom rekla da je znao doći do njih i nakon par sati otići a da ne prozbori ni riječ, no on je živio u svom svijetu, koji je bio zaključan za sve ostale, i mi smo to tako prihvatili. Uvijek smo više voljeli ljude koji su šutjeli od onih koji nisu imali što reći, a stalno su baljezgali.

Nisam znao da se Sina navukao sve dok mi netko jednog dana u prolazu nije rekao da se predozirao i tako šutke i bez riječi nestao.

Kum i Sina u stanu kod Moljca (1988)

PRIČU JE NAPISAO I U SVOJOJ KNJIZI "STRAŽARNI LOPOV" OBJAVIO:

GORAN POLAK