STRAŽARNI LOPOV: MARRIED BODY 1989/1991

petak, 20. studenoga 2020.

MARRIED BODY 1989/1991

MARRIED BODY

NAPISAO: DALIBOR PLATENIK

Priču o Married Body možemo započeti puno prije nego što je band osnovan, a to je u jesen - zimu 1989. godine. Naime, godinu dana prije u tadašnjem Slavonsko-požeškom omladinskom klubu zvanom SPOK (vođen pod dirigentskom palicom Željka Hiršmana - Gliste), održan je jedan session koji je obuhvaćao ljude iz tri različita banda, totalno ne baš srodnih stilova. Band je nastupio pod imenom „Juri i jahači“ koji je vođen idejom Dizdarević Jurice – Jurija odsvirao pred mnogobrojnom publikom nekih 10-15 pjesama, uglavnom klasika rock'n'roll-a na svoj punk-a billy način. Stilski, ne znam gdje bi to svrstao, no možda nije ni bitno. Ljudi uključeni u ovaj session su bili iz bandova EX (1. Yu rockabilly band), Žak fatalist i Flash. Friendly svirka i nikada više se ponovila... no to je ujedno bio eksperiment kako „pomaknuti“ klasike r'n'r-mjuze u nekom drugom smjeru više od psychobillya i punka. Ujedno to je nekako utrlo put budućem bandu....

Vratimo se na „Married Body“ koji je u samom početku imao par nestalnih postava, no prvu postavu činili su: Jurica Dizdarević – Juri na vokalu i tekstovima (ex-EX), Pok Renato na bas gitari (ex-EX), Branko Goleš – Goljo (EX- Spitz 66 i Žak Fatalist) i moja malenkost na gitari Dalibor Platenik. Vježbalo se kako se to inače radi, u malom zagušljivom podrumu i vrijedno radilo, a nakon kratkog vremena na početku bandu se pridružio na solo gitari Dražen Heraković – Đuro (ex- Rukopotezno povlačilo / Žak fatalist / W effekt ). To je bila prva okosnica banda koja je u ovoj postavi trajala nekoliko mjeseci i na kojoj je počeo nastajati zvuk Married bodya. Nakon nesloge sa Đurom i osobnih trzavica između posla i svirke, ja sam otišao iz banda, band je ostao na jednoj gitari, a ubrzo i Branko Goleš- Goljo otišao je sa mjesta bubnjara (razlozi su mi bili nepoznati).

Iduća postava koja se dogodila je bila trajna sve do kraja djelovanja benda u ljeto 1991. godine. Na bubnjeve je došao Dario Pavković – Pavka ( ex- Flash / ex Integrirani krug). Band je u samom startu radio na svom zvuku i prepoznatljivosti krećući se ka noise izričaju, pod manjim ili većim utjecajem Jesus Lizzard-a, Sonic Youtha i eventualno Pixiesa... no to je moja osobna procjena. Opet, stvarali su svoj zvuk, što se može čuti i na prvim demo snimkama, snimljenih 1990. u studiji „Kod Crvenog Vepra“ ( Dražena Herakovića – Đuro) u kojem su demo snimke snimali i Sexa godinu dana prije u Slavonskoj Požegi (album „Veprovi u gradu“).

Demo realiziran uz pomoć poduzetnog managera banda Keller Danijela (RIP) imao je svoj odličan odjek u krugovima u kojima je podijeljen. Iako snimljen samo na 4 trake Tascam porta studija, sadržavao je odličnu energiju i svojstven zvuk koji su Married Body imali. Za vizualni identitet je bio zadužen Zdenko Čiček koji je radio prve plakate Married Bodya i omot prvih demo snimaka. Krenuli su i nastupi koje je Keller vrlo vješto dogovarao, od Zagreba, Novog sada, Sarajeva, Kopra, Osijeka, Beograda... pa i do manjih mjesta.

1990. je bila godina kad je Married body nezaustavljivo i vrijedno vježbajući danima krojio svoj repertoar. Meni osobno tu su prednjačile stvari poput “Big deal“, “Erika“, “Koz“, “Kuća zla“... no ostavimo svakome po svom ukusu da prosudi po snimkama koje su nam ostale u naslijeđe ovog Slavonskog noise banda.

Nekako moje viđenje je bilo da je uvijek ovaj band bilo bolje doživjeti uživo, nego slušati snimke – energija koja je izbijala iz žestokih noise zvukova, bučno i nesumično kontrolirano uvijek je novim nastupom moglo iznenaditi publiku, pogotovo glavnim vokalom Jurijem Dizdarevićem koji je imao spoj onoga „staroga i novoga“ u sebi i kao tekstopisac i aranžer je dizao sa Đurom Herakovićem to na svoj jedan nivo zvan „Married Body“.

U studenom 1990. bend odlazi u Novi Sad, bolje rečeno studio u Veterniku, gdje snima pjesme za svoj prvi album, no nezadovoljni snimkama 1991. odlaze u puno veći i bolji studio „Rokoko“ (vlasnika Želimira Babogredca) gdje snimaju pod pokroviteljstvom tadašnjeg rock časopisa "Heroina“. Velika pomoć Gorana Rema (tadašnjeg urednika "Heroine") i mnogih drugih ljudi je gurala ovaj New Slavonischen Kunst pokret. Osobno bi ovdje istakao jedinu obradu koju su ikada radili, a to je „Great balls of fire“. Ovdje su snimke puno bolje napravljene sa tehničke strane, no na žalost bez ikakvih mogućih intervencija u snimanju i produkciji (vlasnik Babogredac je ujedno snimao Terezu Kesoviju i Mišu Kovača i sl.), tako da su Married Body bili uskraćeni u oblikovanju već početnoga i prepoznatljivog zvuka. Na žalost te snimke sačuvane su samo u nekom info obliku, bez ikakvog masteringa, što je ostao vrlo sterilan zapis sa ovog snimanja. Album nikada nije ugledao svjetlo dana.

Iste godine na YURM-u Married Body ulaze u finale. Nakon koncerta u Kulušiću osvajaju ipak 2. mjesto, no i time su ostvarili svoj vrhunac u nekoj kritičarskoj domeni. Time su potvrdili sve kritike da su najbučniji band tog vremena. Nedugo nakon toga uslijedila je svirka u Osijeku, a ujedno i početak rata u Hrvatskoj što je uzrokovalo raspad banda.

Svoj velik probitak Married Body svakako može zahvaliti pokojnom prijatelju Danijelu Kelleru koji je bio manager banda, jer bez njega vjerojatno nikad ne bi bilo toliko koncerata i angažiranosti u tadašnjim medijima. Njegovo ime je vezano uz Married body i prijateljstvo prije svega sa članovima banda.

U periodu „izgnanstva“ (na neki način) iz Požege i boravkom Đure u Nizozemskoj i Jurija u Njemačkoj, uspjeli su odraditi nekoliko nastupa u Nizozemskoj u punoj postavi zajedno sa Pokom i Pavkom, a sredinom 90tih uspjeli su prearanžirati songove Married Bodya i raditi na stvarima uz ritam mašinu kao duet.

Ponovno okupljanje banda uslijedilo je 2017. godine u Požegi, no bez glavnog vokala Jurice, koji je po meni ipak veći dio pokretačkog motora Married Bodya. Na novoj gitari bandu se priključio i osvježio band Hrvoje Mikolčević – Mika ( ex Hare). Na žalost unatoč dobroj volji i puno truda bend nije opstao.