PRIČA O GRUPI DINAR:
DINAR NA PUTU KONVERTIBILNOSTI
Autor teksta: Saša Obradović
Grupa DINAR, osnovana 1980. godine, je multimedijalni a prije svega muzički rock projekt determinisan na intelektualnim pretpostavkama čiji su nosioci studenti rođeni u Banjaluci na čelu sa autorskom figurom u liku Edina Tahirovića zvanog Tahir-Dinar. Grupa Dinar je snimila ukupno četiri studijska albuma, od kojih su dva objavljena i to, “Kad Dinar dođe na vlast” 1984. god. i “Drugovi gdje ste vi” 2014. god.. DINAR je imao četiri uspješne YU turneje, dvije sa Markom Breceljem, jednu sa Bijelim Dugmetom i jednu “new primitives (NP)” turneju sa vodećim bandovima sarajevske NP scene (Zabranjeno Pušenje, Elvis J. Kurtovich, Bombay Štampa i drugi). DINAR je ukupni pobjednik 18. zaječarske gitarijade i band koji je nastupao više puta u svim glavnim i većim gradovima u četiri od šest jugoslovenskih republika. DINAR je prvi BL band sa snimljenim LP-jem, profesionalnim video spotovima, samostalnim multimedijalnim koncertom, višestrukim turnejama i koncertima od Kopra do Zaječara. Kroz svoje postojanje grupa DINAR se konstantno mijenjala u svim aspektima svog djelovanja i u čijem radu je učestvovao veliki broj Banjalučana iz širokog spektra akademskih, kulturnih i socijalnih sfera. Članovi grupe DINAR su učestvovali i u radu drugih bandova kao što su Viktorija, Daltoni, Svilleny, Los Chairos Lakers, Žigolo, Jazzva, Marjanov Čudni Zajec, Baby Carammel (Deutschland), Birdland (Schweiz) i mnogi drugi.
Ove 2020. god. grupa DINAR slavi 40 godina nekontinuiranog rada i postojanja.
POGLAVLJE PRVO
BL, Audicija, Tahir & Sale
AUDICIJA: Edina Tahirovića Tahira upoznao sam rane jeseni 1982. godine. Neposredno
prije toga, moj školski prijatelj Amir Kulenović Kuli (gitarist i Tahirov kolega s faxa), koji je
već bio dio projekta „grupa DINAR“, pozvao me je da se pridružim bandu kao jedan od
dvojice gitarista. Tog ljeta 1982. god., moj band „ALEXA BAND“ prestao je sa radom
Terzinim (Branko Terzić) odlaskom za Zagreb, gdje će započeti rad sa Massimom Savićem
na jedinstvenoj priči zagrebačkog Dorian Gray-a. Bio sam slobodan za „novi početak“ i
tako odgovorio na poziv u band dolaskom na audiciju. Noć prije audicije proveo sam sa
trojicom svojih prijatelja (Džebel Husedžinović Azzurro, Bakir Skorup Kirba i pokojni Danko
Ninković) u cjelonoćnom sevdisanju uz Johnny Walker i ostale neophodne derivate. Ujutro,
direktno sa partija, pok. Danko i moja malenkost odlazimo na Mejdan na audiciju kod Prpe
(Zlatko Prpa basist i suosnivač banda) gdje nas je naravno čekao i Tahir. Ding Dong! Kada
nas je Tahir ugledao pao je u gromoglasan smijeh. Odmah mi je postalo jasno da smo
izgledali vrlo „razvaljeno“. Tahir uze akustičnu gitaru a meni dadoše neku jadnu kopiju SGa
jarko crvene boje. Tahir započe svirati Horacija (Dinarov song: „Doprinos mog prijatelja
Horacija stabilizaciji“), ja odmah uhvatim neophodne arpeggios gitarske linije i Tahir reče;
„Ma odlično! To je to!“ Sve je trajalo bezbolnih par minuta u kojima je Tahir, onako na prvu,
stekao apsolutno povjerenje u moje gitarsko umijeće, kakvo god da je u tom trenutku ono
bilo, što će odigrati ključnu ulogu na moj daljnji muzički razvoj.
NOVO ISKUSTVO: O čemu se ustvari radi i šta sam ja zapravo naučio? U skoro svim ranijim, a i ponekim budućim, bandovima, što mojim a pogotovo tuđim, uvijek se nalazio neki „neko“ ko ti zavrće potenciometar, smanjuje broj tonova i soli pamet, što za posljedicu ima redukciju samopouzdanja pogođenog muzičara a to opet za posljedicu ima da dotični muzičar nije više u stanju dati svoj puni kapacitet, nego „radi napola“. U grupi DINAR sam imao po prvi put potpuno odriješene ruke da svoj gitarski dio posla, a opet u potpunoj funkciji filozofije banda, odgovorno odradim u potpunosti na svoj način. Zahvaljujući Tahirovoj intuiciji otvorila su mi se vrata realizacije mog potpunog (100%) kreativnog potencijala i iskoraka na put intenzivnog napretka. Kroz takav pristup i odnos svi smo profitirali. Godinama kasnije ću čuti u jednom intervjuu K. Ričardsa kako kaže; „Jedan od preduslova uspješnog banda je da su članovi jedna familija“. Taj socijalni aspekt života u bandu bi bila dobra tema za neku posebnu priču.
NOVO ISKUSTVO: O čemu se ustvari radi i šta sam ja zapravo naučio? U skoro svim ranijim, a i ponekim budućim, bandovima, što mojim a pogotovo tuđim, uvijek se nalazio neki „neko“ ko ti zavrće potenciometar, smanjuje broj tonova i soli pamet, što za posljedicu ima redukciju samopouzdanja pogođenog muzičara a to opet za posljedicu ima da dotični muzičar nije više u stanju dati svoj puni kapacitet, nego „radi napola“. U grupi DINAR sam imao po prvi put potpuno odriješene ruke da svoj gitarski dio posla, a opet u potpunoj funkciji filozofije banda, odgovorno odradim u potpunosti na svoj način. Zahvaljujući Tahirovoj intuiciji otvorila su mi se vrata realizacije mog potpunog (100%) kreativnog potencijala i iskoraka na put intenzivnog napretka. Kroz takav pristup i odnos svi smo profitirali. Godinama kasnije ću čuti u jednom intervjuu K. Ričardsa kako kaže; „Jedan od preduslova uspješnog banda je da su članovi jedna familija“. Taj socijalni aspekt života u bandu bi bila dobra tema za neku posebnu priču.
POGLAVLJE DRUGO
Voz je krenuo sa Čaira
1980/81: Dugo sam bio uvjeren da je DINAR mojim dolaskom bio u fazi formiranja jer je
sve upućivalo na to. Godinama poslije ću čuti/pročitati da je band počeo sa radom još
1980-te godine. Obzirom da DINAR, u te prve dvije godine, nije napravio veći iskorak u
„prvu BL ligu“ i da za momke nisam ranije čuo, od tuda je i poteklo moje uvjerenje da
DINAR počinje sa radom upravo mojim dolaskom u band. Tahir i većina prvobitnih članova
banda bili su iz banjalučkog dijela grada ČAIRE, rasadnika mnogih BL muzičara i bandova.
Prvi nastup Dinar je imao u oktobru 1980. god. u Gimnaziji (Konceptualni program pod
nazivom „Plavo Veče“) kao predgrupa banjalučkog banda Dorian Gray. Nakon toga DINAR
je imao još 3 nastupa i to u MZ ČAIRE, Dvorani MEJDAN i Jazz Klubu GENESS (Jazz
Klub GENESS smješten u podrumu hotela PALAS). U jednoj od tih/tadašnjih postava
svirao je i današnji bubnjar Dinara Darko Domazet zvani Dafko ili Dafi-Gadafi. U to vrijeme
1980/81 bio sam u JNA tako da su mi ti nastupi Dinara ostali nepoznati. Tokom 1981. god.
Tahir dolazi u kontakt sa Prpom (Zlatko Prpa) koji će u budućem radu banda „biti na basu“.
Do moga dolaska u band Tahir i Prpa su bili ustvari u konstantnom traženju adekvatnih
ljudi/muzičara kako bi kompletirali band.
PRVI DEMO SET: Počeli smo sa probama u baraci mjesne zajednice Centar I. Ekipu su sačinjavali Edin Tahirović, Zlatko Prpa, Amir Kulenović, Dean Jović i moja malenkost Saša Obradović. Svirao sam tada na svom Cimar Stratocaster-u i Čajevčevom 100W kombo pojačalu. Trebala mi je neka pedala, bilo koja, kako bi malo „popravio“ sound. Po nekoj ludoj intuiciji i uvjerenju da ću tu pedalu upravo naći na muzičkom odjelu robne kuće BOSKA, uputim se. Kad stvarno! Imaju Čajevčevu FUZZ pedalu (produkt čuvene banjalučke fabrike elektromašina i aparata „Rudi Čajavec“). Kupim je odmah. Mojoj sreći nema kraja. E sad mi treba još jedan gitarski kabl kako bi koristio FUZZ pedalu. Opet pravac Boska i uzmem 2 gitarska džeka koja sam nalemio na antenski-koaxialni tv kabl. Kad sam se priključio poče u Čajevčevom pojačalu da zvoni neka radio stanica. Čak su se čuli i signali milicijskih Walkie-Talkie-ja. Brzo sam ukapirao da moj novi kabl bolje „hvata“ signale iz etera nego iz moje gitare i tako moradoh, teška srca, da ga zamijenim. Obzirom da se Tahir, pored muzike, uspješno bavio fotografijom i filmom, u blizini je uvijek bio neko od njegovih foto-kolega sa dobrom Minoltom, tako da su sa prvom probom nastale i prve fotografije, odmah pored MZ Centar I. Počeli smo sa uvježbavanjem prve 3 numere (1. Doprinos mog prijatelja Horacija stabilizaciji, 2. Samouplata na prva vrata i 3. Znam da patiš kad si sama) koje ćemo snimiti 16.12.1982. god., kao svoj prvi demo set, u studiju PLAZMA (Studio PLAZMA smješten u baraci unutar zidina tvrđave Kastel Banja Luka).
POGLAVLJE TREĆE
MZ BORIK HRAM MUZIKE: Neposredno pred snimanje ostali smo bez bubnjara (Deno Jović) tako da će prvi demo set na bubnju odsvirati/snimiti Damir Beglerbegović Geza (tadašnji član grupe „Neki Ljudi“) koji je odsvirao i naredna dva živa nastupa, marta i aprila 1983. god. u mjesnoj zajednici (MZ) Borik. Neposredno prije aprilskog koncerta (MZ Borik) pridružuje nam se klavijaturist Slavko Radusin Caki. U maju 1983. god. vraća se Deno u band. 19.05.1983. god. održali smo čuveni nastup ispred banjalučke umjetničke Galerije, na muzičkoj fešti pod nazivom „Rok, Bluz. Fanki...“, zajedno sa još šest BL bandova kao što su: Grupa AVT (kasnije grupa RADIO), grupa TRN U OKU, grupa KUKE IZ BANJALUKE.... Ovaj muzički događaj popratili su i novinski mediji, banjalučki GLAS i zagrebački VEČERNJI LIST.
BIJELO DUGME: Dana 23.05.1983. god. grupa DINAR svira kao predgrupa grupi BIJELO DUGME u sportskoj dvorani MEJDAN. Prativši naš nastup Goran Bregović će nakon svirke dati kompliment Dinaru: „Band je odličan“. Taj koncert DUGMETA trebalo je da se održi na Borčevom futbalskom stadionu, međutim kiša je natjerala organizatora da koncert pomjeri za naredni dan u dvoranu MEJDAN. To je bio ponovljeni i poslednji, 50-ti koncert Dugmeta na toj turneji i poslednji koncert Željka Bebeka u Dugmetu. DINAR će ponovo svirati kao predgrupa Bijelog Dugmeta 1985. god. na promotivnoj turneji „Kosovka Djevojka“ i to na prva tri koncerta, Sarajevo (Skenderija), Zagreb (Dom Sportova) i Beograd (Sajmište sa preko 20 000 posjetilaca).
POVRATAK U KVARTET: Odmah sutradan imali smo živi samostalni nastup u banjalučkom studentskom domu. U junu 1983. god. imamo ponovo živi samostalni nastup u hramu muzike MZ Borik, koji će u toj mjesnoj zajednici biti treći po redu u četiri mjeseca. Nakon, koncertima bogatog polugodišta, band napuštaju Deno i Caki koji nastavlja uspješno svoj rad u BL grupi RADIO. Potom u DINAR dolazi perspektivni 16-ogodišnji bubnjar Zoran Milosavac, što će nakon pomenutih letećih izmjena, učvrstiti prvu stabilnu formaciju DINAR-a u sastavu: Tahir Dinar (vokal), Saša Obradović (gitara), Zlatko Prpa (bas) i Zoran Milosavac (bubnjevi).
POGLAVLJE ČETVRTO
MARKO BRECELJ: Iako je DINAR već postao jedan visoko etabliran band u širem krugu grada BL i podignut na pijedestal jedne atrakcije, trebalo nam je da se otisnemo dalje, u nepoznato, preko oceana, u obračun sa višedecenijskom nepravdom determinisanoj u činjenici da ukoliko si poznat u Banjaluci ne znaju te ni u Karanovcu a ako si poznat u Zagrebu ili Beogradu ili Sarajevu ili Ljubljani automatski si poznat u cijeloj Jugoslaviji. E pa drugovi, ne može to tako. Znali smo da se ne postaje popularan svirajući u svakom selu i da rock`n`roll nije exkluzivno pravo samo velikih centara, a onda se pojavio on. Novembra 1983. god. dešava se vjerovatno najsudbonosniji trenutak za band. Pozvani smo da sviramo kao predgrupa Marka Brecelja i njegovog banda „MARJANOV ČUDNI ZAJEC“ i to opet nigdje drugdje nego u hramu muzike BL, MZ Borik. Hey, Marko Brecelj, karizmatični ex. BULDOŽER i legendarni frontmen tog kultnog slovenačkog banda, kojeg sam imao priliku gledati na čuvenoj banjalučkoj POP PARADI u sportskoj dvorani BORIK 70-ih godina, zajedno sa SMAKOM, YU-GRUPOM, AERODROMOM, DEMONIMA (Demoni Fire iz Čakovca) i mnogim drugi legendarnim YU bandovima. Brecelj je tada izišao na stage prerušen u Matu Parlova koji upravo izlazi na ring. Nekako sam se više radovao što ću upoznati Brecelja nego svetog Jaggera. Okvirna filozofija Dinara se suštinski podudarala sa filozofijom Buldožera tako da su se dva karizmatična frontmena ukapirali na prvu. U Breceljevom bandu je već svirao basista iz BL i budući član Dinara, Zlatko Bašić Caja, pa je vjerovatno i preko te linije išla veza ka Brecelju. Svirka je održana 12.11.1983. god.. Nakon našeg nastupa Brecelj je najavio svoj band riječima: „Neće nam biti lako svirati poslije ovako dobrog banda“. Brecelj je započeo nastup svojim recitalima koje je vadio iz najlonske kese a potom je recitovao Breceljev prijatelj, pjesnik i sportski biciklist iz Vrhnike Ivan Feo Volarič, nakon čega je nastupio „Marjanov čudni zajec“. Kruna Zajecovog rada je album „Svinjam diamante“ objavljen 1985. god. (Helidon), iste godine kada je objavljen i Dinarov debi album „Kad Dinar dođe na vlast“ (Suzy). Pomenuti pjesnik Feo Volarič, bio je jedan od dizajnera omota Buldožerovog albuma „Pljuni istini u oči“ kao i gost na albumu „Svinjam diamante“. Nakon svirke uslijedio je after party i Markov poziv na dvije odvojene mini turneje u januaru i februaru sljedeće 1984. godine, koji smo s radošću i ozbiljnošću prihvatili te smo tokom decembra 1983. god., iako već utrenirani, krenuli sa visinskim pripremama u ledenoj dvorani MZ Borik u kompletnoj zimskoj opremi.
POGLAVLJE PETO
ZAGREB - JABUKA: Za Novu 83./84. godinu grupa Dinar, u izmjenjenom sastavu (Tahirbas, Sale-gitara, Zoka-bubanj i Milko-harmonika) svira u okviru novogodišnje žurke u restoranu „Kozara“, preko puta glavne pošte u Banjaluci. Specijalni gost je bio dr. Milko Zrnić na svojoj Hohner harmonici. To je bilo pravo zagrijavanje pred predstojeći put u Zagreb, gdje su nas očekivala tri nastupa u tri dana, zajedno sa Markom Breceljem i njegovim bandom „Marjanov Čudni Zajec“. Pred polazak u ZG otvorili smo štednu knjižicu kod JUGOBANKE na ime Marko Brecelj i položili nešto dinara. Tom će se poklonu iznenađenja, Marko veoma obradovati.
U srijedu 18. januara 1984. god., sjednemo na bus i pravac ZG, u jednu od naše četiri YU prominentnije muzičke metropole. Nađemo se u restoranu hotela “Dubrovnik“, pozdravimo se, predamo poklon, popijemo piće i dogovorimo sljedeći treff na „Tuškancu“ u klubu „JABUKA“, gdje smo odmah nakon tonske probe nastupili. Tahir se tih trenutaka ovim riječima sjećao:
„Kad smo stigli u Zagreb sa Breceljem se nisam dugo "upoznavao". Kao Dinar poklonili smo mu štednu knjižicu Jugobanke sa nekim simboličnim iznosom koja je glasila na njegovo ime, sa adresom u Kopru. Prilikom otvaranja knjižice stavili smo obvezujuće podatke o ulici i broju koje naravno nismo znali, ali na upitni pogled bankarske službenice Farfa (Prpa-bas) i ja brzo smo se između Titova bb i Bulevar revolucije bb opredijelili za ovu drugu. Poklon ga je duboko dirnuo, čak nam se na omotu "Svinjam diamante" još jednom zahvalio.“
JABUKA je relativno mali koncertni prostor, u jednoj povećoj, staroj luksuznoj kući (vili) ali je bila dupke puna. Sa nama je išao i Firči, bubnjar Ekaterine Velike, kao tehnička podrška. Naravno da smo imali malu tremu, jer sviramo pred zagrebačkom, inače tradicionalno muzički pismenom publikom. Svirka je, na naše veliko zadovoljstvo, protekla odlično. Tada još nismo znali da će svaka od preostale dvije svirke biti sve bolja, energičnija i interesantnija a po veličini koncertnog prostora i sve veća.
ZG SKUC (Čuveni ZG „Studentski Kulturni Centar“): Sljedeća svirka, u četvrtak 19. januara 1984. god., dešava se u SKUC-u. M. Brecelj izlazi sa novom/starom idejom da oni, tj. Marjanov Čudni Zajec, bude predgrupa grupi Dinar. Ustvari na toj mini turneji, kao i na sljedećoj, i nije bilo decidnog određivanja ko će kome biti predgrupa pa smo se u tom pogledu smjenjivali. Istrčavamo na binu i odrađujemo svoju svirku, onako kako to i treba, energično, ubjedljivo, hrabro i osmišljeno, bez poziranja, što bi rekao Rambo: „Spontano i automatski“. A publika? Pa ako im takvu svirku pružiš a oni to ne prepoznaju, do njih je. Je li tako, tako je. Međutim ZG publika je znala da nagradi poštenu svirku „anonimnog“ banda pozitivnim feedback-om. Naravno u publici uvijek možeš scan-irati onih nekoliko nerealizovanih filozofa koji dođu da nešto premjeravaju. Valjda im ništa drugo nije ni preostalo. Da ih vidi did Kikaš rekao bi: „Iiiiiii, lipa li jada“!
ZG STUDENTSKI CENTAR „SAVA“ (SC): Noćenje je bilo organizovano u jednoj privatnoj kući na periferiji Zagreba. Voda za lične potrebe je bila na dvorišnoj česmi, a vani ljuti januar/siječanj. Skineš se do pasa pa pod česmovaču. Temperatura vode malo iznad a zraka malo ispod nule. Međutim, sve to spada u strahote rokerskog života, tako da nam to treniranje imuniteta nije smetalo. Obzirom da smo preko dana imali podosta slobodnog vremena, Tahir i ja prošetamo do Vinogradske ulice kako bi posjetili našeg druga B. Terzića Terzu i Massima Savića iz Doriana Gray-a, koji su tada stanovali zajedno. Nažalost nisu bili doma. Naša treća i poslednja svirka, ove mini ali za nas turneje-grande, održati će se u Studentskom Centru „Sava“, u petak 20. januara 1984. Po dolasku na tonsku probu M. Brecelj nam je opet priredio iznenađenje. Tablu, na stage-u, iza leđa bubnjara, ispisao je školskom kredom: DINAR, ДИНАР, DINAR, ДИНАР, DINAR, ДИНАР... Tahir se tog događaja sjećao ovako: „Kompletnu školsku tablu iscrtao je i bijelom kredom ispisao, prije tonske probe, Marko Brecelj osobno. Usred Zagreba, djelimično ćirilicom koja u to vrijeme ni u Beogradu nije bila dobrodošla. Bar u rock and roll-u. Do "Odbrane i posljednjih dana" kada se nekako sa Idolima progurala“.
Dobro zagrijani predhodnim dvjema svirkama otprašili smo rutinski i tu treću. U toku svirke su letile kovanice dinara na binu a desila se i razmjena jedne stolice između Tahira i publike što na sreću nije prošlo ni u kakvom zlom filmu. Dvorana je bila, kao i na predhodnim svirkama, puna. Kovanice dinara smo nakon svirke skupljali po bini, taman da isfinansiramo nekoliko flaša vina za afterparty.
Tahir i Brecelj su drugog dana ZG mini turneje dali po dva intervjua za „Studentski Radio“ i za „Studentske novine“ a našeg druženja sa Breceljem i njegovim bandom Tahir će se godinama poslije rado sjećati i često pominjati:
„Tih nekoliko dana januara '84. u Zagrebu i mjesec dana kasnije u Sloveniji iskoristili smo za intenzivne razgovore nakon koncerata do duboko u noć. Postigli smo suglasnost o svim bitnim, gorućim aktualnim pitanjima. Kao da se znamo godinama. Bio je topao, srdačan, nesebičan, a to je s ponosom, između ostalog, pripisivao svom sarajevskom porijeklu po majčinoj strani. Bili smo kao Dinar iskreno počašćeni ovim ekskluzivnim, novostečenim prijateljstvom“.
LJUBLJANA: Vratili smo se kući u BL prilično iscrpljeni. Doček od strane BL raje, pogotovo ljudi iz muzičkih krugova, bio je kao da se kući vraćaju zlatni dečki sa evropskog prvenstva. Nismo imali puno vremena za triumfalna slavlja zbog tekućih fakultetskih obaveza a i sledeća turneja u Sloveniji je za 25 dana. U srijedu 15. februara 1984. god. poranimo na voz (Kardeljevo – Stuttgart) za Ljubljanu. Putujemo u istom sastavu kao i u ZG s tim što sa nama putuje i naš drug i fotograf, danas uspješan teniserski trener u Njemačkoj, Igor Balić. U kupeu, u kojem smo se smjestili, sjedi Slovenac, maše flašom vina i slavi koliko ga grlo nosi. Šta slavi? Pa, drugovi, Jure Franko je jučer osvojio srebrnu medalju u veleslalomu na zimskim olimpiskim igrama u Sarajevu. To je bilo vrijeme kada smo svi bili NAŠI tako da smo se automatski pridružili proslavi ovog jedinstvenog sportskog uspjeha jugoslovenskog skijaškog sporta. Sve do Ljubljane, Jure Franko, koji osvoji prvu medalju na jednoj zimskoj olimpijadi za YU, je bio osnovna tema.
MLADINSKO GLEDALIŠČE x 2: Dolazimo u ljubljansko „Mladinsko gledališče“ gdje ćemo, u već ustaljenom tandemu sa Markom Breceljem i njegovim „Marjanovim čudnim zajecom“, imati dva uzastopna nastupa, tog 15. i sutradan 16. februara. Nismo imali organizovano prenoćište pa smo boravili tj. spavali na bini gledališča. A gledališče, kao i svako kazalište, nema šta nema. Bilo je nekoliko matraca i deka. Debelu binsku zavjesu koristio sam kao pokrivač. Bilo je brutalno hladno. Poučeni zagrebačkim hladnoćama ovaj put smo se dobro naoružali zimskom opremom.
Nakon tonske probe, nastup. Bina je bila ornamentirana (pogodite prema čijoj ideji) svime što se moglo unaokolo u gledališču pronaći. Dvorana puna do posljednjeg mjesta, kako prve tako i druge večeri. Nakon nastupa, družimo se na bini do duboko u noć uz vino ali bez gitara. Bilo je zaista posebno zadovoljstvo a i iskustvo razgovarati i šaliti se sa ljudima iz istog umjetničkog miljea a opet različitog mentaliteta kao što je Feo Volarič, čovjek neizmjerne kreativne energije, kao što je i sam Marko Brecelj. Imao sam utisak da su njih dvojica braća blizanci a to su po mnogo čemu izgleda i bili. U toku sljedećeg dana prespavao sam Breceljevu tonsku probu direktno iza gitarskog pojačala, Peavey 100W, sa volumenom oko osmice. Do tada nisam vjerovao da bi i tako nešto moglo biti moguće. Prije drugog nastupa Brecelj i Tahir su ponovo dali intervjue za lokalnu štampu. Pitao sam Brecelja: „Kako je prošao intervju?“. Reče mi, kako intervju nije bio dobar. Upitah ga, onako naivno, da li se može intervju promijeniti, može li se ponoviti, na šta mi reče: „Nije problem ponoviti intervju ali kako meni promijeniti glavu“. Obadvojica smo se glasno nasmijali u raspoloženju i uvjerenju da iskren odnos prema poslu, publici pa i tim veselim novinarima može biti samo dobar, kao i sam taj intervju. U toku Breceljevog nastupa Feo Volarič je vozio na valjcima svoj sportski, što bi mi rekli, trkaći bicikl. Kompletna scenografija me je podsjećala na omot albuma „Pljuni istini u oči“ (a gdje i ne bi), albuma koji je za moj ukus najkreativnije ostvarenje YU rock storije. Naš udarni adut bila je pjesma „Bahra“, za koju je Brecelj bio zainteresovan da bi je, u svojoj verziji, stavio na svoj album, kao i pjesma „Jugoslavija“. Breceljev repertoar također je, a i neizbježno, doticao Jugo teme, kao što je odlazak našeg Maršala i to pjesmom „Svuda ljudi, svuda zastave“, meni najdražom numerom sa albuma „Svinjam dijamante“.
KOPAR: Oba nastupa u Mladinskom Gledališču su prošla u najboljem redu i onako kako smo i očekivali. Trećeg dana, 17.02.1984. god., smo se uputili u pravcu Kopra. Marko Brecelj nam je, po dolasku, ustupio jednu, lijepo sređenu kuću u koju smo se smjestili. Breceljeva sekretarica, inače angažovana na mnogim organizacionim pitanjima, nakon što je primijetila da u kući nema kafe, „skoknula je“ časkom do Trsta i brzo se vratila sa kafom. Te večeri smo u koparskom domu kulture, „Casa di cultura“ nastupili zajedno sa još jednim holandskim bandom imena Desert Curboasie. Počeli smo svirku pjesmom „Jugoslavija“, u stavu mirno, koju je Tahir najavio na talijanskom jeziku, kao novi prijedlog grupe Dinar za novu jugoslovensku himnu.
ILIRSKA BISTRICA: Sljedećeg dana 18.02.1984. god. pravac Ilirska Bistrica gdje smo odradili i četvrti nastup u okviru te mini slovenačke turneje. Dvorana hladna i ispunjena uglavnom ruralnom ali čini se muzički pismenom publikom. Nakon svirke vraćamo se u Kopar odakle ćemo sljedećeg dana autobusom nazad za Banja Luku.
DJEČJE POZORIŠTE: Po povratku kući odmah su počele pripreme za samostalni multimedijalni koncert u banjalučkom dječjem pozorištu koji će se desiti u subotu 25.02.1984. god., samo sedmicu dana nakon koncerta u Ilirskoj Bistrici. To će biti drugi samostalni koncert jednog BL benda u rock istorija grada BL nakon grupe Amori 1967. god. a prvi po svom multimedijalnom konceptu. Na koncert su iz Sarajeva došli i Mitke iz Zabranjenog Pušenja i naš legendarni novinar, putopisac i rock kritičar Ognjen Tvrtković koji će, sljedećeg dana, nastaviti put ka Ljubljani na koncert Bo Didley-a i ostala ljubljanska dešavanja. Po povratku u Sarajevo uslijedila je Tvrtkovićeva novinsko-putopisna reportaža o pomenutim muzičkim dešavanjima. Na tom samostalnom koncertu su se, pored samog nastupa grupe Dinar, projicirali slajdovi, kratki filmovi a u hodniku pozorišta je bila postavljena izložba fotografija Igora Balića, uglavnom sa fotografijama banda. Kao predgrupa nastupila je grupa Kripton na čelu sa Denijem Dobrovskim. Pored Tahira, kao drugi vokal, nastupala je Svetlana Matijaš a djevojke „Dinarice“, učesnice binskog dijela show programa bile su Paulić Olivera i Hodžić Sena. Na sound-u su radili prof. Zoran Todorović i Zlatko Bašić. Zbog ograničenog kapaciteta pozorišta i velikog interesovanja za koncert, dobar dio publike je nažalost ostao ispred dvorane. Kao posljedica toga nastala je ideja da se uradi još jedan koncert u velikoj dvorani Doma Kulture, što će se realizovati tek u decembru te 1984. godine.
BAHRA: Sljedeća aktivnost grupe Dinar bio je ponovni ulazak u studio Plazma. 20.05.1984. god. snimamo dvije demo numere, Bahra i Jugoslavija. Producent je bio prof. Zoran Todorović, koji živi i radi u Americi/Kanadi, legendarna figura banjalučke muzičke scene, intelektualac kakvog ovi prostori još dugo neće imati. Za Zoranov rad i doprinos neophodna bi bila jedna posebna reportaža. Na snimanju sam koristio Zoranovu kopiju Stratocastera „Maja“, replika legendarnog Strata iz 1957. god., zatim Rockman Tom Scholz portabl gitarski analog procesor, produkt čuvenog gitariste i lidera grupe Boston i stari Vox AC30 iz 60.-ih. Zlatko Prpa je odsvirao bas dionice na svom Squier Precision-u `57 a Zoran Milosavac je snimio bubanj na standardnom studujskom setu Slingerland. Zoran Todorović je odsvirao klavijature na Juno-60 a Živan Živanović Žika-Violina je odsvirao violinu na pjesmi Jugoslavija. Sve je išlo na osmokanalni Fostex trakaš. Iako je demo snimak „Bahra“, nažalost, kroz sve ove turbulentne godine, kroz spašavanja i bezbrojna presnimavanja, izgubio na kvaliteti, postoji široko mišljenje da je to bio najbolje snimljen demo, u studiju Plazma, ikada.
PROMJENE: Za 07. juni 1984. god. pripreman je veliki koncert na trgu ispred Boske, na kojem će svirati grupe: Dinar, Basdans i drugi BL rock bandovi. Bina postavljena na početku ulice „Moše Pijade“, ulice u kojoj sam se rodio i odrastao. Fantastična atmosfera, predivno ranoljetnje veče, Banja Luka okupana u mirisu lipa, trg ispunjen do poslednjeg kvadrata i mi. Taj koncert je bio u neku ruku kruna četvorogodišnjeg rada grupe Dinar, barem u onoj formi u kojoj je moja malenkost dala svoj doprinos. Potom nastupa ljetnje zatišje ali što se tiče mojih studija zatišja nema. Zbog nekoliko nastupa sa grupom Dinar sam odgađao već spremljene ispite. Došlo je do toga da sam morao odlučiti, ili band ili fax. Osim toga, oko banda su se počeli motati ljudi sa pretenzijama da preuzmu, iz prikrajka, kormilo banda, izgrađenog na entuzijazmu, prijateljstvu i zadovoljstvu sviranja iz čega je i implicirala sva ta kreativnost i taj fluid kojeg publika nepogrešivo prepoznaje. Dileme više nije bilo. U ljeto 1984. god. svečano sam objavio da prestajem svirati sa bandom. Iako je u tom trenutku moja odluka mnogima izgledala kao loša, ipak, nakon svih ovih godina, se ispostavilo da je bila ispravna. Umjesto mene dolazi jedan od većih banjalučkih gitarskih talenata, danas jazz gitarist i profesor jazz gitare u Graz-u, Dragan Tabaković Taba. Međutim, ispostavit će se da je moj angažman u grupi Dinar samo zamrznut na neko vrijeme. Na Tahirov poziv ću ponovo raditi sa Dinarom od 1986. god kada sam učestvovao na snimanju drugog, nažalost neobjavljenog, albuma „Priroda i društvo“ kao i na koncertu u „Bašti sljezove boje“ u ljeto 1986. god. gdje sam iste večeri nastupao i sa banjalučkom grupom „Viktorija“. Također na Tahirov poziv 1988. god. učestvovanje na snimanju TV spota za pjesmu „Jen, dva, tri...“. U Sarajevu ljeta 2012. god. Tahir i ja ćemo postaviti temelje za reunion grupe Dinar kao i plan za snimanje IV albuma pod nazivom „Drugovi gdje ste vi“.
POGLAVLJE DESETO
DINAR, UKUPNI POBJEDNIK 18. ZAJEČARSKE GITARIJADE
ŠAMPIONI: U augustu 1984. god. grupa Dinar biva pozvana na 18. zaječarsku gitarijadu. Čuvena zaječarska gitarijada koja je pored subotičke gitarijade najprominentnije takmičenje mladih bandova iz cijele Jugoslavije, ocjenjivanih od strane trostrukog žirija: stručni žiri, žiri novinara i publika kao žiri. 01. septembra 1984. god. grupa Dinar osvaja sva tri prva mjesta i postaje jedan od rijetkih ukupnih pobjednika ove gitarijade što će skrenuti pažnju mnogobrojnih medija na nacionalnom, u tadašnjoj terminologiji saveznom, nivou.
PRVI DEMO SET: Počeli smo sa probama u baraci mjesne zajednice Centar I. Ekipu su sačinjavali Edin Tahirović, Zlatko Prpa, Amir Kulenović, Dean Jović i moja malenkost Saša Obradović. Svirao sam tada na svom Cimar Stratocaster-u i Čajevčevom 100W kombo pojačalu. Trebala mi je neka pedala, bilo koja, kako bi malo „popravio“ sound. Po nekoj ludoj intuiciji i uvjerenju da ću tu pedalu upravo naći na muzičkom odjelu robne kuće BOSKA, uputim se. Kad stvarno! Imaju Čajevčevu FUZZ pedalu (produkt čuvene banjalučke fabrike elektromašina i aparata „Rudi Čajavec“). Kupim je odmah. Mojoj sreći nema kraja. E sad mi treba još jedan gitarski kabl kako bi koristio FUZZ pedalu. Opet pravac Boska i uzmem 2 gitarska džeka koja sam nalemio na antenski-koaxialni tv kabl. Kad sam se priključio poče u Čajevčevom pojačalu da zvoni neka radio stanica. Čak su se čuli i signali milicijskih Walkie-Talkie-ja. Brzo sam ukapirao da moj novi kabl bolje „hvata“ signale iz etera nego iz moje gitare i tako moradoh, teška srca, da ga zamijenim. Obzirom da se Tahir, pored muzike, uspješno bavio fotografijom i filmom, u blizini je uvijek bio neko od njegovih foto-kolega sa dobrom Minoltom, tako da su sa prvom probom nastale i prve fotografije, odmah pored MZ Centar I. Počeli smo sa uvježbavanjem prve 3 numere (1. Doprinos mog prijatelja Horacija stabilizaciji, 2. Samouplata na prva vrata i 3. Znam da patiš kad si sama) koje ćemo snimiti 16.12.1982. god., kao svoj prvi demo set, u studiju PLAZMA (Studio PLAZMA smješten u baraci unutar zidina tvrđave Kastel Banja Luka).
Prva stabilna formacija
MZ BORIK HRAM MUZIKE: Neposredno pred snimanje ostali smo bez bubnjara (Deno Jović) tako da će prvi demo set na bubnju odsvirati/snimiti Damir Beglerbegović Geza (tadašnji član grupe „Neki Ljudi“) koji je odsvirao i naredna dva živa nastupa, marta i aprila 1983. god. u mjesnoj zajednici (MZ) Borik. Neposredno prije aprilskog koncerta (MZ Borik) pridružuje nam se klavijaturist Slavko Radusin Caki. U maju 1983. god. vraća se Deno u band. 19.05.1983. god. održali smo čuveni nastup ispred banjalučke umjetničke Galerije, na muzičkoj fešti pod nazivom „Rok, Bluz. Fanki...“, zajedno sa još šest BL bandova kao što su: Grupa AVT (kasnije grupa RADIO), grupa TRN U OKU, grupa KUKE IZ BANJALUKE.... Ovaj muzički događaj popratili su i novinski mediji, banjalučki GLAS i zagrebački VEČERNJI LIST.
BIJELO DUGME: Dana 23.05.1983. god. grupa DINAR svira kao predgrupa grupi BIJELO DUGME u sportskoj dvorani MEJDAN. Prativši naš nastup Goran Bregović će nakon svirke dati kompliment Dinaru: „Band je odličan“. Taj koncert DUGMETA trebalo je da se održi na Borčevom futbalskom stadionu, međutim kiša je natjerala organizatora da koncert pomjeri za naredni dan u dvoranu MEJDAN. To je bio ponovljeni i poslednji, 50-ti koncert Dugmeta na toj turneji i poslednji koncert Željka Bebeka u Dugmetu. DINAR će ponovo svirati kao predgrupa Bijelog Dugmeta 1985. god. na promotivnoj turneji „Kosovka Djevojka“ i to na prva tri koncerta, Sarajevo (Skenderija), Zagreb (Dom Sportova) i Beograd (Sajmište sa preko 20 000 posjetilaca).
POVRATAK U KVARTET: Odmah sutradan imali smo živi samostalni nastup u banjalučkom studentskom domu. U junu 1983. god. imamo ponovo živi samostalni nastup u hramu muzike MZ Borik, koji će u toj mjesnoj zajednici biti treći po redu u četiri mjeseca. Nakon, koncertima bogatog polugodišta, band napuštaju Deno i Caki koji nastavlja uspješno svoj rad u BL grupi RADIO. Potom u DINAR dolazi perspektivni 16-ogodišnji bubnjar Zoran Milosavac, što će nakon pomenutih letećih izmjena, učvrstiti prvu stabilnu formaciju DINAR-a u sastavu: Tahir Dinar (vokal), Saša Obradović (gitara), Zlatko Prpa (bas) i Zoran Milosavac (bubnjevi).
Splet sretnih okolnosti
MARKO BRECELJ: Iako je DINAR već postao jedan visoko etabliran band u širem krugu grada BL i podignut na pijedestal jedne atrakcije, trebalo nam je da se otisnemo dalje, u nepoznato, preko oceana, u obračun sa višedecenijskom nepravdom determinisanoj u činjenici da ukoliko si poznat u Banjaluci ne znaju te ni u Karanovcu a ako si poznat u Zagrebu ili Beogradu ili Sarajevu ili Ljubljani automatski si poznat u cijeloj Jugoslaviji. E pa drugovi, ne može to tako. Znali smo da se ne postaje popularan svirajući u svakom selu i da rock`n`roll nije exkluzivno pravo samo velikih centara, a onda se pojavio on. Novembra 1983. god. dešava se vjerovatno najsudbonosniji trenutak za band. Pozvani smo da sviramo kao predgrupa Marka Brecelja i njegovog banda „MARJANOV ČUDNI ZAJEC“ i to opet nigdje drugdje nego u hramu muzike BL, MZ Borik. Hey, Marko Brecelj, karizmatični ex. BULDOŽER i legendarni frontmen tog kultnog slovenačkog banda, kojeg sam imao priliku gledati na čuvenoj banjalučkoj POP PARADI u sportskoj dvorani BORIK 70-ih godina, zajedno sa SMAKOM, YU-GRUPOM, AERODROMOM, DEMONIMA (Demoni Fire iz Čakovca) i mnogim drugi legendarnim YU bandovima. Brecelj je tada izišao na stage prerušen u Matu Parlova koji upravo izlazi na ring. Nekako sam se više radovao što ću upoznati Brecelja nego svetog Jaggera. Okvirna filozofija Dinara se suštinski podudarala sa filozofijom Buldožera tako da su se dva karizmatična frontmena ukapirali na prvu. U Breceljevom bandu je već svirao basista iz BL i budući član Dinara, Zlatko Bašić Caja, pa je vjerovatno i preko te linije išla veza ka Brecelju. Svirka je održana 12.11.1983. god.. Nakon našeg nastupa Brecelj je najavio svoj band riječima: „Neće nam biti lako svirati poslije ovako dobrog banda“. Brecelj je započeo nastup svojim recitalima koje je vadio iz najlonske kese a potom je recitovao Breceljev prijatelj, pjesnik i sportski biciklist iz Vrhnike Ivan Feo Volarič, nakon čega je nastupio „Marjanov čudni zajec“. Kruna Zajecovog rada je album „Svinjam diamante“ objavljen 1985. god. (Helidon), iste godine kada je objavljen i Dinarov debi album „Kad Dinar dođe na vlast“ (Suzy). Pomenuti pjesnik Feo Volarič, bio je jedan od dizajnera omota Buldožerovog albuma „Pljuni istini u oči“ kao i gost na albumu „Svinjam diamante“. Nakon svirke uslijedio je after party i Markov poziv na dvije odvojene mini turneje u januaru i februaru sljedeće 1984. godine, koji smo s radošću i ozbiljnošću prihvatili te smo tokom decembra 1983. god., iako već utrenirani, krenuli sa visinskim pripremama u ledenoj dvorani MZ Borik u kompletnoj zimskoj opremi.
Zagreb puta tri
ZAGREB - JABUKA: Za Novu 83./84. godinu grupa Dinar, u izmjenjenom sastavu (Tahirbas, Sale-gitara, Zoka-bubanj i Milko-harmonika) svira u okviru novogodišnje žurke u restoranu „Kozara“, preko puta glavne pošte u Banjaluci. Specijalni gost je bio dr. Milko Zrnić na svojoj Hohner harmonici. To je bilo pravo zagrijavanje pred predstojeći put u Zagreb, gdje su nas očekivala tri nastupa u tri dana, zajedno sa Markom Breceljem i njegovim bandom „Marjanov Čudni Zajec“. Pred polazak u ZG otvorili smo štednu knjižicu kod JUGOBANKE na ime Marko Brecelj i položili nešto dinara. Tom će se poklonu iznenađenja, Marko veoma obradovati.
U srijedu 18. januara 1984. god., sjednemo na bus i pravac ZG, u jednu od naše četiri YU prominentnije muzičke metropole. Nađemo se u restoranu hotela “Dubrovnik“, pozdravimo se, predamo poklon, popijemo piće i dogovorimo sljedeći treff na „Tuškancu“ u klubu „JABUKA“, gdje smo odmah nakon tonske probe nastupili. Tahir se tih trenutaka ovim riječima sjećao:
„Kad smo stigli u Zagreb sa Breceljem se nisam dugo "upoznavao". Kao Dinar poklonili smo mu štednu knjižicu Jugobanke sa nekim simboličnim iznosom koja je glasila na njegovo ime, sa adresom u Kopru. Prilikom otvaranja knjižice stavili smo obvezujuće podatke o ulici i broju koje naravno nismo znali, ali na upitni pogled bankarske službenice Farfa (Prpa-bas) i ja brzo smo se između Titova bb i Bulevar revolucije bb opredijelili za ovu drugu. Poklon ga je duboko dirnuo, čak nam se na omotu "Svinjam diamante" još jednom zahvalio.“
JABUKA je relativno mali koncertni prostor, u jednoj povećoj, staroj luksuznoj kući (vili) ali je bila dupke puna. Sa nama je išao i Firči, bubnjar Ekaterine Velike, kao tehnička podrška. Naravno da smo imali malu tremu, jer sviramo pred zagrebačkom, inače tradicionalno muzički pismenom publikom. Svirka je, na naše veliko zadovoljstvo, protekla odlično. Tada još nismo znali da će svaka od preostale dvije svirke biti sve bolja, energičnija i interesantnija a po veličini koncertnog prostora i sve veća.
ZG SKUC (Čuveni ZG „Studentski Kulturni Centar“): Sljedeća svirka, u četvrtak 19. januara 1984. god., dešava se u SKUC-u. M. Brecelj izlazi sa novom/starom idejom da oni, tj. Marjanov Čudni Zajec, bude predgrupa grupi Dinar. Ustvari na toj mini turneji, kao i na sljedećoj, i nije bilo decidnog određivanja ko će kome biti predgrupa pa smo se u tom pogledu smjenjivali. Istrčavamo na binu i odrađujemo svoju svirku, onako kako to i treba, energično, ubjedljivo, hrabro i osmišljeno, bez poziranja, što bi rekao Rambo: „Spontano i automatski“. A publika? Pa ako im takvu svirku pružiš a oni to ne prepoznaju, do njih je. Je li tako, tako je. Međutim ZG publika je znala da nagradi poštenu svirku „anonimnog“ banda pozitivnim feedback-om. Naravno u publici uvijek možeš scan-irati onih nekoliko nerealizovanih filozofa koji dođu da nešto premjeravaju. Valjda im ništa drugo nije ni preostalo. Da ih vidi did Kikaš rekao bi: „Iiiiiii, lipa li jada“!
ZG STUDENTSKI CENTAR „SAVA“ (SC): Noćenje je bilo organizovano u jednoj privatnoj kući na periferiji Zagreba. Voda za lične potrebe je bila na dvorišnoj česmi, a vani ljuti januar/siječanj. Skineš se do pasa pa pod česmovaču. Temperatura vode malo iznad a zraka malo ispod nule. Međutim, sve to spada u strahote rokerskog života, tako da nam to treniranje imuniteta nije smetalo. Obzirom da smo preko dana imali podosta slobodnog vremena, Tahir i ja prošetamo do Vinogradske ulice kako bi posjetili našeg druga B. Terzića Terzu i Massima Savića iz Doriana Gray-a, koji su tada stanovali zajedno. Nažalost nisu bili doma. Naša treća i poslednja svirka, ove mini ali za nas turneje-grande, održati će se u Studentskom Centru „Sava“, u petak 20. januara 1984. Po dolasku na tonsku probu M. Brecelj nam je opet priredio iznenađenje. Tablu, na stage-u, iza leđa bubnjara, ispisao je školskom kredom: DINAR, ДИНАР, DINAR, ДИНАР, DINAR, ДИНАР... Tahir se tog događaja sjećao ovako: „Kompletnu školsku tablu iscrtao je i bijelom kredom ispisao, prije tonske probe, Marko Brecelj osobno. Usred Zagreba, djelimično ćirilicom koja u to vrijeme ni u Beogradu nije bila dobrodošla. Bar u rock and roll-u. Do "Odbrane i posljednjih dana" kada se nekako sa Idolima progurala“.
Dobro zagrijani predhodnim dvjema svirkama otprašili smo rutinski i tu treću. U toku svirke su letile kovanice dinara na binu a desila se i razmjena jedne stolice između Tahira i publike što na sreću nije prošlo ni u kakvom zlom filmu. Dvorana je bila, kao i na predhodnim svirkama, puna. Kovanice dinara smo nakon svirke skupljali po bini, taman da isfinansiramo nekoliko flaša vina za afterparty.
Tahir i Brecelj su drugog dana ZG mini turneje dali po dva intervjua za „Studentski Radio“ i za „Studentske novine“ a našeg druženja sa Breceljem i njegovim bandom Tahir će se godinama poslije rado sjećati i često pominjati:
„Tih nekoliko dana januara '84. u Zagrebu i mjesec dana kasnije u Sloveniji iskoristili smo za intenzivne razgovore nakon koncerata do duboko u noć. Postigli smo suglasnost o svim bitnim, gorućim aktualnim pitanjima. Kao da se znamo godinama. Bio je topao, srdačan, nesebičan, a to je s ponosom, između ostalog, pripisivao svom sarajevskom porijeklu po majčinoj strani. Bili smo kao Dinar iskreno počašćeni ovim ekskluzivnim, novostečenim prijateljstvom“.
POGLAVLJE ŠESTO
Richtung Slowenien
LJUBLJANA: Vratili smo se kući u BL prilično iscrpljeni. Doček od strane BL raje, pogotovo ljudi iz muzičkih krugova, bio je kao da se kući vraćaju zlatni dečki sa evropskog prvenstva. Nismo imali puno vremena za triumfalna slavlja zbog tekućih fakultetskih obaveza a i sledeća turneja u Sloveniji je za 25 dana. U srijedu 15. februara 1984. god. poranimo na voz (Kardeljevo – Stuttgart) za Ljubljanu. Putujemo u istom sastavu kao i u ZG s tim što sa nama putuje i naš drug i fotograf, danas uspješan teniserski trener u Njemačkoj, Igor Balić. U kupeu, u kojem smo se smjestili, sjedi Slovenac, maše flašom vina i slavi koliko ga grlo nosi. Šta slavi? Pa, drugovi, Jure Franko je jučer osvojio srebrnu medalju u veleslalomu na zimskim olimpiskim igrama u Sarajevu. To je bilo vrijeme kada smo svi bili NAŠI tako da smo se automatski pridružili proslavi ovog jedinstvenog sportskog uspjeha jugoslovenskog skijaškog sporta. Sve do Ljubljane, Jure Franko, koji osvoji prvu medalju na jednoj zimskoj olimpijadi za YU, je bio osnovna tema.
MLADINSKO GLEDALIŠČE x 2: Dolazimo u ljubljansko „Mladinsko gledališče“ gdje ćemo, u već ustaljenom tandemu sa Markom Breceljem i njegovim „Marjanovim čudnim zajecom“, imati dva uzastopna nastupa, tog 15. i sutradan 16. februara. Nismo imali organizovano prenoćište pa smo boravili tj. spavali na bini gledališča. A gledališče, kao i svako kazalište, nema šta nema. Bilo je nekoliko matraca i deka. Debelu binsku zavjesu koristio sam kao pokrivač. Bilo je brutalno hladno. Poučeni zagrebačkim hladnoćama ovaj put smo se dobro naoružali zimskom opremom.
Nakon tonske probe, nastup. Bina je bila ornamentirana (pogodite prema čijoj ideji) svime što se moglo unaokolo u gledališču pronaći. Dvorana puna do posljednjeg mjesta, kako prve tako i druge večeri. Nakon nastupa, družimo se na bini do duboko u noć uz vino ali bez gitara. Bilo je zaista posebno zadovoljstvo a i iskustvo razgovarati i šaliti se sa ljudima iz istog umjetničkog miljea a opet različitog mentaliteta kao što je Feo Volarič, čovjek neizmjerne kreativne energije, kao što je i sam Marko Brecelj. Imao sam utisak da su njih dvojica braća blizanci a to su po mnogo čemu izgleda i bili. U toku sljedećeg dana prespavao sam Breceljevu tonsku probu direktno iza gitarskog pojačala, Peavey 100W, sa volumenom oko osmice. Do tada nisam vjerovao da bi i tako nešto moglo biti moguće. Prije drugog nastupa Brecelj i Tahir su ponovo dali intervjue za lokalnu štampu. Pitao sam Brecelja: „Kako je prošao intervju?“. Reče mi, kako intervju nije bio dobar. Upitah ga, onako naivno, da li se može intervju promijeniti, može li se ponoviti, na šta mi reče: „Nije problem ponoviti intervju ali kako meni promijeniti glavu“. Obadvojica smo se glasno nasmijali u raspoloženju i uvjerenju da iskren odnos prema poslu, publici pa i tim veselim novinarima može biti samo dobar, kao i sam taj intervju. U toku Breceljevog nastupa Feo Volarič je vozio na valjcima svoj sportski, što bi mi rekli, trkaći bicikl. Kompletna scenografija me je podsjećala na omot albuma „Pljuni istini u oči“ (a gdje i ne bi), albuma koji je za moj ukus najkreativnije ostvarenje YU rock storije. Naš udarni adut bila je pjesma „Bahra“, za koju je Brecelj bio zainteresovan da bi je, u svojoj verziji, stavio na svoj album, kao i pjesma „Jugoslavija“. Breceljev repertoar također je, a i neizbježno, doticao Jugo teme, kao što je odlazak našeg Maršala i to pjesmom „Svuda ljudi, svuda zastave“, meni najdražom numerom sa albuma „Svinjam dijamante“.
KOPAR: Oba nastupa u Mladinskom Gledališču su prošla u najboljem redu i onako kako smo i očekivali. Trećeg dana, 17.02.1984. god., smo se uputili u pravcu Kopra. Marko Brecelj nam je, po dolasku, ustupio jednu, lijepo sređenu kuću u koju smo se smjestili. Breceljeva sekretarica, inače angažovana na mnogim organizacionim pitanjima, nakon što je primijetila da u kući nema kafe, „skoknula je“ časkom do Trsta i brzo se vratila sa kafom. Te večeri smo u koparskom domu kulture, „Casa di cultura“ nastupili zajedno sa još jednim holandskim bandom imena Desert Curboasie. Počeli smo svirku pjesmom „Jugoslavija“, u stavu mirno, koju je Tahir najavio na talijanskom jeziku, kao novi prijedlog grupe Dinar za novu jugoslovensku himnu.
ILIRSKA BISTRICA: Sljedećeg dana 18.02.1984. god. pravac Ilirska Bistrica gdje smo odradili i četvrti nastup u okviru te mini slovenačke turneje. Dvorana hladna i ispunjena uglavnom ruralnom ali čini se muzički pismenom publikom. Nakon svirke vraćamo se u Kopar odakle ćemo sljedećeg dana autobusom nazad za Banja Luku.
POGLAVLJE SEDMO
Prvi samostalni koncert
DJEČJE POZORIŠTE: Po povratku kući odmah su počele pripreme za samostalni multimedijalni koncert u banjalučkom dječjem pozorištu koji će se desiti u subotu 25.02.1984. god., samo sedmicu dana nakon koncerta u Ilirskoj Bistrici. To će biti drugi samostalni koncert jednog BL benda u rock istorija grada BL nakon grupe Amori 1967. god. a prvi po svom multimedijalnom konceptu. Na koncert su iz Sarajeva došli i Mitke iz Zabranjenog Pušenja i naš legendarni novinar, putopisac i rock kritičar Ognjen Tvrtković koji će, sljedećeg dana, nastaviti put ka Ljubljani na koncert Bo Didley-a i ostala ljubljanska dešavanja. Po povratku u Sarajevo uslijedila je Tvrtkovićeva novinsko-putopisna reportaža o pomenutim muzičkim dešavanjima. Na tom samostalnom koncertu su se, pored samog nastupa grupe Dinar, projicirali slajdovi, kratki filmovi a u hodniku pozorišta je bila postavljena izložba fotografija Igora Balića, uglavnom sa fotografijama banda. Kao predgrupa nastupila je grupa Kripton na čelu sa Denijem Dobrovskim. Pored Tahira, kao drugi vokal, nastupala je Svetlana Matijaš a djevojke „Dinarice“, učesnice binskog dijela show programa bile su Paulić Olivera i Hodžić Sena. Na sound-u su radili prof. Zoran Todorović i Zlatko Bašić. Zbog ograničenog kapaciteta pozorišta i velikog interesovanja za koncert, dobar dio publike je nažalost ostao ispred dvorane. Kao posljedica toga nastala je ideja da se uradi još jedan koncert u velikoj dvorani Doma Kulture, što će se realizovati tek u decembru te 1984. godine.
POGLAVLJE OSMO
Studio PLAZMA
BAHRA: Sljedeća aktivnost grupe Dinar bio je ponovni ulazak u studio Plazma. 20.05.1984. god. snimamo dvije demo numere, Bahra i Jugoslavija. Producent je bio prof. Zoran Todorović, koji živi i radi u Americi/Kanadi, legendarna figura banjalučke muzičke scene, intelektualac kakvog ovi prostori još dugo neće imati. Za Zoranov rad i doprinos neophodna bi bila jedna posebna reportaža. Na snimanju sam koristio Zoranovu kopiju Stratocastera „Maja“, replika legendarnog Strata iz 1957. god., zatim Rockman Tom Scholz portabl gitarski analog procesor, produkt čuvenog gitariste i lidera grupe Boston i stari Vox AC30 iz 60.-ih. Zlatko Prpa je odsvirao bas dionice na svom Squier Precision-u `57 a Zoran Milosavac je snimio bubanj na standardnom studujskom setu Slingerland. Zoran Todorović je odsvirao klavijature na Juno-60 a Živan Živanović Žika-Violina je odsvirao violinu na pjesmi Jugoslavija. Sve je išlo na osmokanalni Fostex trakaš. Iako je demo snimak „Bahra“, nažalost, kroz sve ove turbulentne godine, kroz spašavanja i bezbrojna presnimavanja, izgubio na kvaliteti, postoji široko mišljenje da je to bio najbolje snimljen demo, u studiju Plazma, ikada.
POGLAVLJE DEVETO
Dilema, ili ipak ne
PROMJENE: Za 07. juni 1984. god. pripreman je veliki koncert na trgu ispred Boske, na kojem će svirati grupe: Dinar, Basdans i drugi BL rock bandovi. Bina postavljena na početku ulice „Moše Pijade“, ulice u kojoj sam se rodio i odrastao. Fantastična atmosfera, predivno ranoljetnje veče, Banja Luka okupana u mirisu lipa, trg ispunjen do poslednjeg kvadrata i mi. Taj koncert je bio u neku ruku kruna četvorogodišnjeg rada grupe Dinar, barem u onoj formi u kojoj je moja malenkost dala svoj doprinos. Potom nastupa ljetnje zatišje ali što se tiče mojih studija zatišja nema. Zbog nekoliko nastupa sa grupom Dinar sam odgađao već spremljene ispite. Došlo je do toga da sam morao odlučiti, ili band ili fax. Osim toga, oko banda su se počeli motati ljudi sa pretenzijama da preuzmu, iz prikrajka, kormilo banda, izgrađenog na entuzijazmu, prijateljstvu i zadovoljstvu sviranja iz čega je i implicirala sva ta kreativnost i taj fluid kojeg publika nepogrešivo prepoznaje. Dileme više nije bilo. U ljeto 1984. god. svečano sam objavio da prestajem svirati sa bandom. Iako je u tom trenutku moja odluka mnogima izgledala kao loša, ipak, nakon svih ovih godina, se ispostavilo da je bila ispravna. Umjesto mene dolazi jedan od većih banjalučkih gitarskih talenata, danas jazz gitarist i profesor jazz gitare u Graz-u, Dragan Tabaković Taba. Međutim, ispostavit će se da je moj angažman u grupi Dinar samo zamrznut na neko vrijeme. Na Tahirov poziv ću ponovo raditi sa Dinarom od 1986. god kada sam učestvovao na snimanju drugog, nažalost neobjavljenog, albuma „Priroda i društvo“ kao i na koncertu u „Bašti sljezove boje“ u ljeto 1986. god. gdje sam iste večeri nastupao i sa banjalučkom grupom „Viktorija“. Također na Tahirov poziv 1988. god. učestvovanje na snimanju TV spota za pjesmu „Jen, dva, tri...“. U Sarajevu ljeta 2012. god. Tahir i ja ćemo postaviti temelje za reunion grupe Dinar kao i plan za snimanje IV albuma pod nazivom „Drugovi gdje ste vi“.
Nagrade, albumi, Bijelo dugme, New Primitives...
DINAR, UKUPNI POBJEDNIK 18. ZAJEČARSKE GITARIJADE
ŠAMPIONI: U augustu 1984. god. grupa Dinar biva pozvana na 18. zaječarsku gitarijadu. Čuvena zaječarska gitarijada koja je pored subotičke gitarijade najprominentnije takmičenje mladih bandova iz cijele Jugoslavije, ocjenjivanih od strane trostrukog žirija: stručni žiri, žiri novinara i publika kao žiri. 01. septembra 1984. god. grupa Dinar osvaja sva tri prva mjesta i postaje jedan od rijetkih ukupnih pobjednika ove gitarijade što će skrenuti pažnju mnogobrojnih medija na nacionalnom, u tadašnjoj terminologiji saveznom, nivou.
Prvi LP: „KAD DINAR DOĐE NA VLAST“
PRVI LONG PLAY: Po povratku iz Zaječara grupa Dinar započinje snimanje, u studiju Plazma, prvog studijskog albuma pod nazivom „Kad Dinar dođe na vlast“. Album će biti završen krajem novembra 1984. god. a objavljen (izdavačka kuća Suzy) u proljeće 1985. god.. Kritike albuma su se kretale od pohvala same koncepcije i ideje do zamjerki zbog gubitka sviračke energije po kojoj je Dinar bio poznat. U svakom slučaju LP album prvenac grupe Dinar je bio je pionirsko ostvarenje u gradu Banja Luka. Za vrijeme rada u studiju, stiže poziv od organizatora koncerta kojim je trebalo da se proslavi 300-ta emisija "Primus" Omladinskog radija u Sarajevu. Članovi grupe sa zadovoljstvom prihvataju poziv i zajedno sa srodnim grupama: "Zabranjeno pušenje", "Elvis J. Kurtovich", "Bombaj Štampa", "Plava trava zaborava" i "Kongres" nailaze na odličan prijem u sarajevskoj Skenderiji. Koncert, održan 17. novembra 1984. god. izazvao je veliko interesovanje, tako da je neplanirano održan i drugi nastup naredne večeri, te ostaje zabilježen kao jedan od prominentnijih dogadjaja na sarajevskoj rock-sceni koja se u tom periodu nalazila na vrhuncu kreativnog potencijala.
Prvi sajam muzike MESAM 1984
ORIJENTALNA ATRAKCIJA: Snimci za prvi LP su završeni krajem novembra 1984. god. ali nažalost album nije mogao biti spreman za promociju na prvom medjunarodnom sajmu muzike u Beogradu gdje je Dinar bio pozvan da nastupi 3. decembra 1984. god. zajedno sa vodećim rock sastavima i individualnim muzičkim zvijezdama sa područja bivše YU kao što su Baby Doll i Oliver Mandić. Nastup grupe Dinar izazvao je veliko zanimanje te su neki novinski mediji opisivali grupu Dinar kao „zvijezde večeri“ tog prvog međunarodnog sajma muzike u Jugoslaviji, pod skraćenim nazivom MESAM, koji će se tradicionalno održavati i narednih godina.
PROMOCIJA ALBUMA, TURNEJE SA BIJELIM DUGMETOM i sarajevskim New Primitives bandovima
PONOVO s BREGOM & Co.: Ploča je napokon otštampana u produkciji Suzy u proljeće 1985. god.. Prvi primjerci su bili spremni za promociju na prvom od tri koncerta koje je Dinar održao kao predgrupa Bijelom Dugmetu na njihovoj promotivnoj turneji za album "Kosovka djevojka". Nakon sarajevske Skenderije, koncerti su održani i u zagrebačkom Domu sportova i u Beogradu na Sajmištu pred više od 20000 posjetilaca. Ovaj angažman će grupu Dinar, već etabliranu na nivou YU rock scene, još jednom predstaviti širokoj publici u tri, barem quantitativno, najznačajnija centra YU Rock muzike.
POP PARADA i NADREALISTI: Prije pomenutih promotivnih koncerata Dinar je u january 1985. god. nastupio na čuvenoj Pop paradi u Banjaluci zajedno sa Nadrealistima (Top lista nadrealista) kao i na Glasovom dobrotvornom koncertu u aprilu iste godine.
NEW PRIMITIVES TOUR: 25. maja 1985. god. Dinar nastupa na manifestaciji organizovanoj povodom Dana mladosti u Sarajevu zajedno sa, u tom periodu, najpopularnijim grupama iz BiH (Zabranjeno Pušenje, Elvis J. Kurtovich, Bombay Štampa, Plavi Orkestar), nakon čega ista garnitura bandova održava koncerte u još nekoliko većih gradova BiH. Na nekoliko tadašnjih koncerata grupi se pridružije i ugledni banjalučki klavijaturista Boris Relja, inače akademski muzičar i član nekadašnjeg švicarskog jazzrock banda Birdland, sastavljenog uglavnom od banjalučkih studenata jazz akademije u Bernu.
RAZLAZ i ŽIGOLO: Krajem ljeta 1985. god. postepeno dolazi do razlaza medju članovima benda i kao rezultat toga grupu napušta jedan od originalnih članova, basista Zlatko Prpa. U septembru iste godine Dinar snima TV spot za pjesmu "Sabrija" na kojem je učestvovala i moja malenkost, emitovan u emisiji Nedjeljno popodne TV Sarajevo, nakon čega grupu napuštajuju gitarista Dragan Tabaković i bubnjar Zoran Milosavac. Pomenuta trojka osniva grupu "Žigolo" i započinje rad na novim pjesmama.
II Album: „PRIRODA I DRUŠTVO“
COME BACK: U medjuvremenu Edin Tahirović i Zlatko Bašić nastavljaju rad pod imenom Dinar i nakon angažovanja Svetlane Matijaš i Biljane Ćeranić, započinju pripreme za snimanje drugog albuma pod nazivom "Priroda i društvo". U periodu s kraja 1985. god. pa sve do ljeta 1987. god. Dinar nije imao značajnijih živih nastupa, izuzev izvedbi muzičkopoetskog recitala "Dinar pasti neće" i nastupa na otvaranju i zatvaranju "Bašte sljezove boje" 1986. god. kao i zajedničkog koncerta sa grupama: Radio, Plavi Orkestar i Bajaga u Dancing dvorani Skenderije u Sarajevu a nakon toga i na nekoliko ORA (Omladinskih radnih akcija). Nakon završetka studijskih snimaka, napravljeni su TV spotovi za emisiju „Rok Oko“ za pjesme "Lindzy", "Jen, dva, tri" i "Kombinezon". Pjesmu Lindzy sam odsvirao/snimio na Tahirov poziv, tako da se moja saradnja sa grupom Dinar nastavlja. Sjećam se da sam na toj pjesmi gitare snimio na četiri kanala od mogućih osam. Kao gosti u pjesmi "Jen, dva, tri" se takodje pojavljuju "Stari znanci", poznata banjalučka starogradska grupa predvodjena Bucom Kenjalovićem.
III Album: „DO ZADNJEG DINARA“
REUNION: Sredinom 1987. god. Tahir Dinar odlazi na odsluženje vojnog roka čime je i praktično zamrznuta aktivnost grupe. Nakon njegovog povratka, sredinom 1988. god. ideja o oživljavanju "originalnog Dinara" dobija na snazi i uskoro dolazi do obnavljanja rada u sastavu Tahir Dinar (vokal), Dragan Tabaković (gitara), Zlatko Prpa (bas) i Zoran Milosavac (bubnjevi). U to vrijeme sam započeo rad sa grupom Svilleny, sa Brankom Terzićem Terzom (Dorian Gray) tako da nisam mogao biti dio tog reuniona.
Krajem 1988. i početkom 1989. god. grupa Dinar snima materijal za treći LP pod nazivom "Do zadnjeg dinara" i odradjuje nekoliko koncerata gdje se uigrava novi materijal. U proljeće 1989. god. održan je koncert na KSET-u u Banjaluci koji će, kako će se kasnije ispostaviti, biti poslednji koji je grupa održala pod nazivom "Dinar", sve do reuniona grupe 2012. godine. Nažalost, ni drugi niti treći album nisu zvanično objavljeni.
POGLAVLJE JEDANAESTO
LOS CHAIROS LAKERS
REINKARNACIJA DINARA: U ljeto 1988. god. Emir Tahirović (brat Tahira-Dinara) i Džafer (Zlatko Džaferović) pozivaju me da im se pridružim na njihovoj tek drugoj, svirci u kafiću „Slim“. Tu se zapravo spontano stvorio temelj za osnivanje novog banda koji će po svojoj filozofiji biti nastavak grupe Dinar i zvat će se „Los Chairos Lakers“. Ubrzo se Čairosima pridružuju: Tahir-Dinar, Almir Ami Mulaomerović (Keith, Basdans), Triva-Taxista, Miroslav Miro Bašović, Almir Smajić-Smax, Gidžo, Dragan Simović-Simo, dr. Milko Zrnić, Nagib Insanić-Pekar, Vlado Baošić-VB i povremeno Dragan Tabaković-Taba. Do 1991. održali smo preko 100 svirki što u Banjaluci kao i u široj okolini pa sve do Jajca. Paralelno sa Čairosima, svirao sam i sa grupom „Svilleny“ sa kojom sam pripremao album pod nazivom „Slobodne vrijednosti“.
Tokom 2005. god. Zlatko Prpa (Toronto), Tahir-Dinar (Sarajevo) i moja malenkost Sale Obradović (Stuttgart), nakon dužeg vremena, uspostavljamo kontakt i odlučujemo da prikupimo i objavimo materijale vezane za rad i aktivnosti DNG Dinar, te na taj način obilježimo 25-godišnjicu osnivanja banda. Kao rezultat te saradnje postavljena je web stranica.
2006. godine Tahir-Dinar i moja malenkost reafirmiramo grupu „Los Chairos Lakers“ u nešto izmjenjenom sastavu i održavamo u Banjaluci tri odvojena koncerta: u Hard Rock Caffee-u, Irish Pub-u i klubu „Provance“.
POGLAVLJE DVANAESTO
Drugovi gdje ste vi
IV Album: „DRUGOVI GDJE STE VI“
TAHIR NAS JE ZAUVIJEK NAPUSTIO: U ljeto 2012. god. Tahir Dinar poziva me da dođem iz Minhena u Sarajevo kako bi mi predočio materijal i okvirni koncept za novi album i kako bi napravili plan njegove realizacije. Po dolasku u Sarajevo našli smo se kod Tahira i prosvirali kompletan materijal koji će se naći na albumu “Drugovi gdje ste vi”. Dogovorili smo sledeći tref u Banjaluci u studiju “Oxigen” producenta Momira Nikića. U toku zime 2012./2013. snimili smo dio albuma u Banja Luci a tokom 2013. god. album je završen i remiksovan u Sarajevu u studiju AMADEUS producenta Marina Meštrovića u izmjenjenom personalnom sastavu. Album je zvanično objavljen 2014. god.. Pjesme kao i spotove sa tog albuma je moguće čuti/vidjeti na dole navedenim linkovima.
Nažalost, nedugo nakon objavljivanja IV studijskog albuma grupe DINAR “Drugovi gdje ste vi” i nakon snimljenih video spotova, frontmen i autorska figura banda Tahir Dinar (Edin Tahirović) nas je zauvijek napustio, 02. oktobra 2015. god. čime je i rad grupe DINAR iznenada obustavljen.
Nenadano - novi početak grupe Dinar
DANI MUZIKE: Početkom ljeta 2018. god. dobijam poziv odn. prijedlog menadžera Siniše
Tomića (ex. Basdans drumer) da učestvujem na velikom jubilarnom koncertu, u čast 40-ogodišnjeg muzičkog rada Momira Mome Nikića (Neki Ljudi, Irena Band i Balkan Express),
pod imenom „DINAR“. Nakon regulisanja imovinsko-pravnih obaveza okupljamo se u
sastavu Bojan Bobi Jungić - vokal, Zdenko Simonović Simona - bas, Damir Stanivuković - bubanj
i moja malenkost - gitara. Na tom koncertu smo svirali naravno “Bahru” a u okviru
istog koncerta sam nastupio i kao gitarista u modifikovanom sastavu grupe “Radio” sa
Miroslavom Janjaninom odsviravši Radiov hit iz 80-ih “Mačka”. Taj koncert je dao impuls
za nastavak rada grupe DINAR. Iduće 2019. god. dobijamo poziv za veliki Open Air ljetni
koncert u BL na Kastelu pod nazivom “Banjalučki Dani Muzike”, gdje smo se predstavili u
neminovno-uslovljenom novom svjetlu. Svoje koncertno veče smo ponovo dijelili, nakon
dužeg niza godina, sa Zabranjenim Pušenjem.PLAN: Život ide dalje. Ponovno okupljanje banda je najvećim dijelom indukovano mnogobrojnim pozivima da band nastavi sa radom. Grupa DINAR nastavlja da radi i svira u sastavu u kojem je 50% originalnih članova sa početka dinarovske priče:
Bojan Jungić Bobi – vokal
Saša Obradović Sale – gitara
Darko Golubović Golub – bas
Darko Domazet Dafko – bubnjevi
Mislim da bi se ideja, o nastavku rada banda, svidjela našem Tahiru. Konceptualne promjene će biti neminovne ali ono što je sigurno, ostajemo vjerni izvornom R`n`R soundu i klasičnom rock-sviračkom pristupu začinjenim aspektom zabave, njegujući tradiciju ekonomskog romantizma, upravo onako kako je DINAR, na svojim počecima i u svojoj pravoj prirodi, zvučao i tako dalje sve dok nam ovaj posao bude pričinjavao zadovoljstvo.
Autor teksta: Saša Obradović
*Pomenuti fabrikati muzičkih instrumenata su zaštićena imena njihovih matičnih produkcijskih kuća.
Autori fotografija:
Igor Balić
Davorin Reljić
Ivica Perija
Adem Kobašlić
Mišo Vidović
Živana Gojić
Foto Mihajlović
Darko Golubović
Prve promo fotografije - Banja Luka, oktobar 1982.
(snimanje prvih demo snimaka)
MZ Borik - Banja Luka, mart / april / juni 1983.
Promo fotografije - Banja Luka, april 1983.
Galerija - Banja Luka, 19. maj 1983.
Mejdan - Banja Luka, 23.05.1983.
Koncert sa Bijelim Dugmetom
Studentski Dom - Banja Luka, 24. maj 1983.
Promo fotografije - juli 1983.
MZ Borik - Banja Luka, 12.11.1983.
Koncert sa Markom Breceljem
Proba MZ Borik - Banja Luka, decembar 1983.
Promo fotografije - Banja Luka, novembar 1983.
Restoran Kozarfa - Banja Luka, 31.12.1983.
Proslava Nove godine
Promo fotografije - Banja Luka, januar 1984.
Klub Jabuka - Zagreb, 18.01.1984.
Turneja sa Markom Breceljem
SKUC - Zagreb, 19.01.1984.
Turneja sa Markom Breceljem
Studentski centar Sava - Zagreb, 20.01.1984.
Turneja sa Markom Breceljem
Mladinsko Gledališče - Ljubljana, 15. i 16.02.1984.
Turneja sa Markom Breceljem
Kopar Slovenija 17.02.1984.
Turneja sa Markom Breceljem
Ilirska Bistrica Slovenija 18.02.1984.
Turneja sa Markom Breceljem
Promo fotografije - Banja Luka, februar 1984.
Studio Plazma - Banja Luka, 20.05.1984.
Snimanje BAHRE
Trg ispred Boske - Banja Luka, 07.06.1984.
18. zaječarska gitarijada - 01.09.1984.
Zenica oktobar 1984.
New Primitives Tour
Dom Kulture - Banja Luka, decembar 1984.
Studio Oxygen - Banja Luka, 2012
Snimanje albuma "Drugovi gdje ste vi"
Grupa DINAR 2018-2020
STUDIJSKI ALBUMI:
1.Kad Dinar dodje na vlast (1984.)
2.Priroda i društvo (1986.) - NEOBJAVLJENO
3.Do zadnjeg dinara (1988/89.) - NEOBJAVLJENO
4.Drugovi gdje ste vi (2014.)
NOVINSKI ISJEČCI I FLYERI
Dio novinara koji su pratili i izvještavali o grupi DINAR:
Davorin Reljić
Ivica Perija
Mišo Vidović
Ognjen Tvrtković
Ernest Bučinski
IN MEMORIAM EDIN TAHIROVIĆ TAHIR
1961-2015
 |
| Marijana Beneš i Tahir-Dinar 1980. Banja Luka |
 |
| NELE TAHIR ĐURO nakon Pop Parada koncerta u Boriku sa Nadrealistima januar 1985. |
 |
| Horacije i Tahir BL 1985. Željeznicka stanica BL |
 |
| Tahir i Igor Balić Fotograf grupe DINAR |
 |
| Tahir i Ami Mulaomerović 1993. Nürnberg |
 |
| Saša i Tahir ljeto 2012. Sarajevo |
 |
| Tahir i Sale 16.01.2014. Banja Luka |
Materijal arhiva:
Saša Obradović
Edin Tahirović
Zlatko Prpa
Dinar design:
Dario Vuković
SAŠA OBRADOVIĆ & STRAŽARNI LOPOV
+of+oi.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar