ROCK MARATON / NAJBOLJI PUNK ISTOČNO OD ENGLESKE
POLET 1978
ROCK MARATON
BIO NAM JE POTREBAN!
Nepoznatim je bendovima u Zagrebu, moramo priznati,ipak krenulo. Uprkos tome, ne treba se suviše radovati, sve dok konačno ne bude osiguran prostor u kojem će nepoznati sastavi nastupati.
Jedino bi to moglo unijeti više reda u ovdašnju rock-scenu i bili bismo na čistu s tim na koga možemo računati.
»Time« se naime, raspao, »Parni valjak« ima problema (Aki Rahimovski odlazi u vojsku), Drago Mlinarec doduše ne posustaje iako je očito da bi u svoj rad trebao unijeti neke radikalne promjene, a grupe poput »Staklenog zvona« zagrebačka publika nikada nije ni priznala. Treba dakle iznova
početi, što znači da treba pomoći bendovima koji bi činili zagrebačku rock-scenu.
Prvi kakav-takav pokušaj učinjen je u subotu 6. svibnja. Na platou ispred GSC-a održana je u sklopu priredbe »Proljeće u Novom Zagrebu« priredba pod nazivom »Rock-maraton«. Njen inicijator je bio KUD »Veljko Vlahović« iz Novog Zagreba, a organizatori Centar za kulturnu djelatnost SSO-a i »Polet«.
Prije nego počnem sa samim osvrtom na nastup grupa, moram spomenuti da sam bio jedan od organizatora. Radio sam na okupljanju bendova i sastavljanju programa. Na žalost na Maratonu sam od organizatora bio sam, pa sam pozivan na odgovornost i zbog stvari čisto tehničke prirode. No, kako bilo, drago mi je to iskustvo i vjerujem da više neću unaprijed pljuvati po raznoraznim organizatorima.
Rock-maraton je bio loše organiziran. Iako sam imao primjedbi na organizaciju »Rock Primorska 78« (o čemu sam pisao u prošlom »Poletu«), valja priznati da je tamo barem sve imalo svoj red. Maraton je počeo sat kasnije, što prema našim običajima i nije tako puno, i odmah je iskrsnuo problem: bendovi koji su bili među prvima na programu dolazili su s raznoraznim isprikama kako je neki njihov član još na poslu ili u školi i kako oni mogu nastupiti tek kasnije. Slična stvar se događala i na kraju programa. Gotovo svi su htjeli nastupiti u najboljem terminu negdje između osamnaest i dvadeset sati. Neki su čak htjeli da im se nastup tako podesi kako bi mogli gledati
prijenos utakmice ili navečer negdje izaći. Suvišan je svaki komentar. Takve možemo odmah otpisati.
1. »van sezone«
Maraton je otvorila grupa »Van sezone«, koja je nenametljivo izvela nekoliko instrumentalnih jazz-rock i blues kompozicija. Nakon njih je nastupio simpatični akustičarski duo »Osvrt«, koji izvodi isključivo svoje kompozicije i, iako su akustičari u posljednje vrijeme zapostavljeni, vjerujem da ćemo od Predraga i Roberta čuti još uhu ugodnih stvari. U svojim tekstovima oni ne mlate praznu slamu, što je inače neko pravilo većine akustičara. Šteta što su nastupili u rane poslijepodnevne sate kad atmosfera možda nije bila najpogodnija za tu vrstu muzike.
Maraton je otvorila grupa »Van sezone«, koja je nenametljivo izvela nekoliko instrumentalnih jazz-rock i blues kompozicija. Nakon njih je nastupio simpatični akustičarski duo »Osvrt«, koji izvodi isključivo svoje kompozicije i, iako su akustičari u posljednje vrijeme zapostavljeni, vjerujem da ćemo od Predraga i Roberta čuti još uhu ugodnih stvari. U svojim tekstovima oni ne mlate praznu slamu, što je inače neko pravilo većine akustičara. Šteta što su nastupili u rane poslijepodnevne sate kad atmosfera možda nije bila najpogodnija za tu vrstu muzike.
2. »yo-yo«
Nakon toga je grupa »Yo-Yo« prilična profesionalno i uvježbano izvela nekoliko čvrstih rock-kompozicija i, začudo, imala je najbolji zvuk na Maratonu pa je dio prisutnih posumnjao u neke »tajne veze« između njih i ljudi Maria Mavrina, od kojega je iznajmljen razglas.
Nakon toga je grupa »Yo-Yo« prilična profesionalno i uvježbano izvela nekoliko čvrstih rock-kompozicija i, začudo, imala je najbolji zvuk na Maratonu pa je dio prisutnih posumnjao u neke »tajne veze« između njih i ljudi Maria Mavrina, od kojega je iznajmljen razglas.
3. »clea«
Grupa »Clea« se kasnije klela da su ima1i peh sa zvukom, no da su imali i superdobar sound, ne vjerujem da bi me uvjerili u svoju vrijednost. Najgore čime me neka amaterska grupa može odbiti je loše izvođenje neke poznate kompozicije u vlastitom aranžmanu. Ovdje je to slučaj s Jurnping Jack Flash, poznatom numerorn »Stonesa«, koju su oni svojom izvedbom zaista okrnjili. Ne znam zbog čega se neki sastavi upuštaju u izvedbe kompozicija kojima je teško dati nešto novo. Vjerujem da »skidanje« tuđih stvari muzičaru može biti i te kako korisno za njegov daljnji rad, no trebamo ocijeniti što se može, a što ne može. To je jedna od krupnijih greški mladih muzičara.
Grupa »Clea« se kasnije klela da su ima1i peh sa zvukom, no da su imali i superdobar sound, ne vjerujem da bi me uvjerili u svoju vrijednost. Najgore čime me neka amaterska grupa može odbiti je loše izvođenje neke poznate kompozicije u vlastitom aranžmanu. Ovdje je to slučaj s Jurnping Jack Flash, poznatom numerorn »Stonesa«, koju su oni svojom izvedbom zaista okrnjili. Ne znam zbog čega se neki sastavi upuštaju u izvedbe kompozicija kojima je teško dati nešto novo. Vjerujem da »skidanje« tuđih stvari muzičaru može biti i te kako korisno za njegov daljnji rad, no trebamo ocijeniti što se može, a što ne može. To je jedna od krupnijih greški mladih muzičara.
4. »okrugla kocka«
Grupa »Okrugla kocka« kao i »Van sezone« djeluje prilično neobavezno. Nesputani većim ambicijama dečki sviraju za svoj »gušt«. Bubnjaru Dariu Otavianiju se vidi na licu da je potpuno oslobođen svakog pritiska dok svira na pozornici.
Grupa »Okrugla kocka« kao i »Van sezone« djeluje prilično neobavezno. Nesputani većim ambicijama dečki sviraju za svoj »gušt«. Bubnjaru Dariu Otavianiju se vidi na licu da je potpuno oslobođen svakog pritiska dok svira na pozornici.
5. »13«
Grupa »13« ispekla je svoj zanat vježbajući po ljetnim čagama i nadam se da će nekome od njih to iskustvo jednog dana ipak dobro doći. Sada sviraju sve i svašta.
Grupa »13« ispekla je svoj zanat vježbajući po ljetnim čagama i nadam se da će nekome od njih to iskustvo jednog dana ipak dobro doći. Sada sviraju sve i svašta.
6. »spectator«
Sastav »Spectator« sada ostavlja daleko bolji dojam nego ranije. Nema svojih kompozicija i svira stvari »EL&P«, »Yesovaca« i još nekih bendova, pa iako sviraju bolje od grupe »Clea«, zaključak bi mogao biti isti. Zaista je veliki zalogaj izvoditi Emersonove kompozicije. Gitarist Jadranko Skendžić mi je rekao kako osjeća da mora svirati baš to i da mu rock (u uskom značenju te riječi) već »izlazi na nos«. Smatram da to nije normalan razvoj jednog muzičara i da se mora početi od mnogo jednostavnijih formi; ni Emerson nije s dvadeset godina svirao kompozicije poput »Karn Evil 9« već mnogo, mnogo jednostavnije skladbe. Na ovom primjeru možemo pokazati još jednu zabludu stanovitog broja mladih muzičara. Oni se naime ograđuju od jednostavnih formi rock'n'rolla i htjeli bi zaći »u neke više sfere« jazz-rocka, »simfo«-rocka i sličnih složenijih muzičkih vrsta, a zato nemaju ni iskustva ni muzičkih sposobnosti. To je krivi put, kojim na žalost mnogi krenu, a kad shvate da tako ne ide, već je prekasno pa odustaju od daljnjeg bavljenja muzikom.
Sastav »Spectator« sada ostavlja daleko bolji dojam nego ranije. Nema svojih kompozicija i svira stvari »EL&P«, »Yesovaca« i još nekih bendova, pa iako sviraju bolje od grupe »Clea«, zaključak bi mogao biti isti. Zaista je veliki zalogaj izvoditi Emersonove kompozicije. Gitarist Jadranko Skendžić mi je rekao kako osjeća da mora svirati baš to i da mu rock (u uskom značenju te riječi) već »izlazi na nos«. Smatram da to nije normalan razvoj jednog muzičara i da se mora početi od mnogo jednostavnijih formi; ni Emerson nije s dvadeset godina svirao kompozicije poput »Karn Evil 9« već mnogo, mnogo jednostavnije skladbe. Na ovom primjeru možemo pokazati još jednu zabludu stanovitog broja mladih muzičara. Oni se naime ograđuju od jednostavnih formi rock'n'rolla i htjeli bi zaći »u neke više sfere« jazz-rocka, »simfo«-rocka i sličnih složenijih muzičkih vrsta, a zato nemaju ni iskustva ni muzičkih sposobnosti. To je krivi put, kojim na žalost mnogi krenu, a kad shvate da tako ne ide, već je prekasno pa odustaju od daljnjeg bavljenja muzikom.
7. »tenšek & veić«
Nakon »Spectatora« nastupio je gitarist Tomislav Tenšek u duetu s Borisom Veićem. Oni su na akustičkim gitarama izveli nekoliko kompozicija u flamenko stilu. i to je bio zaista osvježujući intermezzo. Tomislav Tenšek (nekada član danas nepostojeće »Akustične lokomotive«) još jednom je potvrdio svoju zavidnu brzinu na gitari.
Nakon »Spectatora« nastupio je gitarist Tomislav Tenšek u duetu s Borisom Veićem. Oni su na akustičkim gitarama izveli nekoliko kompozicija u flamenko stilu. i to je bio zaista osvježujući intermezzo. Tomislav Tenšek (nekada član danas nepostojeće »Akustične lokomotive«) još jednom je potvrdio svoju zavidnu brzinu na gitari.
8. »tequila«
Iako nije običaj u izvještaju sa skupnih koncerata spominjati svaku grupu, ovaj put činim iznimku, jer »Rock-maraton« kao inicijativa za oživ1javanje zagrebačke rock-scene ima veliki značaj. Ipak »Tequila« zaista nije vrijedna spomena. Dečki se sakupili i nabijaju sve u jednom te istom ritmu, vjerojatno uvjereni da sviraju blues. Prije »Maratona« nije bilo moguće organizirati auduciju i za sudjelovanje se mogao prijaviti svatko tko je htio. Preporučio bih »Tequili« i sličnima da se zatvore u sobu, vježbaju gitaru i slušaju muziku, pa da se jave za koju godinu.
Iako nije običaj u izvještaju sa skupnih koncerata spominjati svaku grupu, ovaj put činim iznimku, jer »Rock-maraton« kao inicijativa za oživ1javanje zagrebačke rock-scene ima veliki značaj. Ipak »Tequila« zaista nije vrijedna spomena. Dečki se sakupili i nabijaju sve u jednom te istom ritmu, vjerojatno uvjereni da sviraju blues. Prije »Maratona« nije bilo moguće organizirati auduciju i za sudjelovanje se mogao prijaviti svatko tko je htio. Preporučio bih »Tequili« i sličnima da se zatvore u sobu, vježbaju gitaru i slušaju muziku, pa da se jave za koju godinu.
9. »pikova dama«
Da sam dečke iz grupe »Pikova dama« slušao ljeti navečer negdje na plaži, bio bih oduševljen njihovim interpretacijama Dylana, no iako su uspjeli zabaviti publiku, mislim da su i sami svjesni da svojim preležernim pristupom ne mogu postići ništa više od već spomenute ugodne večeri na plaži uz vino.
Da sam dečke iz grupe »Pikova dama« slušao ljeti navečer negdje na plaži, bio bih oduševljen njihovim interpretacijama Dylana, no iako su uspjeli zabaviti publiku, mislim da su i sami svjesni da svojim preležernim pristupom ne mogu postići ništa više od već spomenute ugodne večeri na plaži uz vino.
10. »sunčev splet«
»Sunčev splet« je još jedan u nizu ansambala koji pokušavaju izvoditi kompozicije protkane bluesom. Pitanje je samo koliko invencioniraju članovi ovog sastava da nam na tom polju daju nešto novo. a ne da po stoti put slušamo već davno poznate i razrađene blues improvizacije. Svejedno, »Sunčev splet« je od grupa onih koji to rade prilično dobro.
»Sunčev splet« je još jedan u nizu ansambala koji pokušavaju izvoditi kompozicije protkane bluesom. Pitanje je samo koliko invencioniraju članovi ovog sastava da nam na tom polju daju nešto novo. a ne da po stoti put slušamo već davno poznate i razrađene blues improvizacije. Svejedno, »Sunčev splet« je od grupa onih koji to rade prilično dobro.
11. »malo sutra«
»Malo sutra« su korektni i uvježbani, no čini se kao da su posustali nakon vrlo dobrog starta u Galeriji SC-a. Radi se zaista o kvalitetnoj grupi, ali trebaju uložiti malo više energije da bi opravdali naša očekivanja.
»Malo sutra« su korektni i uvježbani, no čini se kao da su posustali nakon vrlo dobrog starta u Galeriji SC-a. Radi se zaista o kvalitetnoj grupi, ali trebaju uložiti malo više energije da bi opravdali naša očekivanja.
12. »dobar dan«
Za »Dabar dan« se može reći da je po muzičkim sposobnostima najkvalitetnija grupa koja je nastupala na »Rock-maratonu«. Na žalost, za sada sa samo dvije vlastite kompozicije. No u njihovom slučaju izvođenje tuđih stvari može biti samo ugodno i vjerujem da će i njima koristiti u stvaranju vlastitih radova. Sviraju jazz i jazz-rock i vjerujem da su na tom polju vodeća grupa u Zagrebu.
Za »Dabar dan« se može reći da je po muzičkim sposobnostima najkvalitetnija grupa koja je nastupala na »Rock-maratonu«. Na žalost, za sada sa samo dvije vlastite kompozicije. No u njihovom slučaju izvođenje tuđih stvari može biti samo ugodno i vjerujem da će i njima koristiti u stvaranju vlastitih radova. Sviraju jazz i jazz-rock i vjerujem da su na tom polju vodeća grupa u Zagrebu.
13. »paraf«
Nakon grupe »Dobar dan« slijedile su dvije punk-grupe. Grupa »Paraf« iz Rijeke je bila jedini nezagrebački bend na Maratonu. Tri Riječana u punk odjeći i punk manira, odsvirali su nam nekoliko svojih kratkih pjesama nabijenih mladenačkom energijom, i poletom na kojem bi im zavidio i svaki engleski punker. S druge strane zaista mi je teško povjerovati da oni stvarno idu Rijekom i razbijaju prozore i izloge kao što pjevaju u svojim pjesmama. (Više o riječkom punku, koji se u posljednje vrijeme opasno razmahao, saznat ćete u slijedećem broju »Poleta«, nakon mog posjeta Rijeci i razgovora s riječkim grupama.)
Nakon grupe »Dobar dan« slijedile su dvije punk-grupe. Grupa »Paraf« iz Rijeke je bila jedini nezagrebački bend na Maratonu. Tri Riječana u punk odjeći i punk manira, odsvirali su nam nekoliko svojih kratkih pjesama nabijenih mladenačkom energijom, i poletom na kojem bi im zavidio i svaki engleski punker. S druge strane zaista mi je teško povjerovati da oni stvarno idu Rijekom i razbijaju prozore i izloge kao što pjevaju u svojim pjesmama. (Više o riječkom punku, koji se u posljednje vrijeme opasno razmahao, saznat ćete u slijedećem broju »Poleta«, nakon mog posjeta Rijeci i razgovora s riječkim grupama.)
14. »prijavo kazalište«
Grupa »Prljavo kazalište« je, moglo bi se reći, nešto blaža a promišljenija od »Parafa«. Njihova izvedba punk-rocka je možda složenija, ali se pitam jesu li oni odraz »novog vala« kod nas ili su samo puka imitacija engleskog punka. No za »Prljavo kazaliate« svakako ćemo još čuti. Nedavno su u »Jugotonu« snimili prvu ploču. Kako bilo, ove dvije grupe su osvježile program i izazvale komešanje u, već pomalo umrtvljenoj, publici.
Prije godinu i po kod nas su počele stizati prve vijesti o punku. Zatim sam čuo i prve singlice »Ramonesa«, »Damned« i »Sex Pistolsa«. Ono što sam čuo naprosto me delirično oduševljavalo. U tjedan dana izgubio sam sposobnost gurmanskog uživanja u najegzotičnijim pločama svoje diskoteke. Iako ne živim u supertrulom društvu od socijalne pomoći nezaposlenima i iako nisam osjećao baš nepodnošljivu zasićenost ostarjelim rock-stvarima, ipak su mi se trkaći refreni prvih singlica naprosto zakeljili za uho. Naravno da usprkos svom privatnom elitistički obojenom oduševljenju nisam gubio iz vida da u društvu zaokupljenom provođenjem ZUR-a punk, odnosno, »new weve« nema plodno tlo. Vijesti koje su stizale o našim prvim punk-grupama potvrđivale su da se radi samo o papagajskim loše izvedenim ekscesima. Iako im je prošlogodišnji »Bum festival« otvorio vrata ni »Tetka Ana« ni »Atomsko sklonište« nisu na primjer imali blage veze s punkom, budući da su svoj punkerizam stvorili na osnovu žutih revijalnih reportaža bez truda da saznaju i čuju ponešto iz originalnih izvora.
ako ne volite »pankrte« ne volite rock
Kada je krajem prošle godine na izložbi stripova M. Ilića najavljena punk-grupa »Pankrti« mogao sam, s obzirom na dotadašnja iskustva s našim »punkom« očekivati samo dobar povod za salvu duhovitih primjedbi na račun »Pankrta«. Tu sam se prvi put »prešao«! »Pankrti« su blanjali žestinom i uvjerljivošću koja nimalo nije zaostajala za njihovim engleskim predlošcima. »Pankrti« su psovali, skakali, urlali i provocirali takvom uvjerljivošču da je od prve sekunde bilo jasno da tu nema ni trunka poze. (Uostalom Semenčić je u prošlorn broju pisao da su »Pankrti« u privatnom životu isti kao i na pozornici.) Kada bih i zanemario sve njihove pojedinačne kvalitete, od na-prvu-loptu-tekstova do visokog muzičkog umijeća, još uvijek bi nadilazili ostale domaće grupe samo na osnovi činjenice što unutar svog žanra funkcioniraju bolje od bilo koje druge naše grupe. Bogami, nije mi ulazilo u glavu kako »Pankrti« mogu u naizgled krivom muzičko-socijalnom kontekstu imati takvu težinu. Ali, nakon prošlotjednog zagrebačkog Rock-maratona postalo je očito da »Pankrti« nisu jedina iznimka, tj. jedina uvjerljiva grupa kojoj je ishodište negdje na pozicijama »new wavea«. Kao što se razabire iz Semenčićevog teksta (tu preko puta) tri daleko najzanimljivije i najbolje grupe, »Azra«, »Paraf« i »PrIjavo kazalište«, bile su upravo »new waveovski« obojene. Iako se podosta razlikuju, sve tri grupe karakterizira jasno artikulirani profil, eksplicitno kritičan stav spram nekih negativnih društvenih pojava i, što je možda još najvažnije, iskrenost i uvježbanost. No da vidimo redom sve te naše, još uvijek uvjetno tako nazvane »new wavere«.
»Pankrti« su na prvi pogled ortodoksan punk-band. No iza punkerski aromatiziranog cinizma i agresivnosti krije se prije svojevrsni konstruktivni radikalizam nego pravi punkerski pljuvački anarhizam. Zapravo oni su ponajprije najbolji rock'n'roll sastav u zemlji, a tek onda punk. Za njih bi se kao i za »Clash« moglo reći: Ako ne volite »Pankrte« (»Clash«) onda ne volite rock'n'roll.
punkeri s maratona
Zatim dolaze trojica riječkih klinaca zvanih »Paraf«, od kojih svaki ima na sebi bar kilu ziherica. Oni su zaista najortodoksniji punkeri istočno od Engleske. Anarhoidni vrlo mladi (između 16 i 17 godina), sviraju dvominutne skladbe ciničnih tekstova, izvode strašan pogo, (punkerski ples), sve u svemu njuške koje bi izazivale respekt i na londonskim pločnicima, doduše prije godinu dana.
»Prljavo kazalište« je već mekše. Po izgledu podsjećaju na »Boom town Rats«. Nastup i muzika, iako još uvijek spontani i jednostavni, ipak pomalo naginju promišljenosti i artizmu, što je posljedica njihova stava da »izvode predstavu, a ne život«. Ili ovako: »Prljavo kazalište« na pozornici glumi, a »Parafi« ne. Po tom artistički osmišljenom pozerstvu bliski su gruparna američkog »new wave« poput »Television«, »Richards Hell« itd.
»Azra« je zaista najtvrđi orah. Taj sastav svira najkompleksnije od svih ovdje nabrojenih grupa, podmuklo razarajući i samorazarajući prizvuci jednostavno opsjedaju atmosferu na njihovim nastupima. Kad kažem da su jugoslavenski »Iggy Pop«, uopće ne lažem. Mislim da su ovdje opisane grupe plus one za koje sam samo čuo, a koje, navodno, ne zaostaju za prvima dovoljne da se u okvirima naše bijedne rock-scene najavi domaći novi val.
Pet-šest autentičnih grupa, naspram cijelog jugo-rocka koji je — ruku na srce — dao samo »Bijelo dugme« i »Buldožere«, svjedoči o prijelomnom trenutku našeg rocka koji bi za naše prilike mogao imati veći značaj nego »new wave« na anglo-američkom tlu.
rock korektiv
Iako svi potresi u svjetskoj muzičkoj industriji odjekuju i kod nas, ipak je više nego čudno da su nam upravo vibracije »new wavea« ostavile hrpu uvjerljivih i više-manje autentičnih bandova. Sjetimo se usput samo nedavne Vrdoljakove emisije »S naše pop-scene« kada je većina njegovih sugovornika iz neafirmiranih bandova izjavila da svira jazz-rock. Ili drugim riječima, jedan daleko brojniji žanr s gruparna dužeg staža nije izrazio nimalo invencije, žara i uvježbanosti nedavno formiranih bendova novog vala. Koje muzičko-socijalno gorivo im daje brzinu i snagu kakvu još nismo imali prilike vidjeti? Odmahnuti rukom i reći da je ta muzika samo odučno oponašanje značilo bi zatvaranje očiju pred činjenicama, Treba čuti »Prljavo kazalište« kada pjeva o tati koji je »bio u ratu, a sada se bori za svoju kravatu« ili kada »Parafi« kriče o nekim izvitoperenim aspektirna reforme školstva, pa da se vidi da je i naša stvarnost bogata anomalijama koje ne zavređuju bolji tretman od ciničnog pljuvanja. Čak i naši najortodoksniji punkeri ne prevode tekstove o nezaposlenosti engleske omladine, iako im ni to ne bi bila velika pogreška, kada se uzme u obzir da ni naša omladina tu nije u najboljem položaju. Očito postoji svijest da su problemi ove vrste ipak vrlo kompleksni i da se stav o njima ne može iskazati psovkom i cinizmom. Gledajući stvari u tom svjetlu, naši novovalci prije mogu biti propagatori naših temeljnih društvenih odnosa nego kritičari, kao što je slučaj s većinom britanskih punkera. Sudeći po tekstovima, naši punkeri se hrane društvenim deformacijama posve druge kvalitete. Smrad kojim se opijaju naši novovalci izvire iz procijepa, a često i cijelih provalija koje vape između proklamiranih stremljenja našeg društva i svakodnevne prakse. Te procijepe našeg društvenog razvoja omladina možda najbolnije ispašta te je čudno da osim »Buldožera« u rocku nismo imali nikog tko bi se na te anomalije iskreno iskezio. Po prvi put se kod nas rock javlja kao kritika izobličenja na relaciji pojedinac — proklamirana načela — društvo, a to je ideal kojem bi sva naša masovna kultura morala težiti. Takav rock bi trebale sve društvene strukture držati kao kapljicu vode na dlanu, no na žalost našim medijskim čuvarima reda i mira i najkonstruktivnija oporba izgleda kao diverzija. Kad prvi put čujete grupu novog vala na radiju i televiziji, znat ćete da je učinjen veliki korak u demokratizaciji masovne kulture.
Grupa »Prljavo kazalište« je, moglo bi se reći, nešto blaža a promišljenija od »Parafa«. Njihova izvedba punk-rocka je možda složenija, ali se pitam jesu li oni odraz »novog vala« kod nas ili su samo puka imitacija engleskog punka. No za »Prljavo kazaliate« svakako ćemo još čuti. Nedavno su u »Jugotonu« snimili prvu ploču. Kako bilo, ove dvije grupe su osvježile program i izazvale komešanje u, već pomalo umrtvljenoj, publici.
15. »azra«
Nakon toga je svirala »Azra«, za koju bez ustezanja tvrdim da je trenutno daleko najsnažnija zagrebačka grupa. Teško bi bilo konkretno definirati stil »Azre«. Iako u njemu ima nekih elemenata punka, kao što su krajnja jednostavnost pjesama, angažiranost teksta i velika žestina u izvedbi, mislim da bi bilo pogrešno strpati ih u koš s punkovcima. Dopadljive melodije i sirova energija benda čini izvanredno dobru smjesu. Mislim da je »Azra« najbolji primjer prilagođavanja novog vala u našem muzičkom podneblju.
Nakon toga je svirala »Azra«, za koju bez ustezanja tvrdim da je trenutno daleko najsnažnija zagrebačka grupa. Teško bi bilo konkretno definirati stil »Azre«. Iako u njemu ima nekih elemenata punka, kao što su krajnja jednostavnost pjesama, angažiranost teksta i velika žestina u izvedbi, mislim da bi bilo pogrešno strpati ih u koš s punkovcima. Dopadljive melodije i sirova energija benda čini izvanredno dobru smjesu. Mislim da je »Azra« najbolji primjer prilagođavanja novog vala u našem muzičkom podneblju.
16. ostali
Grupa »Nova solis« nikako se nije uspjela »uštimati« pa nisam uspio steći uvid u njen rad. Nakon »Azre« svirali su akustičari »Sabyr«, no njih na žalost nisam uspio čuti jer je došlo do incidenta zbog pojačala i ostale opreme. Naime neki su bendovi pokupili svoja pojačala i ostale rekvizite. Kasnije su trebale nastupiti još grupe »Baksus band« i »Eustahijevi virtuozi«. Normalno, sva krivnja je svaljena na mene kao organizatora, a ja zaista nikoga nisam mogao vući za rukav da ostavi svoje pojačalo (što uostalom i nije bio moj posao). I tako ta dva benda nisu nastupila, čemu su dijelom krivi oni koji su pokupili svoje stvari, ali i organizatori koji nisu funkcionirali kako treba. To je izazvalo revolt poklonika »Virtuoza«, koji su stvarno brojni. To je donekle i razumljivo zbog njihovog neposrednog pokušaja pristupa publici svojim zezantskim pjesmama.
Već u ponedjeljak u redakciju je stiglo pismo slijedećeg sadržaja: »Grupa 'Eustahijevi virtuozi' ispričava se svojim brojnim. freakovima što nisu imali prilike da nas čuju na 'Poletovom Rock-Maratonu'. Uzrokom našeg nenastupanja bilo je sebično ponašanje mnogih bendova koji su debelo prekoračili dogovoreno vrijeme sviranja od trideset minuta, te bezobrazan i neodgovoran čin članova grupe 'Dobar dan', koji su nakon nastupa grupe 'Azra' odnijeli pojačala sa scene i tako onemogućili daljnje odvijanje priredbe. Ispričavamo se i Svenu Semenčiću organizatoru Maratona, za eksees našeg bubnjara Đorda Lazovića — Žorža, koji zaista nije bio dostojan jednog 'Virtuoza'. Molimo da se ova isprika objavi na vidnome mjestu u 'Poletu'. U ime grupe 'E.V.' Stan de PRATO.« »Rock-Maraton« nam je bio potreban. Sada bar imamo jasan uvid u stanje stvari. Ovdje smo čuli bolje bendove nego na »Rock Primorska 78«. Sada pričekajmo koncert na kojem će nastupiti oni koji su ovdje bili najbolji, i gdje će organizacija biti daleko profesionalnija.
Grupa »Nova solis« nikako se nije uspjela »uštimati« pa nisam uspio steći uvid u njen rad. Nakon »Azre« svirali su akustičari »Sabyr«, no njih na žalost nisam uspio čuti jer je došlo do incidenta zbog pojačala i ostale opreme. Naime neki su bendovi pokupili svoja pojačala i ostale rekvizite. Kasnije su trebale nastupiti još grupe »Baksus band« i »Eustahijevi virtuozi«. Normalno, sva krivnja je svaljena na mene kao organizatora, a ja zaista nikoga nisam mogao vući za rukav da ostavi svoje pojačalo (što uostalom i nije bio moj posao). I tako ta dva benda nisu nastupila, čemu su dijelom krivi oni koji su pokupili svoje stvari, ali i organizatori koji nisu funkcionirali kako treba. To je izazvalo revolt poklonika »Virtuoza«, koji su stvarno brojni. To je donekle i razumljivo zbog njihovog neposrednog pokušaja pristupa publici svojim zezantskim pjesmama.
Već u ponedjeljak u redakciju je stiglo pismo slijedećeg sadržaja: »Grupa 'Eustahijevi virtuozi' ispričava se svojim brojnim. freakovima što nisu imali prilike da nas čuju na 'Poletovom Rock-Maratonu'. Uzrokom našeg nenastupanja bilo je sebično ponašanje mnogih bendova koji su debelo prekoračili dogovoreno vrijeme sviranja od trideset minuta, te bezobrazan i neodgovoran čin članova grupe 'Dobar dan', koji su nakon nastupa grupe 'Azra' odnijeli pojačala sa scene i tako onemogućili daljnje odvijanje priredbe. Ispričavamo se i Svenu Semenčiću organizatoru Maratona, za eksees našeg bubnjara Đorda Lazovića — Žorža, koji zaista nije bio dostojan jednog 'Virtuoza'. Molimo da se ova isprika objavi na vidnome mjestu u 'Poletu'. U ime grupe 'E.V.' Stan de PRATO.« »Rock-Maraton« nam je bio potreban. Sada bar imamo jasan uvid u stanje stvari. Ovdje smo čuli bolje bendove nego na »Rock Primorska 78«. Sada pričekajmo koncert na kojem će nastupiti oni koji su ovdje bili najbolji, i gdje će organizacija biti daleko profesionalnija.
NAPISAO: SVEN SEMENČIĆ
NAJBOLJI PUNK ISTOČNO OD ENGLESKE
PRIJELOMNI TRENUTAK NAŠEG ROCKA
...takav rock bi trebale sve društvene strukture držati kao kapljicu vode na dlanu, no na žalost našim medijskim čuvarima reda i mira i najkonstruktivnija oporba izgleda kao diverzija.
ako ne volite »pankrte« ne volite rock
Kada je krajem prošle godine na izložbi stripova M. Ilića najavljena punk-grupa »Pankrti« mogao sam, s obzirom na dotadašnja iskustva s našim »punkom« očekivati samo dobar povod za salvu duhovitih primjedbi na račun »Pankrta«. Tu sam se prvi put »prešao«! »Pankrti« su blanjali žestinom i uvjerljivošću koja nimalo nije zaostajala za njihovim engleskim predlošcima. »Pankrti« su psovali, skakali, urlali i provocirali takvom uvjerljivošču da je od prve sekunde bilo jasno da tu nema ni trunka poze. (Uostalom Semenčić je u prošlorn broju pisao da su »Pankrti« u privatnom životu isti kao i na pozornici.) Kada bih i zanemario sve njihove pojedinačne kvalitete, od na-prvu-loptu-tekstova do visokog muzičkog umijeća, još uvijek bi nadilazili ostale domaće grupe samo na osnovi činjenice što unutar svog žanra funkcioniraju bolje od bilo koje druge naše grupe. Bogami, nije mi ulazilo u glavu kako »Pankrti« mogu u naizgled krivom muzičko-socijalnom kontekstu imati takvu težinu. Ali, nakon prošlotjednog zagrebačkog Rock-maratona postalo je očito da »Pankrti« nisu jedina iznimka, tj. jedina uvjerljiva grupa kojoj je ishodište negdje na pozicijama »new wavea«. Kao što se razabire iz Semenčićevog teksta (tu preko puta) tri daleko najzanimljivije i najbolje grupe, »Azra«, »Paraf« i »PrIjavo kazalište«, bile su upravo »new waveovski« obojene. Iako se podosta razlikuju, sve tri grupe karakterizira jasno artikulirani profil, eksplicitno kritičan stav spram nekih negativnih društvenih pojava i, što je možda još najvažnije, iskrenost i uvježbanost. No da vidimo redom sve te naše, još uvijek uvjetno tako nazvane »new wavere«.
»Pankrti« su na prvi pogled ortodoksan punk-band. No iza punkerski aromatiziranog cinizma i agresivnosti krije se prije svojevrsni konstruktivni radikalizam nego pravi punkerski pljuvački anarhizam. Zapravo oni su ponajprije najbolji rock'n'roll sastav u zemlji, a tek onda punk. Za njih bi se kao i za »Clash« moglo reći: Ako ne volite »Pankrte« (»Clash«) onda ne volite rock'n'roll.
punkeri s maratona
Zatim dolaze trojica riječkih klinaca zvanih »Paraf«, od kojih svaki ima na sebi bar kilu ziherica. Oni su zaista najortodoksniji punkeri istočno od Engleske. Anarhoidni vrlo mladi (između 16 i 17 godina), sviraju dvominutne skladbe ciničnih tekstova, izvode strašan pogo, (punkerski ples), sve u svemu njuške koje bi izazivale respekt i na londonskim pločnicima, doduše prije godinu dana.
»Prljavo kazalište« je već mekše. Po izgledu podsjećaju na »Boom town Rats«. Nastup i muzika, iako još uvijek spontani i jednostavni, ipak pomalo naginju promišljenosti i artizmu, što je posljedica njihova stava da »izvode predstavu, a ne život«. Ili ovako: »Prljavo kazalište« na pozornici glumi, a »Parafi« ne. Po tom artistički osmišljenom pozerstvu bliski su gruparna američkog »new wave« poput »Television«, »Richards Hell« itd.
»Azra« je zaista najtvrđi orah. Taj sastav svira najkompleksnije od svih ovdje nabrojenih grupa, podmuklo razarajući i samorazarajući prizvuci jednostavno opsjedaju atmosferu na njihovim nastupima. Kad kažem da su jugoslavenski »Iggy Pop«, uopće ne lažem. Mislim da su ovdje opisane grupe plus one za koje sam samo čuo, a koje, navodno, ne zaostaju za prvima dovoljne da se u okvirima naše bijedne rock-scene najavi domaći novi val.
Pet-šest autentičnih grupa, naspram cijelog jugo-rocka koji je — ruku na srce — dao samo »Bijelo dugme« i »Buldožere«, svjedoči o prijelomnom trenutku našeg rocka koji bi za naše prilike mogao imati veći značaj nego »new wave« na anglo-američkom tlu.
rock korektiv
Iako svi potresi u svjetskoj muzičkoj industriji odjekuju i kod nas, ipak je više nego čudno da su nam upravo vibracije »new wavea« ostavile hrpu uvjerljivih i više-manje autentičnih bandova. Sjetimo se usput samo nedavne Vrdoljakove emisije »S naše pop-scene« kada je većina njegovih sugovornika iz neafirmiranih bandova izjavila da svira jazz-rock. Ili drugim riječima, jedan daleko brojniji žanr s gruparna dužeg staža nije izrazio nimalo invencije, žara i uvježbanosti nedavno formiranih bendova novog vala. Koje muzičko-socijalno gorivo im daje brzinu i snagu kakvu još nismo imali prilike vidjeti? Odmahnuti rukom i reći da je ta muzika samo odučno oponašanje značilo bi zatvaranje očiju pred činjenicama, Treba čuti »Prljavo kazalište« kada pjeva o tati koji je »bio u ratu, a sada se bori za svoju kravatu« ili kada »Parafi« kriče o nekim izvitoperenim aspektirna reforme školstva, pa da se vidi da je i naša stvarnost bogata anomalijama koje ne zavređuju bolji tretman od ciničnog pljuvanja. Čak i naši najortodoksniji punkeri ne prevode tekstove o nezaposlenosti engleske omladine, iako im ni to ne bi bila velika pogreška, kada se uzme u obzir da ni naša omladina tu nije u najboljem položaju. Očito postoji svijest da su problemi ove vrste ipak vrlo kompleksni i da se stav o njima ne može iskazati psovkom i cinizmom. Gledajući stvari u tom svjetlu, naši novovalci prije mogu biti propagatori naših temeljnih društvenih odnosa nego kritičari, kao što je slučaj s većinom britanskih punkera. Sudeći po tekstovima, naši punkeri se hrane društvenim deformacijama posve druge kvalitete. Smrad kojim se opijaju naši novovalci izvire iz procijepa, a često i cijelih provalija koje vape između proklamiranih stremljenja našeg društva i svakodnevne prakse. Te procijepe našeg društvenog razvoja omladina možda najbolnije ispašta te je čudno da osim »Buldožera« u rocku nismo imali nikog tko bi se na te anomalije iskreno iskezio. Po prvi put se kod nas rock javlja kao kritika izobličenja na relaciji pojedinac — proklamirana načela — društvo, a to je ideal kojem bi sva naša masovna kultura morala težiti. Takav rock bi trebale sve društvene strukture držati kao kapljicu vode na dlanu, no na žalost našim medijskim čuvarima reda i mira i najkonstruktivnija oporba izgleda kao diverzija. Kad prvi put čujete grupu novog vala na radiju i televiziji, znat ćete da je učinjen veliki korak u demokratizaciji masovne kulture.
NAPISAO: VLATKO FRAS
SNIMIO: DAMIR IVANKOVIĆ
POLET JE SAČUVAO: DUBRAVKO JAGATIĆ
STRAŽARNI LOPOV 2016
+of+oi.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar