Nikola Knežević (Remenarić* još nije promijenio prezime u Remenarić) - vokal, gitara
Damir Kostanjski - Kesten
Prva postava 1991-1992: "Svijest (Awareness)"
Nikola Remenarić - vokal, gitara
Ranko Brajdić - gitara
Robert Selimović - bass gitara
Siniša Opić - klavijature
Vanja Stojković - bubnjevi
Druga postava 1993-1995: "Mess of the Ages"
Nikola Remenarić - vokal, gitara
Mladen Šoić - bass gitara
Danijel Pevec - bubnjevi
Damir Kostanjski - Kesten - design i pomoć bendu
Damir Kostanjski - Kesten:
Nikolu Knežića sam upoznal 1985. godine. Roditelji su mu živjeli u Njemačkoj, ne znam točno da li bili rastavljeni, čini mi se, no u svakom slučaju Nikola se je iz Stuttgarta preselil u Zagreb i živil je s bakom i djedom koji su bili stari i boležljivi, ali ne i bedasti. Oni su ga kužili i jako volili. Tu je bila i Ruža koja je bila njegova sestrična. Nikola je govorio tečni Njemački i Engleski, bio je jako socijalno osjetljiv, brižan ali i krhak u tijelu i duhu. Uz to je bio izrazito inteligentan i muzički talentiran. Kao mlad je naučio svirati gitaru i mogao je skidati stvari bez ikakvih problema.
Ja sam često dolazio kod njega, pa sam mu tako jednom prilikom predložio pošto on svira da zajedno napravimo band. Bend se je zval „Park in the Theatre“ i od 1986. do 1988. Smo napravili par stvari zajedno, no zbog problema kod njega doma smo stvar zamrznuli.
Krajem 1989. Nikola je odlučio delati svoje stvari i pjevati. Jedna od njih je bila "Your Promises". U to vrijeme je nastala prva postava Svijesti u kojoj je bio i Ranko Brajdić. Dok sam tada nakratko radio s Nikolom, dao sam mu grafičke uratke za covers. Između ostalog, on mi je predložio da ja pjevam back vokale i poneke glavne, dok sam ja htio da bude obrnuto. Povrh svega je Nikola je muzički više naginjao na The Cure dok sam ja više bio za mješavinu Bauhausa i Joy Divsion-a pa smo se po drugi put zbog toga razišli.
Negdje krajem 1989. sam upoznao Mladena Šoića i tako smo on i ja isto pokrenuli naš mali projekt i isto sklepali par stvari koje smo kod mene doma vježbali. Ja sam u to doba razmišljao o odlasku u Amsterdam i to sam rekao Mladenu, ali on je htio radije ostati u Zagrebu. Krajem ljeta 1990. sam u Jabuci upoznao Mladena s Nikolom, a na jesen Mladen i ja smo se razišli.
Ranko Brajdić:
Krajem proljeća ’91. Nikola i ja počeli smo svirati na 2 akustičnjaka. Svirali smo stvari od The Cure i to je u njegovom dvorištu zvučalo sasvim primamljivo i motivirajuće. Nikola je super skidao Smitha, imao je sličan vokal. Poslije sam shvatio da on može jako dobro skidati i boju Petera Murphya. U svoj onoj amosferi hoće – neće – kad će rat, mi smo se obadvojica prijavili u Narodnu zaštitu, išli na neke ajmo reći zadatke u kvartu i – svirali kao blesavi. Valjda je to bio neki bijeg od svega i glavni ventil za svo to sranje koje se valjalo.
Rekao sam Nikoli da imam neke pjesme koje sam već prije pisao i jednu koju imam u glavi tad već 3 godine. Veli on daj donesi, zapiši idemo raditi nekaj zajedno. "The Girl In The Mirror" je ta koju sam 3 godine imao pohranjenu u glavi a koju sam izvukao iz kičme u 2 sata straže na rumunjskoj grani u bivšoj vojsci. Jbg, duga noć, samoća jebena, kraj svijeta, kraj svega i stvar dođe. Prvo sam mu nju donio sljedeće jutro. Kasno to popodne smo je već svirali, svak svoje dionice, on ju je odpjevao – bila je savršena na 2 akustičnjaka. Stalno smo tako radili. Ili sam ja donio svoj tekst ili on svoj – i napravio bi skoro cijelu stvar – ja sam samo znao dodati neku dionicu, ideju…
Cijelo to ljeto dok nismo znali kad bude grunulo mi smo po malo uz sve ostalo radili materijal. Na jesen se prijavljujem za front ali me ne dižu. Sad već imamo materijal skoro za album, klepamo opremu. Ja sam još radio pa je bilo nekaj siće i u 12. mjesecu idemo kod Danykena i snimamo najdražu - "The Girl In The Mirror". Nikola ima od prije snimljenu demo verziju na 4 kanalnom mixu "If You See" koju je on prije koju godinu napravio s meni nepozbatim dečkima. Više se ne sjećam tko je još bio u tom studiju osim Nikole, mene i Duxa (on nam je uletio odsvirati stringove jer još tada nismo imali klavijaturistu). E da, bass je odsvirao Nikola, bubnjevi su bili (po meni razočaravajuća i jadno sklepana ritam mašina). Jbg. – kolko para tolko i mjuze. Danyken nam priča o nekim jebenim Pipsima koji su budućnost… I – za 250 DM evo pjesme.
Tada upadaju Robert Selimović sa basom, Siniša Opić na klavijaturama i Vanja (Stojković - nisam siguran) kao stup – jebeni turbo bubnjar. Nakon toga moj susjed Mario Delić namjerava napraviti rad za upis na filmsku akademiju pa mu treba video uradak. Nama treba spot – i eto nas na hit depou.
Kod Nikole se vježba, idu svirke u Klubu 88 i još ponegdje kaj je tada još radilo. Na Hit depou se vrtimo – ok, ali šiba dance shit sve više. Odlazimo na mini turneju Rijeka (Palach), Pula (Piramida) i Mala dvorana (Dom sportova) gdje se upoznajemo i sviramo sa hrpom tadašnjih alter rock sastava. Organizator je neka udruga za promicanje alter scene, koliko se sjećam, ali imena se ne mogu sjetiti. Bila je i Phantasmagoria. Izabrani smo da idemo u SAD (i Kanadu čini mi se ) na turneju u okviru predstavljanja kulturno umjetničke hrvatske scene. Ja napokon dobivam poziv i idem na front.
Nikola pokušava sve da me vrate, a ja mu objašnjavam da sam se ja i onako sam javio… Slijedi natezanje oko toga da li će se ići – neka 2 mjeseca… Na bojištu dolaze plavci, nas kao brigadu više ne trebaju, ja trebam s dečkima na turneju, izlazi članak u večernjem o tome, naša slika, moji dečki i zapovjednik vide i dobivam privremenu demobilizaciju.
Dva tjedna poslije brigada se rasformira i svi idu doma, dečki u bendu doveli novog bubnjara i gitaristu umjesto mene dok sam bio na frontu. Napravili su još jedan koncert u Pauku bez mene, otpao odlazak u SAD i – dečki su se razišli. Ne znam ni danas zašto. Bitno je da smo imali sve svoje pjesme – 12 – 15 od kojih su po meni bar 10 bile odlične, sve na engleskom. Bile su posebne, točno se vidjelo koje su njegove, a koje su moje. On je imao malo teksta i bile su lakše za otpjevati (možda malo više pop) a moje su bile s više teksta, za nijansu jače alter. Njegova je "Stranger". Nakon "The Girl In The Mirror" koja je jako vukla na The Cure jako smo se trudili da više ni jedna ne ide na njih. Imali smo materijala za odličan prvi album, ali nikad nije snimljen.
Damir Kostanjski - Kesten:
Nikola Knežić i Mladen Šoić su bili glavne face u bendu Mess of the Ages. Jako talentirani i kreativni. Ja sam par puta čisto iz gusta svirao s njima, a oni su redovito svirali po koncertima dok rat nije sve ujebal.
Za vrijeme rata smo se put videli na tulumima, a na ljeto 1993. ja sam otišel u Amsterdam. Poslali su mi tamo materijal na kojem su radili, ali na žalost je moja žena ne znajući što radi bacila stare kazete i sav materijal, ko i puno mojih grafičkih crteža u smeće. Tu se niš nemre.
Mladen Šoić:
U ljeto 1993. godine, nakon raspada grupa Svijest. Nikola i ja osnivamo grupu „Mess of the Ages“.
Nikolu sam, preko Kestena, upoznao nekoliko tjedana ranije u Jabuci. Tada sam svirao gitaru s Kestenom. Grupa se zvala Park Theatre. Sviđale su mi se pjesme grupe Svijest i Nikolin vokal. Kada mi je ponudio mjesto bas gitariste nisam puno razmišljao, pristao sam i zamijenio s Kestenom svoju akustičnu gitaru za bas koji mu je cura donijela iz Praga. S maturalca. Nakon promjene nekoliko bubnjara, Danijel Pevec (bubnjar grupe Phantasmagoria) postaje trajno rješenje. Nikola je u novoj postavi bio pjevač, glavni kompozitor, tekstopisac i gitarist. Napravljene su nove pjesme, a probe smo održavali u Nikolinoj kući na Jarunu.
Prvi nastup imali smo u Klubu 88 negdje u jesen/zimu 1993, a ostale u uobičajenim prostorima (GSK Jabuka, KSET…). U nekim razdobljima smo na probama i nastupima uz Nikolu imali i dodatnog gitaristu. Jedan od tih gitarista, Igor, se dobro uklopio u grupu i raspravljali smo da s njegovim autom odemo u Njemačku i pokušamo tamo. Na žalost, tada je baš Nikola bio protiv. Da smo otišli možda bi još bio živ.
U dva navrata snimili smo po nekoliko pjesama u studiju Best Music, s ton majstorom i producentom Sinišom. Pjesma koja je najbolje prolazila kod publike je bila "Love Mask".
U jesen 1994. godine ja sam otišao u London i od tada je grupa radila samo povremeno, bez značajnih snimki i nastupa.
Nakon mog povratka iz Londona još sam se nekoliko puta našao s Nikolom, čak smo s Danijelom odsvirali i nekoliko proba. Nije više bilo isto. Nikola je bio sve lošije nakon što se razišao s dugogodišnjom curom i izgubio posao. Sve više je živio u izmaštanom svijetu i teško je bilo razaznati što je istina a što samo u njegovoj glavi. Stvarnost mu je postajala sve teža i teža dok nismo saznali da je nađen mrtav u šumi na Jarunu.
Ja sam po odlasku u Amsterdam nastavio dolaziti u Zagreb. Nikolu sam vidio zadnji put negdje sredinom ljeta 1995-te. Izgledal mi zbunjen i u panici iako je rekel da je sve u redu. Nije imal love pa sam mu malo dal. Nismo puno pričali o mjuzi, sam je rekel da radi na novim idejama. Kasnije tog dana sam svratio i do Mladena koji mi je objasnio situaciju i rekao da se je bend raspal zbog Nikolinog lošeg duševnog stanja.
Kada sam 2001. godine opet došel u Zagreb, Nikole više nije bilo...
Nikola je bio moj frend i što god da se je dogodilo takav kraj nije zaslužio.
Pjesme koje se pojavljuju na snimkama u videu su:
"Girl in the mirror"
"Alone Again"
"Ending Funeral Sad" (Mess Of The Ages)
"If you See"
"Is it after all"
"Stranger"
"The Way"
Mess of the Ages
Video sa koncerta održanog u Klubu'88 u kasnu jesen 1993.
Nikola je 17. ožujka 2001. nastradao pod nepoznatim okolnostima.
Slučaj nikada nije riješen.
U REALIZACIJI POSTA SU SUDJELOVALI:
DAMIR KOSTANJSKI
RANKO BRAJDIĆ
MLADEN ŠOIĆ
GORDAN TOPIĆ
STRAŽARNI LOPOV
+of+oi.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar