STRAŽARNI LOPOV: TAMNICHARS

utorak, 21. ožujka 2017.

TAMNICHARS

TAMNICHARS

Pisano direkt iz pera osnivača, tekstopisca i basiste Saše Čaprića

Dakle, počelo je to fakat dosta davno, tamo negdje 81-82 kada smo Mato i ja zaluđeni svakodnevnim slušanjem Beatlesa odlučili napraviti band te ga nazvali „Homo Sapiens“. Grozničavo učenje prvih rifova na gitari rezultiralo je i prvim pokušajima pisanja vlastitih pjesama, koje smo velikodušno davali na slušanje frendovima očekujući povratne informacije, koje su naravno bile pozitivne pa nas je to samo tjeralo na još više angažmana. Ime benda smo promijenili u Tamnichars kada smo slučajno otkrili, gledajući na TV neku muzičku emisiju sa mladim nadama, da bend toga imena već postoji. Brat od Mate, koji je bio prisiljen slušati naša prva muzička dostignuća i užasnut onim što čuje (tad smo vježbali u Matinom stanu, nismo još imali prostor za vježbanje), predložio nam je da se nazovemo Tamničari, obzirom da se krećemo samo po nekim tamnim, mračnim, zatvorenim rupama, pa bi to bio prikladan naziv. Naravno da nam ime bude više „englesko“ izbacili smo „č“ i ubacili „ch“.

Prva svirka se dogodila u Ekonomskoj školi sredinom 84 u postavi Mato (gitara), Joc (bubnjevi) i ja (gitara-u fizičkom nedostatku basa, bas sam svirao na gitari, svirajući malo ritam, pa solo i bas linije). Joc je toliko odudarao od kvalitete benda, lupao sve u 16, tako da je on bio glavna zvijezda, nas nitko nije ni primjećivao.
Daljnjim sazrijevanjem u muzičkom smislu, otkrili smo nove glazbene horizonte. Nakon melodičnih harmonija inspiriranih Beatlesima, oponašajući svoje nove idole (The Stranglers, Saints, Talking Heads, New York Dolls, Specials…) smo počeli mijenjati zvuk benda. Tada smo krenuli i ozbiljnije sa probama, u bend je došao pjevač Dražen Goreta (koji je sredio da probe imamo u atomskom skloništu u zgradi), na gitari je bio Mato, solo je svirao Coc, bubanj Galo i ja bas (kupljen novi Melodija mengeš). To je rezultiralo sa par koncerata i konstantnim pojavljivanjima na demo top listama, na kojima se u pravilu penjemo na prvo mjesto.

Planovi su tada bili sve veći, imali smo sve više demo snimaka, pa smo odlučili objaviti LP. Iz benda su otišli Coc i Galo, a na njihova mjesta upadaju Vuxa (solo gitara) i Domagoj na bubnju. Album je snimljen krajem 1990. godine, pod nazivom „Till the next goodbye“, a promovirali smo ga svirkama po klubovima u ZG. Nažalost ubrzo dolazi rat i ploča lagano pada u zaborav.

U tom razdoblju ostalo je još zabilježeno nekoliko svirki i nastup na „Klupici“, popularnoj TV emisiji voditelja Željka Vukmirice, te u formatu EP-a i cassete album „So good from our youth“ sa prepjevima omiljenih pjesama najdražih bendova.

Nakon rata u band je došao Boris Guberina. On i ja smo postali okosnica novih Tamnicharsa. 1995-te godine za Dallas records smo snimili album „Sick and wrong“, koji je od svih kritičara jednoglasno ocjenjen kao izvrsno ostvarenje (Zlatko Gall ga je uvrstio među 3 najbolja albuma te godine).

Nažalost, uskoro trbuhom za kruhom u Njemačku odlazi Domagoj, Dražen Goreta isto odlazi iz benda, pa opet umjesto da odemo korak naprijed idemo tri nazad, te padamo u letargiju, sa povremenim okupljanjem i pokojom svirkom, ali ništa zapaženo.

Reinkarnacija benda dogodila se od nedavno, kada se na sporadičnim svirkama po probama u bend ozbiljno priključio moj stari drug Dalibor Platenik, fenomenalni multi instumentalista, u bendu za sada zadužen „samo“ za gitaru, sa kojim me veže osim nezaboravnog JNA iskustva, i skoro istovjetni svetonazor prema glazbi, tako da uz maestralnog i uvijek nepredvidivog Guberine, kao vino dobrog i starog Joca na bubnju, i moje malenkosti na basu, zajamčen je neki novi zvučni doživljaj, implementiran iskustvom i nepopravljivim optimizmom. Zadnje dvije svirke, u Jiggy baru i Hard Place-u daju nam to za pravo.

Nakon tolikih godina bend je ponovo na "svojim" nogama, rade se nove stvari, planiramo do kraja godine snimiti i isproducirati novi album sa novim stvarima.

Prve dvije pjesme na snimci koju sam poslao Goranu za Stražarnog Lopova su dvije stvari sa kojima su Tamnichars bili prvi na demo top listi Radija Velike Gorice, koja je u to vrijeme bila najslušanija u ZG (tad je 101-ca bila tek u povojima). Pjesme su snimljene u Trash studiju, "Povraćam" negdje 87-e, a "Dvorac od leda" 88-e.
Slijede "Marliese", meni jako draga stvar (Fisher Z), užasno teška za pjevat (dernjačio sam se kao da me neko kolje) i "Girl who lives" (Husker Du), nafrljena distorzijom boli glava. To je bila suradnja sa danas slavnim i poznatim Denykenom. On je producirao i snimao.
"Lukewarm boy" je zadnja stvar sa Matom. Već je bio otišao iz benda, ali je htio da snimimo tu stvar. Na gitari je Šinec, danas gitarista Pipsa.
Nakon toga je pjesma "OI OI OI". To su isto rani Tamnicharsi.. Naš tadašnji pjevač Dražen imao je neku fix ideju, da napravimo kao neku navijačku himnu, preko koje bi postali mega popularni i tako je nastala ova stvar. Istu ideju je malo kasnije realizirao Ripper sa "Dinamo ja volim". Jebi ga njima je uspjelo nama nije. Stvar snimljena kod mene doma na Tascamu, na običnu audio kazetu, 4 kanala. Sjećam se kad smo snimali vokale, da mi je susjed ispod lupao svom snagom u zid da prestanemo.
Zadnja stvar na snimci je "Zbogom Pan", moj prvi demo i ulazak u studio, negdje 85-ta. Nitko nezna svirat, a odsvirano sve zajedno sa pjevanjem. Studio "Trash" u Samoboru. Snimka bože sačuvaj.

Eto, to je ukratko to.

Saša Čaprić Chapra (Stražarni Lopov, ožujak 2017)