DUGA NOTA - MLADEN VUKMIR & YAMMAT FM

Mladen Vukmir (nekadašnji Poletov novinar i urednik, koji je između ostalog objavljivao i u Džuboksu, Startu i mjesečniku MOL):

"Tu sam da vam tijekom idućih mjeseci ispričam priču o klincima koji su odrastali u doba dok je rock vladao zemljom. Zamislite jednog takvog klinca kako u polumraku sobe, sa slušalicama na ušima i zagledan u omot ploče u rukama sluša rock album sa kojeg dopire glazba koja savršeno odražava njegove osjećaje. Za njega na ovome svijetu ne postoji ništa drugo osim glazbe koja ga obuzima, koju svira netko koga on ranije nije poznavao, ali tko kao da točno zna što on osjeća. Od toga trenutka oni pripadaju jedan drugome. Taj osjećaj pronalaženja u glazbi nositi će ovaj dječak sa sobom cijeloga života. Duga nota baby!" 

EPIZODA 1

MV: U prvoj epizodi pod nazivom Bluebook posjetili smo sadašnjost 1974 i 1975 godine kada su se klinci uz heavy metal, prog i glam rock uštekali u gotovo dva desetljeća tijeka rocka i počeli istraživati rock kontrakulture. Bili smo i u bolnici u kojoj se ostarjeli klinci ne prestaju furati na rock. Puno sjećanja navire kada zavirimo u našu mladost i pojedine pjesme puno nam znače i pola stoljeća nakon što smo ih prvi puta čuli. Bluebook je epizoda koja se oslanja na uvod knjige Duga nota.

    

EPIZODA 2

MV: U prologu knjige Duga nota pod nazivom Zoom postavlja se pitanje da li rock ima budućnost i kakva bi ona mogla biti. U drugoj epizodi emisije uz glazbu Elvisa Presleya, Bob Dylana, Nick Cave i Elton Johna pokušavamo triangulirati prošlost, sadašnjost i budućnost rocka tražeći odgovor na to pitanje. Usput otkrivamo da često epska impozantnost rocka poniče iz jednostavnosti i elementarnosti pa tako i melodramatična veličanstvenost nije daleko udaljena od jednostavnosti bluesa koji je isto tako sadrži.

EPIZODA 3

MV: Bubnjevi, basevi, bombe prvo je poglavlje knjige Duga nota. U trećoj epizodi emisije pod istim nazivom preslušavamo ubrzani tijek povijesti glazbe iz koje su nastali jazz i rock. Od samog početka dvadesetog stoljeća vidljivo je da, za razliku od europske elitne likovne, glazbene i kazališne umjetnosti, na afričkoj glazbi zasnovana kultura koja se iz New Orleansa proširila po SAD, a potom tragovima američkih bombi u drugom svjetskom ratu i drugim kontinentima, ostala je u okvirima popularne kulture i time doprla do mnogo većeg broja ljudi, prvenstveno mladih. Osim povijesti promotrili smo i geografiju rocka i jazza.

EPIZODA 4

MV: Distorzija je poglavlje knjige Duga nota u kojem se prisjećam prvih singlica koje su me privukle rock glazbi i potom me preodredile za ljubav prema distorziranom zvuku. Danas razumijem da su nas glazbenici, koristeći distorziju, naučili da se razgradnjom i rušenjem na najugodniji i najučinkovitiji način može pristupiti potpunoj obnovi društvenih odnosa baš onako kao su oni uništavajući zvuk postigli strast i dostigli novost. U geografiji rocka posebnu kratku posvetu dajemo prijestolnici distorzije Detroitu.

EPIZODA 5

MV: Blješteći reflektori, silno glasni razglas, ogoljena prsa i znojem slijepljena kosa nazirali su se kroz dim. Prvi koncert koji sam vidio i životu predodredio me za ljubav prema rock glazbi. U poglavlju Suhi led prisjećam se te snage kojoj su se tek malobrojni u našoj generaciji oduprli. Bilo je to razdoblje rock kulture u kojem je publika sudjelovala u koncertima zajedno sa bandovima i u kojem su se albumi uživo snimali tako da se sudjelovanje publike osjeća. U petoj epizodi emisije Duga nota slušamo albume uživo iz razdoblja najintenzivnijeg uspona rock glazbe n kojima su zabilježeni neki od najvećih trenutaka rocka uživo.

EPIZODA 6

MV: Sur, sura, sundari. Glazba, žene i vino. Sex, droge i rock and roll je hendiatris koji opisuje ljudsko slavljenje stvaralačkog i tjelesnog užitka. U šestoj epizodi slušamo glazbu svetog i manje svetih trojstava rocka, vrh piramide rock panteona, imajući na umu da je skoro svaki pojedini rock fan stvorio vlastita trojstva. Od indijske glazbe do jazz rocka, preko folka, bluesa i rocka ova epizoda emisije Duga nota je u potpunosti posvećena glazbi.

EPIZODA 7

MV: Domaći u Čudnoj šumi je epizoda posvećena petom poglavlju knjige Duga nota u kojoj se prisjećam doba otkrića domaće rock glazbe. Kao srna koja je prvi puta ugledala svoj odraz u jezeru mnogi su klinci nakon eksplozije oduševljenja svjetskim, uglavnom engleskim ili američkim rockom stidljivo uočili njima bliske ljude, susjede i sugrađane kako sviraju rock. Bandova iza ugla je bilo puno, a sto je bilo najbolje, zvučali su jednako dobro kao i strani. Ako i nisu imali tako dobru opremu ili nosu imali toliko iskustva kao strani sastavi, nadoknađivali su to bliskošću i govorom o prepoznatljivim problemima i fantazijama. Rock bivše federacije u kojoj smo odrastali bio je neobično bogat, nadahnut, a produkcija divovska. U ovoj epizodi slušamo neke od većih hitova i neke od opskurnijih pjesama toga izuzetnog razdoblja. Čudna šuma je rana pjesma YU Grupe u kojoj sam skužio kako domaći rock nije ni po čemu inferioran stranome.

EPIZODA 8

MV: Šiške i razdjeljak je epizoda posvećena prog glazbi koja me kao klinca dovoljno intrigirala da bih je počeo slušati, ali koju sam istovremeno volio i zanemarivao uslijed svojeg interesa za druge glazbene smjerove, prvenstveno hard rock i psihodelij. Prijatelj kojeg sam upoznao u Big Benu bio je veliki ljubitelj i kada me pozvao k sebi kući na preslušavanje albuma prog grupa koje je on volio, bio sam zadovoljan. Doista sam tom prilikom dosta naučio o grupama i pločama koje do tada nisam slušao. Tu prigodu pamtim prvenstveno po jednoj kratkoj epizodi u kojoj sam shvatio da pripadnici rock kontrakulture nisu stvarno različiti od ljudi koji su pripadali konzervativnoj kulturi. Naime, tijekom našeg preslušavanja postavilo se pitanje o tome zašto ja svoju dugu kosu nosim sa šiškama dok su očito pripadnici prog scene prema mišljenju mojeg prijatelja trebali nositi kosu na razdjeljak. Iako tu zgodu pamtim po spoznaji da su osobe koje se smatraju liberalne potencijalno jednako netolerantne kao što su to konzervativne osobe, sama me glazba nadahnula. Ovu sam epizodu glazbeno koncipirao tako da sviram radijski prihvatljiviji prog. Našalio sam se u pripremi da se radi o pop-progu, na što mi je prijatelj koji voli prog odgovorio da se radi o savršenoj proturječnosti. Nadam se da će slušateljima koji manje znaju o prog rocku stoga biti pristupačnija.

EPIZODA 9

MV: Afro-američka glazba temelj je rock glazbi, a idiomi jazza, bluesa i rapa tvore kičmu kulturnog prevrata koji je spoj crnačke i bjelačke glazbe uzdigao na status najznačajnijeg društvenog tijeka dvadesetog stoljeća. Ispreplitanje bluesa, rocka, rapa i jazza dogodilo se na mnogim mjestima, u različitim neočekivanim momentima koje smo nastojali ilustrirati tijekom devete epizode emisije Duga nota. Glazba sastava Black Sabbath duboko je ukorijenjena u bluesu što je većini obožavatelja koji ih nisu pratili od prvog album promaklo, a njihov interes za jazz još iz doba dok su nastupali kao sastav Earth, nije prestala niti do zadnjeg albuma prve postave. Kakav izuzetan utjecaj su ostvarili na mlađe glazbene umjetnike, kako bjelačke tako i osobito na crnačke ilustrirati ćemo čitavim nizom pjesama u kojima su hip-hop, rap i DJ izvođači sampliranjem pjesama Black Sabbatha odali počast tome utjecaju. Neočekivane i nenadane izmjene uloga u kojima afroameričke jazz pjevačica Cassandra Wilson pjeva skladbu kanadske kantautorice Joni Mitchell pod nazivom Black Crow u čijoj originalnoj snimci bas svira bjelački jazz basist Jaco Pastorius, a čiju ćemo verziju pjesme Blackbird Paula McCartneya i Beatlesa posvećene rasnoj neravnopravnosti također poslušati, primjeri su rasnih inverzija koje karakteriziraju glazbenu kulturu dvadesetog stoljeća. Konačno, koncerti Black Sabbatha koji sam prvi puta sa prijateljima vidio kao šesnaestogodišnjak i onaj koji sam vidio zajedno sa svojim šesnaestogodišnjim sinom krug su koji se zatvorio na graničnom prelazu Šentilj koji sam nekada prelazio kao državljanin komunističke zemlje sa strahom od policijskih i carinskih kontrola, te otvoreni šengenski prijelaz između zemalja članica Europske unije simbolički simboliziraju ulogu rocka u stvaranju slobodnih društava u Europi.

EPIZODA 10

MV: "Sentiš" je hrvatska riječ za balade, spore pjesme namijenjene prenošenju osjećaja, pripijenih tijela u nježnom plesu osoba koje traže ljubav. Iako se na engleskom ove pjesme nazivaju balade, riječ "sentiš", sleng izvedenica riječi sentimental, čini se da bolje opisuje kulturnu ulogu takve glazbe. Spori ritam, mir i intenzivna osjećajnost karakteristike su glazbe koja je puno značila mladima. Kao da se radi o baterijama, sastavi zadržavaju mirnu osjetljivost one vrste koja je nestala do danas. Možda, ako duboko poniremo u ovoj glazbi, moguće je rekonstruirati mir koji je u međuvremenu negdje ispario. U desetoj epizodi emisije Duga nota, nazvanoj Mirna zemlja, uvrstili smo one pjesme čiji sentimenti izravno prikazuju mir koji je postojao u 1960-im i 1970-ima, a koji je nestao u sintetičkim i užurbanim osamdesetima, a potpuno je presušio do pojave Interneta u 1990-ima. Neke su skladbe tu da ilustruju mir, a druge senzualnost, mada u stvarnosti sve pjesme koje sam pustio zapravo sadrže i jednu i drugu komponentu duha vremena koji je nestajao kako smo odrastali. Usporite i potonite u glazbu.

EPIZODA 11

MV: 220. Električni Baby-boomeri žele promijeniti svijet. Grupa 220 bila je prva jugoslavenska rock grupa koja je snimila LP vlastitih pjesama. Ime su uzeli po naponu kojim su napajali svoja pojačala i instrumente. U ovoj epizodi želim se zahvaliti toj veličanstvenoj djeci koja su skladala pjesama kojima je izraženo uvjerenje da je uopće moguće skladati pjesme vječne mladosti. Pa ipak, to se i dogodilo, i većina ovih pjesama zaživjet će dugo nakon što njihovih skladatelja više neće biti. Električni instrumenti bili su neka vrsta novosti u vrijeme kad sam stigao u taj svijet i dominirao je svjetskom kulturom u vrijeme kad sam postao tinejdžer. U prvom dijelu epizode pričam priču o tome kako je to izgledalo kada sam pokušao svirati u bendu. To je bilo iskustvo neopisive ljepote, možda presudno za pretvorbu u životnog obožavatelja glazbe. Osjećaj lebdenja zajedno odveo me s prijateljima negdje drugdje - tamo gdje je život bio u najčišćem stanju. Ugledao sam tu ljepotu prvo slušajući kako prijatelji vježbaju i emotivno sam pratio tijek njihove svirke. Svirati zajedno s njima, to je bilo zaista posebno. Nakon što sam ispričao svojim slušateljima ovu priču, puštao sam u drugom dijelu emisije rock hitove koji su nadživjeli svoje vrijeme; najljepše melodije kojih sam se mogao sjetiti da sam čuo dok sam odrastao. Taj DJ segment emisije je gesta zahvale svoj djeci koja su plivala čarobnim tepihom svojih zajedničkih emocija. Neka dugo živi rock rock and roll i njegova električna duša!

EPIZODA 12

MV: Sam, Jimi i ja. Noć u disku. Klinci puni čežnje i strepnji okupljaju se da se upoznaju u podrumu tražeći srodne duše, tople usne i vlažna usta kako bi se ljubili. Viseći vani do kasno, kapljući znoj od plesa, jer je uvijek bilo više onih koji ni jedne noći nisu pronašli dečka ili djevojku, nego onih koji su imali tu sreću, utapali su čežnje u pivi i glazbi. Duvali su u kutu i slobodno plesali, izražavajući čežnju i volju za promjenom svijeta. Takav je bio disko klub u srcu grada, u Zagrebu 1975. i 1976. godine, gdje sam se kao tinejdžer družio iz noći u noć, zabavljajući se, upoznajući se i tražeći djevojke. Na donjem katu diskoteke Big Ben plesali smo, u hodniku i na stepenicama koje su ga spajale s gornjim katom ljubili smo se. Na gornjem katu, na drugoj se pozornici puštala glazba koju smo pažljivo slušali. U slušaonici smo se upoznavali s glazbom manje poznatih bendova ili onih čije ploče nisu bile dostupne lokalno. Nakon natapanja u glazbi, vratili bismo se u vrelo grotlo da odplešemo noć. DJ Milan Mlakar znao je dovesti raju do ključanja, iz noći u noć, u doba kad je rock and roll još uvijek odrastao. Same Old Story grupe Taste omogućila bi zadnji spastički ples prije nego što bismo se pridružili redu na garderobi da pokupimo kapute i zaključimo još jednu večer, samo da bismo se vratili iduće.

EPIZODA 13

MV: Duga nota se vratila na radio valove da vam vrati feeling koji vas je puknuo prvi puta kada vas je obuhvatila rock mjuza! Još jače, tko nije slušao rock kada je bio glavna stvar na planeti, slušajući emisiju Duga nota može skužiti o čemu se tu radilo. U epizodi #13 koja je posvećena poglavlju knjige nazvanom Patchouli gledamo na to kako su mladi koji su odrastali pod sjenom gljive atomske eksplozije svoje bojazni i tjeskobe pretvorili u nadu i osjećajnost. Najbrojnija generacija klinaca u povijesti istraživanjem svijesti i društvenih odnosa nastojala je izgraditi nove odnose u kojima su zabava i duboki smisao, poniranje u sebe i ples, kao u kaleidoskopu izazivali nova, šarena preslagivanja postojeće stvarnosti. Da li se strah od atomskog rata i strah od pandemija mogu usporediti? Poslušajte u epizodi Patchouli kako su glazbom i mijenjanjem svijesti klinci ponudili nove odnose društvima koja su nadrasli. Glazba koju sviramo u epizodi Patchouli nastala je uglavnom u drugoj polovici šezdesetih i prvoh godina sedamdesetih, puna je osjećaja, traženja ljepote i građenja nade. Uživajte, to je najjaca doza cjepiva protiv 2020. koju ćete naći.

EPIZODA 14

MV: On the Road istražuje cool i mistične strane countryja, country rocka, country folka, rockabillya i meta-country glazbe našeg doba. On the Road iskapa manje očekivane i manje očite veze između countryja i jazz glazbe i pronalazi plodno polje u kojem ovaj crossover uspijeva. Ova nas epizoda vodi, s bocom u ruci, na putovanje iz američkih urbanih košnica u prerije, preko maglovitih grebena i kroz male gradove. Glazbenici kao što su pjevači, tekstopisci, muškarci i dame, odrastajući kao tužna djeca, žudeći za svojim očevima skitnicama koji su rano napustili domove, puno nesreće natopljene cugom, drogom, očajanjem i ponovljenim napuštanjem, priča nam svoje priče. Ipak, svijetle novih zora uvijek iznova sviću, dok rosa prekriva prerije, a vjetrovi češljaju visoke trave prema podnevu. Kad dosegnemo doba meta-countrya, glazba se oblikuje u mistične kristale moćne ljepote i mi letimo na njoj. Vijugave ceste ispod nas, usamljeni automobil koji juri kroz zavoj u mračnoj šumi, vlakovi koji pužu uskim zavojima dalekih dolina i rijeka... Glazbenici koji iz očaja pjevaju pjesme radosti i tiho prepričavaju tužne priče kako bi nas naučili što je sreća, skladaju prekrasne melodije koje zvone desetljećima. Ovo je, moji prijatelji, priča o korijenima svih nas koji danas živimo, o prijateljstvu, o sestrinstvu, o besciljnom lutanju, o putovanjima, uskakanju u teretni vlak i odlasku daleko, traženju mjesta za smirenje i sreću.

EPIZODA 15

MV: Kraj svijeta je epizoda u kojoj promatramo imploziju i eksploziju supkultura, u ovom slučaju jedne od najvećih smjena u povijesti rocka. Kao dugokosi klinac mislio sam da ljepota opuštenosti kulture ljubavi i mira neće nikada prestati, i nisam imao mnogo dvojbe da ću uz nju i ostariti. Život mi je ubrzo pokazao da očekivanja nisu dobar oslonac za put kroz život, i utjecaj bluesa je gotovo preko noći bio nadomješten utjecajem drugog afroameričkog idioma, jamajkanske reggae glazbe. Bila je to tek priprema za još jednu smjenu u rock and rollu koja će uslijediti ubrzo, i koja će nas naučiti da jedino promjena može omogućiti nastavak i rast. Odricanje od najslađe, prve mladosti nadomješteno je novom mladošću, produljivši tako doba uzbuđenja, otkrića i zadovoljstvo. Ono što se prvo ukazalo kao zastrašujuće, ubrzo je postalo blisko i drago. Epizoda započinje sa par skladbi koje ilustriraju tradicionalni rock, a potom istražuje nagovještaje unutar rock glazbe gdje su se naslućivale promjene za koje još nismo znali da nas čekaju, kao što su art i glam rock supkulture. Naša playlista potom ulazi u vode reggae glazbe, te slušamo neke od podvrsta reggae i dub muzike kao i nekoliko skladbi koje pokazuju utjecaje reggae glazbe na druge rock žanrove, kao i nekoliko onih koji su prethodile i čiji se utjecaj čuje u reggaeu.

EPIZODA 16

MV: 1977 biti će zauvijek smatrana nultom godinom rocka preporoda. Dok je oštrica društvenog utjecaja rock kulture postepeno tupila tijekom prve polovice sedamdesetih, u drugoj je polovici utjecaj rock glazbe počeo dodatno hlapiti. Balade su i dalje bile nadahnute, ali su ostajale sirupaste i bez ambicije da odraze vibrantne dubine mladenačkih osjaćaja. Glazba je naprosto postala samo glazba, i prestala biti poluga društvene promjene. Diskografska industrija imala je pri tome svoje planove kako da podigne dinamiku prodaje i pri tome je mlade uvjeravala glazbom da bi njihova želja za plesom trebal biti i krajnjii cilj njihove pobune. Disko glazba, izvedenica soul i funk glazbe napumpana potrošačkim steroidima postala je dominantni izraz glazbene scene. Ispod te svjetlucave, sirupaste glazure kiptili su tamni oblaci prijetnje nezaposlenosti, obespravljenosti i sve veće neravnopravnosti koji će obilježiti iduća desetljeća. Tih je godina rock kultura još uvijek bila živa, a njena je reakcija na ovakav razvoj bila neočekivano snažna. Povratak korijenima, rock pobuna na zasadama energije kasnih pedesetih i ranih šezdesetih, ali u crno-bjeloj verziji, tamna i prljava okolina ulica punih stakla razbijenih izloga u plamenu postali su lice punka. Za razliku od kromiranih stolica barova i branika šarenih automobila, pastelnih boja čistih djevojačkih haljina i novih gitara, krv, znoj, razmazana šminka, lanci i igle postali su lice rock kulture. Punkere nije bilo briga kakvu će cijenu plaitit rock kultura, oni su je odbacivali i gazili bez obzira na posljedice. I u tome kratkom periodu od par godina, dok je uzlet nihilizma trajao, stvorili su jedan od apsolutnih vrhunaca rock kulture.

EPIZODA 17

MV: Kad sam počeo raditi za Polet, tjednik koji je financirao Savez Socijalističke omladine, trebao sam pomiriti svoje cjelovito i potpuno odbacivanje bilo kakve ideologije i pripadnosti političkoj struji, što sam odbacivao, sa potrebom da funkcioniram u redakcijskom timu. Paradoksalno je da me obiteljsko podrijetlo udaljilo od komunističkog režima, ali da sam na kraju naučio boriti se za slobodu govora upravo od svojih kolega u Poletu, od kojih su mnogi pripadali Partiji. Moja obitelj primila me samo da šutim, a ovi novi prijatelji naučili su me da pomičem granice slobode dalje i šire. Glazba je u to vrijeme postajala sve zanimljivija i raznovrsnija, a paralelno je teklo mnogo novih struja. Rani post-punk bio je vrijeme hrabrog istraživanja, maštovitog stvaranja i obećanja novog. Svima nam se činilo da se rock upravo rodio ponovno i da će moći ponavljati ovaj potez nalik Feniksu iznova i iznova, sve do danas. Tome u konačnici nije bilo tako, a tek kasnije, kad se rock kultura počela urušavati, shvatili smo da je sve to ponovno otkrivanje i razgranavanje oslabilo srž nekadašnje kontrakulture. U ovoj epizodi slušamo reggae tonirane melodije, brojne ženske umjetničke bendove, Manchester i posebno Liverpool scene, post punk funk i New York No Wave, te NY scenu njihovog “drugog vala.” Uživajte!

EPIZODA 18

MV: Ovaj put zavirujemo u prilično zbrkana vremena za rock and roll. Nakon što je punk razorio rockističku kulturu i opustošio je temeljito, nakon retro-ovoga i retro-onoga koji su uspostavili postmodernističku estetiku u rock-kontekstu, pravila angažmana duboko su se promijenila za sve. Za razliku od prije, glazbenici i drugi umjetnici počeli su pokušavati vidjeti budućnost gledajući u prošlost, nadajući se da će tako pronaći smjernica za sve neuhvatljivije inovacije i energiju koja je isparavala. Usprkos tome, bilo je to vrijeme velikog uzbuđenja, neprestanih plesnih zabava i prenapuhane blistave atraktivnosti. Gola torza na podiju diskoteka još nisu bila preplašena epidemijom AIDS-a, a digitalna zabava i dalje je bila samo koncept koji je izgledao tako cool da nam je izgledao vrijedan podrške. Bivši dugokosi freakovi i punkeri sa šiljastim frizurama ili su ošišali dugu kosu ili su rasčešljali šiljke u novoromantičarsku veliku kosu i navukli sakoe i uske kravate. Nisu to bila baš najsretnija vremena za rock, obilježena posvuda uokolo pohlepom koja se cijedila iz hrpa gotovine i kokaina, ali u velikoj mjeri bila su to zanimljiva vremena, a činilo se kao da je glazba postajala luđa nego li je ikada bila. Ono što je bilo krajnje neobično i odredilo je razdoblje, koje je u konačnici dovelo do slabljenja rock kulture, jest iznenadni nalet mode na istaknuto mjesto. Modni dizajneri postigli su praktički preko noći čak i viši status od rock glazbenika koji su to mjesto zauzimali u prošlosti. Odjednom je na tulimima postalo modernije i više cool družiti se s modnim dizajnerima nego sa rock glazbenicima. Došlo je vrijeme u kojem se moda, po prvi puta, uzdignula iznad važnosti glazbe u rock kulturi. Iako je moda uvijek bila jedan od najvažnijih elemenata svih rock supkultura, najčešće kodirajući njihov identitet, uobičajeno zajedno sa određenom drogom, no uloga mode nikada nije ranije dosegla status iznad uloge glazbe na totemskom stupu poredka vrijednosti rock kulture. Prema sredini osamdesetih ovo se iznenada preokrenulo, bez ikakvog pravog otpora rock zajednice. Kad se osvrnem unatrag, ovo je za mene bio prvi put da je rock glazba posustala i ostala bez ideja. Gledajući unatrag, bavljenje reinterpretacijama, kao što je bio slučaj s rockabillyjem, mod ili surf rockom i drugim recikliranim subkulturama, postalo je izvor inspiracije. Inovacija se svela na interpretaciju. U konačnici, unatoč novim problemima, rock kultura je i dalje ostala jaka u usporedbi s onim što će tek uslijediti. Činilo nam se tada svima da je pojava MTV-a bila potvrda globalne dominacije rocka u drugim medijima. Ispalo je da smo mi to (pogrešno) shvatili kao potvrdu nezaustavljivog koraka rock kulture kao vodećeg elementa globalne kulture. Mnogi od nas nisu shvatili u to vrijeme da je ovaj uspon mode i televizije zapravo značio kraj rock ere i da će za samo nekoliko kratkih godina toliko nas okrenuti od retro rocka i početi slušati pravi retro - jazz glazbu. Napuštali smo rock glazbu jer nam se činila ispražnjenom ne samo od svojih snaga nego i lišenom svog izvornog značenja.

EPIZODA 19

MV: Rock glazba nije nam donijela niti besmrtnost, niti vječnu mladost, kao što je prvo izgledalo da je obećavala. U to doba činilo se da jukeboxovi, blistajući kromom i trepćući obojenim svjetlima pored zida, jamče da će glazba cvjetati svugdje i zauvijek. Ipak, to nije bilo tako, a oko prijelaza u osamdesete te su magične kutije iščeznule kako kakva ugrožena životinjska vrsta. Ostalo je samo mutno sjećanje na artefakt koji je nešto najbliže što je ikada stvoreno spomeniku, kako veličanstvenim trenucima sadašnjosti tako i obećanoj vječnosti. Moguće je da su tome pridonjele pojave sveprisutnih Walkmana i neprestano strujanje pretpakirane glazbe s MTV kanala sa ekrana na zidu puba. Imam tri uspomene koje definiraju moje iskustvo jukeboxa. Moja sestra i ja žurimo preko restorana tražeći od roditelja još kovanica za nastavak glazbe za koju nismo željeli da prestane... Beskrajni tok cool hitova u srpnju '76., za vrijeme najtoplijeg ljeta u Engleskoj, okus jabukovače i krupne britanske kovanice... Podrum jedne rane craft pivovare u hladnoj noći u obalnom lučkom gradu Nove Engleske, kipteći od cool raje, opuštenosti, znoja, strasti i vrućine, prošlosti i budućnosti neposredno nakon prijelaza milenija, u kojoj sam shvatio rock možda nikad neće umrijeti ... Kad bismo ga uspjeli samo održati na životu ...

EPIZODA 20

MV: Čista apstrakcija. Bez afroameričke glazbe i kulture ne bismo imali rock and roll. Nevjerojatno je koliko je ljudi zaboravilo da je toliko uzbuđenja koje smo osjećali od sredine pedesetih do sredine osamdesetih proizašlo iz spajanja zapadnih i afroameričkih i afričkih kultura. Bila je to jedna od najjačih kulturnih fuzija u povijesti čovječanstva i svi koji smo odrasli izražavajući svoje osjećaje kroz ritam sviranja na bubnjevima zapravo smo Afrikanci u srcu. Izražavanje emocija postalo je nova osobina zapadnih društava i uglavnom se temeljilo na načinu na koji crni glazbenici izražavaju svoje osjećaje. Pjevati ove pjesme boli i patnje, pjesme o ponižavanju i ocrnjivanju ipak je bio nezahvalan zadatak. Borba za rasnu ravnopravnost je polagan i bolan pokret koji je još uvijek samo u početnoj fazi, a izvanredna gracioznost, stil i duh u kojima se afroamerički glazbenici izražavaju nadmašili su toliko mnogo manje izražajne, strastvene ili dinamične glazbe na koju su generacija bijelih zapadnjaka navikli prije pojave jazza na samom početku dvadesetog stoljeća. Blues se spojio u rock, praćen drugim afro-temeljenim idiomima novog svijeta, bilo da su to gospel, soul, funk, rap, reggae, bossa nova, salsa ili mnogi drugi. U ovoj epizodi uglavnom gledamo u mali vremenski prozor oko pokreta za građanska prava u SAD-u sredinom šezdesetih i slušamo puno soula, kako političke pjesme, tako i one posvećene ljubavi. Kako bismo prikazali neprekinuti tok osjećaja kao političkog oruđa, slijedimo afroameričku glazbu bliže našim danima, u idiomima kao što su rap i hip hop, kao i vezama između različitih razdoblja.

EPIZODA 21

MV: Počeo sam raditi i nakon samo par mjeseci postalo mi je jasno da ne mogu nastaviti živjeti rock and roll životom kakav sam vodio da svoje dvadesetšeste godine. Istovremena su me prestali veseliti izlasci do kasno u noć i ustajanje,čak i nakon kraćih izlazaka onemogućavalo mi je da sutradan na poslu funkcioniram učinkovito. Ne samo da me nije više veselilo izlaziti i tulumariti sa prijateljima, nego sam osjetio da se ne mogu više bez razloga smijati sa prijateljima čitavu večer na uglu. Upravo taj osjećaj da je bezbrižni i bezrazložni smijeh presušio, za mene je bio znak da je mladost prestala. Imao sam manje vremena za preslušavanje novih ploča, a nakon što sam otišao na poslijediplomski studij SAD odjednom više nisam imao niti gramofon. LPiji su se prestajali prodavati i CDi sa maleckim omotima u nezgrapnim, lomljivog plastičnim kutijama, su postali osnovni medij glazbe koja mi se činila sve udaljenija. Nisam se mogao oteti dojmu da su CD pridonijeli kopnjenju rocka glazbe i rock kulture. Preslušavajući glazbu za ovu epizodu otkrio sam koliko sam glazbe slušao sam površno ili u potpunosti preskočio, od Manchesterske scene druge polovice osamdesetih, do Seattleske proto grunge glazbe samog kraja osamdesetih. Moram priznati da me dosta glazbe iz toga razdoblja tijekom pripreme ove epizode stoga ugodno iznenadilo kvalitetom i kvantitetom autentičnih rock elemenata za koje sam tada smatrao da nestaju. Uživajte stoga večeras, jer je rock and roll još živ.

EPIZODA 22

MV: Vjera u sebe v. Vjera u Boga? Helpless, hlepless, bespomoćni, priča o čovječanstvu, nježna, zbunjena bajka o tome da se uporno borimo protiv sebe. Mnogi od nas koji potječemo iz kontrakulture ne uvažavamo u potpunosti da je povijest rock glazbe ovisna o vjeri. Rock glazba doslovno ne bi bila ona kakvu je volimo da nije bila potaknuta vjerskim uvjerenjima glazbenika koji su je stvorili. Doista, pentekostalni Holly Rolers uključivali su obitelji Elvisa Presleyja, Jerryja Lee Lewisa, Johnnyja Casha, B. B. Kinga, Jamesa Browna, Tine Turner, Marvina Gayea, Sly Stonea, Al Greena, Little Richarda, sestre Rosette Tharpe i mnogih drugih. Vjera ih je navela da plešu u transu, ali rock se nije zatresao zbog njihovih strastvenog uvjerenja. Kako je onda došlo do toga da su se neka djeca pedesetih osjećala nelagodno zbog svoje glazbe? To je zato što je njihova glazba nadilazila njihovu vjeru, jer su imali hrabrosti podijeliti istinu svojih osjećaja. Istina će uvijek pobijediti vjeru. Hoće li? Tanka je linija između vjere i istine. Zapravo, kad vjerski umjetnici ne bježe od istine, njihova glazba pjeva istom snagom kao i glazba bilo kojih drugih umjetnika. Kršćanski, budistički ili muslimanski umjetnici na sreću nisu ostali nijemi jer su bili religiozni. Mnogi glazbenici koji nisu bili religiozni odlučili su pjevati svoj površni muzak odlučujući ne posezati za umjetničkim izrazom. Kad u prolazu slušamo glazbu posvećenu pitanjima vjere, često je lijepa i čini nas da vjerujemo da ljudi sposobni za istinu, bilo religiozni ili oni među nama koji nismo, jasno nam je da moramo raditi zajedno kako bi ovaj svijet postao bolje mjesto. Zapravo, za nas koji vjerujemo da je moguće promijeniti naša društva na bolje, postaje jasno da samo zajednički rad s ljudima koji vjeruju može donijeti rezultate, nadajući se da će i oni izabrati put promjene.

EPIZODA 23

MV: Smrt je alter ego mladosti. Povijest rocka to dokazuje. Dan kada je glazba umrla dogodio se dok je rock još bio mlad. Buddy Holly, Big Bopper i Ritchie Valens naprosto su nestali na turneji, prehlađeni, curilo im je iz nosa, bili su umorni i iscrpljeni i skončali u padu aviona kojim su htjeli izbjeći daljnje napore. Taj vlak odlazaka se stalno kretao i nikad nije stao, samo je dobivao na dužini. Djeca su odlazila, ponekad ukrcavajući se u vlak sama, ponekad zajedno sa svojim pjesmama. Rano su osnovali klub, zvan 27, po imenu granice koju mladi nisu smjeli prelaziti. Netko je otišao s 26 godina, netko s 27 ili 28 godina, jer se nije mogao suočiti s godinama. Večeras pjevamo zajedno, svi zajedno u sobi, lijep je trenutak, trepere sjene i svjetla, teče piće, zvone note i pjevaju melodije. Nevjerojatno je koliko je njihova glazba sretna čak i kad se rodila iz tuge, kako je besprijekorna iako su se mnogi toga sramili, svojih glasova, propusta svoje publike da vide koliko su dobri, kako dobru glazbu su stvarali. Kažu da su se neka djeca ubila, a neka umrla ugušena u povraćanju, obavljali su obdukcije kako bi to saznali, ali nisu pomišljali slušati njihova šutljiva srca. Tamo, u tamnim, sjenovitim i mokrim kutovima, tajna je bila zapisana u njihovoj glazbi, a ne u otkucajima srca. Nije bilo života nakon što ćemo odrasti, pa zašto se toliko truditi. Neki to nisu znali, pa su doživjeli osamdesete, umirući kao djeca; i zahvalni smo na ovom milosrđu. Neka su djeca odlučila da moraju otići ili su se bojala ostati. Nick Drake i Sid su bili takvi. Neki su pak poslušali poziv, ubilo ih je odrastanje, a da nisu ni pomislili to učiniti sami. Sandy i Harry bili su tamo. Neki su se radije okrenuli protiv svog alter ega, protiv umjetničkih osoba koje su stvorili, a neki od njih ubili su više od jednog umjetničkog ja. Cat i Ziggy bili su takva djeca. Idu, idu, odlaze... Do danas, nemilosrdno. Ali ne biste to niti primijetili slušaajući glazbu u ovoj epizodi. To je sve o smrti, ali ipak je slatko i slavi život. Jer, što je veće slavlje od pjevanja pred strahom i bolom, pokazivanjem emocija i izgaranja. Ne izgoriti, moglo bi biti jedino hrabrije što im se nije dogodilo, a mi koji smo ostali u rocku spremno pozdravljamo hrabrost koju su imali Cash i Elton.

EPIZODA 24

MV: Mnogi od nas u rock generaciji bili su presudno oblikovani tokovima nade nakon Drugoga svjetskog rata koji su šikljali oko nas prije i paralelno s našim rock iskustvima. Čak i dok su se neki od sretnih tokova magme usporavali i gasili, poput francuske šansone, još uvijek su bili puni nade i bogati osjećajima. Epske melodije ruskih stepa, guste od ponosa, koje su kapale iza željezne zavjese, u vihorima su se stapale sa veselim pjesmama festivala Mediteranske rivijere iz Italije i Francuske. Jazz crooneri iz SAD-a pomiješani su s tradicijom vodvilja i kabarea, zvuci lounge orgulja miješali su se s meksičkom egzotikom. Ples, boje, gejziri optimizma, op art, nevinost i sreća, sve je to ne samo okruženivalo nego se konačno stopilo s rock perspektivama. Vlada Divljan bio je samo jedan od klinaca koji su se nadali da će ovu ljepotu iznijeti daleko, zauvijek je njegovati, a život je proveo s namjerom vraćanja dugova prema toj ljepoti. Dražen Vrdoljak bio je drugi. Oni su sjajno živjeli svoje živote, doveli su ljepotu daleko i neustrašivo se borili protiv ružnoće i mraka. Ipak, prošlo je samo nekoliko desetljeća, a njih više nije bilo... Jesu li otišli prerano zato što su previše uživali u svojoj uzbudljivoj mladosti ili zato što su previše snage uložili u izgradnju te ljepote? Je li im živote skratio rat u zajedničkoj domovini, koji im je nemilosrdno oduzeo živote ili ih je ubila činjenica da je sama rock kultura počela umirati pred njihovim očima, te da su znali da nisu mogli učiniti mnogo u vezi s njegovom propašću? Iako smo s njima dijelili toliko istih želja o izgradnji svijeta ljepote, zabave i pristojnosti - mislim da to nikada nećemo saznati.

EPIZODA 25

MV: Elektronska glazba intrigirala je glazbenike kroz povijest rock kulture. Oslanjajući se na kreativne potrage europske i američke avangarde 20. stoljeća, glazbenici su petljali i dotjerivali dostupne električne instrumente na razne načine, počevši s Thereminom u prvoj polovici stoljeća i kulminirajući pojavom analognog sintisajzera u drugoj polovici. Analogna elektronika bila je puno bliža zvucima rocka čiji su glavni instrumenti također bili pojačani električnom strujom te su stoga bili prilično kompatibilni. Basovi, gitare i električne orgulje često su bili distorzirani s instinktivnim shvaćanjem da uništavanje signala može dovesti do rođenja nove ljepote. Bio je to način otkrivanja da bi uništenje i narušavanje postojećih društvenih odnosa moglo dovesti do iste ljepote izgradnjom novog svijeta. Ovi zvukovi, koji su kompatibilni s rock glazbom, postali su njezin sastavni dio i rock publika ga se navikla prihvaćati kao prirodni nastavak rock kulture. Stoga nitko nije bio osobito iznenađen porastom uloge digitalnih elektroničkih instrumenata kada sus se oni pojavili. Ipak, čudna posljedica ovog prikrivenog uspona ubrzo je počela pokazivati​​svoju pravu prirodu. Lakoća manipulacije zvukom i njegova bezličnost ubrzo su promijenili prirodu rock glazbe. Digitalni zvukovi više nisu bili kompatibilni s timbrom rocka koji se temeljio na bluesu i novi su glazbenici olako napustili osnove rocka. Sve je to izgledalo prirodno rock publici koja je navikla pomicati granice sve dalje i dalje. Sve veća znatiželja, istraživanje i avanturizam rock glazbe popustili su u njezinu nestanku. Ubrzo u glazbi više uopće nije bilo rocka. To se dogodilo s početkom rave kulture i dance glazbe i to je bio kraj rock priče. Ova je kultura dalje evoluirala i današnja glazba ne sadrži gotovo nikakve tragove rock temelja, iako se čini da neki njezini običaji i maniri ostaju povezani s praznim ljušturama prošle rock kulture. U ovoj epizodi sviramo puno elektronske glazbe koja ilustrira prijelaz s jedne od obala glazbenog oceana na drugu.

EPIZODA 26

MV: Pjesme… Ima toliko lijepih pjesama! Neke imaju značenje za tebe, neke za mene, neke za nju, a neke za njega. Neke su važnije od tebe ili mene, a to su one koje puštam večeras. Naravno, neke su mi važne, druge sam poznavao i nikad nisam shvatio koliko su lijepe, a neke su tu da otkrijete jesu li doista tako lijepe. Ovo je posljednja epizoda napravljena po jednom poglavlju knjige Duga Nota prijatelji moji i ovo je moj pozdrav s vama. Ali ipak ne baš zadnji. Dok Rolling Stonesi sviraju u sobi iza mene, pišem ovu malu bilješku već razmišljajući što će ući u sljedeću epizodu. I to već znam. Nisam vam pričao o jazzu i kako sam pobjegao od smrti rocka u mrtvo, ali još uvijek toplo tijelo jazza i preživio tamo dok se i jedan i drugi nisu probudili, veseli zombiji, plešući, mašući glavama, ruke im otpadaju, njihova stopala stupaju. Ne brinite, moji prijatelji. Baš kao što je moja draga 007 franšiza nastavila dalje od originalnih špijunskih knjiga Iana Flemminga, tako ćemo nastaviti s ovom dugotrajnom notom. Postoje neke zamršene priče koje su dobro skrivene u poglavljima koja smo već producirali u epizode koje ste čuli, pa ćemo te male priče razviti u sljedeće epizode i moći ćete još neko vrijeme uživati u emisiji Duga Nota. U međuvremenu, nemojte se ustručavati vratiti se na MixCloud i poslušati tri dana duge rock and roll pjesme koje sam producirao u posljednje tri godine. Stvoreni su da ih se uvijek iznova sluša.

EPIZODA 27

MV: All That Jazz je film o plesu, a ne o jazzu. Iako ne volim filmove, volim moderni ples i doživio sam puno utjecaja plesne ikonografije i veličanja plesača iz ovog filma. Ono što zaista volim je jazz, all of it, ali posebno be-bop i cool jazz do razdoblja free jazza sredinom šezdesetih, kada je jazz glazba počela postajati sve radikalnija pod pritiscima pop i rock glazbe. Također sam uvijek imao slabu točku za blues i sviđalo mi se ono na što mnogi ljubitelji jazza gledaju s visoka, a to su utjecaji bluesa u jazzu. Napravio sam ovu epizodu tako da odražava neke od istinski važnih jazz pjesama koje su mi drage baš kao i meni najvažnije rock pjesme. Uzbuđenje je isto, osjećaj ponekad čak i dublji. Baš kao što sam pokušao učiniti u 8. epizodi o prog rocku, odabrao sam pjesme koje se uklapaju u pop format. Stoga večeras slušamo izbor kraćih formata, od kojih su neki istinski lijepi koji, iako izrazito jazz, nadilaze sve granice i kao takvi dobro predstavljaju revoluciju koja se dogodila u dvadesetom stoljeću. Glazba je postala sredstvo da umjetnost dopre do masa i preraste tradicionalne okvire umjetnosti kao elitnog pothvata. Zahvaljujući bluesu, rocku, popu i jazzu neviđen broj pojedinaca došao je u izravan dodir s pravim, nerazrijeđenim, nepatvorenim i nefiltriranim umjetničkim izričajem. To je prava zasluga popa dvadesetog stoljeća koji je promijenio našu civilizaciju, a jazz je tu bio prvi.

EPIZODA 28

MV: Odnos kreativnosti i percepcije oduvijek je bio vrlo složen. Tijekom povijesti umjetnosti od prethistorijskih vremena uporaba raznih psihodeličnih prirodnih sastojaka omogućavala je stvarateljima percepciju različitu od one koja je svojstvena redovnom stanju svijesti. Možda i više od poticanje same inspiracije, jer oni je istovremeno i otupljuju, značaj izmijenjene percepcije važan je nakon povratka u stvarnost. Osoba koje je doživjela promijenjenu percepciju zauvijek ostaje svjesna da stvarnost nije samo jednoznačna i da je podložna mjenama koju pojedinci bez takvog iskustva nisu mogli iskusiti. U rock stvaralaštvu i rock kulturi uloga ljubavi, glazbe i droga bila je potencirana još više nego u prošlosti. Dok su se pjesnici romantizma udaljavali od svakodnevice koristeći absinthe i možda opijum, rock je prigrabio najrazličitije, recentno razvijene kemijske kao i tradicionalne, biljne opojne droge. Široko su razmatrana opažanja veza droga, medija izdavanja glazbe i vidova kompozicijske i aranžerski kreativnosti. Ukratko, tako povezujemo vezu amfetamina (speeda) i energične rock i soul glazbe prve polovice 60tih. Ta je brza glazba bila objavljivana u kratkim, energičnim formama do tri minute trajanja, na kratkim single pločama. Sredinom šezdesetih raste uporaba marihuane i LSD koji dovodi do slobodnijih kompozicijskih formi u trajanju od preko pet pa do preko 20 minuta. Ta psihodelična glazba bila je usporenije, a duljinu reprodukcije omogućio je format long play (LP) ploče. Hipi era završila je pojačanom uporabom opasnih droga poput heroina, a početkom 70tih i naglim porastom korištenja kokaina. Kokain je svojim naglašavanjem egomanijakalnih poriva vrlo vjerojatno doveo do raspada mnogih bandova jer je disciplinu potrebnu za održavanje jedinstva rock sastava bilo nemoguće održati s prenapuhanim egom članova. To je posredno dovelo do veliko porasta značaja singer-songwritera koji su kao individualni umjetnici postali dominantna forma kreativnog izražavanja prve polovice 70tih. Doba punka obilježila je mahnitost snifanja ljepila i povratak energicnimkratkim formama, a usporenost marihuane ograničena je na područje reggae glazbe. Konformistička ljubaznost i kemijska bliskost ecstasyja je obilježila tranzicijsku rock and rola i kraj rock kulture. U ovoj epizodi slušamo brojne pjesme povezane sa korištenjem droga i njihovom zlouporabom.

EPIZODA 29

MV:  Talijanska glazba možda je najbolji put za upoznavanje hrvatskog velikog susjeda, zemlje s kojim dijelimo zajedničko more i povijest, možda bolja i od hrane. Upravo za stolom možemo lako uvidjeti koliko se slabo međusobno poznajemo, i kako niti jedni niti drugi zapravo ne poznajemo regionalne razlike sastojaka običaja i bogatstva tih razlika. Što je još gore, naše nepoznavanje je tako potpuno da nam dopušta da zamišljamo da se poznajemo, jer naravno, spaghetti i pizza svjetski su poznati, a mi smo im susjedi. Istina je vrlo drugačija i ostaje činjenica je da je apsurdno da dvije zemlje koje dijele zajedničku, koji puta bolnu povijest zapravo uopće ne znaju ništa temeljito jedna o drugoj. Zato jer pijemo espresso ne znači da znamo mnogo o tom napitku, niti smo spremni priznati da često nije spremljen sa pažnjom, znanjem i ponosom s kojim bi to učinili talijanski baristi. Nadam se da će pjesme koje smo slušali večeras barem pobuditi dodatni interes kako bismo bolje upoznali Italiju i njen način osjećanja svijeta, ako nas već ne može naučiti više o toj kompleksnoj zemlji. To što mnoge od ovih pjesama prepoznajemo, baš kao što su nam poznate i brojne riječi koje čujemo, ne znači i da pjesme razumijemo kao niti ljude koji ih pjevaju. Naša europska budućnost nalaže nam da se potrudimo više kako bismo se doista upoznali i mogli razumijeti zašto nam je budućnost zajednička i kako ćemo je izgraditi i ostvariti. Sreća je da je u slučaju Italije taj trud sladak i nagrada velika.

EPIZODA 30

MV:  Duga Nota posvećena je spajanju kultura. Što god se dogodilo u Brazilu, tamo nije ostalo; postalo je globalno. Naravno, govorim o božanskom utjecaju afričke glazbe koji se reflektira na Zapadu poput mjesečine u jezeru, svjetlucajući u bijeloj vodi sambe i polako curi mirnim vodama Bossa Nove. Kao što je blues utjecao na Novi svijet na sjeveru, tako je i samba na jugu utjecala na Novi svijet. Globalni doseg Bossa Nove uveo nas je u još jedan aspekt afričkog utjecaja i promijenio tijek bolnog dvadesetog stoljeća na bolje. Naravno, afrički korijeni najjasnije su vidljivi u suvremenoj afričkoj glazbi, plodnom polju koje je uvijek bilo velikodušno otvoreno inozemnim utjecajima, divlje rastući na snažnim lokalnim korijenima. Bogatstvo afričke glazbe može se usporediti samo s eksplozivnim, zasićenim intenzitetom afričke odjeće, čije su boje kao da su jače od samog života, barem u usporedbi sa životom u sivilu Europe. Zato je taj dar spajanja boja neusporediv i zašto je kultura rocka, koja je proizašla iz svojih afričkih korijena, bila toliko bolja od života u Europi prije. Čim je glazba napustila snagu ovog braka, vratila se u svoju blijedu i beznačajnu sjenu, onu koju danas slušamo. Tako ćemo večeras slaviti korijene.

EPIZODA 31

MV:  Istina je da mi se fanu kao početniku činilo da su mnogi izvođači u drugim žanrovima stvarno bez veze, njihova mi je glazba bila nerazumljiva i činila mi se beznačajna. Glasnoća, čvrstoća ritma i snaga električnog napada koji su pružali, davali su heavy metal glazbi instantnu potvrdivost. Kada si čuo tu snagu soničnog udarca odmah si znao da je ta glazba u tvojoj društvenoj grupi odobrena unaprijed i pitanje da li slušaš nešto dobro ili loše gubilo je smisao i nisi svoj izbor morao nikome opravdavati. Istovremeno, reference na beznačajna mitska bića, nerazumljive metafore i generalna kičasta ikonografska menažerija mitoloških bića koju je jednim dijelom njegovala i uzgajala heavy metal scena, doista nisu mogli pružiti puno poticaja znatiželjnom umu u odrastanju. U konačnici, heavy metal jest ipak ostajao uvjerljiv upravo zbog svoje gore opisane snage i uspješnosti da stvori prostor izvan društvene konvencije, mjestimično suprotstavljen društveno prevladavajućim idejama, pa je stoga, kao i svaka druga forma rock glazbe vodio slušatelja u novostvoreni prostor. Kada bi se jednom mladi slušatelj našao u takvom prostoru u konačnici bi bilo svejedno koji je idiomatski glazbeni sklop bio taj koji ga je izvukao od beznačajnosti i opresivnosti svakodnevice ustaljenih društvenih normi. Stoga su svi rockeri, bez obzira na žanr koji su izabrali kao prostor svoje slobode, postajali braća i sestre, ne samo bijegom od svakodnevice, nego i suprotstavljanjem očekivanjima i konvencijama.

Emisija “Duga Nota” urednika i voditelja Mladena Vukmira se može slušati svake četvrte subote u mjesecu, u terminu 22-24h, ekskluzivno na Yammatu. Repriza svake zadnje epizode na radio Yammatu je dva tjedna nakon emitiranja nove epizode, u nedjelju od 07-09 ujutro.

DUGA NOTA FB

STRAŽARNI LOPOV