HALLOWEEN U STUDIJU KOD BORNE

HALLOWEEN U STUDIJU KOD BORNE

PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"

„Ja samo želim da se zna da je pjesma svirala, 

da su ljudi pjevali i svoje snove davali drugima.

A tišinu tvoga oka, tek tišinu da ju znam,

možda samo dio svijeta koji sada ostavljam drugima.” (Borna)

Bornu sam upoznao kad sam svirao u grupi Nebesko šetalište. Tada je bilo uobičajeno da na koncertima istu večer nastupi četiri-pet bendova, pa smo često dijelili pozornicu s grupom Gonzo banana, u kojoj je on svirao gitaru. Par godina nakon tih koncerata Borna je u sklopu svoje kuće na Pantovčaku otvorio tonski studio.

Nekoliko mjeseci nakon što sam se vratio s odsluženja vojnog roka, Vatroslav Mlinar, koji je u Borninu studiju radio kao snimatelj, rekao mi je da Borna traži basista za svoju novu grupu. Dao mi je njegov broj telefona i rekao da mu se javim. Dee Dee i ja planirali smo ponovno oformiti bend, ali kako se to već dulje svodilo samo na prazne pijane priče, uz njegov blagoslov nazvao sam Bornu i dogovorio da se nađemo. Tako smo na obostrano zadovoljstvo počeli zajedno svirati.

U početku smo u bendu bili samo nas dvojica i ritam-mašina, no kako je meni bilo bezveze svirati bez bubnjara, na probe sam doveo Goca. Goc je bio dobar bubnjar, kreativan i uvijek pun pozitivne energije. Stvarno mi je bio velik užitak svirati s njim. Uz to, bili smo u istoj škvadri, tako da smo zajedno ružili po zagrebačkim klubovima i tulumima, a ta dobra zajebancija iz noćnih izlazaka prenosila se i na zajedničku svirku. Borna je bend nazvao Halloween po jednoj pjesmi grupe Siouxsie and the Banshees, no to ime najvjerojatnije bi se promijenilo da je bend potrajao.

Probe smo održavali u njegovu studiju kad nitko nije imao termin za snimanje. Borna bi donio skicu teksta od par riječi i odsvirao nam kako bi otprilike trebala zvučati gitara. On bi svirao tu temu, a mi bismo započeli u ravnoj liniji pa je postepeno mijenjali i dograđivali. Na kraju se sve svodilo na čistu improvizaciju u kojoj je svatko od nas isprobavao varijacije na početnu temu.

Nakon što smo napravili radne verzije nekoliko pjesama, Goc i ja forsirali smo da ih završimo, uvježbamo i počnemo s nastupima, ali Borna je bio totalno nezainteresiran za koncerte. Uz to, umjesto definiranih tekstova, imao je samo skice po papirima, koje su se konstantno mijenjale, pa tako nismo mogli ništa završiti ni snimiti pošteni demo.

Neke smo probe snimali, tako da su neke snimke benda ostale, ali bile su to nedovršene svari, snimljene samo kako bismo dalje radili na njima. Za cijelo vrijeme postojanja benda ozbiljnije smo snimali samo jednu pjesmu jer smo jedino za nju imali gotov tekst. Borna najvjerojatnije ni taj tekst ne bi bio završio da nije zabrijao na to kako ćemo ga snimiti. Vatroslav je na tri kanala u isto vrijeme puknuo tri različite linije Bornina glasa, koje su se stapale u jednu, pa je zvučao kao da pluta nekom neobičnom dimenzijom. Snimanje te jedne pjesme čak smo uspjeli privesti kraju, no kad smo završni miks željeli upotrijebiti za promociju grupe, skužili smo da je master-traka oštećena. Kopiju, naravno, nismo bili napravili, pa je propalo sve što smo snimili.

Početak kraja benda uslijedio je kad je Borna odlučio renovirati studio. Goc i ja i dalje smo redovito dolazili na probe, ali nismo svirali, nego pomagali oko uređenja. Dok smo nas dvojica ondje šljakali, Borna je sređivao neke svoje poslove po gradu i pojavljivao se tek kad bismo mi kretali kući. Nakon nekog vremena sve nam je to dopizdilo i bend se raspao. Goc je nastavio s Hrvojem i Jojom u grupi FOS, a ja sam s Đimijem osnovao Endymion.

PRIČU JE NAPISAO I U SVOJOJ KNJIZI "STRAŽARNI LOPOV" OBJAVIO:

GORAN POLAK