Đavo sve zbraja i oduzima, od smijeha se grči dok smišlja plan, gurnuo nas je tamo gdje nismo htjeli, sažvakao nas i ispljunuo van.
Kada mu je metak iz snajpera proletio kroz glavu i u trenu iz nje isisao mozak, samo se zatresao i poput iz ruke ispuštene plišane igračke srušio na pod. Tijelo su kasnije odnijeli, ali njegov je mozak ostao raznesen na izlazu iz kuće.
Zakoračio sam pažljivo preko tih ružičastih krugova, koji su izgledali kao u napadu bijesa razmrljana skica ušlagiranog umjetnika. Gurnuo sam tu misao u najdublju ladicu. Sjeo sam na pod, prislonio leđa uza zid i slušao kako se zvukovi iznova stapaju sa tišinom.
Neko vrijeme smo ostali na tom mjestu. Ljudi su šutke ulazili i izlazili iz kuće, a sa svakim korakom ružičasti krugovi su sve više nestajali u prašini. Kada smo krenuli dalje na podu još su ostale samo fleke.
Neko vrijeme smo ostali na tom mjestu. Ljudi su šutke ulazili i izlazili iz kuće, a sa svakim korakom ružičasti krugovi su sve više nestajali u prašini. Kada smo krenuli dalje na podu još su ostale samo fleke.
Ponekad se misli kao knjiga rastvore, jer još uvijek nam živote kroje isti ljudi kao i oni od prije, kojima su možda u mladosti ideje bile časne i iskrene, ali su zajebali kada su odlučili naplatili svoj patriotizam i robijanje, pa su nam prodali demokraciju, k'o što cigan starog konja pod mladog prodaje.
Đavo je navuk'o rukavice bijele, dali smo sve da nas pusti u svoj velebni dom, pa sad poskakuje i govori "Znajte ovdje pravila su moja!" i kroz smijeh dodaje "Ovdje svi svoji su na svom!"
Nema đabe ni u stare babe, a narod je popušio priču o parama koje ćemo dobiti mukte. I sada su svi sretni i ponosni jer smo dio modernog i civiliziranog evropskog društva. Kao da smo prije živjeli u šumi. Kao da nas i dalje svi ne doživljavaju kao divljake sa Balkana.
Sada su svi sretni jer narod sam o svojoj sudbini odlučuje, Hrvoje i Jovan su obukli odijela i idu na glasanje, ponosno govore da to je festival demokracije. Nije važno što uvijek biraju između dvije, tri u suštini iste opcije, što dok članstvo glasa po naputku nema šanse za promjene, što nam ni Bog ne može pomoći, jer za to mu treba odobrenje sa Kaptola, što iz rječnika je izbrisana riječ Revolucija. Nisam za nerede, ali promijeniti će se nešto tek kad jednog dana narod popizdi, ugasi televizore i izađe na ulice. Ne mislim da je nekad bilo savršeno, ali ovo je danas sve veće sranje i kad na kraju Đavo podvuče crtu vidjeti će se da su nam kupili zemlju za male pare.
Nema komentara:
Objavi komentar