NIŠ MI NI

NIŠ MI NI

PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"

Novu 1989. godinu dočekao sam kod Moljca i njegove tadašnje djevojke Tee u jednom stanu u blizini crkve sv. Marka, na zagrebačkom Gornjem gradu. Ne pamtim baš puno od te noći jer sam u neko vrijeme poslije ponoći zakljucao i probudio se pred jutro okićen novogodišnjim trakicama. Sjećam se samo da smo Sini i ja nešto više od pola sata davili ljude kazetom koju smo iz zajebancije snimili prije tuluma. Na nju smo natrpali domaće pop hitove s festivala iz sedamdesetih i pjesme kao što su „Leti pčela malena”, „Sandokan” i „Heja, heja Cibosi”. Većina prisutnih skužila je da nešto s muzikom ne valja tek kad se iz zvučnika začuo govor Mirka Novosela. Nakon tuluma čuo sam da se slomio jedan krevet kad je na njega skočila treća osoba te da je Moljac, kao pravi domaćin, razvalio vrata WC-a nakon što su jako dugo bila iznutra zaključana.

U mojoj glavi postoji još gomila krhotina koje moj mozak po potrebi slaže u sjećanja onako kako mu u određenom trenutku odgovara. Tako se sjećam kako mi hladan zrak reže dim u plućima, mirisa snijega, kotrljanja po poluosvijetljenom Strossu do Trga Republike, na kojem se gomila ljudi ljubi i pleše uz zvuke valcera. Kad sam puno godina kasnije pričao s Moljcem o tom tulumu, on me uvjeravao da nitko nije napuštao stan, tako da sam taj dio možda ipak samo sanjao. 

Ujutro je Moljac popizdio, napravio fajrunt i sve nas izbacio na ulicu. Ako se uzme u obzir da su se, između ostalih, tu večer ondje našli gotovo svi Španci i Borongajci te da je svega bilo stvarno previše (piće je bilo dostavljeno kamionom), onda ta proslava Nove godine i nije mogla drukčije završiti. Fotografije snimljene na tulumu nitko nije želio uzeti jer su svi izgledali totalno razvaljeno, pa ih je Moljac polijepio kod sebe po zidu. Kako je u narednim tjednima tko dolazio kod njega, skidao je fotografije sa zida, a ovo ispod su one na kojima su Mačak, Duda, Čvarak, Kuzma, Ćevap, Brenki, Cingesar, Daka, Moljac, Ines, Lujo, Tea, Krljo, Renato, Suzi, Ake, Sandra i ja.

 

PRIČU JE NAPISAO I U SVOJOJ KNJIZI "STRAŽARNI LOPOV" OBJAVIO:

GORAN POLAK