STRAŽARNI LOPOV: SLON PAMTI: Iv/An

subota, 16. siječnja 2016.

SLON PAMTI: Iv/An

Umrijeti za strojem - Opasna ljeta

(s istoimenog singla 2009, izdavač: Ne postoji)

I/II - Havoc

(originalna testna demo-verzija, 2009, izdavač: 0.5) 2009

Narrow - Inbetween Islam

(s prvog EP izdanja "Another Form Of Nothing", Aside Thorns, 1998)

SLON PAMTI: Iv/An

NAPISAO: IVAN ANTUNOVIĆ

Kao klinac nisam se odvajao od kazetofona u kojem bi se iznova "raspadale" kazete Kraftwerk i Eurythmics... Ranih devedesetih stalno bih nešto pokušavao sa zvukom... U datom trenutku, u mojem životu iznenada se pojavio jedan nevidljivi mentor - Tomislav Burić, koji bi jednoj mojoj rođakinji na kazete redovito usnimavao interesantne stvari. Jedna od najinteresantnijih takvih kazeta bila je njegova personalna "TDK D90" kompilacija koju je naslovio "Der Frühling" - prema riječima njih oboje, inspirirana egipatskom "Knjigom mrtvih", primjerak koje je Tomislavu dotična rođakinja donijela nakon svoje posjete dotičnoj zemlji. Oduševljen gestom, na njezinu zamolbu da joj snimi "zvukove iz prirode", Tomislav si je dao truda tako što je unio i dašak subverzije u spomenutu kompilaciju.

"Der Frühling" kao takav za mene do danas ostaje nedostižan uzor, jer na njemu je tako divno i s osjećajem za dinamiku sažet odabir uhu ugodnih i onih nešto nedokučivijih, crno-humornih snimaka. Usputno, dotična (posuđena) kazeta je još uvijek kod mene. I još uvijek zvuči kao da je bilo jučer; Vasilisk, Psychic TV, Throbbing Gristle, Coil, Psychick Warriors Of Gaia, Zone, Somewhere In Europe, Sixth Comm, Strafe Für Rebellion, Nurse With Wound, TAGC i Mother Tongue... plus na samom kraju spomenute kazete, Tomislavov vlastiti band - Raped Miss Mountain, s dvije kućne live-snimke (jedna obrada i jedna autorska pjesma). Ta je kazeta bila jedan od glavnih okidača da i sam počnem stvarati svoju muziku. Polovicom devedesetih provodio bih vrijeme otkrivajući muziku drugih i uslijed naivnjačkog entuzijazma osmišljavajući naziv za svoj imaginaran, "ozbiljan" muzički projekt; dva konkretnija naziva koja su zaživjela, bila su "Canvas" i "He's a machine" (ovaj potonji nastao je direktnom posudbom fraze koja mi je zapela za uho preslušavajući album "Digitaria" grupe TAGC; radi se o ulomku sempliranom iz filma "Marat/Sade")... ako je u auditivnom pogledu i nastalo nešto pod jednim od dva spomenuta naziva, izgubljeno je zauvijek. Sjećam se tek jednog "ozbiljnog" pokušaja, lupkanjem drvenim štapićima po plastičnoj bočici - dotični snimak bio je naslovljen "Murmur" (ne, nije imao nikakve veze s R.E.M. ali riječ je imala neku čar - a i savršeno je karakterizirala kvalitetu same snimke - ukratko, mutno do bola)...

Mekanismo Va Morir - Forgotten Piece Of Humour
(kazetno pilot-izdanje, 1998, Aside Thorns, dizajn: Nieuw NDG)

Tek 1997. zaživjele su prve konkretnije ali još uvijek grube ideje. Isprva se to "nešto" zvalo "Mekanismo va morir" - tipično besmislen naziv (ne, nema nikakve veze s kasnijim "Umrijeti za strojem" iako je teško negirati slučajnost). Kao neka traljava formulacija "na španjolskom", "Mekanismo" je vrlo vjerojatno bila neka podsvjesna referenca na "Futurismo Futurismi" (naslov čuvene fenomenalne knjižurine od talijanskom anti-art pokretu), dok je "va morir" preuzet s reproducirane osmrtnice Salvadora Dalija, koju sam ugledao u knjižici CD-a grupe Psychic TV - "Towards Thee Infinite Beat". Iako je u kratkom vremenu nastalo podosta (krajnje apstraktnih) uradaka, jedina službena (ili bolje, poluslužbena) snimka bila je "Forgotten Piece Of Humour", sklempana kroz simultano usnimavanje sampleova s kazetnog walkmana i CD-playera...

Narrow (segment s nastupa uživo, Lapidarij, travanj 1999; foto: nepoznat autor)

Početkom 1998. godine, pokrenuo sam prvi konkretniji projekt - eksperimentalni tape-duo Narrow, s prijateljem Robertom Sorićem. Nas dvojica upoznali smo se godinu dana ranije na koncertu grupe Death In June u Gjuri, održanom u svibnju 1997. - uslijedila je komunikacija razmjenom kazeta a potom i sve učestalija druženja kroz koja smo razvili neku ideju i oformili duo. Frustracija što u to vrijeme nismo ni imali ništa drugo nego jedan nezahvalni synth (koji bismo "mučili" na istrošene baterije) uz kazete i dupli kazić na koji bismo se usnimavali i nasnimavali, pretvorila se u fascinaciju da iz ničega uradimo nešto svoje - manualan rad po uzoru na ono što je radila (a moguće još uvijek i radi) grupa Zoviet:France... U to vrijeme smo čak imenovali i svoju "etiketu" - u tipičnom DIY duhu, nazvavši je "Aside Thorns" (igra riječi, nastala kao parafraza pjesme Eurythmics - "Thorn In My Side"). Kao vječiti štovatelj Bauhaus, Current 93 i Tuxedomoon, Robi je također stvarao zanimljive samostalne eksperimente; postoji nekoliko zabilježenih na traci, potpisanih pod njegovim pseudonimom "Télos" a djelovao je i u sklopu jednog drugog kućnog benda - K. R. D. (naziv prema inicijalima istaknutijih članova uključenih u tu priču - koji je bio nastao još ranih devedesetih), ... U trenutku kad smo se nas dvojica upoznali, zbližila nas je zajednička ljubav prema Coil, Nurse With Wound i Dead Can Dance, dok sam ja pak dodatno naginjao u smjeru Cabaret Voltaire a Robi u smjeru uvrnutih momenata jednog Davida Tibeta... Na sreću, imali smo od koga učiti i upijati dragocjene informacije - Damir Tiljak i njegova čuvena TV/radio emisija "Izvan struje", te Dinko Bažadona i Đurđa Otržan s njihovom radio-emisijom "Skrivene glazbe".

Sljedećih desetak godina Narrow marljivo snimaju i objavljuju samostalne DIY uratke, iako je velika većina njih nastajala u svojevrsnoj izolaciji; nisu nas zaobišli ni povremeni, skromni lokalni nastupi uživo - među njima, obojici nam u sjećanju kao najdraže iskustvo ostaje prvi prvi nastup Narrow održan u Lapidariju 1999. godine, u sklopu proslave, tada jubilarne 100. emisije "Wave FM" našeg zajedničkog prijatelja Ivana Krželja, koja se do danas redovito emitira u programu zagrebačkog Radio Studenta. Priča s tim nastupom ispala je nekako spontana, uostalom kao i te naše brojne snimke - sjećam se da je naš dio nastupa tom prigodom snimao neki kamerman no nakon toga ga nikad više nismo vidjeli...

Da nam je netko tada rekao da će dio tih snimaka ugledati svjetlo jednog dana kao konkretnije izdanje, sigurno mu ne bismo vjerovali - međutim, zahvaljujući entuzijazmu bliskih prijatelja kojima bismo redovito puštali a na posljetku i slali svoje uratke (konkretnije, zahvaljujući našem drugaru iz Beograda - Nikoli Vitkoviću), dio Narrow arhive posthumno je zaživio i na vinilu, naslovljen "From DIY With Love", koji je za nas 2010. godine objavila mala kultna njemačka etiketa (T)reue um (T)reue.

I/II (foto: Darija Cikač i Neven Muretić, košulja: Natascha Plum, montaža: Nieuw NDG)

2009. godine, Narrow prestaje s radom - Roberto se okreće duhovnoj glazbi, s grupom prijatelja pokrenuvši skupinu Nur Diwan, dok moja malenkost pokreće svoju novu, konkretniju samizdat etiketu - "0.5", uz čitav niz paralelnih solo-projekata koji su također doživjeli priznanje na međunarodnoj alternativnoj sceni - manifest "Umrijeti za strojem", uz samostalni projekt "I/II" (isprva "1/2"). Namjerno bih izostavljao bilo kakvu definiciju ovih numeralnih naziva za label ili spomenuti projekt, prepustivši publici da ga tumači prema vlastitoj percepciji (iako sam u jednom trenutku morao popustiti pa sam ipak "podvalio" jedan moment nazvan "Split Personalities")...

Do danas, odabir uradaka ovdje navedenih projekata i kolaboracija zaživio je i u katalogu drugih izdavača; Genetic Music, Future Echo, Aufnahme + Wiedergabe, Domestica, Slušaj najglasnije!, Electric Voice, Novo doba, Nauk, Room Tracks i Totally Wired Records. U jednom trenutku desio se i niz sporadičnih jednokratnih snimaka koje bih potpisao pod dodatnim pseudonimima, zbog čega mi je beogradski kolega Nenad Vujić Hogon nadjenuo epitet "One Man Scene". Muziku i dalje nastojim tretirati kao hobi, nešto slobodno i neopterećeno očekivanjima okoline unatoč sada već lagano uspostavljenoj, profesionalnijoj stvaralačkoj ravnoteži. Profesionalno se zapravo bavim grafičkim dizajnom, što i nije čudno u svijetu te famozne underground muzike... U mojem slučaju, Neville Brody, Peter Saville, Mark Farrow i Linder Sterling su krivi za sve. Dizajn je za mene neizostavna komponenta u glazbenom djelovanju, jedno inspirira drugo, jedno drugom je produžena ruka. I ono najbolje, doprinosi interakciji s drugima. Uživam u likovnom oblikovanju vlastitih izdanja a suradnju na glazbenom i oblikovateljskom planu proteklih godina bilježim i s drugim autorima; Zone, Margita je mrtva, Diskurz, Zastranienie, Mo-Du, Konstruktivists, f.O.F. i Impromondays; uradio sam i nekoliko prigodnih remikseva za kolege sa scene - This Is The Bridge, Mitra Mitra, Cyborgs On Crack, Popsimonovu, Laker-Herzog, Grč (koji ostaje neobjavljen do danas) a čak je pao i jedan pokušaj za Front 242 (no potonji je tek jedan u bezbroju fanovskih izraza poštovanja); na svojoj aktualnoj etiketi 0.5 objavio sam i brojne druge autore, paralelno zabilježivši i studijsku suradnju s nekima od njih - Zagrob, Microslav, This Is the Bridge i sisački projekt Neither/Nor, te uzori Colin Lloyd Tucker (The Gadgets/The The/Deux Filles/Bushtucker) i Peter Hope (The Box/Wrong Revolution/Exploding Mind). Moje odabrane radove u par navrata prigodno su remiksali X_trackT, No Name No Fame, Soft Riot i Kurtiz (aka Mahk Rumbae iz Konstruktivists/Oppenheimer Mk II/Mitra Mitra). Segment dosadašnjeg DIY opusa bio je predstavljen i kroz nekoliko prigodnih retrospektivnih izložbi/predavanja u Zagrebu i Beču, gdje proteklih godina najčešće nastupam uživo. U međuvremenu je nastao i fanzin "Small Doses", isprva kao tromjesečnik, no s vremenom njegov je izlazak postao usporenijeg ritma.

Iv/An (foto: Darija Cikač i Neven Muretić, montaža: Nieuw NDG)

Kako u razdoblju 2009. - 2015. polako i sve dalje dolazi do stilske ujednačenosti, ali i zamora tolikom brojnošću personalnih projekata, odlučio sam započeti iznova, modificirajući svoje pravo ime, kao jedini logičan nastavak... Iz tog razloga, "Iv/An" i nema puno za reći s obzirom da je tek započeo s radom, okrenuvši novu stranicu iako se stilski ona bitnije i neće razlikovati od dosadašnje priče. Tijekom 2015. godine već je nastao niz tranzicijskih snimaka, kojeg čine što autorske pjesme - što obrade drugih autora. Među tim obradama, kod pojedinih mi se učinilo zanimljivim da ih ne uradim kao "karbonsku kopiju" već sam se usudio poigrati idejom prepjeva na materinji jezik; tako su nastale "Ne ostavljaj me sada" (u originalu "Darling Don´t Leave Me", u izvedbi Roberta Görla i Annie Lennox) i "Emotivno pražnjenje" (inače pjesma "Banal" u izvedbi Billa Nelsona). Postoji još i snimka "Analogija izdaha" (prepjev pjesme "Radiance" koju u originalu izvodi synth-dvojac Oppenheimer Analysis).

"Stražarnom lopovu" ustupam jednu od snimaka iz novonastalog opusa, minimalističku obradu meni omiljene pjesme grupe Dorian Gray - "Kuća" za koju je svježe urađen i promotivni video-spot, za koji režiju potpisuje moj prijatelj i glazbeni suradnik Dražen Kuljiš. Uživajte.