HALLOWEEN U STUDIJU KOD BORNE

Ja samo želim da se zna da je pjesma svirala,
da su ljudi pjevali i svoje snove davali drugima.
A tišinu tvoga oka, tek tišinu da ju znam,
možda samo dio svijeta koji sada ostavljam drugima.

Bornu sam upoznao početkom osamdesetih dok sam svirao u grupi Nebesko šetalište. Kako je tada bilo uobičajeno da na koncertima isto veče nastupi po četiri, pet grupa, često smo pozornicu dijelili sa grupom Gonzo banana u kojoj je on svirao gitaru. Par godina nakon tih koncerata Borna je u sklopu svoje kuće na Pantovčaku otvorio tonski studio u kojem je kao snimatelj radio Vatroslav Mlinar. Studio nije imao neko posebno ime nego je u muzičkim krugovima bio poznat kao „Kod Borne“.

1986. godine Vatroslav mi je rekao da Borna traži basistu za svoju novu grupu, pa da mu se javim ako sam zainteresiran. Dee Dee i ja smo planirali ponovo oformiti band, ali budući da se to već duže vrijeme svodilo samo na priče, uz njegov blagoslov (jedino me zamolio da ne koristim tekstove, koje smo planirali zajedno uglazbiti), nazvao sam Bornu, dogovorio da se nađemo i tako smo na obostrano zadovoljstvo počeli zajedno svirati.
U početku smo u bandu bili samo nas dvojica (uz pratnju ritam mašine), a nešto kasnije nam se kao bubnjar pridružio Goc.
Goc je bio dobar bubnjar, uvijek pun pozitivne energije i stvarno mi je bio užitak svirati sa njim. Uz to smo bili u istoj škvadri tako da smo zajedno ružili po zagrebačkim klubovima i tulumima, a ta dobra zajebancija sa noćnih izlazaka se prenosila i na svirku. Borna je band nazvao HALLOWEEN, po jednoj pjesmi Siouxsie And The Banshees, ali to ime bi se najvjerojatnije promijenilo da je band potrajao. Probe smo održavali u njegovom studiju, u vrijeme dok nitko nije imao termin za snimanje. Borna bi donio neku skicu teksta od par riječi i odsvirao kako bi otprilike trebala zvučati gitara. Onda bi svirao tu temu, a mi bi prvo krenuli u ravnoj liniji koju bi postepeno mijenjali i dograđivali. Na kraju bi se sve svelo na čistu improvizaciju, za vrijeme koje bi svatko od nas isprobavao razne varijacije na početnu temu.

Nakon nekog vremena napravili smo radne verzije nekoliko pjesama. Goc i ja smo forsirali da počnemo sa nastupima, ali je Borna bio pomalo nezainteresiran za koncerte. Budući da nije napisao konačne verzije tekstova (imao je samo neke skice koje su se stalno mijenjale), nismo mogli završiti pjesme i snimiti neki pošteni demo, unatoč tome što smo imali čitav studio na raspolaganju.
Neke smo probe snimali tako da su neke snimke postojale ("Galipoli", "Valovi" i "Vodi me do obale"), ali bile su to nedovršene svari, snimljene sa svrhom rada na njima. Ozbiljnije smo radili samo na pjesmi koja se zvala "Gledati nije neka stvar", jer je jedino za nju tekst bio gotov. Kod te snimke je bio zanimljiv način na koji je snimljen glas. Vatroslav je na tri kanala snimio tri identična Bornina vokala, koji su kad bi se pustili u isto vrijeme, njegovom glasu davali neku novu dimenziju. Nažalost master te snimke se u prvom dijelu pjesme oštetio, tako da je nismo mogli upotrijebiti za promociju grupe.

Početak kraja je bio kad je Borna odlučio renovirati studio. Uslijedio je period u kojem gotovo da i nismo svirali. Goc i ja smo ipak redovno dolazili pomagati oko uređenja, ali na kraju je ispalo da dok smo nas dvojica tamo šljakali, Borna bi za to vrijeme sređivao neke svoje poslove po gradu, te bi se pojavio tek kad bi mi kretali kući. Nakon nekog vremena nam je sve to dopizdilo i tako se band raspao.

_____________________________________________
SLJEDEĆA PRIČA: EKATARINA VELIKA - S' VETROM UZ LICE